Jun 26, 2011

Nekoliko dova na koje se Allah dž,š, odaziva

Nekoliko dova na koje se Allah dž,š, odaziva

1. Dova vjernika upućena bratu muslimanu u njegovom odsustvu:

Od Ebu Derdaa’ r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Nema tog muslimana koji moli Allaha za svog brata dok je on odsutan a da melek, koji je zadužen za njega, ne uči istu dovu za toga koji moli.” (Bilježi Muslim).
2. Dova onoga kome je nepravda učinjena:

„Kada je Allahov Poslanik, a.s., odlučio da pošalje Muaza u Jemen, savjetovao ga je riječima: „Čuvaj se dove (kletve) onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor.” (Bilježi Buhari).
3. Dova putnika:

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ” Tri dove se ne odbijaju i tu nema nikakve sumnje: dova onoga kome je nepravda učinjena, dova putnika namjernika i dova roditelja koji moli za svoje dijete.” (Bilježi Tirmizi).

4. Dova postača dok iščekuje iftar, dova pravednog vladara-imama:

Po hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre, trojici se dova ne odbija: „Postaču dok se iftari, pravednom vladaru i dova onoga kome je nepravda učinjena. Njegovu dovu Allah uzdiže iznad bijelh oblaka, otvara joj nebeska vrata i kaže: „Tako mi Moje moći, pomoći ću te, koliko je uskoro!” (Bilježi Tirmizi).

5. Dova poslušnog djeteta:

Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi se predaja da je Alejhi-sselam rekao: „Kada čovjek umre prestaju mu se pisati njegova djela osim u tri slučaja: „ako iza sebe ostavi trajnu sadaku, znanje koje ljudima koristi i lijepo odgojeno dijete koje moli za svoje roditelje.” (Bilježi Muslim).

6. Dova onoga koji se našao u nevolji:

Shodno Kur’anskom ajetu: A koje taj Koji se nevoljniku u nevolji odaziva (En-Ne-ml, 62)

7. Ko zanoći čist (pod abdestom) spominjajući Allaha:

Od Muaza ibn Džebela, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik kazao: „Nema tog vjernika koji zanoći sa abdestom spominjujući Allaha pa se probudi a potom prouči dovu tražeći od Allaha dobro i na dunjaluku i na ahiretu, a da mu ta dova ne bude uslišana.” (Bilježi Ebu Davud i Ahmed) Dova kojom je molio Junus, a.s.: „ Od Sa’d ibn Ebi Vekasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : „Ko prouči dovu koju je Junus a.s. u utrobi ribe učio: ‘Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si Ti, zaista sam ja od onih koji su se prema sebi ogriješili’, dova će mu biti uslišana.” (Bilježi Tirmizi i drugi)

8. Dova onoga koji se probudi iz sna:

Od Ubade ibn Samita, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : “Ko se probudi iz sna pa prouči: “Nema drugog boga osim Allaha Jednog Jedinoga, Koji nema sudruga, samo Njemu pripada vlast i samo je On dostojan zahvale, On svime upravlja, neka je hvala Allahu, slavljen neka je Allah, Allah je Velik, nema moći niti slave osim kod Allaha” a zatim kaže Gospodaru moj oprosti mi, ili prouči dovu bit će mu uslišana. Ako potom obavi i namaz bit će mu primljen kod Allaha.” (Bilježi Buhari i drugi)
9. Dova čestitog djeteta za njegove roditelje:

Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. kazao:” Zaista će Allah uzdigniti položaj svoga iskrenog roba u džennetu, a on će kazati: „Gospodaru moj odakle meni ovoliko dobrih djela ? „Bit će mu odogovoreno: “Ovo je rezultat dove i moljenja za oprost tvoje djece.” (Bilježi Ahmed, a Ibn Kesir ga smatra sahihom)

10. Dova hadžije i onog koji obavlja umru, kao i dova onog koji se bori na Allahovom putu:

Ibn Omer, r.a., bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Borac na Allahovom putu, hadžija i onaj koji umru obavi, žude-ći za svojim Gospodarom, njihove dove su uslišane a ono što zatraže bit će im dato.” (Bilježi Ibn Madždže, a Albani ga smatra ha-senom)

11. Dova onoga koji mnogo spominje Allaha:

Od Ebu Murejre se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Trojici se ne odbija dova: „Onome koji često spominje Allaha, dova onoga kome je nepravda učinjena i dova pravednog imama-vladara.” (Bilježi Bejheki i Taberani, Albani ga smatra hase-nom)

12. Dova onoga koga je Allah zavolio i kome se smilovo:

Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „ Zaista je Allah rekao: „Ko uznemirava Mog evliju (vjernika kojeg Ja zavolim) objavit ću mu rat. Moj rob mi se ne može ničim bolje približiti kao sa farzovima koje sam mu propisao. On mi se tako približava nafilama sve dok ga Ja ne zavolim, a kad ga zavolim postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom radi i njegova noga kojom hoda. Kada Mi zatraži nešto, Ja mu dam, a ako Me zamoli za zaštitu Ja mu je pružim…” (Bilježi Buhari).

