Vrijednosti dove

U ime Allaha Milostivog Samilosnog

Vrijednosti dove

Dova, obraćanje Allahu dž,š, je vrlo važna stvar u živptu pojedinca kao i grupe ljudi. Dova se čini samo Allahu dž,š i nikom više, sve što tražimo to moramo tražiti  od noga koji to ima i posjeduje, a nikako od onoga ko je nemoćan, dakle čovjek, jer je i on (čovjek) dobio od Onoga koji sve ima i posjeduje. Dova preporođuje duše vjernika i vodi ga pravim putem. Dovu možemo činiti za sebe, za svoju porodicu, rodbinu, prijatelje i ostale kojime hoćemo, kao i za žive i umrle. Dovom se obraćamo Allahu dž,š, u dobru i u zlu.

Kaže uzvišeni; ''A kad te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja ko Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene da bi bili na pravom putu''. El-Bekare 186.

Draga braćo vidimo iz ovog ajeta da Allah dž,š, odgovara poslaniku Muhamedu a,s, da kad Allahovi iskreni robovi upitaju za svog Gospodara, da im odgovori da je blizu, i da će sigurno uslišati dovu molitelja, ali je uslov da i mi udovoljimo božijem pozivu, a to je da budemo pokorni Njemu i Njegovim naredbama i da ostavimo sve ono što nam je zabranio, da slijedimo Poslanika Muhameda a,s, i njegove poruke i sve ono s čime je došao, kad se na ovaj poziv odazovemo onda možemo očekivati i uslišanu dovu tj; primljenu. Molim Allaha dž,š, da budemo od onih koji će se odazvati prije svega božijem pozivu pa da budemo od onih čija je dova primljena. Amin.

Spomenut ću nekoliko hadisa o vrijednosti dove; Kaže Poslanik a,s; ''Molite Allaha dž,š, da vas sačuva od teških nesreća, tragičnih posljedica, zle sudbine i da se neprijatelji vašim zlom ne naslađuju''. (Buharija i Muslim).

Rekao je poslanik a,s; ''Sudbinu ne može spriječiti ništa osim dove, niti život produžiti ništa osim dobročinstva''. (Tirmizi). Rekao je poslanik a,s; ''Divna li oružja vjernika, strpljenje i dova''. (Dejlemi, hasen).

Prije nego počnem sa dovama, i njihovim kratkim komentarom, želim da razmislimo o ovim hadisima i da ih ozbiljno shvatimo i pokušamo ih prakticirati, vidite u ovim hadisima Poslanik a,s, kaže, molita Allaha da vas sačuva ( i vašu djecu, žene, familiju, rodbinu i sve muslimane i muslimanke), od teških nesreća, jer niko ne zna ko će kakvo zlo uraditi pa da naudi svim muslimanima, a poslije toga slijede i tragične posljedice, valja se poslje oporaviti, traje to dugo, ponekad i predugo. 

A što se tiče zle sudbine, to nam govori da trebamo tražiti od Allaha da nas učvrsti u islamu, da budemo sljedbenici islama i da umremo kao muslimani, jer nam to poručuje pa kaže; ''I ne umirite drugačije osim kao muslimani''. Sura Ali Imran 102. Jer svako ko umre drugačije misleći na drugu vjeru on je izgubljen i biće na kijametskom danu od izgubljenih. Kaže uzvišeni Allah dž,š; ''A onaj ko bude želio drugu vjeru mimo islama neće mu biti primljena, i bit će na kijametskom danu od izgubljenih''. Sura Ali Imran 85. 

I ovo na kraju je vrlo bitno pogotovo za današnje stanje nas muslimana kao pojedinaca i grupa, vidimo da se naši neprijatelji našim zlom, našom podjeljenošću, našom neslogom, našom svađom, našim prepiranjem i tako dalje, naslađuju i smješkaju se sa strane, jer su našli kod muslimana ono što im daje podsticaj da se ponašaju ovako kako se ponašaju prema nama, nema poštenja, jer ga i mi sami sebi nedamo, nepoštujemo one kojima smo podređeni, niti im dajemo morala da se bore za naša prava, nego samo podvaljujemo jedni drugima a to njima paše, zato molim vas da ne budete od onih koji će im dati još više motiva za provokacije itd. Pogledajte ih kako oni slušaju svoje vođe, vjerske i svijetske, nema da neko od njih olje naruži svog vođu, a kod nas je uvjek ako je imalo čovjek napredan musliman, pa makar to bio i reis, mi smo spremni da kažemo lopov, pokrade nas, itd. 

Kao što je poslanik a,s, najavio da dova mjenja i sudbinu, dakle ako ima djece pa neslušaju, onda uputi Allahu dž,š, dovu i On će ti pomoći u tome. Iskreno se nadam da ćemo slijediti ove upute kako bi promjenili svoje stanje.

Sad da spomenemo čija se to dova prima?

Dakle kad gledamo ovako površinski vidjet ćemo da ima i onih od kojih se dova prima kao i onih od kojih se dova ne prima. 

Dova od onih kojih se prima su slijedeći:

- Mazlum, onaj kome je učinjena nepravda

- Musafir, putnik

- Roditelja za dijete

- Postača

- Pravednog vladara

- Onoga ko puno Allaha dž,š, spominje

- Muslimana odsutnome bratu muslimanu

- Hadžije i onoga koji ide na umru

- Bolesnika

- Pobožnog starca

- Hafiza Kur'ana, i onoga ko prouči Kur'an

- Onoga ko je u nevolji

- Dova ljudi kada se skupe, pa jedan uči dovu, a drugi aminaju.

Pošto smo spomenuli one od kojih se dova prima sad ćemo spomenuti i vrijeme kad se dova prima:

- Dova između ezana i ikameta

- U namazu na sedždi, i prije selama

- Poslije namaza

- U zadnjoj trećini noći

- Pri gledanju u Kabu

- Petkom

- Uz ramazan, u lejletu kadr, i vrijeme iftara

- Prvih deset dana zul-hidžeta, dani hadža

- Na dan urefata

- Kod plakanja iz bogobojaznosti

- Kad pada kiša

- Kad je čovjek u nevolji

Odabrana mjesta za dovu;

- Dok smo na hadžu

- Kod praga kabenskih vrata

- Na usamljenom mjestu

- Na mjestu klanjane nafile

Da spomenemo kako treba dovu učiti, dovu treba započeti sa zahvalom Allahu dž,š, salavatom na Poslanika a,s, i završiti sa zahvalom Allahu dž,š, i salavatom i selamom na Poslanika a,s.

Ako sve ovo ispoštujemo dali će dova biti primljena?.

Dakle postoje razlozi kad se dova ne prima: kao što je, jedenje, pijenje, i odjevanje na haram nedozvoljen način, izostavljanje farzova i suneta, činjenje harama, da neko kaže učio sam dovu pa mi nije primljena, poslanik a,s, kaže; ''Kada čovjek uči dovu Allah mu je usliša, ili je ostavi za drugi svijet, ili ga zaštiti od zla kolika je ta dova''. (Tirmizi, sahih). Da neko uči dovu a srce mu odsutno, u gafletu, da u dovi traži neki grijeh ili kidanje rodbinske veze. Ovo su neki razlozi za neprimljenu dovu, zato moramo pziti kad učimo dovu da je učimo na najbolji način.

E sad draga braćo spomenut ćemo neke dove koje su nam korisne i koje nam pomažu ako Bog da, izbjegavat ću sad arapski tekst a možda poslije ako bude vremena spomenut ćemo i na arapskom.

1- Hvala Allahu dž,š, koji nas je uputio na pravi put i da nas On nije uputio mi upućeni nebi bili. 

Dakle u ovoj dovi se zahvaljujemo Njemu koji nas je uputio, koji nas je izabrao od miliona i miliona da budemo od onih koji Mu sedždu čine, zar to nije velika blagodat? I zar to nije čast nama da budemo Njemu zahvalni na toj velikoj ako ne i najvećoj blagodati?

2- Gospodaru naš! Oprosti nam grijehe i ono što nehotice uradimo, učvrsti nam korake i podari nam pobjedu nad našim neprijateljima. 

U ovoj dovi mi priznajemo Allaha dž,š, za svog Gospodara i zato i dovimo sa priznanjem Njegova Gospodarstva, da nam oprosti grijehe kojih ima puno, i koje radimo često, Poslanik a,s, je rekao da se pokaje i zatraži oprosta na dan 70 do 100 puta, što je minimum jednog čovjeka da pogriješi toliko puta na dan, ali koliko mi tražimo oprosta i dali se kajemo,? koliko je grijha učinjeno nehotice ali zato prije spavanja zatraži oprost, pa da legneš čist od grijeha, ko to radi od nas svaki dan i svaku noć? Zatim tražimo da nam učvrsti korake na putu istine, jer je to težak put, kako kaže Poslanik a,s, da je put do dženeta težak i mukotrpan, ali zato je do džehenema lahak i olakšan za one koji žele vatru. Zatim tražimo pobjedu nad našim neprijateljima, kojih je puno, ovdje ne mislim na naprijatelja u ljudkom liku već i onoga koji je gori od njega koji nas navraća da radimo loše i da postupamo nepravedno, a taj neprijatelj je šejtan, molimo Allaha da nas sačuva od njega i njegovih spletki.

