U KOJI ISLAM POZIVAMO?

U KOJI ISLAM POZIVAMO?

slijepaca sa slonom, oni koji su napipali kljove, na pitanje kakav je slon, odgovorili su da je slon glatka šiljata kost. Oni koji su napipali stomak, rekli su za slona da je ogromno gojazno tijelo, oni koji su napipali surlu, rekli su da je dugačko valjkasto tijelo. Istina je da slon nije samo jedno, drugo ni treće, već sve zajedno. 

Problem muslimana našeg vremena, ili velikog broja njih, ogleda se u tome što nešto, odnosno jedan dio islama, prihvataju misleći da je samo to islam pa zbog toga drugo ostavljaju, sličan je iskustvu slijepaca u dodiru sa slonom, opisanim u priči koju iznosi El-Gazali. Prema priči koja govori o susretu

Tako se našao i neko ko je uhvatio "rep" islama i pomislio da je to islam, a drugi je uhvatio "kljovu" islama i ustvrdio da je to islam. 

Islam obuhvata vjerovanje (akaid), obredoslovne radnje (ibadat), etičke norme i sistem vrijednosti (ahlak ve kijem), propise i poslovanje (šera'i ve mu'amelat) a sve to, skupa, čini cjelinu koja se ne može dijeliti. To je ono što treba teorijski i praktično znati da bismo islam shvatili kao punovažan i savršen. 

Ne bi smjela postojati dvojnost kakvu vidimo u životu mnogih muslimana s kojima je musliman vjernik u džamiji, a kad izađe iz džamije sasvim druga osoba. Tokom ramazana i nakon ramazana, musliman je oličenje dviju različitih osoba. Brojne su muslimanke koje klanjaju i poste ramazan, a na ulicu izlaze gologlave i razgolićene. 

To nije islam koji mi želimo. Mi želimo punovažni islam od kojeg se ništa ne može oduzeti, ni u razumijevanju ni u praksi. Mi pozivamo u potpuni, savršeni i čisti islam kojem ništa nije dodavano, od kojeg ništa nije oduzimano i u kojem ništa nije patvoreno."

(Dr. Jusuf el-Karadavi)

"Zato bismo rekli da je islam u koji pozivamo – savršen islam koji uzimamo bez dodavanja i oduzimanja. Mi ne uzimamo jedan dio, a da drugi ostavljamo.

Qur'an MP3

Ihsan, dobročinstvo (potpuno djelo)

Ihsan, dobročinstvo

Allah dž,š, nam naređuje da praktikujemo dobročinstvo u mnogobrojnim ajetima. Takođe spominje u ajetima da voli dobročinitelje i da neće njihova nagrada biti izgubljena. Kaže Allah dž,š, u suri Ali Imran 134: Za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine: zatim kaže u suri Junus 26: One koji čine dobra djela čeka nagrada, i više od toga!

Ibn Abbas r,a, kaže za ovaj ajet; Da li je nagrada za la i lahe illa Allah i rad po poslanikovim učenjima osim Džennet? Ibn Redžeb kaže: Ihsan i dobročinstvo je obožavanje Allaha, znajući da nas On gleda. Kaže uzvišeni u suri Earaf 56: I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine. 

Zatim kaže u suri Hud 115: I strpljiv budi! Allah doista neće uskratiti nagradu onima koji dobra djela čine. Zatim kaže u suri Rahman 60: Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!

S druge strane, Allah dž,š, neće gledati u one koji ne budu vjerovali u Njega na ahiretu niti će im se obraćati. Kaže uzvišeni Bekare 174: Na Sudnjem danu Allah ih neće ni osloviti, niti ih očistiti – njih čeka patnja nesnosna. Zatim u suri Ali Imran 77: Allah ih neće ni osloviti, niti će na njih, na Sudnjem danu, pažnju obratiti, niti će ih očistiti – njih bolna patnja čeka.