Jun 20, 2011

O ZNAČAJU REDŽEBA I ŠA’BANA

O ZNAČAJU REDŽEBA I ŠA’BANA

Redžeb je jedan od svetih mjeseci, kako Allah kaže u Kur’anu:“ Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi od dana kada je On nebesa i Zemlju stvorio; četiri su sveta. To je utvrđen zakon i vjerovanje. U ovim mjesecima ne griješite.“ (Tewbe, 36)
Piše:  hfz. Husejn Čajlaković
Redžeb je izveden od riječi terdžib, što znači strahopoštovanje i veličanje, kao i od riječi redžm, što znači kamenovanje šejtana. U njemu se pripremaju mnoga djela za Ša’ban. On je i mudarr u kojem se pripremaju djela i kletve. U doba džahilijeta mušrici bi kletve ostavljali za Redžeb, jer su im se kletve tada obistinjavale. On je i šehrullahil-asamm, gluhi mjesec u kome nema zveckanja oružja, u njemu nema Allahove srdžbe. Što je najčudnije, u njemu nije nijedan narod kažnjen.
Nuh, a.s., se u njemu ukrcao u lađu koja je šest mjeseci plovila i u Muharremu se zaustavila na brdu Džudijj. U njemu je noć želja, kada je Amina osjetila da je noseća sa najodabranijim stvorenjem. U njemu je Resul, a.s., počašćen da dođe u najveću blizinu Allahu, dž.š., i da bude počašćen sa pet dnevnih namaza. Zato je Redžeb Allahov mjesec, Ša’ban Poslanikov, a Ramazan Ummeta Muhammedovog. Redžeb je mjesec sijanja, Ša’ban mjesec zalijevanja, a Ramazan mjesec žetve.
Od Abdullaha ibn Zubejra, r.a., se prenosi da je Resul, a.s., rekao: “Ko od mu’mina otkloni neprijatnost u Režebu, a to je jedan od Svetih Allahovih mjeseci, Allah će mu dati u Firdevsu dvorac koji će biti velik dokle pogled dopire. Odajte počast Redžebu, pa će i vama Allah odati počast sa hiljadu počasti.“
Čuvajmo se griješenja u ovom mjesecu, jer kako god se dobra djela uvećavaju, tako je i sa grijesima.
Ukba prenosi od Selame inb Kajsa, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: “Ko podijeli sadaku u Redžebu, Allah će ga udaljiti od vatre onoliko koliko gavran leti, od kad izađe kao ptiče, pa sve dok ne umre, kao star.“  Kaže se da gavran može živjeti pereko sto godina.
Prenosi Musa ibn Imran: “Čuo sam Enes ibn Malika, r.a., da kaže:“ Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “U Džennetu ima rijeka koja se zove Redžeb, bjelja od mlijeka, slađa od meda; ko posti jedan dan u Redžebu, Allah će ga napojiti iz te rijeke.“
O odlikama Ša’bana i Lejle-berata
Ša’ban je mjesec koji spaja Redžeb i Ramazan. To je mjesec kojeg mnogi zanemaruju. Poslanik je puno u njemu postio, pa je rekao:“ Ko posti posljednji ponedjeljak u Ša’banu, bit će mu oprošteno.“
U njemu je 15-a noć, Lejletu-l-berat ili noć obznane, kod nas poznata kao noć sudbine, jer Allah, dž.š., za nju kaže: “ Ha mim. Tako mi jasni knjige. Mi smo ga objavili u blagoslovljenoj noći.“, a to je noć polovine Ša’bana.
U njoj se rješavaju mudre stvari“, kaže Allah, dž.š., a Poslanik pojašnjava u hadisu: “U njoj se zapisuju svi koji će se roditi u toj godini, svi oni koji će umrijeti, u njoj se spušta opskrba i dižu djela i poslovi. U njoj Allah oslobodi vatre onoliko koliko je dlaka na stadu Benu Kelb, ali neće pogledati niti oprostiti: onom koji čini širk Allahu, sihirbazima, notornim alkoholičarima, ko kida rodbinske veze, ko ne sluša roditelje i zakletim neprijateljima (kindžijama).“
Ljeltul kadr i Berat su dva bajrama za meleke. U Beratu se sudbina zapiše, a u Lejletul kadru realizuje. Lejle-berat je otkrivena, za razliku od Lejletul kadra, koja je ostala skrivena, da bi se uozbiljili i bili oprezni od lošeg završetka.
U predaji stoji: “Kad nastupi 15-a noć Ša’bana provedite je u ibadetu, a dan u postu.“
„Kad nastupi 15-a noć Ša’bana, Allah se spušta na najbliže nebo i govori: “Ima li ko da je u nevoljama da ga izbavim, kome treba da ga opskrbim i ko traži oprosta da mu oprostim. I tako sve do zore.“
U našoj islamskoj tradiciji poznat je poseban  namaz: salatul-hajr od sto rekata.
Na svakom rekatu se uči deset puta sura Ihlas. U nekim našim džamijama se klanja ovaj namaz. Kažu da je neki naš efendija tako klanjao ovaj namaz i kad su klanjali pedest rekata hodža je napravio malu pauzu i rekao neka svako moli od Allaha šta hoće, a jedan dedo umjesto dove reče: “Bože Dragi, kada će se ovo završiti.“
I na kraju da kažemo kratko o onima kojima se ovu noć neće oprostiti, a to su:
1.    Onaj koji čini širk
Allah će sve drugo oprostiti osim širka. Zašto širk neće? Zato što je Allah Jedan Jedini i ne voli da Mu iko bude suparnik i ravan Njemu. Zbog te ljubomore neće nikome oprostiti širk.  On nam je sve dao i sve je Njegovo, a mi drugom zahvaljujemo, zbog drugih dobra djela činimo…Adem, a.s. dok je bio u onom Džennetu sve dok nije pogriješio, bio je kao kralj, ali Allah ne podnosi da pored Kralja ima drugi kralj. Zato kad je Adem, a.s. pogriješio, ukazala su mu se stidna mjesta, pa je počeo bježati dok ga Allah nije zovnuo:“Ademe, dolazio si Mi kao kralj kralju, a sada Mi dolaziš kao rob kralju, i ovo Nam je draže.“
Zamislimo kad bi mi nekome sve dali (kuću, zemlju, auto, pare), a on nas i ne pozanje, ne ferma nas, kao da mu ništa nismo ni dali. Nema smisla i nije pošteno. Nemojmo sa Allahom ništa porediti i sve što činimo neka bude radi Njega i Njegovog zadovoljstva.
2.    Sihirbazi
Nema oprosta zbog sijanja smutnje i razdora. Ovo je opasan teren za radoznale.
H. Omer je ubijao ovakve. Treba učiti zaštitne dove redovno, kako bi bili zaštićeni od ovakvih osoba. Najbolja odbrana je učiti ajeti Kursijju i sure: Ihlas, Felek i Nas tri puta ujutru i uvečer.
3.    Notorni alkoholičari
To su osobe koje su malo kad trijezne, a samim tim u vrlo slaboj vezi sa Alahom, dž.š.
Alkohol vidljivo opija i odvraća od Allaha, iako i drugi grijesi opijaju, samo se to ne vidi.
Najbolji lijek za ovo je nikako ne probati ovo zlo, po onom receptu, bolje spriječiti nego liječiti. Alkoholičare treba razumjeti, a ne opravdavati, jer nije ni njima lahko. Valja se trovati. Da nas Allah sačuva ovog zla.
4.    Onaj ko je nepolušan roditeljima
Ovo je jedini grijeh za koji će Allah kazniti još na dunjaluku, da svako vidi ibret,  kako živi onaj ko ne sluša roditelje. A posebna je kazna na Ahiretu. S kim roditelji nisu zadovoljni, nije ni Allah, dž.š. Ne znaju ovo naše majke kazati svojoj djeci. Mnoge roditelje interesuje profesija i nafaka djece, a za vjeru baš ih briga. A bit će ih briga kad ih glava zaboli zbog rođene djece.
5.    Zakleti neprijatelji (kindžije)
To su oni koji zbog svoje skoro životinjske naravi ne mogu halaliti nikome. Kada bi ovako, neuzubillah, nama Allah neopraštao, ne znam gdje bismo prispjeli. A ovi kindžije traže da im Allah oprosti. Kako ih nije stid moliti oprosta, kad oni nikome ne mogu oprostiti? Kome bi mi halaljivali kad nas niko ne bi uvrijedio, potvorio ili oštetio?!
Imam Ša’rani je više dovu činio onima koji su ga mrzili i napadali, nego drugima koji su ga voljeli. Čak ih nije mogao  ni mrziti, iako je to htio.
Ibn Tejmije bi plakao kada mu lopov nešto ukrade. Kada bi ga upitali što plače, rekao bi: “Kada mi naumpane Sudnji dan i njegov položaj u odnosu na mene, sažali mi se na njega i njegovo jadno stanje koje će imati na Sudnjem danu.“ Oni što nas trehaju, mrze, ogovaraju, napadaju, pa to su naše Ahiretske žrtve koje će nam tamo itekako valjati. Zato im halalimo i Allahu ih prepustimo, pa će se i nama Allah smilovati i grijehe oprostiti.