3- Gospodaru popravi naše vjersko stanje, i popravi nam dunjalučko stanje u kojem živimo, i popravi nam ahiretsko stanje kojem se vraćamo, i učini nam život hairli u svakom dobru, i učini nam smrt rahatlukom od svakog zla. 

U ovoj dovi mi molimo Allaha dž,š, da nam popravi stanje našeg vjerovanja i ubjeđenja, dakle ako smo nedaj bože skrenuli s pravog puta da nam pdari da se vratimo ponovo na pravi put i da nas učvrsti na tom putu, i molimo ga da nam popravi dunjalučko stanje, ako smo u teškoj situaciji da nam pomogne da to prevaziđemo, ako smo bolesni da nam podari lijek za tu bolest od koje bolujemo, da nam podari halal nafaku, hairli djecu i porodiu, komšiluk itd. Da nam podari na ahiretu svako dobro jer se tamo moramo vratiti, i da nam podari hajr u svakom djelu i poslu, a da nam smrt bude rahatluk kad nestane hajra na dunjaluku.

4- Gospodaru podari nam najbolje godine života one pri kraju, a najbolja djela da budu pečat svih dobrih djela, a najbolji naš dan učini sustret s Tobom. 

Evo lijepe dove, ovo je jedna od preljepih dova, da molimo Allaha dž,š, da nam starosne godine budu hairli, kao i naša djela, a najbolji dan za nas je susret sa Gospodarom, ne daj bože da počnemo griješiti po stare dane kao što ih ima, dok je mlad bio u džamiji a kad ostari poče da se gubi, e to je dova koja nam treba da je učimo uvjek, kao što ima ljudi koji rade dobra djela tokom čitavog svog života, a pred kraj, kad ostari počne se glupirati. To se zove loš završetak, ali evo imamo ovu lijepu dovu koja nam daje sve, lijep početak lijepu sredinu i lijep završetak a to je susret sa Gospodarom dž,š.

5- Gospodaru podari nam lijep život na ovom svijetu, i podari nam lijep završetak. Molimo Allaha dž,š, za lijep i ugodan život na ovom svijetu kao i da nas sačuva od lošeg završetka koji je koban ali prekasan, dakle ovdje se ne misli na lijep život da imaš posao, kuću, ženu, djecu, porodicu, komšije, kamion, avion, para, dolara, eura, nego da uživaš vjerovanje u Allaha, kad ovo imaš onda se ništa sa ovim ne može porediti, kako kaže poslanik a,s, da ovaj dunjaluk kod Allaha vredi i koliko krilo mušice nebi dao ćafiru da koristi ovosvjetska dobra. Zato ko ima vjere on osjeća ljepotu života na ovom svijetu. Spominje se da je Sulejmanu a,s, ponuđeno; Znanje, imanje, i vlast, on a,s, je uzeo znanje, pa je sa znanjem dobio i imanje, i vlast. Tako bi trebali i mi draga braćo da molimo Allaha dž,š, za pokornost Njemu uzvišenom, a uz pokornost će mo steći i imetak, i lijepu ženu i lijep porod, halal zaradu, auta, posao itd.  

6- Gospodaru mi te molimo za dobro, za dobar uspjeh, za dobro znanje, za dobro djelo, molimo te za najbolju nagradu, molimo te za najbolji život, i za najbolju smrt, i učvrsti nas i otežaj naše mizane dobrih djela, i obistini naš iman, molimo te da nam povećaš deredže, stepenove, primi naše namaze, oprosti naše grijehe i milimo te da nam podariš visoke deredže u dženetu. 

Molimo Allaha dž,š, za svako dobro da nam podari kao što se u ovoj dovi spominju razna dobra, pa zato učimo ovu dovu za uspjeh, na dunjaluku i ahiretu. Molimo Allaha dž,š, da nam podari znanje, jer bez znanja nema djela, moramo prvo znati pa onda uraditi, zašto je prva objava bila ''ikre'' čitaj a nije bilo klanjaj, jer kako će klanjat a nezna, zato mora se znati čitati, učiti, studirati, proučavat,i i onda uraditi. Kad znaš onda ćeš i uraditi ali ako neznaš onda ćeš se vaditi da nisi znao da nisi čuo, i sve postaje za tebe novo. A ništa nije novo nego smo ja i ti novi a što mi nismo učili, čitali, izučavali, analizirali, slušali, dolazili na predavanja dersove itd, to je nešto drugo, mi se moramo edukovati izgrađivati kako bi popravili svoje stanje. Zatim dolazi dova da nam ukabuli namaze, jer će biti i onih čiji namaz neće biti primljen, ili će biti polovičan, krnjav falit će njegovih sastavnih djelova. Molim Allaha da nam primi sva učinjena dobra djela i da budu u ime Njega, amin.

7- Gospodaru molimo te da nas spasiš od svakog lošeg djela, a da nam podariš da radimo svako dobro djelo, i da uđemo u dženet, a da nas spasiš od džehenema. 

Molba za spasenje od svih loših postupaka i zlodjela na dunjaluka koja nam mogu naškoditi na ahiretu, što je vrlo važno da se utječemo i tražimo spas od tih zlodjela, kao i molba da činimo samo dobra djela koja su nam korisna na ovom kao i na budućem svijetu, i molimo Ga da nam podari da uđemo u dženet sa Njegovom milošću, jer kao kaže poslank a,s, da nike neće ući u dženet po zasluzi svojih učinjenih djela, nego sa Allahovim rahmetom tj; milošću. Molimo Ga da nas spasi od džehenema i džehenemske vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje, kako to i sam Kur'an spominje. Molimo ga da nas spasi od tog belaja amin.

Sve ove dove koje sam spomenu su jedan mali dio, pokušavajući ih u kratkim crtama objasniti, nije isto pročitati i slušati na ovu istu temu, zato ako sam nešto izostavio ili zaborabio, to je čovjekovo svojstvo, jer INSAN, ova riječ je došla od arapskog glagola NESIJE JENSA, što znači zaboraviti, a riječ INSAN, na arapskom znači onaj koji puno zaboravlja, ovo je naša osobina. Molim Allaha dž,š, da od ovog bude koristi i da učimo dove u svakoj prilici, i molim Allah dž,š, da nam primi dove amin. Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Imam Sedin Agić

Islamic Center of Bowling Green KY

imamsedin@gmail.com

Svi smo isti

U ime Allaha Milostivog Samilosnog

Svi smo isti

''O ljudi Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenimai narodima vas učinili da bi ste se upoznali. Najugledniji od vas kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah uistinu sve zna i nije Mu skriveno ništa''.

Uzvišeni Allah obavještava ljude da ih je stvorio od jedne osobe i od nje stvorio njenog para, tj; Adema i Havu, i podjelio ih na narode i plemena, te su svi ljudi jednaki po porjeklu, nastali od zemlje, razlikuju se samo po pitanju vjere i to u tome koliko je ko pokoran Allahu i koliko ko slijedi Njegovog Poslanika. Zbog toga uzvišeni Allah ovako govori, nokon zabrane ogovaranja i međusobnog ponižavanja ljudi, upozoravajući na jednakost ljudskog roda.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik a,s, rekao: upoznajte svoje porjeklo, time ćete učvrstiti rodbinske veze, jer zaista rodbinske veze donose ljubav u porodici, bogatstvo u imetku i produžuju život.

Iz ovog veličanstvenog ajeta se vidi da je vrednota kod Allaha samo po pokornosti njegovim naredbama a ne po porjeklu. Kaže Poslanik a,s, Zaista Allah ne gleda u vaše izglede, niti u vaše imetke, nego gleda u vaša srca i vaša djela.

S obzirom na to da Stvoritelj najbolje zna Svoja stvorenja, šta žele, o čemu razmišljaju, kakve motive imaju, kolika im je snaga u realizaciji svojih želja, koliko su ustrajni. Gospodar unapred daje riješenja i metode kako da najefikasnije riješimo sve te situacije i ostvarimo životne ciljeve.

Čovjek nemože da se izgadi samostalno, mora biti u društvu u džematu, preko ljudi, zato je Gospodar odredio mjesto gdje može čovjek da se izgardi, to mjesto zove se džemat i džamija.

Značenje džemata: skupiti, sjediniti, povezati, slagati spajati, obrazovati, itd.