Zbog grijeha srca će biti prekrivena mrljama tako da neće shvatati niti razumiti, a kad srce ne bude primalo pouke niti htjedne razumjeti, prestat će raditi a kad prestane s djelima tada se udalji od Allaha tako da Ga neće htjeti ni pogledati na Sudnjem Danu. Kaže uzvišeni u suri Nedžm 31: Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji – da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagradio one koji čine dobro.

Ihsan ili dobročinstvo (perfekcija u djeu) dolazi u različitim formama: 1- Dobročinstvo u obožavanju Allaha dž,š: poslanik a,s, je spomenuo hadis Džibrila a,s, kad je Džibril upitao poslanika o ihsanu; poslanika,s, je odgovorio: ihsan je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš jer i ako ti Njega ne vidiš znaj da On tebe vidi. Ovakva vrsta ibadeta ''čovjeka'' drži konstantno budnim i opreznim.

2. dobročinstvo u djelima; ovo znači da tvoja djela moraju biti u skladu sa sunnetom Allahova poslanika a,s, da budu čista i bez ikavih primjesa. Kaže uzvišeniu suri Lukman 22: Onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu. Allahu se na koncu sve vraća.  Zatim u suri bekare 112: Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati.

3. Dobročinstvo u pogledu stvorenja: ovo uključuje svaku vrstu stvorenja. Čak sa životinjama se postupa na najbolji način. Ti si dobročinitelj (muhsin) ako si dobar prema ljudima, izvršavaš svoje obaveze prema drugima. Kaže uzvišeni u suri Nahl 90: Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.  

Zatim kaže u suri Zarijat 15-18: Oni koji su se Allaha bojali – u džennetskim baščama će, među izvorima, boraviti, primaće ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili, noću su malo spavali i u praskozorje oprost od grijeha molili.

Zatim kaže u suri Murselat 41:44: Oni koji su se Allaha bojali biće među izvorima, u gustim baščama, i među voćem koje budu željeli. Jedite i pijte, prijatno neka vam je! – za ono što ste radili. Tako ćemo Mi one koji čine dobra djela nagraditi.

Da praktikuješ ihsan i dobročinstvo prema roditeljima je ustavi da budeš blag, poslušan i da im činiš hair uvjek. Da ih zaštitiš od uznemiravanja, da se moliš Allahu za njih i da tražiš oprost z anjih, da ispoštuješ njihova obećanja i da poštuješ njihove prijatelje.

Dobročinstvo prema rodbini je da budeš takođe nježan prema njima, da ih ne uznemiravaš i ne nanosiš štetu.

Dobročinstvo prema onome kojem je pomoć potrebna je da mu izađeš u susret kad je mu je potrebno, da sačuvaš njegovu privatnost i da podstakneš i druge da mu pomognu.

Dobročinstvo prema svim stvorenjima je da budeš prema svima blag, nježan i pravedan, da štitiš njihova prava, da im umanjiš bol i ne nanseš bol.

4. Dobročinstvo u pogledu životinja: jedna od formi dobročinstva je svakako dobročinstvo i prema životinjama, a za to djelo je velika nagrada. Abdullah ibn Omer r,a, prenosi da je neki čovjek došao poslaniku a,s, i rekao: Ako ja naspem korito (čanak) vode mojim kamilama, a i druge dođu i piju vodu, hoćul biti za to nagrađen? Poslanik a,s, reče: Bit ćeš nagrađen za svako učinjeno djelo premu bilo kom stvorenju. 

Imam Muslim bilježi hadis u kom poslanik a,s, kaže: Allah dž,š, je propisao dobročinstvo prema svakom, pa kad ubijate životinju ubijte je na najbolji način, a kad koljete koljite na najbolji način, i neka svako naoštri svoj oštricu kad hoće da kolje da se životinja smiri.