Jun 12, 2011

Trojca koji su govorili u bešici

Trojca koji su govorili u bešici (koljevci)

Imam Muslim bilježi od Ebu Hurejre r,a, da je Poslanik a,,s rekao; U koljevci su govorila samo rojca; Isa sin Merjemin, sahibu Džurejdž i dječak dok ga je majka dojila.
1. Isa sin Merjemin a,s, je Poslanik, a o ovom slučaju nam najbolje Kur’an govori u 19 poglavlju sura Merjem 29-36 ajeta; A ona im na njega pokaza. “Kako da govorimo djetetu u bešici?” – rekoše. 30. “Ja sam Allahov rob” – ono reče -, “meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti. 31. i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, 32. i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. 33. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!’ 34. To je Isa, sin Merjemin, – to je prava istina o njemu, – onaj u koga oni sumnjaju. 35. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! kad nešto odluči, On za to rekne samo: “Budi!” – i ono bude. 36. Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je pravi put.
2. Sahibu Džurejdž; Džurejdž je bio pobožnjak koji je stanovao u sinagogi, jedne prilike dođe mu majka dok je klanjao i ona ga zovnu Džurejdže! Džurejdž reče; Gospodaru majka ili namaz, ipak nastavi sa namazom i nije prekidao, tako njegova majka ode.
Kad je osvanuo drugi dan ponovo majka dođe i zateče sina kako klanja ona ga ponovo zovnu Džurejdže! A on opet reče Gospodaru namaz ili majka a zatim ponovo nastavi sa namazom, a majka opet ode.
Kad je osvano i trćr dan ona ponovo dođi zateče sina kako klanja ona ga ponovo zovnu Džurejdže! A on opet reče Gospodaru namaz ili majka, i ponovo nastavi da klanja, a ona reče Gospodaru poživi ga dok ne vidi iskušenja.
Tako su Benu Israil (israelćani) spominjali Džurejdža kako je on pobožan i kako stalno ibadet čini i klanja, to je čula jedna žena koja je bila poznata kao prostituka i ona ima reče hoćete li da ga zavedem! Ona ode do Džurejdžove sinagoge, ponudi mu se a on i ne obrati pažnju na nju.
Otišla je kod jednog čobana koji je čuvao ovce, a koji je krenuo prema sinagogi, ona se ponudi čobanu i zavede ga, te počini čoban blud (zinaluk) i tako ona osta trudna. Kad je rodila djete oni upitaše odakle ti to djete? Ona reče da je od Džurejdža i da je to njegovo djete.
Oni odoše do njegove sinagoge i nepitajući jesili to počino počeše rušiti sinagogu, njega izbaciše i počeše ga udarati. On ih upita šta se to dogodilo i zašto to rade? Oni rekoše počinio si blud i ona je rodila sina.
Pobožnjak reče a gdje je to djete? Džurejdž ubode djete prstom u stomak i upita ga; o dječače ko ti je otac; djete reče moj otac je pastir. Tad se oni okupiše oko Džurejdža i počeše ga ljubiti i grliti, a zatim rekoše sagradit ćemo ti sinagogu od zlata, Džurejdž reče ne, nego je vratite onakvu kakva je i bila tj; od ilovače, te su tako i postupili.
3. Djete kojeg je majka dojila; prolazio je je jedan ugledan i bogat čovjek na konju, a majka reče; Gospodaru učini moje djete poput njega. A dječak prestade da doji okrenu se i pogleda u čovjeka i reče, Gospodaru nemoj me učiniti poput njega, zatim nastavi da doji.
Zatim je prolazila grupa ljudi koji su tjerali jednu robinju, udarali su je i govorili počinila si blud i ukrala si, a ona je govorili; Dovoljan mi je Allah i na Njega se ja oslanjam.  Majka je to vidjela i rekal; Gospdara spasi moje djete od ovakvih, a djete napusti da doji, pogleda u djevojku i reče; Gospodaru učini me od ovakvih.
Zatim reče majka; prolazi je lijep i ugledan čovjek pa sam rekla Gospodaru učini moje djete poput njega, ti si rekao Gospodaru spasime od ovakvih. Pa je naišla ova djevoka koju su tukli i govorili učinila si blud i ukrala si pa sam zamilila Allaha da te spasi od takvih a ti si rekao Allahu učinime od ovakvih.
Taj čovjek je bio zločest i oholio se, pa sam rekao; Gospodaru spasime od odvakvih ljudi, a ta djevojka za koju su govorili tj; potvorili da je počinila blud i da je ukrala a nije to uradila, ja sam rekao; Gospodaru učini me poput nje.
Svako od spomenutih kazivanja nosi sa sobom pouke i poruke. Allah dž,š, navodi primjere i stvara mu’džize (nadnaravna dešavanja) iz milosti prema svojim stvorenjima.  On Uzvišeni sve stvara pa tako i zna sve naše nedostatke, slabosti i nemarnost, koje nam sprečavaju da razumijemo Božansku poruku.
Iz tog razloga moraju se desiti velike stvari, nešto što će ih šokirati, da vrati njihov razum, da probudi u njima misao i razumjevanje, a to je iznaneđenje taj šok je upravo mu’džiza (nadnaravnosr) nešto neobično i nezamisivo a to je da progovori novo-rođena beba u bešici.
I pored toga što je beba koja priča, on ipak iskazuje svoje čisto vjerovanje, jer se svako djete rađa u islamu, pa ga njegovi roditelji odgoje kao kršćanina ili židova ili vatro poklonika. Dakle djete govori po prirodi (Islamu) kaje nije iskvareno ni u kom pogledu, beba priča o tome;
Kaže Uzvišeni u suri Merjem; “Kako da govorimo djetetu u bešici?” – rekoše. 30. “Ja sam Allahov rob” – ono reče -, “meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti. 31. i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, 32. i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. 33. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!
Prvo što je iskazao (isa’a a,s) je osnova vjere a to je iman (vjerovanje) u jednoću stvoritelja koji nema druga i koji nema djete niti ženu. Kaže Uzvišeni u suri Isra’a 111; i reci: “Hvaljen Allah koji Sebi nije uzeo djeteta i koji u vlasti nema ortaka, i kome ne treba zaštitnik zbog nemoći – i hvaleći Ga veličaj!.
Zatim je govorio o ibadetu tj; robovanju samo Allahu dž,š, o osnovama ibadeta kao; namaz, zekat, bontom i etika, poslušnost prema roditeljima, ostavljanje oholosti, napuštanje djela nesretnika koji uznemiravaju ostali narod bezpravno.
A što se tiče Džurejdža pobožnaka, on je klanjao nafilu namaz, pa kad ga je majka dozivala tri puta on se nije odazvao majčinom pozivu, jer je dao prednos namazu nad majkom. Sve dok majka nije uputila dovu protiv njega i tako je i biloo, pao je u veliko iskušenje. Ovo nam govori da ako imamo šerijatski propis koji je ”vadžib” (obavezan) kao poslušnost roditeljima i mustehabb (pohvalnu radnju) kao klanjanje nafile namaza, u ovom slučaju dajemo prednost vadžibu nad mustehabbom, što znači; da ćemo se odazvati roditeljskom pozivu a napustit ćemo nafilu namaz, (koju možemo nekad kasnije obaviti).
Namaz džurejdža je bio nafila namaz koji je mustehabb (pohvalana radnja) dok je majčin poziv vadžib (obaveza). Džurejdž je odabrao i dao prednost namazu pa je zbog toga dobio majčin ukor, ona je uputila dovu Allahu protiv svog sina koji joj se nije htio da odazove, tako je Džurejdža pogodilo ono što ga je pogodilo.
A da je namaz bio jedan od farza (strogo obaveznih) tu čovjek ima pravo da uradi šta hoće, ili da se odazove ili da nastavi sa klanjanjem, a kad završi da obavi sve majčine potrebe pa se ponovo vrati da klanja ako hoće.
A ako je u pitanju farz namaz koji obavlja u zadnjem namaskom vremenu, i ako bi se tada odazvao majčinom pozivu tada bi prošlo namasko vrijeme, morao bi to naklanjati, no međutim ako se čovjek ne bi odazavao majčinom pozivu dok ne završi taj farz namaz, bilo bi opravdano da prvo završi namaz pa tek onda da obavi i majčine ili roditeljske potrebe. I majka u ovom slučaju nema pravo da se ljuti na sina ili djete, jer Allahov hakk ili pravo je preče nego bilo čije.
Ovo nam još ukazuje da i majka treba da ima sabura ili strpljenja, jer ako uputi dovu protiv svog djeteta, može da povredi i naškodi svome djetu. Jer kod je majka zamolila protiv Džurejdža, njega je snašlo teško stanje i situacija, tukli su ga, potvarali da je počino zinaluk i blud, srušili su mu sinagogu  kojoj je klanjao, a to je gledala njegova majka, kojoj nije bilo lahko gledati da joj tuku sina i da ga potvaraju i ponižavaju na taj način.
A da je Džurejdžova majka osaburila bilo bi bolje i za nju i za njenog sina. Džurejdž je bio u velikom iskušenju, allah dž,š, ga je postai na tako veliko iskušanje da bi ga ispitao da li je zaista iskren u onome što radi, kad je sve torture preživio, Allah dž,š, mu je dao moć, mu’džizu da preispita novo-rođeno djete i da kaže ko mu je pravi otac, kako bi ljudi vidjeli da on (Džurejdž) ne laže i da je on zaista iskren.
Tako nas Allah dž,š, uči da budemo saburli da budemo strpljivi, i da ne žurimo sa dovom kako bi izbjegli ono što ne bi željeli da nas i našu djecu pogodi. Molim Allah dž,š, da nam bude ovo od koristi i da molmo za svoju djecu samo hajr i da ih i nas sačuva od svakog zla i belaju amin.
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu
Dr; Lutfullahi bin Mula Abdul Azim Hodža
Prevod i obrada teksta;
Imam Sedin Agić