U jednom takvom džematu, zajednici važi jedno te isto pravilo za svakog; ''Najplemenitiji među vama su oni koji su najsvjesniji Allaha'', da bi čovjek ostao u džematu postoje pravila koja je lično Gospodar postavio, a budelimo li se njih pridržavali uspjet ćemo sigurno, bit ćemo sretni, bit ćemo zadovoljni i složni.

Muhamed A,s je rekao; ''stroga vam je dužnost da budete u džematu, u zajednici. Teško vama ako se razjedinite''. Zato trebamo da dublje razmišljamo o zajednici o džematu!. Nemojmo zaboraviti hadis kad je Poslanik a,s, rekao; da onaj koji nije u džematu podsjeća na ovcu koja se izdvaja iz stada, i završi kao vučiji obrok.

Nemojmo zaboraviti da se u džematu dobija sve ono što ti je potrebno za život, tu se spajaju i bračni parovi, čuva se jedinstvo muslimana, čuva se njihov interes. Poslanik a,s, kaže; Allahova ruka je sa džematom, to je milost koju Allah pruža.

Imam/sedin Agić

Smisao klanja kurbana

Smisao klanja kurbana

 

Približava se Kurban-bajram, naš blagdan koji je vezan za hadždž i kurban.Danas ću vam govoriti o smislu klanja kurbana, tom lijepom islamskom vadžibu. Vi znate da kurban datira od prvih ljudi na Zemlji. Kur'an spominje kurbane Ademovih, a.s., sinova, Habila i Kabila. 

Habilu, koji je zaklao kurban iz čista nijjeta, u ime Boga, i kome je Bog bio stalno na umu, kurban je bio primljen, a Kabilu, koji je bio zavidnik i nezahvalnik, a kasnije ubica, kurban nije bio primljen.

Od toga doba ljudi su se razdijelili: jedni su svoj život podredili Bogu, tj. žive u poslušnosti Gospodaru svega, za sta kao simbol prinose žrtvu, a drugi su odlučili da svoj život ne podrede Bogu, tj. da ga žive u ime nečeg drugog.

Zatim vam je poznato kako su poslanici Ibrahim i Ismail a.s., reafirmirali klanje kurbana i da se za imena ovih dvaju poslanika kurban najčešće veže. Još ću vam naglasiti da sljedbenici svih religija prinose, u ovom ili onom vidu, žrtvu Bogu ili božanstvu u koga vjeruju. Najčešće vjeruju da će tom žrtvom umilostiviti njihovo surovo i bezobzirno božanstvo.

Islam odbacuje takve predstave o Bogu i takve namjere prilikom prinošenja žrtve. Prije svega, Bog nije onakav kakvog ga oni ili ma ko drugi zamišlja. Islam sve čini da bi razlučio ljudsku predstavu Boga od onog kako Bog Sebe opisuje u svojim Objavama. To je temelj islama, koji strogo razlučuje sferu božanskog od sfere ljudskog. Svaka ljudska predstava Boga je širk ("pripisivanje Bogu druga") kao sto su širk svaki motiv i svako djelo koji nisu učinjeni u ime Njega.

Sljedeći ajet o tome jasno govori: "Do Allaha neće doprijeti meso kurbana i krv njihova ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela (et-takva) vaša; tako vam je kurbane potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine! (EL-Hadždž, 37.)"

Sad ćemo se ponovo prisjetiti sinova Ademovih, a.s., i citiraćemo ajet u kome stoji da Allah, dž.š., prima kurban samo od muttekija, onih kojima je Allah, dž.š., stalno na umu, koji ispunjavaju sve Njegove propise i klone se Njegovih zabrana, koji ništa ne čine što bi bilo u suprotnosti sa Allahovom voljom, ništa sto nije u ime Njega.

"I ispričaj im priču o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica žrtvu prinijeli. Pa kad je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: "Sigurno ću te ubiti!" - "Allah prima samo od muttekija," reče onaj. (El-Ma'ide, 27.)"

Svrha klanja kurbana je višestruka, kao i kod svakog čina u islamu. Kurban se kolje iz ljubavi prema Allahu, Darodavcu svega. On, prije svega, simbolizira čovjekovu odanost i poslušnost Bogu, spremnost da se strpljivo ustraje na Njegovom putu kroz čitav život. Ko ne izvršava Allahove propise, farzove, a kolje kurban, on laže Bogu i od svog kurbana, a Allah to najbolje zna, nema ništa. Jedan naš alim je, analogno hadisu u kome stoji da ima klanjača koji od svog namaza nemaju ništa osim pokreta i postača koji od svog posta nemaju ništa osim gladovanja i žeđi, smatra da ima onih koji kolju kurban, a od njega nemaju ništa. Mi ne želimo povrijediti osjećanja nekih naših muslimana! Ne želimo ih demoralizirati, razočarati ili, ne daj Bože, odvratiti od klanja kurbana. Zašto im ne objasniti islamske propise? Ubjeđeni smo da ih ima kojima smislovi islama nisu poznati, pa im tako nije ni poznato zbog čega je kurban vadžib. Sudeći prema skrušenosti koju pokazuju dok kupuju, vode ili kolju ovna, može se reći da su to vjernici islama, ali je neshvatljivo zašto ti isti ljudi ne klanjaju, ne poste i sl. Oni, nažalost, misle da je klanje kurbana takav čin koji će ih, bez izvršavanja ostalih Allahovih propisa uvesti u Džennet. Međutim, takvi naši muslimani se igraju Božijim propisima. Oni kroje kapu, a nisu skrojili odijelo.

U današnjoj hutbi - pošto će i iduća, ako Bog da, biti vezana za kurban - naglasićemo još jednu svrhu klanja kurbana, a to je uspostavljanje harmonije u međuljudskim odnosima. Braćo i sestre u islamu, vi znate da se dio kurbana (po mogućnosti što veći dio, ali sunnet je bar jedna trećina) dijeli susjedima, muslimanima ili nemuslimanima, svejedno. Potrudite se da vašim kurbanima predstavite toleranciju i toplinu naše uzvišene vjere, koja je otvorena prema drugima i potrudite se da kurbanom izrazite vašu komšijsku ljubav.

Samo ukoliko ispune gornje uvjete naši kurbani biće naše jahalice preko Sirat-ćuprije. 

Aiša, r.a., pripovijedala je da je Muhammed, s.a.v.s, rekao: "Najbolje čovjekovo djelo i ono što Allah najviše voli na Kurban-bajram je prolijevanje kurbanske krvi." Doista će kurban na Dan stajanja (Jevmu-l-kijameh) doći sa svojim rogovima, vunom i papcima. Zaista kurbanska krv stigne Allahu prije nego što padne na zemlju, pa zato lijepo postupajte sa kurbanima" (Ibn Madždže i Tirmizi) 

Sunnet je da čovjek lično zakolje ili bar da prisustvuje klanju kurbana. Od Ebu Seida, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao svojoj kćeri: "Fatima, stani do svoga kurbana i posmatraj ga, jer prije nego što prva kap njegove krvi kane tebi će biti oprošteni prijašnji grijesi." Ona upita: "Božiji Poslaniče, samo nama ili nama i muslimanima?" "Nama i muslimanima", odgovori Poslanik."

Klanje kurbana u ime Boga ili prisustvovanje tom klanju oplemenjuje čovjekovu dušu u duhu islama. To je jedan sintetski doživljaj. Na jednoj strani je jedan de facto grub čin, a na drugoj strani, kad šikne mlaz krvi i lijepe oči životinje počnu da se gase, rađa se milost, sažaljenje. Poslije toga se, dok kurban izdiše, klanjaju dva rekata nafile. Čovjek je uzbuđen i iz njegova srca poteknu najdublje dove zahvalnosti Bogu, molitve da Bog oprosti grijehe, da kurban bude primljen, da bude spas na Sudnjem danu itd. 

Braćo i sestre u islamu, samo islam daruje takve doživljaje. Taj bogati duševni sklop prilikom klanja kurbana zahtijeva duži opis. Osnovno je u njemu što klanje kurbana čovjeka ne udaljuje, već ga približava surovosti života pred kojom musliman ne smije zatvarati oči i istovremeno mekša njegovo srce, povezujući ga sa Alemi-gajbom, Nevidljivim svijetom. Mi znamo da samo mehko srce čini dovu Allahu da je samilosno prema svim korisnim živim bićima i da je osjetljivo na kršenje Božije pravde, i samo sa osjećajem za nju u svakom postupku.

Muslimani nisu ni vegeterijanci ni pacifisti. Oni se koriste blagodatima kojima je Allah obasuo ljudski rod, pa i mesom, i to u skladu sa Allahovom voljom, a sa životom se hrabro suočavaju. Kurbansko meso je primjer halal-mesa, čiste hrane koja oplemenjuje. Ljudi govore da je kurbansko meso najukusnije meso. S tim u vezi citiracemo nekoliko stihova iz Rumijeve Mesnevije:

Nauka i mudrost povećavaju se samo od halal-zarade. Kako može biti nauka bez mudrosti, a ljubav bez profinjenosti?

