Hf,Husein Cajlakovic

Hf,Husein Cajlakovic

Morski plodovi

Pitanje

Selam.

Pročitao sam da je Alla dž.š. u Kur'anu rekao da čovjek može da jede sve što živi pod vodom. Također na internetu sam našao na nekoliko foruma da određeni mezhebi u Islamu smatraju dozvoljenim muslimanima da jedu sve ono što živi pod vodom.
U jednoj knjizi, međutim, sam pročitao da naš mezheb, Hanefijski, je napravio određene restrikcije na ono što se može jesti a što živi pod vodom. Meni se čini da je rečeno da sve ono što ne spava ili što nema lice ili tako nešto da je haram.
Molim Vas da mi kažete da li je dozvoljeno jesti išta od životinja i biljki koje žive u vodi, te koji je tačno izvor odnosno na čemu se zasniva dopuštenost ili zabrana jedenja pomenute hrane iz mora?

Odgovor

Esselamu alejkum!
Uzvišeni u Kur'anu kaže: "Vama se dopušta da u moru lovite i da ulov jedete, da se njime vi i putnici koristite..." (El-Maida, 96) Da li se ovaj ajet odnosi na sve morske životinje i svu morsku hranu ili samo na ribe, sporno je pitanje kod islamskih pravnika. Većina je na stanovištu da ajet obuhvata dozvolom sve morske životinje bez obzira kako se one zvale, žive ulovljene ili uginule. Hanefijski pravnici smatraju da se dozvola odnosi samo na životinje koje obuhvata pojam ribe, te da nije dozvoljeno konzumirati plutajuće (prirodno uginule) morske životinje s izuzetkom riba. Kada je riječ o ostalim morskim plodovima, travi, algama, rakovima, nema dileme da je to dozvoljeno. Naginjemo mišljenju da su svi morski plodovi, životinjski i biljni, koji nisu štetni po čovjeka, dozvoljeni, preferirajući opće značenje ajeta u kojemu ništa od toga nije izuzeto i zabranjeno. Životinje koje žive i u vodi i na kopnu (vodozemci) potrebno je na propisan način zaklati (ako se radi o životinjama koje je dozvoljeno konzumirati, jer ima vodozemaca čije meso nije dozvoljeno jesti, poput žaba). 

Kipovi kao ukrasi

Pitanje

Selam

Da li je dozvoljeno kao ukras držati u kući kip slona?

Odgovor

Esselamu alejkum!
Nije dobro držati kipove u kući, čak i kada nema opasnosti od širka, odnosno obožavanja tih kipova. Opreznost u tom smislu nije na odmet, mada je sigurno da zabrana držanja kipova danas, kada nema opasnosti od otvorenog širka, nije tako intenzivna i snažna kao u vrijeme kada je ta opasnost bila očigledna.

Tekućine za ispiranje usta

Pitanje

Selam.

Postoje raznovrsne tekućine za ispiranje usta/zubi poslije pranja koji u sebi imaju određeni procenat alkohola! Da li njihova upotreba haram?

Odgovor

Esselamu alejkum!

Dozvoljeno je izapirati usta tim tekućinama, jer se taj alkohol ne konzumira već služi samo kao dezinfekciono sredstvo.

Pomaže li drvo tisovina?

Pitanje: 

Da li spada u haram i vrste gatki tisovina drvo kao "poklon za sreću", čula sam da čuva od sihra, da li to zapaliti ili baciti u smeće? Jer kako god razmislim samim tim se smatra da to pomaže, a u suštini samo mi Allah treba i niko drugi, preče mi je Allahovo zadovoljstvo, nego majčin poklon. Rekla mi je da je to drvo iz dženeta. Molim Vas razjasnite mi ovo, jer želim da uradim što je ispravno i da sam na pravom putu.

Odgovor:

Drvo tisovina nema nikakvu posebnu svetost niti vrijednost u islamu, te mu ne treba iskazivati neko posebno poštovanje i značaj. S vjerske strane, to je obično drvo, a da li ima nekih ljekovitih svojstava neka to istražuje medicina i farmakologija. Musliman se oslanja samo na Allaha, a ne na nekakvo drvo.

Kako gledate na novotarije?

Pitanje:

Esselamu alejkum!       

Zašto vi kao Islamska zajednica koju financira narod BiH dozvoljavate novotarije u vjeri kao npr. imam jednog džemata ili imami više džemata određuju cijene za učenje salavata, klanjanje dženaze, nametanje narodu da treba da se prave mevludi kako bi mogli profitirati, jer i to se dobro naplaćuje, učenje hatme i Jasina uz određenu cijenu i oni ne idu ispod svoje cijene, je li to normalno da jedna dženaza košta oko 1000 km, iako se redovno plaćaju sve obaveze hodžarina itd. Ja mislim da je to haram i da su mnogi hafizi i imami ogrezli u tome a da Islamska zajednica to ravnodušno posmatra. Neka nam se Allah smiluje.