Lijepa besjeda

Lijepa besjeda 

Jedan nastavnik vodio je odjeljenje u kome su među učenicima vladali, najblaže rečeno, neprijateljski odnosi, pri čemu međusobne konverzacije gotovo da nije ni bilo. Nastavnik se dugo mučio kako da posloži stvari i izgladi situaciju, no, šta god da bi pokušao činilo mu se kontraproduktivnim. Napokon, jednog dana je zatražio od učenika da uzmu olovku i papir te da o svakom od svojih kolega napišu nekoliko lijepih rečenica. Kada je zadatak finaliziran učenici su bili zapanjeni. Tek tada su shvatili kako svaki od njih posjeduje niz lijepih osobina koje do tada nisu ni primjećivali ili im pridavali značajniju pažnju. Klima u razredu se od tog dana promijenila iz korijena. Godinama nakon toga, na sprovodu jednog od njih, učenici, odnosno, sada već odrasli i poslovni ljudi, ponovo će se okupiti i sasvim spontano shvatiti da svaki od njih još uvijek nosi cedulje ispisane tog čarobnog dana u školi.
”Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara”, veli mudra poslovica koja bi, zapravo, mogla biti jedini mogući i razuman komentar na gornju dogodovštinu. Kada bismo posezali za primjerima koji govore o veličini i snazi lijepe riječi i besjede, trebalo bi jako puno vremena. Jedno je izvjesno: ništa kao lijepa riječ ne može ukrotiti ljudsko srce, pripitomiti najvećeg silnika te smekšati i primiriti zulumćara. Trgovac koji nas dočeka s osmjehom i lijepom riječju i ćehrom širom je otvorio vrata našem ponovnom dolasku, dok onaj koji je namrgođen i površan i ne može baš biti potpuno siguran u to. Lijepa besjeda ljekara kome odemo, nerijetko će sa naših pleća zbaciti mnoge terete i značajno nam olakšati situaciju prije nego li uopšte konzumiramo propisani lijek ili terapiju. S druge strane su ljekari zbog čije ćehre i besjede bismo radije trpili bol nego im se pomolili na vrata. Isto je i sa običnim ljudima: s nekim bismo mogli danima razgovarati dok nam neke nije prijatno ni u putu sresti.
Kur’an nas poziva da na put svoga Gospodara pozivamo mudro i lijepim savjetom te da s ljudima na najljepši mogući način raspravljamo. Dakle, mudrost i znanje kao takvi, sami po sebi nisu dovoljni da poluče željenim rezultatom. Neophodno ih je ljudskom srcu predočiti i obrazložiti lijepom besjedom i na lijep i ugodan način. Zašto? Odgovor opet daje Kur’an koji u suri Ibrahim lijepu riječ poredi sa lijepim stablom čiji su korijeni duboko u zemlji a grane visoko u nebu. Korijeni lijepe riječi su tako čvrsti i stabilni da ih ništa ne može poljuljati dok učinci koje ona proizvodi graniče sa nebeskim visinama. Šta je naspram toga? Ružan govor poput ružnog stabla čiji su, veli Kur’an, korijeni plitki i koga i najblaži povjetarac bez muke povija i konačno slama. Okružen obiljem ovosvjetskih iskušenja i vjetrova, vjernik će se uvijek prije držati onoga što je stabilno nego li onoga što je klimavo i krhko.
Takvu preporuku jasno i nedvosmisleno je uputio i Muhammed a.s., kada je rekao: ”Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori ono što je dobro ili neka šuti”. Treća opcija ne postoji ako smo istinski muslimani. Evo nam još jedne Poslanikove dijagnoze: ”Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani”. Naravno, sve ovo Muhammed a.s., je svojom svakodnevnom praksom potvrdio. Tako je jedne prilike žestoko ukorio svoju suprugu Aišu r.a., koja je za jednu ženu rekla da je mala, rekavši joj: ”Rekla si tako krupnu riječ koja, kada bi pala u more, otrovala bi ga”. Kakve sve epitete i kvalifikacije mi nerijetko iznosimo jedni o drugima bespotrebno je i navoditi.
Kada je jedne prilike Poslanik a.s., zajedno sa ashabima prošao pored krepanog magareta, jedni su počeli zatvarati nos a drugi davati ružne komentare o krepanoj životinji. Budući da je iz svega nastojao izvući ono najljepše i najpozitivnije, Muhammed a.s., nas, opet, uči kako se postaviti pa komentarišući mrtvu lešinu veli: ”Lijepih li zuba!”. Spomenimo i primjer bolesnika. Bolest je, bez sumnje, teška i neprijatna situacija u kojoj se svi povremeno nađemo. Obilazak bolesnog u islamu ima posebnu težinu i vrijednost. Ali, i tom prilikom Muhammed a.s., traži od nas da budemo obazrivi i da im se obraćamo lijepim riječima pa veli: ”To neće promijeniti njihovu sudbinu ali će ih, barem, razgaliti”.
Svi pređašnji Allahovi Poslanici su koristili lijepu riječ kao jedno od svojih glavnih oružja, bez obzira da li se radilo o njihovim sljedbenicima ili onima koji su ih u laž ugonili. Poslanici poput Nuha, Saliha, Luta ili Ibrahima a.s., bili su izvrgnuti raznoraznim neugodnostima ali nikada nisu govorili ružno ili proklinjali nego su u dovama molili Allaha dž.š. da uputi njihove narode jer su u neznanju i zabludi. Jusufu a.s., su njegova rođena braća priredila tako podle i zlobne spletke ali ih se on na kraju nije odrekao niti ih korio. Naprotiv, molio je Allaha da im oprosti i da ih uputi. Musa i Harun a.s., bili su poslani faraonu koji je na najokrutnije načine zlostavljao njihov narod. Znajući kakvom silniku i zulumćaru idu na noge, obojica su osjećali određenu dozu straha i zebnje. Allah dž.š., ih smiruje govoreći kako je On uz njih i savjetujući im slijedeće: ”We kula lehu kavlen lejjinen – i obratite mu se lijepim i mehkim riječima”. Gospodar Uzvišeni daje svakome, pa i faraonu, šansu da se opameti i popravi a svojim izaslanicima naređuje da posegnu za lijepom, blagom i mehkom riječju ne bi li se okrutno srce raznježilo i pripitomilo.
Ružan govor, laž, lažno svjedočenje, tračanje, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, kleveta, govor o onome o čemu nemamo znanja, nadijevanje ružnih i nepristojnih nadimaka, svađa, neusiljena rasprava su samo neki od vidova ljudskog ponašanja koji vuku korijen iz riječi koja nema čvrstu stabilnost i osnovu. Sve ove i njima slične pojave strogo su zabranjene kur’anskim ajetima i hadisima Muhammeda a.s., te ih se kao takvih moramo čuvati. Poslovica kaže da je riječ jedino što čovjek istinski posjeduje sve dok je ne izgovori. Izgovorena riječ je, prema tome, mehlem ili otrovna strijelica – mehlem kojim ćemo razgaliti sebe i one oko nas ili otrov koji će kontaminirati sve na što naiđe.
Konačno, ”Ko mi garantuje za jezik i spolni organ, ja mu garantujem Džennet”, jednostavna je i kristalno jasna pogodba odaslana od strane Muhammeda a.s., a jedna arapska poslovica veli: ”Probao sam silu i mač ali nađoh da je lijepa riječ oštrija i prodornija”.
 izvor; preporod.com