Zavist, spletkarenje, neznanje i nehaj (gaflet), ako su u tebi, pojavljuju ti se od hrane. To nek znaš! Zalogaj (lokma) je sjeme, a misli su plodovi ...

Od halal zalogaja u tebi će se roditi žudnja da budeš pokoran Bogu i misao kako ćeš otići sa ovoga svijeta.

Nekoliko hadisa potvrdiće neke stavove današnje hutbe i upotpuniće naše znanje o kurbanu:

"Vlasnik kurbana ima dobro djelo (haseneh) za svaku dlaku kurbana". "O ljudi, koljite kurban i računajte na nagradu za njegovu krv, jer doista kurbanska krv, iako pada na zemlju, na čuvanju je kod Moćnog i Uzvišenog Allaha" (Taberani).

"Ko bude u mogućnosti da zakolje kurban, a ne zakolje ga, neka ne prisustvuje našim musallama" (Hakim). "Na Kurban-bajram Allahu je najdraže da se novčanice potroše za kurban."(Taberani). 

Bože naš, Darodavče svega, primi naše kurbane, učini da oni budu naše jahalice preko pravedne Sirat-ćuprije! Amin!

ISLAMSKI PROPISI O KURBANU

ISLAMSKI PROPISI O KURBANU

"INNA EA'TAJNAK-EL-KEVSER FE SALLI LI RABBIKE VENHAR" (Kur'an, sure "El-kevser")

"Muhamede! (Dali smo ti Islam) i svako dobro, pa klanjaj svome Gospodaru i kolji kurban."

Ebu Hurejre prenosi da je Muhamed a.s. rekao: "Ko je u mogućnosti da zakolje kurban pa to ne učini, neka se ne približava našoj musalli (mjestu gdje se zajednički obavlja bajram namaz)."

Imajući u vidu kur'ansku zapovijed "venhar" — zakolji kurban, citirani hadis, kao i nepobitnu tradi¬ciju da je Muhamed a.s. klao kurban, osnivač ha-nefijske pravne škole, Ebu Hanife, uvrstio je klanje kur¬bana u vadžibe (po važnosti drugostepena islamska dužnost).

Drugi islamski učenjaci, među kojima i imami Jusuf, smatraju klanje kurbana sunetom. Svoje mi¬šljenje zasnivaju na hadisu Muhameda a.s. da je jednom prilikom rekao kako je klanje kurbana nje¬mu naređeno (vadžib), dok je muslimanima sunet. 

Sve pravne škole i svi islamski učenjaci slažu se da svaki musliman, prije svega, mora slijediti Kur'an i put Muhameda a.s. Kur'anske riječi "venhar"-zakolji kurban i predaja koja je posve sigurna da je Muhamed a.s. redovno klao kurban, obavezuje sva¬kog muslimana, koji je imućan i ispunjava druge uvjete, da mora izvršiti ovu vjersku obavezu.

Klanje kurbana ili, prinošenje žrtve, ima vjerski, moralni i socijalni značaj. Sve što se čini u ime Allaha, a to je slučaj i sa kurbanom, uistinu služi čovjeku i njegovom moralnom i socijalnom uzdi¬zanju.

Ovdje će biti riječi o tome ko treba, šta, u koje vrijeme i kako da zakolje kurban i izvrši svoju vjer¬sku obavezu.

Ko je obavezan zaklati kurban? 

Prema islamskim propisima svaki musliman i mu¬slimanka koji u prva tri dana Kurban-bajrama budu imali jedan nisab, tj, imovine bilo koje vrste čija vrijednost odgovara iznosu srebra od 641,5 grama obavezni su, svako za sebe, zaklati kurban.

Imajući u vidu činjenicu da nakit svake vrste, auto, vikendica, zemlja koja se ne obrađuje (ili se obrađuje iz hobija), luksuzan namještaj ili namještaj koji nije neophodan itd., mora ući u obračun viška imovine; onda ostaje konstatacija da je ogromna većina muslimana dužna klati kurban.

Zekat i klanje kurbana su dvije islamske obaveze koje muslimani najmanje poznaju i najmanje izvr¬šavaju. 

Kurban se kolje samo za sebe. Žena koja ima svog vlastitog imetka: novca, nakita ili bila koje druge pokretne ili nepokretne imovine dužna je za¬klati kurban za sebe.

U pogledu obaveze kurbana za svoju maloljetnu djecu islamski učenjaci su se razišli. Saglasni su da majka ne treba klati za svoju djecu pa makar bila i bogata, ali u pogledu oca imaju dva mišljenja. 

Imami Muhamed i imami Jusuf smatraju da otac nije obavezan zaklati kurban za svoju maloljetnu djecu pa makar ona imala i svoje vlastite imovine koju su stekla putem raznih poklona, oporuke (vasijeta), nasljedstva itd.

Drugo mišljenje je imami Ebu Hanife, koji smat¬ra da bi otac trebao zaklati kurban za svoju malo¬ljetnu djecu, kao što je obavezan i podijeliti zekatul-fitr.

Ovo mišljenje Ebu Hanife nije prihvaćeno kod ranijih generacija islamskih učenjaka, pa je u skoro svim fikhskim djelima ostalo dominirajuće mišljenje imami Muhameda i Jusufa.

Gledajući s vjersko-moralne strane, bilo bi po¬željno prihvatiti mišljenje Ebu Hanife da se kolje kurban za bogatu djecu, jer tu dolazi do izražaja visoka svijest jednoga muslimana.

Putnik nije dužan klati kurban, posebno ako se ne zadržava u jednom mjestu duže vrijeme. Islam¬ski učenjaci stoje na stanovištu da je putnik — musafir oslobođen džume namaza pa, analogno to¬me, i klanja kurbana.

Siromašne osobe, dužnici itd. nisu obavezni klati kurban. H. Ebu Bekir i h. Omer nisu klali kurban, jer su svu svoju imovinu stavili na raspolaganje islamskoj zajednici i podijelili je siromasima i u dobrotvorne svrhe, tako da je njima i njihovoj po¬rodici ostalo samo toliko koliko je bilo potrebno za život. Njihov primjer se uzima kao pouka svim musiimanima kako se treba žrtvovati za zajednicu, ali i dokaz da siromašne i osobe slabog materijalnog stanja, nisu dužne klati kurban.

Umobolne osobe se tretiraju kao maloljetna djeca.

Šta može biti kurbanom? 

U kurban se može zaklati: goveče, bravče i de¬va. Goveče (vo, bik ili krava) može vrijediti za se¬dam osoba, ako je unišlo u treću godinu života. Da bi kurban bio valjan, neophodno je da su sve udružene osobe odlučile da kolju kurban, pa ako bi među njima bio samo jedan koji želi samo meso i ne kolje kurban iz vjerskih pobuda, onda ni jed¬nom od njih neće vrijediti. Zbog toga je Ebu Hanife izrazio mišljenje da je bolje prije kupovine govečeta da se nađe potreban broj osoba i da se poznaju, a ako to učine nakon kupovine, onda je mekruh (pokuđeno). Broj udruženih osoba ne može biti veći od sedam, ali manji može.

Deva, isto tako, može vrijediti za sedam osoba pod uvjetom da ima pet godina. Meso i od govečeta i od deve dijeli se na jednake dijelove svim udruženim osobama. Naj¬bolji i najsigurniji način je da se meso vaga. 

Ipak, najbolje je zaklati u kurban bravče (ovna, ovcu, kozu ili jarca). Ni jedno ne smije biti mlađe od godine dana, ali ako po veličini i težini odgo-vara bravčetu od godinu dana, onda se može tolerisati ako je mlađe od pomenute granice.

Poželjno je da kurban bude potpuno zdrav i dobro uhranjen, jer je Muhamed a.s. klao po dva kurbana svake godine, a ti su imali najmanje godinu dana i bili dobro ugojeni. 

U kurban se ne može zaklati bravče ili goveče koje ima jednu od slijedećih fizičkih mana:

— ako je potpuno slijepo u oba ili samo jedno oko;

— ako je toliko slabo, mršavo ili hromo da sa¬mo ne može doći na mjesto gdje ga treba zaklati;

— ako je odrezano više od pola uha ili repa. Ako je odrezano manje ili pola, onda može, kao i ako je bez pravih ušiju od rođenja koje su zakržljale i samo malo izrasle;

— ako je bez zuba ili ih nedostaje više od jed¬ne polovine;

— ako je odsječenog vimena ili sisa, pa ne bi moglo hraniti svoje mladunče;

— ako je toliko bolesno da je potpuno sigurno da ne može preživjeti;

— ako je odbijen rog toliko da je povrijeđen moždani živac ... 

