"Fiqh of Zakah" with Dr. Mohammad Salah.Part 7.

Recite in the name of your Lord! - Yasir Qadhi - Khutbah

Čovjek goru ‘posudu’ od stomaka ne može napuniti

“Čovjek goru ‘posudu’ od stomaka ne može napuniti”

Od El-Mikdama ibn Ma’dijekeriba pripovijeda se da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kad je rekao: “Čovjek goru ‘posudu’ od stomaka ne može napuniti. Dovoljno mu je nekoliko zalogaja koji će mu kičmu ispraviti. A ako ga već mora puniti, neka trećinu napuni hranom, trećinu pićem a trećinu neka ostavi za disanje.“

Prenosi ga imam Ahmed, Tirmizi, Nesai i Ibn Madža. Tirmizi je rekao: “Ovaj hadis je hasen.”

Ovaj hadis s njegovim povodom bilježi Ebu Kasim el-Begavi u svom Mu’džemu od Abdurrahmana ibn el-Mureki’a, gdje stoji: “Poslanik, alejhis-selam, oslobodio je Hajber, a bio je sav u voćnjacima. Ljudi ‘navališe’ na voće i nakon nekog vremena obuze ih groznica. Požališe se Allahovu Poslaniku, alejhis-selam, pa im reče: ‘Temperatura je smrtni vjesnik i Božiji zatvor na Zemlji; ona je dio Vatre. Kada vas obuzme, ohladite vodu u vašim mješinama, a zatim je pospite po sebi između dva namaza (akšama i jacije).’ Tako su i uradili i prođe ih temperatura. Tada Allahov Poslanik, alejhis-selam, reče: ‘Allah nije stvorio goru ‘posudu’ od stomaka, kada se napuni. A ako se već mora napuniti, onda neka bude trećina za hranu, trećina za piće a trećina za vazduh.’“( Bejheki, 6/160-161.)

Ovaj hadis predstavlja opće načelo za sve osnove medicine.

Kada je poznati Ibn Masevejh pročitao ovaj hadis u knjizi Ebu Hajsema, izjavio je: “Kada bi se ljudi pridržavali ovih riječi, bili bi pošteđeni svih bolesti i bolova a ambulante i apoteke prestale bi raditi.”

On je ovo izjavio jer je poznato da je prejedanje izvor svih bolesti, isto kao što su i neki rekli da je prehlada izvor svake bolesti.

Haris ibn Keleda, arapski liječnik, rekao je: “Vrućica je glava svih lijekova a prejedanje je glava svih bolesti.”

Haris, rahimehulah, rekao je: “Ono što ubija ljude i upropaštava zvijeri u divljini jeste uzimanje hrane na hranu prije nego što se probavi.”

Ovo su samo neke koristi umjerenog objedovanja i savjet da se hrana ne “trpa” jer to škodi tijelu i zdravlju.

Umjerenost u uzimanju hrane ima također veliki utjecaj i na srce i njegovo zdravlje. Neznatno konzumiranje hrane ima za posljedicu da omekša srce, ojačava pronicljivost, u duši stvara poniznost, slabi strast i srdžbu. Prekomjerno uzimanje hrane ima suprotne posljedice.

Mirvezi pripovijeda da je imam Ahmed cijenio sustezanje od hrane, skromnost, i da ga je jednom upitao: “Zar će čovjek biti nagrađen samo zbog odricanja od strasti?” On odgovori: “Kako da ne bude nagrađen kada je Ibn Omer rekao: ‘Četiri se mjeseca nisam najeo!’Ja opet upitah Ahmeda: “Može li čovjek imati blago i nježno srce ako je gurman?” On odgovori: “Ja u to ne vjerujem.”

Neki je čovjek rekao Ibn Omeru, radijallahu anhuma: “Hoćeš li da ti donesem dževariš?” Ibn Omer upita: “Šta je to?” Ovaj reče: “To pomaže lakšem varenju hrane, kada se najedeš.” On mu reče: “Četiri se mjeseca nisam najeo, ali ne zato što nisam mogao, nego što sam vidio ljude koji su više gladovali nego što su bili siti.”