Ibn Sina

Ibn Sina – smrt učenjaka nad učenjacima

Pred kraj svoga života Ibn Sina (latinizirano Avicena) je bio u službi buvejhidskog emira u Hamadanu, međutim cijelo vrijeme te službe nastojao je približiti se emiru Isfahana jer je on poklanjao veliku pažnju nauci. Zajedno sa svojim bratom, istovremeno najodanijim učenikom, i dva roba, preobučen u siromašnog derviša prebjegao, je iz Hamadana u „neprijateljski“ Isfahan. Tu mu je priređen veličanstven doček.

Zadnjih desetak godina života proveo je u službi isfahanskog princa Ebu Džafera el-Edaula. Učestvovao je u mnogim vojnim pohodima kao prinčev liječnik i savjetnik za nauku i književnost. Za vrijeme rata protiv Hamadana Ibn Sina je počeo osjećati žestoke stomačne bolove. Uzimajući lijekove koje je sam spravljao povremeno je bio u tako lošem stanju da nije moga stajati na nogama. Jedva nekako došavši u Hamadan pomirio se sa sudbinom.

Prestao se držati strogog režima ishrane koji je zbog bolesti sam sebi bio nametnuo. Prijatelji su mu savjetovali da malo manje radi i da se više čuva. Odbio je odgovorivši: „Više volim kratak, a širok, nego uzak, a dug život!“ Zadnjih dana života svu svoju imovinu podijelio je siromašnima, nastojao je ispraviti nepravde za koje je znao, oslobodio je sve svoje robove, a svaki treći dan, od jutra do večeri, slušao je učenje Kur’ana. Umro je juna 1037. Godine u 58. Godini života. Mezar mu se i danas nalazi u Hamadanu, Iran.

Deset zapovijedi u novijim komentarima Kur’ana

Deset zapovijedi u novijim komentarima Kur’ana (dr. Enes Karić)