Čovjek koji odluči zaklati kurban i kupi zdravo bravče ili goveče, pa nakon izvjesnog vremena pri¬mijeti neke fizičke mane, bilo bi poželjno da kupi drugi zdrav kurban i da ga zakolje, ako je imućan. Ako je pak siromašan onda će vrijediti i onaj sa manjim fizičkim manama.

U kurban ne može prispjeti ni jedna divljač kao što je srna ili jelen, pa čak ako je i pripitomljena.

Vrijeme klanja kurbana

Klanje kurbana ima svoje određeno vrijeme, pa izvrši li se prije ili poslije tog vremena ne vrijedi kao kurban.

Za one koji žive u mjestima gdje se klanja bajram namaz vrijeme klanja kurbana nastupa nakon obavljenog namaza i traje sve do pred zalazak sun¬ca treći dan Bajrama.

Za one muslimane koji žive u takvim mjestima gdje se ne klanja bajram namaz,vrijeme klanja kurbana nastupa od zore prvog dana Bajrama i traje do pred zalazak sunca treći dan Bajrama.

Žene nisu obavezne klanjati bajram namaz, pa zbog toga njima se toleriše da mogu zaklati kurban i prije klanjanja bajram namaza, iako je bolje da sačekaju svoje muževe, braću i rođake da se vrate iz džamije.

Muhamed a.s. je rekao: "Ko zakolje kurban pri¬je nego se klanja namaz, to je samo njemu (tj. kao da je zaklao obično živinče samo radi mesa, pa neće imati nikakvog sevaba od Allaha dž.š.)."

Drug Alejhisselamov, Džundub ibni Sufjan je re¬kao: "Jednom prilikom sam klanjao bajram namaz za Alejhisselamom i kada je dovršio namaz, vidio je nekoliko zaklanih kurbana, pa je rekao:"Ko je zaklao kurban prije namaza, neka sada zakolje drugi, a ako nije neka sada kolje u ime Allaha." 

Čovjek koji kupi kurban, ali ga ne stigne zaklati u određeno vrijeme, pokloniće živoga kurbana ne¬kom siromašnom čovjeku ili će dati njegovu vrijed¬nost u novcu.

Isto tako, ako se zavjetni kurban ne bi zaklao na vrijeme (ako je to vrijeme određeno u bilo koje doba godine), treba ga živoga pokloniti, ali se ne može njegova vrijednost podijeliti u novcu, a kur¬ban zadržati. 

Osoba koja je obavezna zaklati kurban, ali ga ne mogne naći do pred akšam treći dan Bajrama, namijenjeni novac za kurbana podijeliće kao sa-daku.

Način klanja kurbana 

Muhamed a.s. je lično za sebe klao kurban. Alej¬hisselamov drug Džabir kaže: "Kada bi Muhamed a.s. klanjao bajram namaz, tada bi proučio hutbu i i čim bi je završio, odmah bi naredio da se dovedu njegovi kurbani, koje bi zaklao izgovarajući: "Bismillahi Allahu ekber. Haza minni ve'ammen lem judahhi min ummeti." "U ime Allaha (a) Allah je najveći. Ovo je kurban za mene i za onoga od mojih sljedbenika koji nije kurban zaklao." H. Aiša pripovijeda kako je Muhamed a.s. klao kurban: "Mu¬hamed a.s. bi naredio da mu se dovede kurban na mjesto gdje će ga zaklati. Kada mu je doveden rogat ovan, crnih nogu i ispod trbuha, crnih očiju, zatražio je da mu donesu oštar nož. Nakon toga bi povalio ovna i preklao ga izgovarajući: "Bismi¬llahi. Allahume tekabbel min Muhamedin ve ali Muhamedin ve min ummeti Muhamedin."

"U ime Allaha! Bože! Ti primi (ovaj ibadet) od Muhameda, njegove čeljadi i svih sljedbenika."

U Ebu Davudovoj zbirci stoji da je Muhamed a.s. prije klanja kurbana klanjao i dva rekata nafile.

Muslimani su dužni postupati pri klanju kurbana onako kako je činio i sam Alejhisselam.

Kurban se povali na lijevu stranu, okrenuvši ga po mogućnosti prema Kibli, svežu mu se sve četiri ili najmanje tri noge i oštrim nožem brzo se pre¬sijeku dvije glavne krvne žile, te dušnik i grkljan. 

Prije neposrednog klanja trebalo bi izgovoriti: "Bismillahi Allahu ekber", a po mogućnosti i nešto više, posebno ono što je učio i sam Muhamed a.s.: "Vedždžehtu vedžhije lillezi feteressemavati vel erda hanifen ve ma ene minel-mušrikin. Inne salati ve nusuki ve mahjaje ve memati lillahi rabbil alemin. La šerike lehu ve bi zalike umirtu ve ene evvelul -muslimin. Allahume minke ve leke 'an Muhamedin ve ummetihi. Bismillahi Allahu ekber."

"Okrećem svoje lice prema Onome koji je stvo¬rio nebesa i zemlju čist (od svakog krivog vjero¬vanja). Ja ne spadam u nevjernike. Moj namaz i svi ostali moji ibadeti, moj život i moja smrt su samo radi Allaha Stvoritelja svjetova. On nema dru¬ga. Ovo mi je naređeno i ja se Njemu pokoravam. Bože! Ovo je (kurban) od Tebe, Tebi ga žrtvujem, za sebe i svoj ummet. U ime Allaha. Allah je naj¬veći."

Ko ne zna ništa proučiti dovoljno je da kaže: "Bismillahi", pa ako i zaboravi kurban je valjan. Namjerno izostavljanje spominjanja Božijeg imena ima za posljedicu neispravnost samoga klanja, pa je kurban nevažeći.

Alejhiselam je upozoravao svoje ashabe da ne muče kurbana pri klanju, pa je tražio da se pripre¬me, kao što je oštrenje noža, moraju izvršiti ranije. S guljenjem treba sačekati sve dok se posigurno ne utvrdi da je kurban već mrtav i otekla sva krv koja treba da oteče.

Nije preporučljiva praksa nekih ljudi da ovcama namijenjenim za kurban ostrigu vunu. Ako se to i desi, vunu ne smiju zadržati za sebe, nego se mo¬ra podijeliti.

Osoba koja iz bilo koga razloga ne smije ili ne može zaklati kurban može ovlastiti drugo lice da to učini umjesto njega. Ovlaštena osoba će u nijjetu naznačiti za koga kolje kurban. U izuzetnim slučajevima može se ovlastiti kršćanin ili Jevrej da zakolju kurban, ali i oni moraju biti religiozni i vjerovati u Boga.

Klanje kurbana se vrši danju, ali može i noću ako iziskuju potrebe.

Kurbansko meso

Kurbansko meso se ni u kom slučaju ne smije prodavati. Najbolji postupak je onaj koji je prepo¬ručio sam Muhamed a.s.: meso se razdijeli na tri jednaka dijela tako da se 1/3 podijeli siromasima, 1/3 rodbini, komšijama i prijateljima, a preostala tre¬ćina zadrži za sebe i svoju porodicu. Muhamed a.s. je obično meso svoga kurbana dijelio onima koji-ma je najpotrebnije.

Nakon što bi zaklao svoga kur¬bana, pozvao bi siromašne stanovnike Medine i re¬kao: "Kome treba neka odsiječe sebi koliko želi." Kurbansko meso se može podijeliti i nemuslimanu, posebno ako je komšija ili inače dobar prijatelj. 

Kurban koji se kolje po oporuci (vasijet) mora se u cijelosti podijeliti ili ga uživo dati nekome da ga kod svoje kuće zakolje. Ako je kurban zaklan mrtvome, ali ne po oporuci nego po želji nasljed¬nika umrloga, onda sa mesom postupiti isto onako kao i sa mesom svoga kurbana.

Meso se mora u cijelosti podijeliti i od zavjetnog kurbana, kao i od mladunčeta koje kurban oteli ili ojanji prije klanja. Mladuče se može zaklati za¬jedno s kurbanom i sve meso podijeliti, ali se može i uživo dati nekom siromahu da ga za sebe hrani. Siromašne osobe koje kolju kurban, a imaju broj¬nu porodicu, mogu veći dio, pa i sve meso zadržati za svoje potrebe.

Kurbanske kožice 

Islamski propisi su posve jasni u pogledu raspo¬laganja kurbanskim kožicama. Naime, Muhamed a.s. je zabranio muslimanima da prodaju kožice svojih kurbana i da se lično koriste tim prihodima kupujući brzopotrošne artikle. Muhamed a.s. je re¬kao: "Men ba'a džilde udhijjetihi fe la udhijjete le¬hu" — "Ko proda kožicu svoga kurbana — taj kao da ga nije ni zaklao."