Odgovor:

Nije istina da imami nameću džematlijama učenje mevluda, Jasina, hatmi, da bi im naplaćivali te usluge, već je situacija obrnuta, tj. džematlije zahtijevaju od imama te usluge i ako bi odbio da im udovolji zahtjevu, vjerovatno bi morao napustiti dotični džemat. Fiksiranje cijena za te usluge smatramo pogrešnom praksom, a ako neko da hediju imamu, to je dozvoljeno. Ono što želimo reći jeste da Vama ili bilo kome drugom niko ne može nametnuti učenje mevluda, Jasina, hatme ili bilo čega drugog bilo kojim povodom ako to ne želite. Sve je to dobrovoljno i ne može biti nametnuto nikome. Kada je riječ o dženazi, ona podrazumijeva troškove različite naravi i sama članarina, koja je manje više niska, ne može podmiriti sve troškove dženaze i ukopa. Nigdje na svijetu nema besplatnih dženaza ili sahrana, osim ako neko donira sredstva za njih. Pošto biste Vi nekog mejjita (umrlu osobu) koja Vam nije u rodu ogasulili (okupali) ili mu kabur iskopali?

Kako se riješiti humajlije?

Pitanje:

Imam oca, majku i sestru. Ja sam djevojka. Obavljam namaz i trudim se koliko mogu da Allah dž. š. bude prvi u svim sferama mog života. Moji roditelji i sestra ne obavljaju namaz, niti odlaze u džamiju, niti je njihovo znanje po temeljnim islamskim pitanjima nešto napredno. Ponešto i što znaju, ne razumiju.

Prije 5 godina moja sestra se razboljela. Zaboljela ju je glava, tresla se, plakala, nije spavala noćima, vrištala je, svađala se sa svima. Roditelji su je vodili ljekaru, njegova dijagnoza je bila klinička depresija, dobila je terapiju, neko vrijeme ju je pila i napustila. Agonija se nastavljala, nije bilo dana a da nije plakala, obavezno je govorila da će se ubiti i da život za nju više nema smisla. Bio je to pakao na dunjaluku, kroz šta smo prolazili i ona i svi ukućani.

Mama je doznala preko nekih svojih prijatelja za nekog hadžiju koji liječi Kur'anom, i to samo rukjom i na halal način. Odveli su je jedan jedini put, poslije toga se oporavila, hvala Allahu. Više nikad nije imala slične simptome, jednom ju je‚ prije trudnoće zaboljela glava ali koga ne boli.

Poslije se udala, rodila dijete, smirila se, nije više dolazila kući kasno i pila što je prije redovno prakticirala. Sada je nova osoba, da ne povjerujete!

Neki dan je mama izgubila neka menđuše pa me poslala da joj dodam njene kutijice u kojima stoji zlato. Kutijice su smještene u jednom plakaru u špajzi. Znala sam oduvijek da su tamo ali nikad, baš nikad, nisam provjeravala njihov sadržaj.

Dodala sam ih mami ali je ona jednu žurno uzela iz moje ruke i nekako je krila, i ne znam ni ja kako, kutijica se nekako okrenula i vidjela sam u njoj TROUGAO od papira dobro zamotan u neprozirni selotep. To me odmah podsjetilo na hamajliju. Naravno, reagovala sam. Nisam znala da to postoji u kući a da sam znala nikad ne bi ni ušlo u kuću, ne daj Bože.

Mama je objasnila da je to sestrina hamajlija koju joj je dao dajidža i rekao da je drži na visini iznad pazuha. Malo sam rasptivala pa sam‚ doznala da je pitao sestru i neka pitanja kao datum rođenja ili ime majke. Ne mogu reći da sam se naljutila, ali nije mi bilo drago sve to čuti.
Što je najsimptomatičnije, te godine kad je sestra ozdravila, ja sam se razboljela. Od čega? Ne zna niko, idem kod doktora, tu i tamo nešto nađu ali ništa značajno. Ulažem velike napore, maksimalno se borim, i obične sitnice koje neku ljudi odrađuju bez problema, ja se za njih toliko trudim, toliko se borim i potrošim brdo snage. Ne mogu reći da sam nezadovoljna svojim životom, to nikako NE, ne daj Allahu, jednostavno, često sam bolesna bez medicinskog uzroka. Išla sam jednom i na rukju i bila sam, hvala Allahu, čista.

PITANJE JE: Šta uraditi sa tom hamajlijom? Ja u hamajlije ne vjerujem i smatram da mi niko ne može nauditi bez Allahove dozvole. Što se mene tiče, ja bih je sutra odnijela negdje i zapalila. Ne znam šta je u njoj, kakav joj je sadržaj i značenje. Problem je u tome što to nije moje, ne pripada meni ali, ipak, stoji u našoj kući, i to u špajzi, zajedno sa hranom. Šta mislite o tome da to odnesem negdje dalako i zapalim? Kakav je šerijatski stav po ovakvim pitanjima? Kako reagovati? Ako je mogu zapaliti bez, insaallah, bilo kakvih posljedica, mogu li to uraditi u danima hajza ili je bolje da čekam vrijeme čistoće?

Odgovor:

Najbolje je spaliti taj papir i ono što je na njemu napisano. Potpuno je ispravno Vaše vjerovanje da Vam niko ne može nauditi bez Allahove odredbe i dozvole i zato se samo na Njega oslonite i od Njega pomoć tražite. Ko vjeruje u te zapise, on će psihički biti u zavisnosti od njih. Stoga smatramo da ne biste trebali vezati vrijeme ozdravljenja Vaše sestre s vremenom nastanka neke Vaše bolesti. To može biti neka koincidencija ili iskušenje. Ne dozvolite da vam te stvari poremete porodične odnose i slogu.