(Tekst je objavljen u Takvimu za 2002. god., Izdavač: Rijaset IZ-e u BiH, Sarajevo, 2002.)
I
Odveć je poznato da se pojam dekaloga ili pojam Deset zapovijedi vezuje isključivo za judaizam i kršćanstvo, te da Dekalog ima rodno mjesto u Bibliji, tačnije Starom zavjetu (Poglavlje Izlazak, 20.).
Dekalog je grčka riječ (deka znači Deset a logos znači “riječ, govor, zapovijed”), dekalog, prema tome, znači Deset zapovijedi. I Dekalog je za jevreje samo središte vjere, a od jevreja i Starog zavjeta dekalog je preuzelo i kršćanstvo, “te na njemu izgradilo svoje moralne postavke”.[1]
U arapskom jeziku Deset zapovijedi obično se prevodi sintagmom al-wasaya al- ashr. U Bibliji ili Svetom Pismu, u prijevodu na arapskom jeziku štampanom u Kembridžu 1956. godine, ovako se prevodi/donosi Deset zapovijedi (navodimo ih u skraćenom obliku):
I)          La jekun leke alihetun ukhra emami (Nemoj imati drugih bogova osim Mene!),
II)         La tasna’a leke timsalen menhuten ve la sureten (Ne pravi sebi idola lijevanih ili klesanih!),
III)       La tentiq bi-smi r-rabbi ilahike batilen (Ne uzimaj uzalud imena Gospodara/Jahve, tvog Boga!),
IV)      Ekrim ebake ve ummeke likej tetule ejjamuke ‘alel-erdi (Poštuj oca svoga i mater svoju da dugo živiš na zemlji…!),
V)        La taqtul (Ne ubij!),
VI)      La tezni (Ne čini preljuba!),
VII)     La tesriq (Ne ukradi!),
VIII)    La tešhed ‘ala qaribike šehadete zurin (Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!)
IX)      La teštehi bejte qaribike la teštehi imre’ete qaribike (Ne poželi kuće bližnjega svoga, ne poželi žene bližnjega svoga...!), i
X)        Ve la teštehi šej’en mimma li-qaribike (Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga! ).[2]
U našoj javnosti malo je poznato da ima nekoliko muslimanskih autora koji su napisali djela ili barem kraće odjeljke (u sklopu svojih opsežnijih djela) pod naslovom Deset zapovijedi (al-wasaya al- ashru), ili barem spominju Deset zapovijedi kad tumače ajete sure Al-An’am (151-153.) ili pak suru Al-’Isra, 23. i dalje. Zadatak ove naše kratke rasprave je da svrati pozornost na samo neke od tih muslimanskih autora i na njihove rasprave naslovljene sintagmom Deset zapovijedi, odnosno na njihove komentare Kur’ana gdje su spomenuli Deset zapovijedi. 
Uz to, mnogo je važnije da ustanovimo, opet ukratko, gdje su razlozi da muslimanski autori slobodno koriste judeo­-kršćansku sintaginu dekaloga – Deset zapoijedi i da je daju, čak kao naslov, svojim djelima.
Valja odmah kazati da se u muslimanskih autora (kao što je npr. Mahmud Šeltut) značenjski sadržaj “kur’anskih” i “muslimanskih” Deset zapovjedi tek neznatno razlikuje od Biblijskog dekaloga, ali se razvidno vidi komentatorova želja da istakne neprolaznu vrijednost snažne moralne poruke u kur’anskim ajetima koji pobrajaju Deset važnih načela islama. U samim komentarima Kur’ana koje ovdje spominjemo malo je pokušaja da se izvrši temeljita usporedba sa Biblijskim dekalogom. Mnogi komentari Kur’ana čak Bibliju ni ne spominju, ali ukazuju na Deset zapovijedi kao središnje i susretišno mjesto nebeskih vjera.
Osim toga, česta upotreba sintagme Al-Wasaya al-Ašru (Deset zapovijedi) govori mnogo i o tome da su muslimanski autori uočili retoričke efekte njene upotrebe. Imenujući knjigu ili naslovljavajući nekoje poglavlje u svome komentaru Kur’ana sintagmom Deset zapovijedi, muslimanski autori žele kazati da je to što iznose važno, uzvišeno, ozbiljno…
II
Mahmud Šeltut (umro 1963. god.), slavni rektor Al­-Azharskog univerziteta, smatra se jednim od najautoritativnijih komentatora Kur’ana u Egiptu i islamskom svijetu u XX stoljeću. Zanimljivo je da je on u svom komentaru Kur’ana Tafsiru’ l-Kur’ani l-Karim,[3] jednom od najvažnijih (nažalost nedovršenih) komentara Kur’ana sastavljenih tokom XX stoljeća, napisao čitav odjeljak pod naslovom Al-Wasaya al-’Ašru va makanatuha fi’ l-Islam, što u prijevodu znači Deset zapovijedi i njihovo mjesto u islamu. Tako  naslovljeni odjeljak Šeltut piše nakon navođenja sljedeća tri ajeta iz sure Al-An’am (151-153.):
151. Ti reci: “Dođite da vam kazujem šta vama Gospodar vaš zabranjuje: da Mu ikoga ravnim smatrate! A roditeljima dobročinstvo činite, i djecu svoju zbog siromaštva ne ubijajte! Pa Mi i vas i njih hranimo! Ne približavajte se ma kakvu nemoralu, bio on javni ili skriveni! I ne ubijajte čovjeka koga je Allah zabranio ubiti, osim kad Zakon traži! Eto to vam On u dužnost stavlja, da biste razmislili vi.
152. I imetku siročeta ne približavajte se, osim na način najljepši, sve dok ono zrelost ne dostigne! I pravedno na litru i na kantar mjerite, Mi nikoga ne zadužujemo iznad mogućnosti njegove! I kad govorite – pravedno govorite, makar bilo i protiv vaše rodbine! I zavjet prema Allahu ispunjavajte. Eto, to vam Allah u dužnost stavlja, da biste se opomenuli.
153. I evo, doista, Moga Puta Pravoga, slijedite njega! I ne slijedite puteve druge pa da vas oni onda u raskol stave spram Puta Njegovoga! Eto, to vam Allah u dužnost stavlja, da biste se bojali Njega.
Prema Mahmudu Šeltutu, znalci islama nazvali su ova tri ajeta, i ono što ti ajeti od čovječanstva traže, imenom “Deset zapovijedi”. Šeltut smatra da razlozi takvog imenovanja počivaju, sasvim sigurno, u činjenici da se u tri navrata u naprijed navedenim ajetima spominju riječi zalikum vessakum – “Eto, to vam Allah u dužnost stavlja…, to vam Allah poručuje!”
Mahmud Šeltut smatra da ova tri ajeta sadrže zabrane i naredbe, te ih on na arapskom pobraja ovim redom:
I)          El-išraku billahZabrana mnogoboštva, naredba da se vjeruje (u) jednoga Boga.
II)         Ve bil-validejni ihsanen - Činiti dobro roditeljima.
III)       Ve la taqtulu evladekum min imlaqinZabrana čedomorstva.
IV)      Ve la taqrebu l-fevahišeZabrana bluda / zinaluka / nemorala.
V)        Tahrimul-qatliNepovredivost života (zabrana ubijanja).
VI)      Ri’ajetu mali l-jetimiVoditi brigu o imetku siročadi.
VII)     ‘Ifau’u l-kejli ve l-mizaniPravedno mjeriti i ne zakidati na vagi.
VIII)    Ve iza qultum fa’dilu ve lev kane za qurbaPravedno svjedočiti, pa makar to bilo i protiv rodbine.
IX)      Ve bi ‘ahdillahi evfuIspuniti zavjet prema Bogu.
X)        Ittiba’u siratillahi l-musteqimiSlijediti Božiji, Pravi Put.
Nakon što je objasnio ovih “Deset Božijih oporuka”, tj. “Deset zapovijedi” na blizu pedeset stranica svoga komentara Kur’ana, Mahmud Šeltut zaključuje da one postavljaju temelj vjerovanju u jedinost Božiju.
Od poznatijih komentatora Kur’ana nakon rektora Al- Azharskog univerziteta, Mahmuda Šeltuta, spominjemo na prvom mjestu Šejha Muhammeda Al-Gazalija (Shaykh, Muhammad Al-Ghazali, umro 1996.). On je autor, među ostalim djelima, i poznatog tematskog komentara Kur’ana (Al-Tafsir Al-Mawdu’i), prva dva sveska na arapskom izišla su 1997. i 1999. godine. Usljed velikog interesa ovaj je komentar Kur’ana preveden i na engleski jezik i objavljen u prestižno opremljenom izdanju.[4] Engleski prevodilac ovog Al-Ghazalijeva komentara, Ashur A. Shamis, ove ajete iz sure Al-An’am (151-153.) preveo je na engleskom kako slijedi:
Say. Come, I will tell you what your Lord has ordained for you.
A. You should not take other gods besides Him.  
B. Show kindness towards parents.
C. You should not kill your children for fear of destitu­tion, because We provide for you and for them.
D. Avoid foul sins, overt and covert.
E. Do not kill a soul that God has forbidden to be killed, without the right justification to do so. This is what He urges you to do, so that you may understand.
F. You have no right to any of an orphan’s possesions, except what is required for his (her) own wellbeing, until he (she) comes of age.
G. Observe fairness and justice in weights and measures, We never burden a soul with more than it can bear.
H. Judge fairly and testify to the truth, even against your own kinsmen.
I. Be true to the covenant of God. This is what He urges you to do, so that you may take heed.
J. And, this is my path, a straight one. Follow it and do not follow other paths, for these shall lead you away from it. This is what He urges you to do, so that you may be fearful of God.[5]
Al-Ghazali, dakle, slovima A, B, C… razvrstava naredbe/zabrane iz ova tri ajeta, kako bi tako označio “Deset zapovijedi” u Kur’anu. On ih naziva al-wasaya al-ašr, kako su to obično činili i mnogi drugi savremeni komentatori Kur’ana.[6]
Tako, poznati saudijski mufessir Muhammad ‘Ali As-Sabuni za ajete 151-153. iz sure Al-An’am veli da sadrže Deset zapovijedi. As-Sabuni kaže: “Svemogući Allah spominje Deset zapovijedi o kojima su saglasni svi nebeski vjerozakoni i na kojima se temelji sreća čovječanstva!”[7]
Ovim As-Sabuni ukazuje da je temelj i srž svih Božijih objava (Tevrata, Zebura, Indžila, Kur’ana) ovih Deset zapovijedi. U svakoj nebeskoj knjizi Deset zapovijedi čine srž vjerovanja i temeljna načela moralnog ponašanja. Kur’an, kao posljednja Božija objava sadrži Deset zapovijedi, sam Kur’an je svojim sadržajem svojevrsna konačna potvrda i opečaćenje Deset zapovijedi.
Muhammed Hamidullah je, također, poznati islamski pisac koji se bavio pitanjem Deset zapovijedi u islamu. U djelu Uvod u islam[8] ovaj autor pronalazi Deset zapovijedi u suri Al-’Isra, 23-28. ajet. Nakon navođenja ajeta Muhammed Hamidullah kaže: “Ove zapovijedi, uporedive s onim što su date Musau, ali obuhvatnije od njih, objavljene su Poslaniku za vrijeme Mi’radža.”[9] Također, Hamidullah u svome dvotomnom djelu Muhammed, alejhisselam iznosi slične tvrdnje o ovim zapovijedima.
I mnogi drugi savremeni komentatori Kur’ana pišu o Deset zapovijedi kao okosnici svih nebeskih vjera, islama među njima posebno. U svojim komentarima oni ukazuju na veliku važnost činjenice da sure Al-An’am i Al-’Isra donose Deset zapovijedi.
III
Ima, međutim, muslimanskih autoriteta koji imaju čak svoju verziju “Deset zapovijedi”! Hasan al-Banna (ubijen 1949.), osnivač organizacije Al-Ikhwanu l-Muslimun (Muslimanska braća), izdiktirao je svojih “Deset zapovijedi” (Al-Wasaya al­-’Ashru), a o tome su njegovi sljedbenici napisali duge komentare, ponekada čak i knjige.[10]
Nakon prvog čitanja ovih Al-Bannaovih Deset zapovijedi primjećujć se da je riječ o Deset pravila kojih se u svom svakodnevnom životu muslimani trebaju pridržavati. Također, imamo li u vidu činjenicu da je Hasan Al-Banna bio osnivač organizacije “Muslimanska braća” (osnovana u Kairu 1928. godine) njegovih Deset zapovijedi moguće je smatrati posebnim islamskim kodeksom njegovih pristalica. Sve nama dostupne arapske verzije ovog kodeksa Hasana al-Benna-a donose sljedeće maksime:
I)          “Pođi da klanjaš namaz kad čuješ poziv (ezan), ma kakve bile okolnosti!”
II)         „Uči Kur’an, ili ga čitaj/istražuj ili slušaj kad ga dugi uči, ili spominji Allaha! Nemoj tračiti beskorisno nijedan dio svoga vremena!
III)       “Trudi se da govoriš književni arapski jezik, jer to spada u znakove islama!”
IV)      “Ne raspravljaj mnogo ni o čemu, ma šta bilo posrijedi, jer prepirka ne donosi dobro!”
V)        “Ne smiji se mnogo, jer srce, koje je doprlo do Boga, smireno je i staloženo!”
VI)      “Ne zbijaj šale, jer zajednica koja se bori i žrtvuje zna samo za ozbiljnost!”
VII)     “Ne podiži glas svoj iznad mjere potrebne da te čuje slušatelj, jer je to glupo, nepristojno i uznemirava!”
VIII)    “Kloni se ogovaranja pojedinaca i vrijeđanja zajednica (organizacija), i govori samo ono što je dobro!”
IX)      “Predstavi se onome koga sretneš od svojih prijatelja, makar to on od tebe i ne tražio, jer temelj našeg poziva/misije jeste druželjublje i međusobno upoznavanje!”
X)        “Dužnosti je više negoli što imade vremena. Stoga, pomaži drugoga tako što ćeš mu savjetovati da se koristi svojim vremenom, a akoli imadeš neku dužnost onda u njenom vršenju budi sažet i koncizan!”
Hasan Al-Banna je, kao što vidimo, koncipirao svojih Deset zapovijedi shodno svome tumačenju islama i s ciljem izrade jednog islamskog kodeksa pripravljenog za potrebe pokreta “Muslimanska braća”. Hasan Al-Banna ne vezuje koncept svojih “Deset zapovijedi” za nekoji kur’anski ajet ili ajete. On, naprosto, manirom lidera Muslimanske braće posredstvom ovih pravila nastoji učiniti efikasnim operativni rad svojih aktivista i članstva.
Recimo na kraju da veliki broj komentatora Kur’ana poseže za sintagmom Deset zapovijedi ističući, prije svega, vječne aspekte vjere u Boga koji se ovim zapovijedima naglašavaju. Tako Mahmud Šeltut za ovih Deset zapovijedi ukratko kaže: “Ova načela jesu Pravi Put. Muhammed je poslan da ovaj Put objašnjava i da njemu poziva, kao što su s tim ciljem poslani i svi prethodni Božiji poslanici!”[11]