Međutim, svi se islamski učenjaci slažu da se kurbanske kožice mogu zadržati i za svoje potrebe, ali je daleko najbolje podijeliti ih kao sadaku (... ve jutesaddeku bi džildiha).

Lice koje primi kožicu slobodno je da s njom raspolaže po svom nahođenju, pa ako želi i da je proda. Dakle, neophodno je udovoljiti osnovnom is¬lamskom propisu da vlasnik kurbana ne može pro¬dati kožicu i koristiti novac za svoje lične potrebe, što se ne odnosi na obdareno lice ili ustanovu. 

Muslimani su uobičajili da kurbanske kožice poklanjaju svojim džamijama. Na ovaj način su mno¬ge siromašne džamije bile prekrivene i osposoblje¬ne za normalno obavljanje namaza u njima.

Ekonomski razvoj i porast životnog standarda pozitivno se odrazio i na vanjski i unutrašnji izgled naših džamija. Kožice su zamijenjene ćilimima i te¬pisima, koji su izgledniji, ljepši i sa higijenske stra¬ne mnogo pogodniji za obavljanje namaza. Kako god su džamije sve više prostrte tepisima i ukusnim ćilimima, tako su isto i u domaćinstvima kožice za¬mijenjene sedžadama za klanjanje. 

Muslimani se ne žele lako odreći sevaba i od svojih kožica, pa ih se sve više javlja koji ih pokla¬njaju Islamskoj zajednici, odnosno Medresi.

Mora se reći da je ovaj postupak sa kožicama zasnovan na islamskom učenju. Naime, pored osnovnih islamskih izvora, postoje i sporedni koji su zasnovani na Kur'anu i sunnetu. Jedan od tih izvora je i — "maslehat-ul-amme" — društveni interes, tj. interes zajednice. Svi islamski učenjaci su saglasni da izvorni Islam traži stavljanje zajedničkih interesa ispred lokalnih i individualnih. U tom smislu su: Malik, Ebu Hanife, Šafija i Ahmed b. Hanbel kao osnivači pravnih škola donijeli više fetvi, u kojima se interesi pojedinaca podređuju interesima zajednice. 

Interesi i potrebe Islamske zajednice su takvi da nalažu maksimalno angažovanje svih materijalnih potencijala, kako bi se omogućio normalan rad Medrese koja nema lokalni i periferni značaj nego je srž i glavni temelj na kome se bazira opstanak i dalji razvoj Islama u našim krajevima. Otuda je inicijativa za prikupljanje kožica u Fond Medrese od dalekosežnog značaja, jer je sa vjerskog stanovišta ne samo opravdana, nego u našim uvjetima i nužna. Najveći broj muslimana je svjestan ove činjenice, zahvaljujući visokoj islamskoj svijesti i veli¬kom stepenu odgovornosti naših imama, koji su najčešće i sami bili njeni učenici. Upravo zahvaljujući njima i njihovom angažovanju na ovom poslu, ova akcija sve više dobija pravo mjesto i značenje, jer su imami, kao i drugi vjernici, duboko svjesni da vjerskog života ima samo dotle dok ima Medrese.

Šta umrtvljuje srce

Šta umrtvljuje srce

Bitniji tragovi koje ostavlja svakodnevni namaz, sedmična džuma, godišnji ramazan, dvaput-godišnji bajrami, učenje kur'ana i ostala dobra djela. Sve ovo oživljava srce, zadovoljnija je duša, smirenija, dobija tijelo nur, svijetlost, osjeća se raspoloženije, ide mu posao itd.

Ko ove stvari neradi on živi u tami u kojoj nemože osjetiti ovu ljepotu i rahatluk, takvi ljudi čine nered na zemlji, zamislite onog ko popravlja sahat u mraku, kakav ishod će biti?

Kaže Allah dž,š, u suri el-En'aam; ''Zar je onaj koji je bio u zabludi, pa smo mu dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kako onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi. A nevjernicima se čini lijepim to što oni rade''.

Riječ ''kane mejten'' znači bio je umrtvljen, mrtvog srca, ''fe ahjejnahu'' znači pa smo ga oživili, odnosno dali smo mu život srca. ''dali smo mu i svjetlo'' pomoću koga se među ljudima kreće, pa ga ljudi prepoznaju.

Posmatrajući nas i naše stanje, pitamo se koliko ima onih koji hodaju s mrtvim srcima, koji misle i rade samo za sebe i tvrde da su u pravu šta god urade. ''Oni su u tminamaiz kojih ne izlaze, a još gore od toga , čini im se lijepim ono što rade''. Ovo nisam ja rekao da me nebi ko pogrešno shvatio ovo je ajet.

O ti koji oživljavaš srce pet puta dnevno, ne dozvoli da se nur tvog imana ugasi, čuvaj tu energiju koju dobijaš iz namaza, učenju kur'ana, spominjanje Allaha i rašenju dobrih djela.

Jer postoji pet situacija koje gase to svijetlo i umrtvljuju tvoje i moje srce. Zato moramo biti oprezni. Koje su to situacije?

Prvo je provođenje vremena s ljudima mrtvog srca, koji ne vole Allaha, Resulullaha i vjernike, kojima nije stalo hoćeli biti muslimana s njim u društvu ili ne, kojima su lični interesi bitniji od džematskih, zajedničkih, koji misle samo na ovaj svijet, a ne na vječni.

Drugo je život u iluzijama i pustim željama; ljudi koji žive u prošlosti i budućnosti, a zapostavljaju zadaće sadašnjosti. Stalna priželjkivanja, vječite želje su more bez obale u koje ulaze duševni bijednici svijeta.

Treće je vezivanje za nekog drugog pored Allaha. Akve ljude Allah prepušta onome za šta su se i vezali. Oni su izgubljen slučaj u javnosti o ometaju harmoniju društvenog života.

Kaže uzvišeni; ''Zar ne vidiš da Mi nevjernike prepuštamo šejtanima da ih što višena zlo navraćaju''. Merjem 83.

Četvrto je preokupacija jelom i pićem i pretjerivanje i rasipanje u dozvoljenom. ''Spominje se da je Iblis, prokletnik, razgovarao sa Jahjom a,s, i Jahja a,s, ga upita? ''Jesili me ikad prevario, odvratio od Allaha? Iblis reče; Nisam, osim jednom kad si jeo. Učinio sam da se pretjerano zasitiš, pa si zapostavio obavezu prema Allahau''. Iz toga se Jahja ,a,s, zakleo da se više nikad neće prejedati, a Iblis se zakleo da nikad više neće savjetovati sina ademova''.

Peto je pretjerano spavanje koje prouzrokuje lijenost, nemarnost i gubljenje vremena u besposlicama.

The Execellance of Remembrance

Allah said: "Therefore remember Me, I will remeber you and be grateful to Me, and never be ungrateful to Me". (Baqarah 152). " O you who believe ! Remember Allah with much remembrance". (Al-Ahzab 41).

The Prophet said: "The comparison of the one who remembers Allah and the one who does not remember Allah, is like that of the living and the dead". Buhkari and Muslim.

Odgoj djece u islamu

Odgoj djece u islamu

Odgoj djece u duhu islama je fundamentalno pitanje: roditelja, porodice, rodbine, džemaata i ummeta islama. Jedna od bitnih funkcija Muhammeda a.s. je da bude vjerski i moralni uzor ljudskom rodu do Sudnjeg dana: "Jer ti si, zaista, najljepše ćudi". (El-kalem, 4).

To i Poslanik potvrđuje slijedećim hadisom: "Uistinu sam poslan da usavršim moral kod ljudi ". O svome odgoju Vjerovjesnik kaže: "Odgajao me je moj Stvoritelj i on me je najljepše odgojio". Muhammed a.s. u jednom hadisu izvještava kako je odgajan Sulejman a.s. od svoje majke: «Majka Sulejmana, sina Davudova, rekla je Sulejmanu:»Sinčiću moj! Noću mnogo ne spavaj, jer pretjerano spavanje čini čovjeka siromašnim na Sudnjem danu».

Koliko je vrijednost odgojiti dvije kćeri Vjerovjesnik kaže: «Musliman, koji odgoji dvije kćeri da im i omogući vjersku i svjetovnu naobrazbu, te ih osposobi za samostalan život i lijepo s njima postupa, biće nagraden džennetom" (IPH, 1455).

Poslanik izričito naglašava: «Allahu je najdraži Njegov rob koji je najljepše naravi i odgoja». (IPH, 36)

Da bi čovjek bio koristan u islamskom smislu i na islamski način živ i poslije fizičko-biološke smrti po hadisu je slijedeći put: "Kada čovjek umre, prestanu mu sevabi stizati, osim u tri slučaja: trajne sadake, nauke kojom se svijet koristi i dobrog djeteta koje mu dovu čini." (IPH, 349).