Pitanje o Humajlijama

Pitanje:

Je li dozvoljeno nositi hamajliju?

Odgovor:

Ne preporučujemo nošenje hamajlija, to je zabranjeno (haram).

Pitanje o nur dovi

Pitanja:

Selam  alejkum!
Interesuje me stav Islamske zajednice u vezi Nur mubarek dove koju je neki čovek podavno dao mojoj porodici. Da li je ista validna?

Odgovor:

Esselamu alejkum! Posve je očito da je uvodni dio navedene dove izmišljen, lažan, a i ono što se navodi u samoj dovi je konfuzno, nejasno i ne liči na Poslanikove a.s. dove. Prema tome, smatramo da se treba kloniti takve i njoj sličnih dova čiji su porijeklo i sadržaj sumnjivi.

Pobožni čovjek i Melek smrti

                Pobožni čovjek i Melek smrti

Treća priča

Nakon toga, Melek smrti ode jednome mu’minu (vjerniku) koji se takođe spremao na putovanje. Azrail mu nazva selam a ovaj mu odgovori. Potom Melek reče: “Želim ti nešto šapnuti na uho.” Pa mu reče: “Ja sam Azrail, melek smrti.” Čovjek reče: “Dobro mi došao! Allah te blagoslovio! Jer napokon si došao, a toliko te čekah. Od svih osoba koje su daleko od mene tebe najnestrpljivije očekivah.” Melek reče: “Idi i dovrši stvar zbog koje si namjeravao poduzeti putovanje.” “Radije bih susreo mog Allaha, radije to nego bilo šta na svijetu!” Melek odgovori: “Izaberi sebi bilo koje stanje u kojemu želiš da te smrt zadesi i tada ću ti uzeti dušu.” Čovjek na to reče: “Prepuštam to tebi.”

     
“Naređeno mi je da te poslušam, da uradim kako ti narediš”, reče melek. “E kad je tako, dopusti mi da uzmem abdest i da zanijetim (nakanim) namaz; kada se spustim na sedždu mome Gospodaru, uzmi mi dušu.”

Tako, pobožni čovjek klanjaše, spusti se na sedždu a duša mu napusti tijelo. 

 

 

Kralj i Melek smrti,

                  Kralj i Melek smrti

                  Druga priča

                   

Vehb ibn Munebbeh kazao je slijedeću priču. Odluči kralj jednom obići svoje kraljevstvo. Naredio je da mu se donese otmjena odjeća ali mu se ne svidi te je vrati išćući drugu. Tako je tražio novu i novu sve dok mu ne donesoše onu koja mu se najviše svidi.

     
Potom naredi da mu dovedu konja. Predivan konj bi doveden al' mu se ne svidi te mu dovodiše jednog po jednog dok ne izabra najboljega. Zajaha ga.

     
Prokleti šejtan raspalio je oholost i taštinu u njemu te kralj odjaha gordo, u pratnji dvorana, pomoćnika i oružnika; bijaše to veličanstvena svita. Al' kralj ih previše omalovažavaše da bi na njih pažnju obraćao.

     
Jašući, kralj naiđe na ostarjeloga čovjeka, obučenoga u dronjke, koji ga pozdravi al' mu kralj ne otpozdravi. Nato, starac prihvati uzdu konja. Kralj na to pobijesni i prijeteći reče mu: “Nosi se! Kako se usuđuješ držati uzde moga konja!”

     
Starac odgovori: “Imam nekog posla s tobom.” Kralj odgovori: “Strpi se dok se vratim i sjašem; tada ću te moći saslušati.” “Moram ti nešto sada reći”, starac reče i snažno povuče uzdu i prekide je. “Šta hoćeš?”, upita kralj. Starac odgovori: “To je tajna, moram ti šapnuti na uho.” Kralj se pognu a starac mu reče: “Ja sam Azrail (melek smrti), došao sam uzeti ti dušu.”

     
Kralj, naravno, problijedi: “Možeš li mi dati malo vremena, da odem kući, susretnem svoje ljude i organiziram oproštaj?” Melek odgovori: “Ne, neće ti se dati vremena. Nikada više nećeš sresti svoje podanike.” Rekavši ovo, melek mu uze dušu iz tijela te se kralj sruši na tle poput klade.

Voljeti Poslanika sallallahu alejhi ve sellem

CNN: Qaradawi - a Head of the Muslim Brotherhood - Speaks to 100.000s at...

The importance of noble character

The importance of noble character

Imam Ghazali may have lived over 900 years ago, but in the true spirit of Islam his work, analysis and thoughts are as relevant today as they were when the scholar waited for his ink to dry on the paper he wrote on in the 11th century.

We may like to think of ourselves as continually evolving over hundreds of years as the world around us also transforms, but essentially, we are the same as our ancestors. We have similar hands and feet, eyes and ears, a heart, lungs, a mind and a soul.

Ghazali's analysis of people and society is based on the Qur'an, the hadith and Islamic history. His ability to break down complex information and ideas about our very nature make his books a powerful tool, which are breathtaking to read. People of all faiths have over the centuries talked about Ghazali's brilliance, but the impact can only be fully felt when his books are opened and his thoughts are shared.