Neki je čovjek rekao Ibn Omeru: “Oče Abdurahmanov! Vilice su ti oslabile i ti si ostario a tvoji sagovornici, kako se čini, ne izražavaju dužno poštovanje prema tebi. Zašto ne narediš svojim ukućanima da ti nešto skuhaju kada im se vratiš.” On reče: “Šta ti je! Nisam se najeo već četrnaest godina! Šta će mi to sada kada mi je od godina ostaio koliko od žeđi do žeđi magarca! “

Muhammed ibn Vasia rekao je: “Ko malo jede, shvatat će, drugi će ga shvatati, očistit će srce i bit će blag. A prekomjerno uzimanje hrane otežava takvom mnogo čega što želi.”

Ebu Sulejman ed-Darani rekao je: “Kada duša ogladni i ožedni, srce se očisti i postane mehkim, a kada se najede i napoji, srce zaslijepi.“

On isto tako kaže: “Ključ dunjaluka je sitost. Ključ ahireta je glad. Osnova svakog dobra na dunjaluku i ahiretu jeste strah od Allaha Uzvišenog. Allah daje blagodati dunjaluka onome koga voli i ne voli. Međutim, glad je kod Njega pohranjena i ne da je nikom osim Svojim miljenicima. Draže mi je da se odreknem večere nego da je pojedem pa da cijelu noć ne provedem u ibadetu!”

Šafija, rahimehullah, veli: “Nisam se najeo već šesnaest godina jer prezasićenost otežava tijelo, odnosi pronicljivost, privlači san i slabi u čovjeku volju za ibadetom.“

Poslanik, alejhis-selam, preporučio je u tematskom hadisu umjereno konzumiranje hrane slijedećim riječima: “Čovjeku je dovoljno nekoliko zalogaja koji će mu kičmu uspravnom održati…“

Buhari i Muslim bilježe hadis: “Vjernik jede za jedna, a nevjernik za sedmera crijeva.” Ovim se htjelo reći da vjernik jede pristojno i u skladu s propisima vjere, pa mu je dovoljno i malo hrane, a da nevjernik jede strastveno i proždrljivo, pa mu je potrebno sedmerostruko više hrane negoli vjerniku.

Pored podsticanja na umjerenost u hrani i zadovoljavanja neznatnim njenim količinama, Vjerovjesnik, alejhis-selam, podsticao je da se višak hrane ponudi drugima, pa je rekao: “Hrana za jednoga dovoljna je za dvojicu, hrana za dvojicu dovoljna je za trojicu, a hrana za trojicu dovoljna je za četvericu.”( Buhari, 9/536, Muslim, 2062.) Prema tome, najbolji raspored koji vjernik u jelu može napraviti jeste da trećinu odredi za hranu, trećinu za piće i trećinu ostavi za disanje kao što je spomenuto u tematskom hadisu.

Vjerovjesnik, alejhis-selam, i njegovi ashabi često su gladovali i nisu mnogo pili tečnosti. Sputavali su svoje gurmanske prohtjeve. Pa ako je to i bilo zbog nestašice hrane, ne smije se ipak zanemariti ni to da je Allah Svome Poslaniku odabirao najbolja i najsavršenija stanja. Zato ga je u tome, iako je u izobilju mogao živjeti, oponašao i Ibn Omer kao i, prije njega, njegov otac.

Buhari i Muslim bilježe predanje od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Otkako je došao u Medinu pa sve do svoje smrti Poslanik, alejhis-selam, i njegova porodica tri noći se uzastopno nikada nisu najeli pšenična hljeba.“

Kod Muslima stoji dodatak: “Nikada se Poslanik, alejhis-selam, nije najeo dva dana uzastopce pšeničnog hljeba sve do svojt smrti.”( Muslim, 2970.)

Ebu Hurejra rekao je: “Napustio je Vjerovjesnik, alejhis-selam, ovaj svijet a da se nije najeo ječmena hljeba.”

Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik osudili su one koji slijede strasti. Uzvišeni je rekao:

“A njih smijeniše zli potomci, koji namaz napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći, osim onih koji su se pokajali…” (Merjem, 59.-60.)

Poslanik, alejhis-selam, je rekao: “Najbolja je generacija moja, zatim ona koja će doći nakon nje, a zatim ona koja će doći nakon nje. Potom će doći ljudi koji će svjedočiti, ali neće tražiti da se svjedoči, zavjetovat će se, ali te zavjete neće ispunjavati i među njima će se pojaviti gojaznost.” Bilježi ga Ibn Hadžer 1/12 u poznatom djelu El-Isabe.