Draga braćo forme dobročinstva su mnogobrojne a ovo su samo neke od njih. Prenosi se od Enesa ibn Malika r,a, da je poslanik a,s, rekao: Sedam stvari će koristiti čovjeku nakon njegove smrti. Ko god poduči nekog, ili iskopa bunar, ili prokopa kanal za potok, ili zasadi palmino drvo, ili izgradi džamiju, ili ostavi iza sebe mushaf (Kur'an), ili ostavi ilza sebe dobro odgojeno dijete koje će se moliti za njega. Imam El-Bezzar.

Takođe se bilježi kod imama Buharije i Muslima da je poslanik a,s, rekao: Ko god posadi sadnicu ili oživi dio zemlje, ne pojede niti čovjek niti životinja niti insekt niti ptica, a da za to čovjek ne dobije nagradu.

Spominje se da je jedan pobožnjak uzimao abdest dok mu je sluga bio nespretan, ispala je zdjela (bakrač)  i razbila se, voda se prosula po gazdi, naljutio se gazda i htjede ga kazniti, no međutim sluga mu citira ajet; I oni koji kontrolišu svoju srdžbu! Čovjek reče ja se kontrolišem! A suga reče; I oni koji praštaju ljudima! Čovjek reče oprostio sam ti! A sluga ponovo reče; A Allah voli one koji rade dobročinstvo! Čovjek reče; idi slobodan si u ime Allaha (oslobodi ga). 

Molim Allaha dž,š, da nas učini muhsinima i dobročiniteljima kako sebi tako i drugima. !!!

Tri savjeta poslanika a,s, u jednom hadisu !!!

Hadis Poslanika a,s,

عَنِ الْحَسَنِ ، قَالَ : قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ : " حَصِّنُوا أَمْوَالَكُمْ بِالزَّكَاةِ ، وَدَاوُوا مَرْضَاكُمْ بِالصَّدَقَةَ ، وَاسْتَقْبِلُوا أَمْوَاجَ الْبَلاءِ بِالدُّعَاءِ ، وَالتَّضَرُّعِ

Od Hasana El-Basrija se prenosi da je poslanik a,s, rekao: Zaštitite svoj imetak zekatom, lječite svoje bolesne sadakom, i dočekajte valove iskušenja sa dovom. (Imam Ebu Davud od Hasana El-BAsrija, bilježe ga i drugi s različitim riječima istog hadisa). Kao što je Imam El-Bejhakki, Imam Et-Taberani. 

Ovaj hadis nas podstiče na nešto što mi volimo a to je zaštita našeg imetka, a da bi ga zaštitili onda moramo pokazati potpuno pokornost Allah dž,š, a to je da ispoštujemo islamski uvjek kad smo u mogućnosti, a to je da damo zekat na imovimu. Zekat je jedan od šartova islama. Dakle Allahova dž,š, je mudrost da nas kroz šartove islama odgaja kako bi se što bliže približili Allaha dž,š.  (O ovome ćemo nakad kasnije)

No, međutim da se vratimo na hadis i poslanikove poruke i savjete, dakle prvi dio nam govori kako i na koji način da zaštitimo svoj imetak, a to je udjeljivanjem zekata.

Druga poruka nam je da lječimo svoje bolesne sa sadakom, opet jedna vrsta pomoći, zaista je tako kako je poslanik a,s, rekao, lječite svoje bolesne sa sadakom, nažalost, danas mnogi muslimani se lječe na drugačiji način nego kako nam je rečeno, mnogi odlaze gatarima, nadaju se u zapise i humajlije itd. Umjesto što potrošimo na takve stvari bolje bi nam bilo da podjelimo sadaku, kako bi nam Allah ukabulio i eventualno izlječio našeg bolesnog. 

Treća poruka hadisa je da dočekujemo valove iskušenja i belaja sa dovom. Da, sa dovom, ne da dovimo da nam Allah podari iskušenja ili kad nas zadesi kakav belaj da se veselimo, jok, već treba Allah molim da nam ukaže najispravnije kad se suočavamo sa modernim iskušenjima, jer dova otklanja ta i štiti od onih koja još nisu došla. Dova je vjernikovo oružje, dova je ibadet, dova je srž ibadeta kako nam poslanik a,s, kaže u drugim hadisima. 