Poslanik savjetuje muslimane u kom će pravcu odgajati svoju djecu:

"Odgajajte svoju djecu, u znaku ova tri svojstva: da vole poslanika, da vole njegovu porodicu i da uče Kur'an. Odista, oni koji znaju Kur'an napamet i vladaju se po njemu, biće pod Allahovom zaštitom - sa Njegovim poslanicima i odabranim robovima - onoga dana, kada osim Njegove, neće biti druge zaštite." (IPH, 54)

Koliki je značaj i težina odgoja dobro ilustriraju slijedeće Poslanikove riječi:

"Bolje je da neko od vas odgoji svoje dijete kako treba u duhu islama nego da svaki dan podijeli sirotinji vrijednost sadaka i fitre". (IPH, 1284)

Kakve sve posljedice i teškoće donosi neodgojeno dijete svojim roditeljima svjedoči slijedeći hadis: "Nije ti neprijatelj čovjek koga u borbi ubiješ i stekneš zvanje gazije, ili on tebe ubije pa postaneš šehid i zaslužiš džennet. Pravi ti je neprijatelj tvoje neodgojeno dijete koje je iz tvoje kičme poteklo. Zatim, neprijatelj ti je i tvoj imetak koji si svojim rukama zaradio a on ti postao jedina preokupacija". (I.P.H, 1359)

Šta je najveća vrijednost, najskuplja dragocjenost i najljepši ukras koji roditelji mogu ostaviti svojoj djeci?, odgovara Vjerovjesnik: "Lijep odgoj je najvrednije nasljedstvo koje roditelj može ostaviti svome djetetu" (I.P.H, 1463).

Kao što govori o značaju i veličini odgoja dvije kćeri Vjerovjesnik ističe fadilete i dobrote odgoja tri kćeri na islamski način: "Ko na halal-način odhrani tri kćeri, lijepo ih odgoji i ljudski s njima postupa, kao nagradu zaslužuje džennet". (I.P.H. 1670)

Od odgojenog mladića ili djevojke nema samo fajde on i ona, njihovi roditelji, rodbina, komšije već i ljudi uopće: "Ko potječe od dobre i plemenite porodice i rodi se i odgoji u čestitoj sredini, njegova će prisutnost u društvu biti ugodna i poželjna". (I.P.H, 1718)

Jedna od stvari u odgoju djece kojoj se trebaju naučiti od najra nije mladosti, čim saznaju za sebe, jeste islamski pozdrav: "Sine moj" - rekao je Vjerovjesnik Enesu r.a. - "Kada udeš u svoju kuću, porodici nazovi selam, jer će taj selam biti blagoslov tebi i tvojoj porodici" (I.P.H, 1949)

Obraćajući se mladiću i upućujući ga osnovama odgoja, karaktera i zaštite na oba svijeta Poslanik ističe: "O mladiću! Budi pokoran Allahu dž.š. i pridržavaj se onoga što ti je naredio, pa će i On tebe čuvati. Poštuj Allaha i izvršavaj Njegove propise, pa ćeš Ga uvijek imati uza se kao zaštitnika. Ako ti nešto zatreba traži to od Allaha. Ako ti pak pomoć zatreba i tada se obrati Uzvišenom Allahu". (I.P.H, 1954).

Navedeni hadis upućuje na dva osnovna ispravna odnosa u životu: Robovanje samo Allahu dž.š. i traženje isključivo pomoći od Njega. Tako se postiže neovisnost u životu i neponižavanje pred ljudima. Odgoj jednog zdravog i sposobnog mladića najviše ugrožavaju i razdiru snažne strasti, nagoni i požuda. Koji se mladić u ime Allaha suzdrži njegove vrline i vrijednosti se uvećavaju: "Uzvišeni Allah uzdiže i povećava vrijednost onog mladića, koji obuzdava svoje strasti i ne predaje se požudama". (I.P.H, 509)

Strasti se nikada u čovjeku ne mogu ubiti, ali se mogu kontrolirati i kroz korito šerijata i valjan brak kanalisati. Opisujući najbolju mladost vjerovjesnik naglašava:

"Najbolja je mladost koja sliči starosti tj. kada mladić svojim postupkom, vladanjem i dobrim djelima oponaša jednog uzornog starca; a najgora je ona starost koja sliči mladosti kada starac oponaša mladića u odijevanju i postupcima". (I.P.H, 825)

Navodeći čovjekove jedinstvene integrativne karakterne crte Poslanik veli:

"Čovjekova plemenitost i velikodušnost je njegova vjera, čovječnost - njegov razum, a porijeklo - njegov odgoj". (I.P.H, 1164)

Pravi vjernici se od djetinjstva preko mladićkog doba pomoću vjere i etike odgajaju, a nevjernici, višebošci i životinje se tokom cijelog života u neslobodi driluju i dresiraju. Odgoj je mukotrpna strijepnja i neizvjesnost u slobodi, a dresura se postiže preko noći. Da bi otklonili odgoj, a nametnuli dresuru, ljude, prije toga morate "osloboditi" vjere, etike, savjesti i slobode i morate ih iz kulture previntati na civilizaciju. Evo kako e Vjerovjesnik savjetovao sina h. Omera, Abdullaha: "Sinko moj! Živi na ovom svijetu kao da si stranac ili putnik". A sam Ibn Omer savjetujući druge, imao je običaj reći: "Kada omrkneš nemoj očekivati jutro, a kada osvaneš nemoj očekivati večer. Dok si zdrav, pripremaj se za bolest, a u toku života pripremaj se za smrt". (I.P.H, 1205)..

U pogledu odgoja djece i sticanja islamskih navika i postupaka bitno je kako se Poslanik ponašao: «Vjerovjesnik bi se služio desnom rukom u jelu i piću, zatim kod uzimanja abdesta i oblačenja odjeće, te kod primanja i davanja, a lijevom u ostalim prilikama.» (I.P.H, 1263).

Bitan sadržaj odgoja je etika kroz integrativno funkcioniranje jedinstvenih čovjekovih karakternih crta. Odgoj je primijenjena etika i čovjekova savjest na djelu i akciji. Najveću snagu i temelj odgoju daje svijest i uvjerenje o Bogu kao da Ga vidimo, jer iako mi Njega ne vidimo On nas vidi. U neizmjenjive temelje odgoja spada Vjera u Jednog Jedinog Boga, predanost, pokornost i robovanje samo Njemu i neupitna pokornost Njegovoj volji u formi vjerozakona. Ne treba nikada biti nevjernik niti bilo koga sa Allahom izjednačavati. Ne smije se nikada lagati i lažno svjedočiti niti je musliman neprijateljima islama i muslimana dužan istinu kazati. Ne smije se krasti, otimati i pljačkati tuđa imovina.

Nikada se ne smije gatati, vračati, kockati, sudbinu proricati, alkoholna pića i drogu trošiti. Zabranjeno je ogovaranje, ismijavanje, kuđenje, vrijeđanje ljudi i davanje im pogrdnih nadimaka. U teške grijehe spada i zinaluk, ljubomora, nasilje, smutnja, oholost, škrtost, zavidnost, bolesna ljubav prema dunjaluku i častima, narcisoidnost i stavljanje čovjeka u središte svijeta. Ugrožavanje tuđih života, vjere, imovine, časti i dostojanstva spada u neoprostive grijehe. Djecu treba odgajati da ne čine i da ne trpe ničije nasilje. Važno je da vjeruju i znaju da je Allah izvor i da dariva nafaku svakom, a da se o vjeri svaki čovjek mora brinuti pojedinačno, unutar ljudske slobode.

Obradio Imam; Sedin Agić

Molim Allaha dž,š, da bude od koristi

Propisi o postu

Propisi o postu

(Poglavlje iz knjige: RAMAZAN I TERAVIH NAMAZ U SVJETLU HANEFIJSKOG MEZHEBA, Izdavač:Islamska pedagoška akademija Zenica, 2002. god.)

Uvjeti za post

Ukoliko se ispune sljedeći uvjeti musliman je obavezan postiti:

1. Islam: Dakle, da bi neko postio potrebno je da prije toga primi islam.

2. Pamet: Neuračunljiva osoba nee odgovarati za bilo koju obavezu.

3. Punoljetnost: Ovaj uvjet bi se prije mogao definirati kao spolna zrelost i sposobnost. Ibn Sirin kaže: “Djetetu treba narediti da klanja namaz čim razlikuje desnu od lijeve ruke, a post čim mogne postiti!” Hišam b. 'Urve je rekao: “Moj otac je naređivao djeci namaz čim su počeli raspoznavati stvari a post kada su ga mogli izvršiti!” (Gavdži, Es-Sijamu ve ahkamuhu, str. 27)

4. Zdravlje: Ukoliko je toliko bolestan da ne može da izvrši taj propis, onda se na njega ta dužnost ni ne odnosi. Ovo se odnosi i na trudnicu i na dojilju ukoliko se ustanovi da to smeta njenom ili zdravliu djeteta (Ukoliko ne poste dužni su nekada napostiti a nekada fidju-iskup dati).