Ibn Omer, radijallahu anhuma, pripovijeda: “Neki je čovjek podrignuo u društvu Poslanika, alejhis-selam, pa mu on reče: “Poštedi nas tvojeg podrigivanja. Najzasićeniji na dunjaluku bit će najduže gladni na ahiretu.” Tirmizi, 2478.

Ibn Redžeb el-Hanbeli

Sve se može postići nastupajućim mubarek danima mjeseca ramazan, pa bujrum neka svako trenira, neka svako osjeti glad, žeđ i ne naspavanost, molim Uzvišenog da nam olakša, amin.

Posluživanje nepostača

Pitanje

Da li je muslimanu koji posti i koji je vlasnik ugostiteljskog objekta u kojem se ne služi alkohol dozvoljeno tokom ramazana posluživati goste koji ne poste?

Odgovor

Esselamu alejkum!
U složenim i komplikovanim okolnostima kakve vladaju kod nas, te u svjetlu zakona prema kojemu radnja mora biti otvorena u određeno vrijeme, ne vidim druge mogućnosti osim stava da je to gotovo neizbježno rješenje, posebno imajući u vidu da kod nas žive i nemuslimani. Nije to najbolje rješenje, ali ne vidimo drugog realnog rješenja. Ako je moguće uz ramazan koristiti godišnji odmor i u to vrijeme zatvoriti objekat ili ga koristiti samo navečer, to bi bilo bolje i sigurnije.

Ravnanje Safova i njihov značaj

Ravnanje Safova i njihov značaj

Iz knjige “Putokazi Islama”

Pisac: Mr Šefik Kurdić

Prilikom skupnog klanjanja u džema`atu, svaki vjernik mora voditi računa i o ravnanju safova. Pravilnim redanjem u safove, namazu se daje još ljepši vanjski izgled. Izravnavanje i pravilnost samih redova simboliše donekle kompaktnost dotičnog džema`ata, njegovu povezanost i jedinstvenost, a neurednost safova je, svakako, odraz neurednosti učesnika u namazu ili, pak nepoznavanje elementarnih odrednica islama.

Po mišljenju našeg imama – Ebu Hanife, izravnati safove u namazu je sunnet. Identično je mišljenje imama-Šafije i Imama Malika. Neki islamski pravnici, međutim, ravnanje u namazu svrstavaju u vadžibe – stvarne potrebe, dok imam Ibn Hazm tvrdi da to čak strogo obligatna dužnost – farz. Muhammad a.s. je dosta pažnje polegao u ravnanju safova prilikom stupanja u namaz. Buharija prenosi hadis od Enesa r.a. koji je rekao: “Proučen je ikamet za namaz i Allahov Poslanik, s.a.v.s., se okrenuo licem nama i rekao: “Ispravite redove i dobro se zbijte jedan uz drugog! Ja vas vidim iza svojih leđa!”

I jednom drugom hadisu Muhammed a.s. je rekao: “Ili ćete izravnati svoje redove u namazu ili će vam Allah izmiješati vaša lica unatrag.” (Prenosi Buharija). Ovim riječima je Allahov Poslanik, s.a.v.s., iskazao važnost ravnanja safova i pogubnost zapostavljanja istih.

Ibni Hibban u svom “Sahihu” navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, jednom prilikom rekao ashabima: “Zbijte redove, približite se jedan drugome i usporedite međusobno svoja ramena i vratove! Tako mi Allaha, ja vidim šejtana kao crno janješce kako se kroz praznine redova uvlači među vas.”

Na žalost, kod nas se ovoj islamskoj odredbi malo poklanja pažnje. Ako pažljivije pogledamo safove u našim džematima, uočićemo da mnogi nisu izravnani i da ima praznine izmđju pojedinih klanjača.

Za ovaj propust odgovorni su ponajvise imami koji su duzni prije nego se stupi u namaz, da se okrenu ka dzema`atu i izravnaju safove, jer to je Muhammed a.s. konstantno cinio. Svakako, dzema`at je duzan u tome da slijedi i slusa imama. Buharija prenosi hadis od Ebu Hurejra r.a. da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao: “Imam je postavljenj da se za njim povodi i ne razilazite se s njim: kada čini ruku`, činite ga i vi, kada izgovori ‘Semi`allahu li men hamideh”, vi recite “Rabbena lekel-hamd”, kada krene na sedždu, krenite i vi, a kada klanja sjedeći, klanjajte sjedeći i vi, svi skupa! Ispravljaj redove namaza, jer ispravljen namaski red je sastavni dio ljepote namaza.“

U drugoj predaji koju prenosi Enes r.a. stoji: “Izravnajte svoje safove, jer poravnanost safova je dio ispravnosti namaza.”