Zato dragi moji prihvatimo ovaj poslanički savjet kako bi uspjeli na ovom kao i na budućem svijetu. Molim Allaha da na podari znanja koje će nam koristiti i ovdje i tamo, da nas sačuva zla i belaja koja nas vrebaju, da nam spasi našu omladinu i da nas sviju uputi na pravi put. Amin ja Rabbel Alemin!!!

HOĆEMO LI SE, KONAČNO, ZASTIDJETI?!

HOĆEMO LI SE, KONAČNO, ZASTIDJETI?!

Ebu Hanife, je pored velikog broja učitelja u raznim islamskim centrima, koristio odlaske na hadž kao metodu susreta sa svojim učiteljima, kako bi se što više družio s njima, učio od njih i razmjenjivao mišljenja. 

Zna se, kako navode brojni autori, da je Ebu Hanife 55 puta obavio hadž. Nije, onda, ni čudo što je sreo toliki broj učitelja i od njih crpio znanje. Neki navode da je broj njegovih učitelja dosegao 4.000!!! 

Koliko mi imamo danas povjerljivih učitelja?!

Najviše koristimo sumnjive učitelje i šejhove s googla i facebook-a!

Zato i imamo pomamu "sveznalaca" na društvenim mrežama i ovoliko mržnje i netrpeljivosti prema dokazanim islamskim učenjacima kroz našu historiju!

Ranija ulema je imala one koji su provjeravali njihovo znanje, a "znanje" facebook-"sveznalica" niko ne provjerava niti im pamet provjetrava!!!

Zato imamo danas takve "sveznalice" koji omalovažavaju čak i autoritet i znanje jednog intelektualnog kolosa kao što je bio Ebu Hanife a koji nisu do sada ni poselamili 40 učenjaka, a on učio pred 4.000 najvećih učenjaka toga vremena!

Kada ćemo se već jednom, naše drage "sveznalice", zacvenjeti i zastidjeti pred ovim velikanima?!

Izvor: Dr.Šefik Kurdić

(oficijalna stranica facebook)

Okusit ce slast imamana onaj ko?

Sura Jasin (11-July-2008) ICBG

The Eid message 2015 / Bajramska poruka

Mladić iz Meke koji je pljunuo na Kur'an i umro

 Mladić iz Meke koji je pljunuo na Kur'an i umro

Jedan mi je čovjek ispričao sljedeće: "U gluho doba noći telefonirali su mi iz bolnice tražeći da odmah dođem. Rekli su mi da je moj brat imao tešku saobraćajnu nesreću i da se nalazi u veoma kritičnom stanju… Odmah sam pošao onamo, nisam nimalo oklijevao. Zatekao sam svog brata, koji nije klanjao ni postio, na krevetu; bilo je očito da je na samrti. Gledao me neko vrijeme, a zatim je zatražio Mushaf, koji sam držao u prednjem džepu galabije. Obradovao sam se: moj brat, koji je živio poročnim životom, koji se odavao grijesima, traži od mene Mushaf! Ovo je radosna vijest… Uzeo je Mushaf i prinio ga ustima, pa sam pomislio da će ga poljubiti. Znaš li šta je učinio? Pljunuo je na Mushaf i plačući vikao: 'Ja sam nevjernik!' Zatim je ispustio dušu."

 

(Šejh Fajiz es-Sehli)

Običaj u pojedinim mjestima kad neko umre !!!

Tako je običaj u pojedinim mjestima kad neko umr !!!