[1] Vidi, Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, uredio Andelko Badurina, Zagreb, 1985., str. 200.
[2] Arapski prijevod biblijskoga teksta preuzeli smo iz eminentnog prijevoda Al-Kitab al-Muqaddas ay Kutubu l-’ahdi l-Qadim wa l-’ahdi 1-Džadid, Cambridge, 1956., str. 119-120.
[3] Mahmud Šaltut, Tafsiru l-Kur’ani l-Karim (al-Ajza’ al-’Ashara al-’Ula), Kairo, 198l. (osmo izdanje).
[4] Shaykh Muhammad Al-Ghazali, A Thematic Commentary on the Qur’an, izdanje The International Institute of Islamic Thought, Herndon, 2000. (vidi stranicc 134 i i35.)
[5] Vidi: Isto, str. 134 – 135.
[6] Engleski prevodilac Al-Gazalijeva tefsira arapsku sintagmu  al-wasaya al- ashr prevodi rijcčima TEN DIRECTIVES OR “COMMANDMENTS” (str. 135.)
[7] Muhammad ‘Ali As-Sabuni, Safwatu t-Tafasir, sv. III, Rijad, 1981., str. 107.
[8] Vidi stranice 102-103. sarajevskog izdanja Uvoda u islam iz 1989. godine (prijevod Sabine Berberović). Naziv engleskog originala je Introduction to Islam, London, 1980.
[9] M. Hamidullah, str. 103.
[10] Abd al-’Azim Ibrahim Al-Mat’ani autor je knjige Al-Wasaya al-’Ašru Lil-Imam Al-Šahid Hasan Al-Banna, izdanje Daru š-Šuruq, Kairo/Bejrut, 1976. Također, na zadnjoj korici knjige Al-Awlamatu Fi Mizani’1-Islam (Globalizacija na vagi islama), Kuvajt, 2001. donijeto je Deset zapovijedi Hasana Al-Banna-a.
[11] Šeltut, navedeni tefsir, str. 393.

Jun 9, 2011

Poslanikove najave

Poslanikove najave

Posted by imamsedin on June 9, 2011

Abdurrahman b. Ganem el-Eš’ari kaže: Pričao mi je Ebu ‘Amir el-Eš’ari r.a. – a nije me slagao: Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako kaže: “U mom ummetu biće ljudi koji će dozvoljavati blud, svilu, alkohol i me’azif – muzičke instrumente…” (Sahihul-Buhari, br.5268.; Sahih Ibnu Hibban, br.6754.)
Sehl b. Sa’ad r.a., kaže: Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s.: “Pred smak svijeta pojaviće se propadanje u zemlju, gađanje iz nebesa i deformacija. Bi rečeno: Kada će se to pojaviti, o Allahov Poslaniče? Reče: Kada se pojavi muzika (me’azif), pjevačice i kada se ohalali alkohol!” (Taberani, el-Mu’udžem el-Kebir, br.5810.)
Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Čovjek neće podići glas svoj pjevajući a da mu Allah dž.š., ne pošalje dva šejtana koji će mu sjesti na ramena, i cupkati svojim petama po njegovim prsima sve dok ne prestane pjevati!” (Taberani, el-Mu’udžem el-Kebir, br.7825.)
Abdullah b. Mes’ud r.a., kaže da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Od predznaka Sudnjeg Dana jeste pojava muzike i pijenje alkohola!” (Taberani, el-Mu’udžem el-Kebir, br.10556.)
Ibnu Sabit r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “U mom ummetu će biti propadanja u zemlju, deformacije i gađanja iz nebesa! Rekoše: O, Allahov Poslaniče, hoće li oni svjedočiti šehadet: da nema drugog boga osim Allaha (la ilahe illalah)? Reče: Da, ali će me’azif/muzika, alkohol i svila uzeti maha!” (Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, 37545.)

Jun 3, 2011

Poučna priča: Sultan Sulejman i starica

Poučna priča: Sultan Sulejman i starica

Sultan Sulejman, jedan od najmoćnijih Osmanlijskih sultana , želio je da sagradi najveću i najljepšu džamiju, kakvu niko nikada do tada nije sagradio, kako to i dolikuje njegovoj slavi i njegovom imenu. Što je naumio, to je i učinio.

Izabrao je najljepše mjesto u cijelom Carigradu i, počeo graditi veliku džamuju sa četiri minareta. Nazvana je njegovim imenom, ''Sulejmanija džamija''..