Ashabi su u potpunosti shvatili ove Poslanikove a.s. riječi i istog momenta ih primjenjivali u svakodnevnom životu. Otuda nije ni čudo što je halifa Omer r.a. zadužio jednog čovjeka koji je ravnao redove u džamiji i početni namaski tekbir izgovarao tek kada bi mu javio da su safovi izravnani. Ovo je bilo i kod h. Osmana i h. Alije. H. Alija r.a. bi se po proučenom ikametu okrenuo prema džema`atu i rekao: “Ti se pomakni naprijed, a ti malo unazad.”

Prenosi se da je ovako redovno činio Allahov Poslanik, s.a.v.s. U većini džema`ata, na žalost, imam kada uđe u mihrab uopće se ne okrene sve dok namaz ne završi. Ovaj sunnet i lijepa praksa našeg Pejgambera a.s. je uveliko zapostavljen.

Ashabi su u svemu slijedili Poslanika a.s. i striktno se pridržavali svih njegovih uputstava, ipak Allahov Poslanik, s.a.v.s, nikada nije počinjao klanjati dok nije provjerio ispravnost safova i prisutnim se obratio riječima: “Izravnajte vaše safove, zaista izravnanje safova upotpunjuje namaz.” (Prenosi Muslim).

U hadisu koga, takođe, prenosi Muslim, Muhammed a.s. je rekao: “Izjednačite se, poravnajte se i nemojte jedan mimo drugog prolaziti, nemojte se razdvajati da vam se srca ne razdvoje. Nek’ se do mene primaknu punoljetni i učeni, a onda do njih bliži, pa opet njima bliski.”

Na žalost, mi to još nismo u dovoljnoj mjeri shvatili. Dobar broj naših džematlija služi se nekom svojom logikom (“Kad ima prostora u džamiji – što da se zbijamo”), tražeći i u džamiji kao i kod kuće nekakav komoditet. Razmislimo o naprijed citiranim riječima Allahovog Poslanika a.s.: “Nemojte se razdvajati, da vam se srca ne razdvoje!”. Naime, čvrstim zbijanjem redova, posvećava se ljubav i sloga među klanjačima. U ovim Poslanikovim riječima, zbilja se krije veliki hikmet! I hadisu koga prenosi Ebu Davud, jasno se vidi koliko je ispravnost safova Allahu drago djelo i kakvu pažnju kod Allaha zavredjuje: “Ko spoji saf Allah dž,š, će ga spojiti sa Sobom, a ko prekine saf Allah dž,š, će prekinuti sa njim.”

Muhammed a..s. se pohvalno izražavao o onim ljudima koji ranije dođu u džamiju i zauzmu mjesto u safu. “Dokle god čovjek iščekuje namaz, to mu se računa u namaz, a meleki mole Allaha dž.š. za dotičnog: “Ja Rabbi, oprosti mu, ja Rabbi, smiluj mu se!” (Prenosi Buharija)

Da safovi imaju veliku i neizrečivu važnost dovoljno je da spomenemo da čak dva poglavlja iz Kur`ana nose taj naziv: Suretu-s-Saf i Suretu-S-Saffat. U suri Es-Saff, Allah govorio kakvi trebaju biti safovi: “…u safovima kao da su bedemi čvrsti.” (Es-Saff:4)

Allah se čak u Kur`anu safovima zaklinje: “Tako mi onih u safove poredanih.” (Es-Saffat:1). Zar nam ove Allahove dž.š. riječi ne trebaju biti podsticaj da ubuduće više vodimo računa o ravnanju i zbijanju safova u našim džema`atima?!

(Moliz Svevišnjeg Allaha dž,š, da nam otvori srca i da gledamo na poravnavanje naših safova, da vodimo računu jer vidimo iz gore navedenih hadisa Resula Muhammeda a,s, kako je on a,s, vodio računa o poredanosti safova, a naš najbolji uzor je Muhammed a,s.)