—      da se odmah izbaci iz kuće sva hrana koja je bila spremljena za jelo, kao i sva voda, koja se zatekla u posuđu;

—      da se odmah platnom ili nečim drugim zastru sva kućna ogle­dala;

—      da se odmah čim se umrla osoba okrene prema kibli ili pokrije čaršafom, donese u jednom sudu brašna ili pšenice u koje se usadi svijeća pa se to stavi više glave umrle osobe. To sve tako stoji dok se mrtvac ne iznese iz sobe, a zatim se to dadne nekoj sirotinji;

—     da se kuća ne mete dok se umrla osoba ne iznese iz te kuće, pa ma­kar tu ležao i 2 - 3 dana, jer vjeruju - ako se bude melo da će se »za­mesti« cijela porodica;

—      kad imam ili bula budu krojili ćefine — ne smiju se služiti ma­kazama, niti kod šivenja ćefina smije biti uzlova, jer će se - vjeruju - makazama prerezati daljnji napredak u životu porodice, a ako na ćefinima bude uzlova, da će im time biti zavezana sreća;

—  čuvati mrtvaca da ga ne preskoči mačka, jer bi se — vele — mogao povampiriti. Ne treba se plašiti mrtvih, jer se sigurno još nikad mrtvi nije povam­pirio. To su najobičnije bajke. Živi su opasni, njih se treba bojati, ako su naopake naravi.

— da iz sobe do mjesta kupanja umrlu ženu iznose s tekbirima i još nekim drugim učenjem, i to u horu. Istina, to se radi samo u jednom našem manjem gradiću i to pod »dirigovainjem« mjesne bule koja neće da zna da kod umrle osobe prestaje svako učenje dok se ista ne ukopa. Čudne li demagogije?!

—      da iza umrle osobe spaljuju njene haljine, umjesto da ih operu, pa ako ništa drugo da ih podijele siromasima. Tačno je da bi u pojedinim slučajevima trebalo izvršiti i dezinficiran je cijelog stana, a ne samo po­steljine, odjeće i obuće, ali odjeću ne treba spaljivati.

—      kad umrla osoba bude okupana i u ćefine zamotana - zakolju brava i prenesu ga preko iste, dok još nije podignuta iz tenešira. Ovo čine - vjerujući - da će bitii veći berićet u sitnoj stoci;

—       da se iskupi sav hajvan pred kuću pa kad se mrtvac ponese da se pronese između hajvana - vjerujući -  da onda neće ni jedan komad uginuti ili na bilo koji drugi način nastupiti manjak u hajvanu;

—      da muškom djetetu - koje je umrlo neosunećeno - dok je još na teneširu prelome mali prst na ruci;

—      imam se ne smije obazrijeti kad se dženaza ponese od kuće, jer ako to učini - vjeruju - mogao bi ubrzo još neko umrijeti;

—      zahtijevaju da prvu noć poslije sahrane umrle osobe imam prenoći u sobi u kojoj je dotični umro;

—      kad se ponese dženaza da se za istom razbije bokal ilil nešto slično od stakla, da bi se - vele - na toj žalosti sve završilo;

—      muž ne smije ponijeti svoju ženu, niti je u kabur spustiti, jer je za nju postao tuđin, a svako drugi smije. Čudna li rezonovanja?!

—      kad se dijete spušta u kabur treba ga tri puta pomaknuti napri­jed - da mu majka ne bi postala nerotkinja;

—     prilikom zakopavanja mrtvaca neće uzeti lopatu iz ruke, nego je valja bacaiti na zemlju pa da je tek onda drugi uzme. Za to se ne govori: »Daj mi lopatu« — nego: »Baci lopatu«!

—       dijele novac — sadaku na kaburu i (to svakome odreda - bio siromah ili bogat). Podijeliti nešto siromasima na ime sadake, a pred dušu umrle osobe ne samo da je pohvalno, nego u najviše slučajeva  potrebno, ali ne i oni­ma koji su imućni.