On the basic subject of a person's character, he writes: "Goodness of character was the attribute of the master of messengers, and is the fruit of the pious and self-discipline of the people of constant worship. Bad character is a mortal poison, which set a distance between man and the proximity of the Lord of the Worlds, and induced him to follow the path of Satan the accursed. Foul characteristics are the very sickness of hearts and the diseases of the soul, constituting an illness which deprives man of everlasting life. It is reported that the messenger of God (May God bless him and grant him peace) was once told that a certain woman fasted all day and prayed all night, but was possessed by bad character, so that she injured her neighbors with her words. 'There is no good in her,' he said, 'she is of Hell's people'. It is also reported that the last of God's prophets said 'You will not be able to suffice all people with your wealth; suffice them therefore with a cheerful face and a goodly character.'"

So what is good character? In his search for the answer, Ghazali turns to a host of ahadith, including, 'A man once asked the Prophet of God about character, and he recited His statement: Hold to forgiveness, and enjoin kindness, and turn aside from the ignorant ones. Then he said, 'It is that you should seek reconciliation with those who avoid you, give to those who withhold from you and forgive those who deal with you unjustly.'

"Therefore the fundamental good traits of character are four in number: wisdom, courage, temperance and justice. By 'wisdom', we mean a condition of the soul by which it distinguishes true from false. By 'justice', a condition of the soul by which it controls anger and desire. By 'courage', we refer to the irascible faculty of the intellect, while by 'temperance' we have in mind the disciplining of the intellect and the Law. It is from the equilibrium of these four principles that all good traits of character proceed. When the intellect is balanced, it brings forth discretion, excellence and an understanding of the subtle implications of actions and the hidden defects of the soul. When unbalanced, in excess, then cunning, swindling, deception and slyness result. An example is thus: 'Courage' gives rise to nobility, endurance, dignity and suppression of rage. When unbalanced, this same trait came give rise to recklessness, arrogance, conceit, pride and quickness of anger. 'Temperance' is a quality that gives rise to generosity, modesty, patience and tolerance, but in excess it leads to greed, cupidity, ostentation and immorality."

"All human traits constitute branches of Wisdom, Courage, Temperance and Justice and a perfectly just equilibrium in these four has been attained by no one but the emissary of God; other people are of divergent degrees of proximity and distance from them."

Even though Ghazali identifies the various aspects of character, he also considers the excuses people use for not adopting good character and changing traits about themselves. He tackles this issue head on.

"Know that the man who is dominated by sloth will consider unpleasant any spiritual struggle and discipline, or any purifying of the soul and refinement of the character. He will claim that the traits of a man's character cannot conceivably be altered, and that human nature is immutable.

Firstly, he will say that character is the form of the inward in the same way that the created form of man is the form of the outward. No one is able to alter his external appearance: an ugly man cannot render himself handsome, and vice versa; and thus a person who is ugly on the inside, cannot change.

Secondly, he will assert that goodness of character proceeds from suppressing one's desire and anger, and that he has tested this by means of a long inward struggle which demonstrated to him that these things are part of one's character and nature, so busying oneself with such struggling is profitless and a waste of time.

To such an objection we would say: Were the traits of character not susceptible to change, there would be no value in counsels, sermons and discipline, and the Prophet (May God bless him and grant him peace) would not have said, 'Improve your characters!' It is possible to improve the character even of an animal: a falcon can be transformed from savagery to tameness; a dog from mere greed for food to good behavior and self-restraint, and these constitute a change in character."

Ghazali practically informs us that certain human traits like anger and desire cannot be entirely suppressed or dominated, but we can make these characteristics obedient and submissive through means of self-discipline and struggle. He says we must Endeavour to control these traits as "we have been commanded to do, for it constitutes the means of our salvation and our coming to God."

However, Imam Ghazali believes we have been weakened when it comes to dealing with ourselves because we have been "plunged into the desires of the world and fallen into slumber." This was his view of Muslims over 900 years ago, since then we have seen the rise and fall of a Muslim empire; Muslim scientists and philosophers leading the world through their knowledge; and Islam spreading to every part of the world.

It is evident that Ghazali was able to identify the tiny roots of a widespread problem centuries before it would take root in the form we have today. The world may be a very different place to the one it was hundreds of years ago, but our personal challenges and distractions have remained enclosed within us, still waiting to be challenged - with the help of the books we are still fortunate to have.

Source: Emel Magazine

Pametna ptiva 03. من اذكى الطيور الجارحة

Nadnaravnost 02. بيوت النمل (سبحان الله) شيء لم ترووه من قبل

Nadnaravnost. 01 معجزة النحل سبحان الله

Poučna priča 11

Imam, kojeg je dova siromaha izbacila iz mesdžida

Posebno volim da te slovom vratim u vrijeme imama Ahmed bin Hanbela, r.a. Slovima koje nižem u tespihe riječi, otvoriću ti vrata jednog mesdžida u kom je imam Ahmed planirao da prenoći, jer drugog konaka nije imao.