Priča se kako je sultan Sulejman našao najbolje graditelje i sve ih uredno plaćao, čak i više nego što su tražili, kako bi imao što više sevaba od ovoga hairli djela. Često je i sam učestvovao u gradnji džamije. Danima je nadgledao majstore kako rade, a znao je i sam nositi teško kamenje koje je ugrađivano u zidove džamije.

Taman kada je džamija bila gotova i, kada će četiri mujezina sa četiri minareta proučiti prvi sabahski ezan i oglasiti poziv na sabah-namaz, sanja on te noći kako od svoga hajrata ima samo polovicu sevaba. Trgne se sultan, začuđen i pomalo ljut, i tako dočeka zoru i prvi ezan. Čim se malo razdani, naredi on da se sazovu njegovi veziri i najučeniji ljudi kako bi se s njima posavjetovao.

Kada sultan ispriča svoj san, oni mu rekoše da u gradnji džamije, zasigurno ima još neko udjela. Sultan posla svoje glasnike da se raspitaju je li ko mimo njegova znanja nešto plaćao ili darivao za gradnju džamije. Tek nakon nekoliko dana, dovedoše pred sultana jednu skromnu staricu. Objasniše mu da ona živi sama u jednoj trošnoj kućici, i da se prehranjuje tako što svaki dan prosi po carigradskim ulicama.

- Pa zašto ste mi, onda, doveli ovu staricu? - upita sultan.

- Čestiti padišahu, ona kaže da je jednoga dana, kada je vidjela da se pravi nova džamija, kupila dvije-tri kile kreča i ubacila ih u carsku krečanu, eto, zato smo je doveli - rekoše njegovi stražari.

- A, od čega živiš, čestita starice? - blago je upita sultan.

- Od Allahove milosti, i milostinje dobrih ljudi - majčinskim glasom reče starica.

- A koliko si ubacila kreča u carsku krečanu? - ponovo će sultan.

- Eh kad bi ja to znala, plemeniti gospodaru. Bila su tri grumena, a svaki je mog'o biti veći od dvije ljudske šake kad se ovako sastave.

Sultan ustade, prošeta malo po svojoj carskoj odaji, pa strogim glasom naredi svojim stražarima da mu odmah donesu tri kese zlata. Kada se sluge vratiše, sultan priđe starici, pruži joj tri kese dukata i tiho reče:

- Uzmi ovo, od mene na dar. Od danas više nemaš potrebu da prosiš.

Starica podiže oči, blago ga pomilova svojim pogledom i, tiho reče:

- Plemeniti padišahu, neka ti Allah podari svako dobro i još više blaga, ali nema bogastva na ovome svijetu za koje bi ja prodala svoj hajrat. Zar ti ne znaš da Allah nagrađuje prema nijjetu i uloženom trudu. Insan treba da se trudi onoliko koliko je to u njegovoj moći. Ja sam dala koliko sam mogla i imala , a i ti si. Zato nas je Allah nagradio isto.

Sultan obori glavu i duboko uzdahnu. Toga dana, dugo je stajao sam pored prozora zagledan u prelijepu džamiju. Na mjestu gdje je bila starica, i dalje stajale su kese dukata.


Muhammed a.s. je rekao: Ko sagradi džamiju, makar tako malehnu kao što je ptičije gnijezdo, Allah će mu sagraditi kuću u Džennetu.

Poziv u Džennet - odazovi se robe

Želiš li biti u Allahovoj blizini?
 
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Čovjek je najbliži svome Gospodaru onda kad čini sedždu, stoga se na sedždi što češće dovom obraćajte Allahu." (Muslim)
Želiš li nagradu obavljenog hadža?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Umra u ramazanu ima vrijednost hadža, odnosno hadža obavljenog sa mnom!" (Muteffekun alejhi)
Želiš li kuću u Džennetu?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Onome ko radi Allaha sagradi džamiju, Allah će mu sagraditi sličnu u Džennetu." (Muslim)

Želiš li postići Allahovo zadovoljstvo?
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Allah je, doista, zadovoljan robom koji Mu, kad nešto pojede, na tome izrazi zahvalu, a kad nešto popije i na tome Mu zahvali!" (Muslim)

Želiš li da ti dova bude uslišana?

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Između ezana i ikameta, dova se ne odbija." (Ebu Davud)

Želiš li da ti bude upisana nagrada kao da si cijelu godinu postio?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Post tri dana u svakom mjesecu je kao post čitave godine." (Muteffekun alejhi)

Želiš li dobrih djela poput brda?
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "'Ko bude prisutan na dženazi sve dok se ne klanja, pripada mu nagrada jednog kirata, a ko prisustvuje sve dok se ne zakopa, njemu pripadaju dva kirata!' 'Šta znači dva kirata?', upitali su. 'Poput dva velika brda!', kazao je." (Muteffekun alejhi)

Želiš li biti u društvu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u Džennetu?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "U Džennetu ćemo ja i onaj koji se brine o siročetu biti ovako'', i uporedi kažiprst i srednji prst. (Buhari)

Želiš li nagradu mudžahida na Allahovom putu ili postača ili klanjača?
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj koji se brine o udovici i miskinu je poput borca na Allahovom putu!" Mislim da je još rekao: "I poput onoga ko neumorno bdije u namazu i poput postača koji neprekidno posti!" (Muteffekun alejhi)

Želiš li da ti Vjerovjesnik garantuje Džennet?
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko mi garantuje za svoj jezik i za svoj spolni organ, ja mu garantujem Džennet." (Muteffekun alejhi)

Želiš li da tvoja djela traju i poslije tvoje smrti?

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Kada čovjek umre prestaju njegova dobra djela izuzev u tri slučaja: trajna sadaka, korisno znanje i čestito dijete koje dovi za njega." (Muslim)

Želiš li blago od džennetskih blaga?

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "La havle ve la kuvete illa billah je blago od džennetskih blaga." (Muteffekun alejhi)

Želiš li nagradu kao da si cijelu noć klanjao?

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko obavi jacija-namaz u džematu, računa mu se kao da je klanjao pola noći, a ko obavi još i sabah-namaz u džematu, računa mu se kao da je klanjao čitavu noć!" (Muslim)

Želiš li proučiti trećinu Kur'ana za minutu?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kul huvallahu ehad... vrijedi trećinu Kur'ana!" (Muslim)

Želiš li da oteža tas tvojih dobrih djela?
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Dvije riječi omiljene Allahu, lahke na jeziku, a teške na vagi, to su: Subhanallahi ve bihamdihi, subhanallahil-azim." (Buhari)

Želiš li da ti se poveća opskrba i produži život?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kome želi da mu se poveća opskrba i produži život, neka održava rodbinske veze." (Buhari)

Želiš li da te Allah čuva?

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Onaj koji klanja sabah-namaz, u Allahovom je okrilju." (Muslim)

Želiš li da ti se oproste grijesi iako ih je mnogo?

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Onome koji u jednom danu stotinu puta izgovori 'Subhanallahi ve bihamdihi' bit će oprošteni grijesi pa makar ih bilo poput morske pjene." (Muteffekun alejhi)

Želiš li da razdaljina između tebe i Vatre bude sedamdeset godina?

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko bude postio jedan dan na Allahovom putu, Allah će njegovo lice udaljiti od Vatre sedamdeset godina." (Buhari)

Želiš li da Allah na tebe donosi salavat?
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset." (Muslim)

Želiš li da te Allah uzdigne?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Neće se niko poniziti radi Allaha, a da ga Allah, azze ve dželle, neće uzdići." (Muslim)

Kur’an je izvor mira i vodić kroz život 3 Ramazanska hutba

  Kur’an je izvor mira i vodić kroz život 3 Ramazanska hutba 19-Ramazan-1445 h Kao robovi Allaha s.w.t., koji živimo po Njegovoj volji i d...