— kada se vraćamo s dženaze - vele - ne valja se nikome svraćati, niti se valja, kome uvratiti kad se vraćamo kući ako smo bili kod nekog na žalosti ili na prvome tevhidu;

—      onom koji nam je povodom smrti došao na žalosti, kada ga pra­timo ne smijemo reći: »Dođi«, kao što se obično čini, kad pratimo posje­tioce, jer ga - vele - zovemo na ponovnu žalost;

—      stavljaju posudu s vodom na prozor u kući umrle osobe i to 40 dana da bi se - vele - duša dotične osobe imala iz čega napiti kad dođe kući. Neki stavljaju i na sam kabur posudu s vodom;

—      stavljaju u posudu masla da bi duša imala šta lizati kad se na­vrati kući u kojoj je živjela dok nije umrla;

—     pale svijeću u kući umrle osobe sedam, a ponegdje i po 40 noći za dušu umrle osobe;

—      ponegdje prvih sedam noći dijele svijeće po selu da ih ukućani pale za dušu umrle osobe. Na novome groblju u Barama na mno­gim grobovima muslimana vide se svijeće koje gore kao i na grobovima nemuslimana. Mislim da to čine nemuslimanke i njihova djeca, koje su bile udate za muslimane. Ne bismo smjeli dozvoliti da se i ova vrlo opasna novina uvede.

—      peku halvu i dijele je sa somunima po selima;

—       posjetiocima, koji su došli na žalost ne okreće se obuća, kao što je običaj i red učiniti, kad dođu gosti i prijatelji;

—       otac, majka, brat, sestra i žena uzimaju grumen zemlje s gro­ba i nose uzase, da bi umrlu osobu što prije prežalili i zaboravili.

Vjerujem, da još tu i tamo ima sličnih običaja koji dolaze do izra­žaja kad umre bilo domaćin ili neko drugi u kući, ali kao što sam i rekao hvala Allahu dž. š. - svaki dan ih je manje, jer ljudi i sami uviđaju da nema smisla povezivati s vjerom ono što zdrav razum ne prima.

Istina, ima nešto novo, što se počelo uvlačiti, a što je od sviih nave­denih običaja i zabluda opasnije. U posljednje vrijeme muslimani poprimaju jedan čisto kršćanski običaj, a to je: da kod kuće umrle osobe časte rakijom sve one koji su došli da isprate do groba umrlu osobu ili kada se povrate s kabura.

Ne mogu a da ne istaknem i javno ne osudim još jednu vrlo ružnu pojavu. Naime, u Sarajevu je običaj da se skoro sve dženaze donose pred Begovu džamiju - obično na ikindiju, da im se tu poslije namaza klanja dženaze namaz.

Međutim, među onima kogii žele da isprate umrlu osobu do kabura - ima velik broj i onih koji neće da umrlom klanjaju dženaze namaz, pa makar im to bio: roditelj, bliži rođak, prijatelj, komšija ili poznanik. Nemamo ništa protiv toga. Put istine je jasan a svakome otvo­ren, a islamsko geslo glasi: »LEKUM DINUKUM VE LIJE DIN = Va­ma vaša vjera, a meni moja vjera«.

 Ali im otvoreno zamijeravamo što u dvorištu Božijega hrama uz ramazanske dane javno puše. Da li neko drži ili ne drži dio vjere - to je njegova stvar, ali bi bar tu, gdje vjernici do­laze da obave namaz i da baš oni njihovim roditeljima i rodbini kla­njaju dženaze namaz - morali biti toliko kulturni i uviđavni pa to tu ne činiti, jer se to ne može nikako drugačije shvatiti nego kao otvoreni prkos, a tu mu nije mjesto. Ukoliko se ne radi o prkosu, onda je to pomanjkanje lične kulture.

Bože! Obasjaj nam duše svjetlom Tvoga nura, pa da krenemo putem Istine, putem, koji vodi Tvome rizaluku i Tvome rahmetu.

Autor: hafiz Sinanudin Sokolović

Iz knjige: "Islamski propisi o čuvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana"

Izdavač: autor 1972. godine u Sarajevu

Priredili: Admir Iković i Voloder Sanadin

Akos.ba

Dobra djela i njihov utjecaj na vjerovanje

Dobra djela i njihov utjecaj na vjerovanje

Neki pitaja o mrtvilu (letargiji) koja se javlja kod njih dok obavljaju ibadete ili čine dobročinstvo. Ali ipak osjećaju entuzijazam kad obavljaju svakodnevne obaveze. Možda osjećaju zadovoljstvo, ili odmah dobiju ovozemaljsku naknadu od ovosvjetskih poslova, što ne osjećaju isto kada ispunjavaju svoje obaveze prema dragom Allahu dž,š, i islamu.