Putovao je, noge ga donijele u grad nepoznat. Tek što je pokušao zaspati, dodje čuvar mesdžida i upozori ga da ne smije spavati tu. Imam mu objasni da drugog konaka nema, ali ga ovaj ne htjede razumjeti, već ga stade vući ka izlazu.

Vani, dok su se prepirali, naiđe jedan čovjek i upita šta se dešava. Imam Ahmed mu objasni, a on ga pozva svojoj kući na konak. Covjek bješe lokalni pekar, pripremao je tijesto za hljeb.

Usput, imam primijeti da čovjek mnogo izgovara tesbih i istigfar. Kad se jutrom probudio, upita ga: “Jesi li vidio kod sebe kakve tragove tesbiha”?

Pekar pognute glave, skromno odgovori: “Sve što zamolim Allaha usliša mi, samo mi je jedna dova do sad ostala neusli šana”. Ahmed upita: “A koja je to dova”? Covjek odgovori: “Da vidim imama Ahmed bin Hanbela”!

Imam na to reče: “Ja sam Ahmed bin Hanbel, i tako mi Allaha, izbačen sam iz džamije da bih tebi bio doveden, i evo svaka tvoja dova je primljena”.

Poslanikovi, s.a.v.s., strahovi i savjeti

Vjerovjesnika, s.a.v.s., brine opasnost “pomiješanog ubudijjeta”, odnosno neiskrenost koja prijeti da ispuni djela pripadnika Ummeta, utjecaj slatkorječivih licemjera, iskušenja prostitucije i alkohola, te nepravda vladara, praznovjerje i negiranje Božijeg određenja •

Omer b. Abdul-Aziz, kada je obaviješten da je jedan od njegovih sinova kupio prsten i ukrasio ga dragim kamenom koji je koštao hiljadu srebrenih dirhema, poslao pismo u kojem mu je rekao: „Obaviješten sam da si kupio dragi kamen za svoj prsten u vrijednosti od hiljadu srebrenih dirhema. Nego ti to odmah prodaj, i tim novcem nahrani hiljadu gladnih i siromašnih. Zatim kupi sebi željezni prsten i na njemu iskleši: ‘Smilovao se Allah onome koji sam zna koliko uistinu vrijedi!’“

Činjenica je da na trnovitom putu od bešike do mezara čovjek nailazi na mnoga iskušenja i poteškoće. Pravi vjernik se trudi da ih nadvlada, da ostane ustrajan. Taj trnoviti put Poslanik, s.a.v.s., je predočio grafikonom na pijesku: nacrtao je kvadrat i povukao jednu liniju kroz sredinu (tog kvadrata), koja je izlazila iz njega. Zatim je nacrtao manje linije sa strane okrenute prema liniji u sredini i rekao: „Ovo je čovjek, a ovo je njegova smrt (edžel), koja ga okružuje. Ova linija koja je izvan - to je njegova nada, a ove male linije jesu nevolje i nesreće (koje mu se dešavaju). Ako ga jedno promaši, pogodi ga drugo; ako ga promaši ovo, pogodi ga ono."

Na tom putu, u toj životnoj borbi, posebnu pažnju treba obratiti na najopasnije stvari. Ali, ko će nam dati savjet koje su to najopasnije? Ima li boljeg savjetnika od onoga koji se za svoj ummet bori kao što se bori čovjek koji sjedi pored vatre koja obasjava oko sebe i sprječava mušice i skakavce da ulete u nju, a oni mu se otimaju?

Drži se džemata muslimana i njihovog imama (predvodnika)

U toku svoje poslaničke misije posljednji Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kontinuirano dvedeset i tri godine radio na prenošenju i praktičnoj primjeni kur'anskih postulata. Dvadeset i tri godine ashabi pomno prate, prenose, a neki čak i bilježe Poslanikovu riječ, postupak, reakciju. I ne samo to, ashabe interesiraju i nedaće koje će ih zadesiti u narednom periodu, pa ih Poslanik, s.a.v.s., upozorava i daje instrukcije kako se pravilno postaviti u tim vremenima iskušenja.

Tako, recimo, Huzejfe b. el-Jeman, r.a., veli: "Ljudi su pitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o dobru, a ja sam ga pitao o zlu, bojeći se da me ne zadesi, pa sam rekao: 'O Allahov Poslaniče, zaista smo bili u džahilijetu i zlu, pa nam je Allah došao sa ovim dobrom, pa da li poslije ovog dobra ima zla?' Rekao je: 'Da.' Pa sam rekao: 'A da li poslije tog zla ima dobra?' Rekao je: 'Da, ali u njemu je sumaglica.' Rekao sam: 'A kakva je to sumaglica?' Rekao je: 'Ljudi koji će se pridržavati i koji će prakticirati nečiju drugu tradiciju, a ne moj sunnet i koji će upućivati suprotno mojoj uputi. Neke njihove postupke ćeš odobravati, a neke prezirati.' Pa sam rekao: 'Da li poslije ovog dobra ima zla?' Rekao je: 'Da, pozivači na vratima Džehennema, onaj ko im se odazove bace ga u njega.' Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, opiši nam ih.' Rekao je: 'Ljudi naše kože i oni koji govore našim jezicima.' Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, šta me savjetuješ ako me zadesi to vrijeme?' Rekao je: 'Drži se džemata (zajednice) muslimana i njihovog imama (predvodnika).' Pa sam rekao: 'A šta ako ne budu imali niti džemata niti imama?' Rekao je: 'Skloni se od svih tih skupina, pa makar se uhvatio za stablo drveta sve dok te smrt ne zadesi, a ti u tom stanju."