5. Znanje: Ako bi, recimo, neko primio islam i živio u neislamskoj sredini, a da ga pri tom niko nije obavijestio o ovoj obavezi, s te osobe ta obaveza spada. (Vidi o tome: Eš-Šurunbulali, Meraki-l-felah, str. 577-578 i Ahmed et-Tahtavi, Hašijetu-t-Tahtavi 'ala Meraki-l-felah, 2/292.)

Ko nije dužan postiti?

Postiti nisu dužne sljedeće kategorije ljudi:

1. Nemusliman. On čak nije dužan napostiti dane provedene u nevjerstvu. Njegova obaveza je postiti od dana prelaska na islam.

2. Dijete sve dok ne postane šerijatski punoljetno. Jedino se preporučuje navikavanje na post od malih nogu, kako djetetu kada postane punoljetno, to ne bi pričinjavalo teškoću.

3. Neuračunljiva osoba. To isto važi i za senilnu osobu.

4 Stara osoba koja nije u stanju podnijeti post. Ona je, međutim, dužna dati fidju/iskup, tj. za svaki dan nahraniti po jednog siromaha.

5. Bolesna osoba. Bolesnik će nadokanditi post nakon ozdravljenja. Ukoliko je bolest stalna ili neizlječiva, onda će podijeliti fidju.

6. Trudnica i dojilja. One će napostiti propuštene dane čim se za to ukaže prilika.

7. Žena koja ima hajz/mjesečni ciklus ili nifas/stanje poslije poroda. One će, također, napostiti propuštene dane čim stignu.

8. Putnik. On će napostiti dan za dan kada se vrati kući.

9. Radnici u izuzetno teškim uvjetima. Ovdje se misli na radnike koji rade toliko teške fizičke poslove, koji im, ukoliko poste, mogu nanijeti veliku štetu. Oni će napostiti dan za dan ukoliko im se za to ukaže prilika. U protivnom će dati iskup-fidju.

10. Zatvorenici. Ovdje se misli na zatvorenike koji rade teške poslove. Ako se, pak, radi o doživotnoj robiji, na kojoj se rade vrlo teški poslovi, podijeliće se fidja.

11. Osoba koja je prisiljena da se omrsi. To se misli na osobu koja spašava nekoga iz požara, davljenja u vodi i slično. Ako je neophodno da se omrsi, ona će to učiniti i taj dan, kasnije, napostiti. (Vidi: Multeku-l-ebhur, 1/202-204; El-Ihtijar, 1/163-164; dr. Š. Ramić, cit. izvor, str. 19-20 i mr. M. Štulanović, cit. izvor, str. 14-15.)

Šta kvari post?

Brojne su radnje koje kvare post. One se dijele na dvije kategorije:

1. Radnje koje kvare post i za njih je dovoljno napostiti samo dan za dan.

2. Keffaret je kazna koja podrazumijeva oslobađanje roba. Ako za to čovjek nema uvjeta, onda će Radnje koje kvare post, za koje nije dovoljno napostiti samo dan za dan, već je obavezan i keffaret/kazna. uzastopno postiti 60 dana, uz obavezno napaštanje onog dana koji je propustio. Međutim, ako to ne može ispuniti, tek će, onda, nahraniti 60 siromaha.

1. Radnje koje kvare post i za koje je dovoljno samo napostiti dan za dan

Ako osoba koja zaposti učini neku od sljedećih radnji, dužna je napostiti:

- ako nešto pojede ili popije na prirodan način od onoga što inače posebno ne jede, svejedno da li to jelo ili piće bilo korisno organizmu ili, pak, štetno, kao npr.: so, brašno, pamuk, papir, zemlju i sl.

- ako mu se ubrizga hranjiva injekcija koja nadoknađuje hranu, jer se takve injekcije smatraju hranom i pićem,

- ako bi ubrizagao u uši ulje, vodu i slično,

- ako bi mu u grkljan dospjela kiša ili snijeg, ili voda dok uzima abdest i on je proguta,

- ako pokvari post, pa makar ne svojom voljom, recimo da muž natjera ženu na spolno općenje,

- ako prekine post, plašeći se za sebe ili za svoje zdravlje,

- ako jede namjerno, nakon što je nenamjerno nešto pojeo,

- ako iz zaborava izvrši polni akt sa svojom suprugom,

- ako bi postač jeo, pio ili spolno općio misleći da je nastupilo vrijeme iftara, ili da još nije nastupila zora, pa se potom pokaže suprotno,

- ako osvane kao putnik, a zatim odluči ostati u svom mjestu, pa jede,

- ako putuje, nakon što je osvanuo mukimom/ kod kuće, pa jede,

- ako odluči prekinuti post, ne ručati i ne iftariti, pa, ipak, nastavi postiti, pa makar ništa ne pojeo ni popio,

- ako se iftari misleći da je vrijeme iftara nastupilo a onda ugleda da još sunce nije zašlo,

- ako bi polucirao u toku posta,

- ako bi pojeo nešto u toku posta od hrane što mu je ostalo iza zuba,

- ako bi, u toku posta, namjerno povratio. (Uporedi: Eš-Šurunbulali, Meraki-l-felah, str. 616-623; Et-Tahtavi, Hašijetu-t-Tahtavi, 2/337-344; dr. Šukri H. Ramić, Šerijatski propisi u vezi sa ramazanom i ramazanskim postom, Novi horizonti, br. 4, decembar, 1999.god, str. 20 i mr. Muharem Štulanović, Ramazanski post, str. 21-22.)

2. Radnje koje kvare post i za koje, uz napošćavanje, obavezno slijedi keffaret

Treba napomenuti da je stav hanefijskog mezheba da svako namjerno kvarenje posta, bilo da se izvrši spolnim aktom, jelom, pićem ili na drugi način, povlači za sobom obavezno napošćavanje, uz kaznu keffareta. (O tome vidi: El-Merginani, El-Hidaje, 1/120-122; El-Mevsili, El-Ihtijar, 1/169-171; El-Mejdani, El-Lubab, 1/157-158; Es-Sagirdži, El-Fikhu-l-hanefi ve edilletuhu, 1/368-370.)

Šta ne kvari post?

Post neće pokvariti sljedeći postupci:

- Kupanje i rashlađivanje, samo treba voditi računa da mu voda ne ode u grlo i da je ne proguta.

- Ispiranje usta i nosa, kao i pranje zuba četkicom ili misvakom. Ebu Hanife upozorava da će postač koji izapire usta i nos pokvariti post ako mu i nehotično voda ode niz grlo. Zato treba biti obazriv prilikom kupanja, izapiranja usta i nosa i pranja zuba.

- Puštanje krvi. Isto se odnosi i na davanje krvi za laboratorijske analize i slično.

- Primanje injekcije, bilo da se daje pod kožu ili venu, jer ne ulazi u unutrašnjost postača na prirodan način.

- Vađenje zuba, s tim svto mora strogo voditi računa da mu krv ili nešto drugo ne ode u grlo.

Također, primanje injekcije prilikom vađenja zuba neće pokvariti post, budući da injekcija nije hranljiva i nije ušla prirodnim načinom kako ide hrana.

- Poljubac, ali pod uvjetom da ne izazove ejakulaciju ili spolni odnos. U hanefijskoj pravnoj školi poljubac je mekruh samo ako izazove strast, ali je, svakako, preporučljivo za vrijeme posta kloniti se toga. Isto je i sa dodirivanjem ruke i zagrljajem.

- Podvlačenje surme i upotreba kapi za oči, uši i slično, pa čak kada bi okus toga osjetio postač i u grlu, jer tim načinom ne koristi prirodi način uzimanja hrane.

- Džunupluk. Naime, dozvoljeno je postaču da zaposti dok je džunub i da se okupa nakon pojave zore.

- Ako ženi prestane hajz i nifas, ona će zapostiti, pa makar se i ne stigla okupati prije zore i to joj neće anulirati post.

- Korištenje inhalatora, spreja za lakše disanje oboljelim od astme. (Provjeri: El-Hidaje, 1/120-121; Meraki-l-felah, str. 626628; El-Lubab, 1/156-157; Hašijetu-t-Tahtavi, 2/349352; Muhammed Mahmud es-Savvaf, Es-Sijamu fi-l-islam, str. 118-121; El-Fikhu-l-hanefi ve edilletuhu, 1/371-373; dr. Šukri Ramić, cit. izvor, str. 21 i mr. Muharem Štulanović, cit. izvor, str. 19-20.)