Upravo je rebiul-evvel, kao mjesec u kojem je rođen odgajatelj čovječanstva, idealna prilika za prisjećanje na iskušenja na koja nas Vjerovjesnik, s.a.v.s., upozorava. Štaviše, on izražava svoju bojazan da će dio ummeta pokleknuti pred njima. Prisjetimo se u ovome mjesecu četiri lekcije kojima nas Poslanik, s.a.v.s., podučava. Kojih se to iskušenja za nas Poslanik, s.a.v.s. boji, pa da ih se pričuvamo?

Prvi savjet: Popravi i izbistri svoje vjerovanje, svoj ibadet

Poslanika, s.a.v.s., brine opasnost "pomiješanog ubudijjeta", odnosno neiskrenost koja prijeti da ispuni djela pripadnika Ummeta. Vjerovjesnik, s.a.v.s., ispoljava tu bojazan, strah, obraćajući se ashabima riječima: "Najviše se za vas bojim malog širka." Upitali su ga: "A sta je to mali širk, Allahov Poslaniče?" Odgovorio je: "To je pretvaranje (rija'). Uzvišeni Allah će reći, kada bude presuđivao ljudima na Sudnjem danu: 'Idite onima pred kojima ste se pretvarali na dunjaluku, pa vidite hoćete li kod njih naći nagradu.'"

Bošnjaci kroz stoljeća potvrđuju stabilnost vjere, no dešavaju se tu i tamo pogreške koje se možda čine malima, ali mogu biti itekako opasne. S druge strane, borba protiv želje da drugi svjedoče našem ibadetu je konstanta. To je nešto što treba pratiti i protiv čega se valja boriti.

Uz ovo se provlači i mali širk. Poslanik, s.a.v.s., još u svoje vrijeme upozorava jednoga čovjeka na opasnost nespretno izgovorenih riječi. Čovjek je rekao: „Božiji Poslaniče, (sve) biva onako kako Allah i ti hoćete." (Ma ša Allah ve ši'te). Poslanik mu skreće pažnju na pogrešku: „Ne govori tako! Reci: (sve) biva onako kako Allah hoće, a zatim ti." (Ma ša Allah summe ši'te). Linija razgraničenja je jasna! I kod nas se, možda i nesvjesno, ali u svakom slučaju opasno, provuče: Molim te k'o Boga – ne'uzubillah, ili: Allah i ti si me uputio... Ponovimo ovu lekciju ovog rebi'ul-evvela i savladajmo gradivo.

Drgi savjet: Čuvaj se elokventnog (slatkoriječivih) licemjera

Drugi strah Vjerovjesnika za nas je strah od licemjera koji će podvaljivati pod plaštom vjere: „Najviše se", kaže Vjerovjesnik, „za svoj ummet bojim svakog jezički potkovanog licemjera ('alimel-lisan)." To su licemjeri koji zavode mase, a ljudi ih ne mogu prepoznati. Elokventni su, slatkorječivi. Odvode u zabludu umotavajući je u zeleni celofan, prodajući pod plaštom vjere.

Abdullah b. Ubejj b. Ebi Selul je izmislio potvoru na Majku vjernika, Aišu, r.a., kako je učinila blud. Bio je vođa munafika i neprijatelj Allaha i Njegovog Poslanika, a Poslaniku je najviše zavidio zbog uticaja u društvu, jer se nadao da će on biti kralj i uglednik Arapa Medine. U tome da potvori Aišu, r.a., je vidio priliku da oslabi Poslanika, a.s., i njegove iskrene ashabe, te da ubaci klicu sumnje među muslimanske mase. Taj isti Ibn Ebi Selul, kada se jedan muhadžir posvađao sa jednim ensarijom, je rekao: „Prešli su sve moguće mjere! Vode nas u borbe, nadjačali su nas brojem, i hoće da ispadne kao što je neko rekao: 'Goji pseto pa da te pojede!' Tako mi Allaha, kada se vratimo u Medinu, ponosni će istjerati iz nje prezrenog" - ponosnim smatra sebe, a prezrenim smatra Poslanika s.a.v.s. Onda se okrenuo ljudima oko sebe i rekao: „Evo šta ste sami sebi uradili, dali ste im vašu zemlju i svoj imetak ste podijelili s njima. Tako mi Allaha, kad bi ste im uskratili višak hrane koji im dajete - ne bi vas jahali za vrat, a možda bi vas i napustili, pridružujući se svojim plemenima i rođacima. Nemojte im udjeljivati imetka sve dok se ne raspadnu i ne odbiju od Muhammeda, s.a.v.s.

Zejd b. Erkam je tada rekao: "Tako mi Allaha, ti si prezren, ništavan i omražen među tvojima, a Muhammed je ponosan kod Milostivog i drag je muslimanima. Tako mi Allaha, ne volim te nakon ovoga što si rekao!" Abdulah b. Ubejj mu reče: "Šuti, samo sam se šalio."

Kada je do Poslanika, s.a.v.s., došla vijest o događaju, uz njega je bio Omer, r.a., koji nakon što to ču reče: "Pusti me da ga ubijem o Allahov Poslaniče. Poslanik, s.a.v.s., reče: "Mnogo jesribskog stanovništva bi se uznemirilo zbog toga!" Na Omerovo insistiranje, Allahov Poslanik reče: "Kako, o Omere, pa da poslije ljudi govore: Muhammed ubija svoje ashabe!"

Kur'an spominje i riječi munafika: „Oni govore: 'Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahova Poslanika, da bi ga napustili!' A blaga nebesa i Zemlje Allahova su, ali licemjeri neće da shvate." „Oni govore: 'Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabijeg!' A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju." Sljedbenike u misiji Ibn Ebi Selula treba prepoznavati i ne potpadati pod njihov utjecaj, ma koliko elokventni bili.

Treći savjet: Iskušenje bluda i alkohola

Nakon što očistimo svoje vjerovanje i dovedemo ga do stepena kada ono neće biti poljuljano zbog aktivnosti nekog munafika – dobrog oratora, potrebno je postaviti pregradu od štetnog utjecaja društvenih pošasti, jer i to su stvari koje nam Vjerovjesnik u hadisima o svojoj bojazni za ummet, posebno apostrofira. „Ne bojim se ni za jedno iskušenje za moj ummet kao što se bojim žena i alkohola", veli Vjerovjesnik, s.a.v.s. Ovo je jedan od hadisa u kojima se krije potvrda istinitosti poslanstva Vjerovjesnika, s.a.v.s. Blud i prostitucija u ovom vremenu su toliko rasprostranjeni da je svaki dodatni komentar suvišan.

Kurtubi, komentirajući hadis u kojem Poslanik, s.a.v.s., govori o nekim malim predznacima Sudnjega dana, pa spominje, između ostalog i pojavu neznanja, blud i konzumiranje alkohola u velikim količinama, veli: „U ovom hadisu imamo potvrdu istinitosti Poslanikovog, s.a.v.s., poslanstva. On je najavio neke događaje koji su se kasnije uistinu desili, pogotovo u ovom našem vremenu." Imam Kurtubi je rođen 578. godine po Hidžri, dakle prije više od 850 hidžretskih godina. Pitamo se šta bi rekao da je svjedokom ovoga vremena, vremena u kojem mi živimo. Ako su se ti predznaci pojavili u njegovo vrijeme, u naše su, sasvim sigurno, doživjeli svoj vrhunac!

Četvrti savjet: Bojazan zbog iskvarene vlasti

Nisu samo društvene pošasti razlog brige Vjerovjesnika za nas. Jer, one i nisu toliko opasne ukoliko se protiv njih ima ko boriti, ukoliko sistem vlasti funkcioniše na pravim osnovama i ne da im da se umnože i rasprostrane. No, dodatni strah Vjerovjesnika, s.a.v.s., izaziva izvjesnost pojave nepravedne vlasti. „Nakon mene", kaže Poslanik, s.a.v.s., „bojim se za svoj ummet od tri stvari: nepravde vladara (hajfes-sultan), vjerovanja u zvijezde (praznovjerja) i negiranja Božijeg određenja (kadera)."

Poslanik predizno detektira probleme muslimana današnjice. Tiranija nepravedne vlasti jako je aktualna tema. Koliko muslimanskog naroda (muslimanskih naroda) gladuje, živi sa manje od dva ili tri dolara dnevno, a kad izađu na ulicu da ispolje nezadovoljstvo, da kažu: „Hoćemo koru hljeba, hoćemo život dostojan čovjeka" - bivaju ugnjetavani, isprebijani, pa čak i ubijani?

Ebu Hurejre prenosi da mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ako budeš dugog vijeka, možda ćeš dočekati da vidiš ljude koji dolaze (započinju svoj dan) praćeni Allahovom srdžbom, a odlaze (završavaju svoj dan) praćeni Njegovim prokletstvom. To su oni u čijim rukama su (bičevi) poput kravljih repova (kojima udaraju ljude)." Ove riječi Poslanika shvatamo i kao aluziju na aladare koji svoj narod tretiraju kao stoku. Ebu Hurejre to vrijeme nije dočekao, ali mi zasigurno jesmo.

Dvojica Omera

Historija islama nam opisuje neke događaje ovjekovječene u likovima dvojice pravednih halifa, istoimenjaka, događaje koji su dijametralno suprotni našoj surovoj stvarnosti. Bili su to dvojica Omera, oličenje pravde, zaštitnici obespravljenih, kamen-temeljac pravičnosti i sistema vrijednosti.

Tako, historija nam kazuje da je Omer ibnul-Hattab, r.a., jednom prilikom obilazio svoje podanike zamotan u svoju odjeću kako ga ljudi ne bi prepoznali, jer je želio da sazna istinsko stanje i situaciju ljudi koji su njemu potčinjeni. Ugledao je jednu staricu kojoj je prišao i nazvao joj selam, a zatim je upitao: "Šta misliš o Omeru?" Starica na to pitanje odgovori: "Neka ga Allah zbog mene ne nagradi." Omer upita: "A zašto?" Ona reče: "Zato što mi on, tako mi Allaha, nije dao ni jednog dinara niti dirhema još otkako je postao vladar." Omer uzvrati na to riječima: "A šta Omer zna kako je tebi kad ti ovdje živiš (tj. daleko tako da nema informaciju o njoj)?!" Starica opet odgovori: "Subhanallah (slavljen neka je Allah)! Allaha mi, nisam mislila da će iko preuzeti na sebe obavezu brige o ljudima, a da nije upoznat sa onim što se nalazi između istoka i zapada (odnosno o svim stanovnicima islamske države od krajnjeg istoka do krajnjeg zapada)."

Te njezine riječi rasplakaše Omera, pa reče: "Teško tebi Omere! Svi, pa čak i starice su boljeg razumijevanja od tebe!" Nakon toga joj reče: "Allahova robinjo, pošto ćeš mi prodati tu svoju žalbu u kojoj se žališ na Omera da ti je nanesena nepravda?" Starica reče: "Ne šali se sa mnom, Allah ti se smilovao!" On joj na to odgovori: "Ja se ne šalim", pa je ostao sa njom sve dok nije otkupio njenu žalbu na nepravdu za dvadeset i pet zlatnika.

U tim momentima su naišli Alija ibn Ebi Talib i Abdullah ibn Mes'ud, r.a., pa su mu se obratili na slijedeći način: "Esselamu alejke, o vladaru pravovjernih!", a čuvši te riječi starica rukom pokri svoju glavu i reče: "Teško meni, kritikovala sam u lice vladara pravovjernih!" Omer joj reče: "Ne boj se, Allah ti se smilovao!" Zatim je zatražio komad platna na koji će nešto napisati, ali ga nisu mogli naći, pa je pocijepao dio svoje odjeće i na njemu napisao slijedeće riječi: "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo je potvrda da je Omer od te i te žene otkupio njezinu žalbu za učinjenu nepravdu prema njoj za dvadeset i pet zlatnika otkad je preuzeo upravljanje hilafetom pa sve do tog i tog dana. Ako na mahšeru pred Allahom bude tvrdila da Omer nije ispunio svoju obavezu prema njoj, nek se zna da je Omer čist i nevin pred tim eventualnim optužbama." Svjedoci su bili Alija b. Ebi Talib i Abdullah b. Mes'ud. Taj komad platna Omer je poslao svom sinu i naredio mu: "Kada umrem, taj komad platna stavite u moje kefine, kako bih sa njim sreo svoga Gospodara."

Drugi primjer; U doba vladavine halife Omera ibnul-Hattaba, r.a., muslimane je zadesila glad, pa je halifa sebi zabranio konzumiranje masla, mlijeka i maslina. Na njegovom tijelu su se nazirali znaci gladi, pa su mu na to skrenuli pažnju, a on reče: „Tako mi Allaha, neću okusiti masla, sve dok ga siromašni muslimani ne budu imali." Jedan od ashaba, r.a., je kazao: „Da ova glad nije prošla, Omer bi umro od brige za stanjem muslimana."

I drugi Omer, Ibn Abdul-Aziz, kojeg smatraju petim hulefair-rašidinom, a koji je vladao samo dvije godine, pokazao je umijeće vladanja i vrhunac razumijevanja za stanje muslimana. Kada je obaviješten da je jedan od njegovih sinova kupio prsten i ukrasio ga dragim kamenom koji je koštao hiljadu srebrenih dirhema, napisao mu je i poslao pismo u kojem mu je rekao: „Obaviješten sam da si kupio dragi kamen za svoj prsten u vrijednosti od hiljadu srebrenih dirhema. Nego ti to odmah prodaj, i tim novcem nahrani hiljadu gladnih i siromašnih. Zatim kupi sebi željezni prsten i na njemu iskleši: 'Smilovao se Allah onome koji sam zna koliko uistinu vrijedi!'"

A kada mu je kćerka poslala biser i poručila mu: „Voljela bih da mi pošalješ biser sličan ovom kako bih od njega napravila naušnice", kao odgovor na tu njenu želju poslao joj je dvije žeravice i poručio: „Ako možeš od ove dvije žeravice napraviti naušnice, poslat ću ti biser koji si tražila!"

Upravo takvi postupci su rezultirali takvim (blago)stanjem u kojem se nije imao kome dati zekat. Jahja ibn Se'id, Allah mu se smilovao, je rekao: „Omer ibn Abdul-Aziz me poslao na čelu ljudi koji su bili zaduženi da sakupljaju zekat u Africi (!), pa smo to i izvršili. Zatim smo tražili siromahe da im podijelimo zekat, ali ih nismo našli. Omer ibn Abdul-Aziz je ljude učinio bogatim. Na kraju sam odlučio da od prikupljenog zekata oslobodim robove, pa sam to i učinio."

Zadnji savjeti Resula a,s; Posljednje dvije poruke Vjerovjesnika su jednako bitne za nas i zahtijevaju da im se pristupi krajnje ozbiljno. Gatanje zvijezdama i drugim nebeskim tijelima je i danas jako prisutno kroz horoskope i jako mnogo je onih kojima je najvažnija stranica dnevne štampe - upravo horoskop. I negiranje Božijeg određenja, iako je jedan od temelja imana, u vrijeme prethodnog državnog uređenja, pustio je svoje korijenje, te ga se treba pričuvati.