Ako je to slučaj, onda je to znak slabog imana! Ako čovjek padne na konstantnom preispitivanju svog srca i stanja svog vjerovanja, njegovo srce može da padne u iskušenje te tako njegov iman oslabi. Šta je lijek za ovakvo stanje i koja je uzajamnost izmeđi imana (vjerovanja) i srca, je ustvari tema današnje hutbe u kojoj ću danas nešto kazat!.

Naš poslanik a,s, je rekao: Iman ima sedamdeset i nekoliko djelova; najviši je ''La i lahe illa Allah'' a naj niži je; ukloniti sa puta ono što smeta prolaznicima. Allah dž,š, je objavio ovaj ajet u suri Bekare 177: Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.   

Dakle prema ovom ajetu iman odnosno vjerovanje ili ubjeđenje je ''čestitost'' ili ''poslušnost'' i to ne samo u ritualnom ili izglednom prakticiranju! Čestitost je u srcu kao što poslanik a,s, ukazuje. Iman se sastoji  od potpunog vjerovanja i djelovanja sa kojima je dini islam došao i podučio nas, dakle iman je: Ubjeđenje u srcu koji se potvrđuje riječima i djelima. ''Ja srcem vjerujem a jezikom očitujem a riječima i djelima potvršujem''.

Ponekad čovjek može biti zadovoljan svojim vjerovanjem ili djelima koja radi! Ali u isto vrijeme insan je nesvjestan stvarnosti, da ustvari čovjekov iman nikada nemože ostati isti ili istog nivoa! Možda čovjek milsiti da njegov iman neće biti niti može biti oštećen bilo s čim, međutim to nije slučaj. Jer čovjekovo srce se konstantno mjenja, poslanik a,s, nas podsjeća kad kaže: Nema nijednog srca a da nije između dva prsta Milostvivog pa ga okreće kako On hoće! Poslanik a,s, bi učio dovu da mu Allah dž,š, ustabili i učvrsti srce na uputi.

Život na ovom svijetu je pun iskušenja, koja ustvari utječu na naša srca i pune ih sa raznim bolestima i sumnjama, a ustvari srce bi trebalo biti ispunjeno sa smirenošću, sigurnošću i uvjerenjem. Ako ne primjetimo to na vrijeme prije nego se naša srca zatruju, naša srca i naš iman će tada biti uništeni, zato moramo biti pažljivi i obazrivi. 

Tražimo zaštitu za naša srca, a zaštita se postiže sa činjenjem dobrih djela. Poslanik a,s, nam je dao isntrukcije i uputio nas kako da liječimo srca i kako da se sačuvamo iskušenja: Požuriti sa činjenjem dobrih djela prije nego vas iskušenja zadese, koja će biti kao crna noć. U tim danima čovjek će osvanuti vjernik a omrknut kao nevjernik, omrknut kao vjernik a osvanut kao nevjernik, prodavat će vjeru za ovodunjalučke koristi. Naša zaštita od takvih iskušenja je ustvari odazivanje poslanikovom savjetu i žurba ka činjenju dobrih djela.

Prokleti šejtan može doći insanu pa da umanjuje dobro djelo koje čini, čak može nagovoriti da se prestane sa činjenjem dobrih djela zbog podcjene samog djela ili činitelja djela. Možda ti kaže pa ti nisi ništa uradio veliko a da bi ušao u džennet moraš uraditi nešto veliko, ono što si dao je malo i ništavo.

Ali ti nikad nemoj zaboravit da nije važno koliko djelo bilo malo u očima ljudi ili u tvojim očima, to djelo je kod Allah dž,š, vrijedno. Poslanik a,s, kaže: Zaštitite se od džehennema pa makar sa pola hurme.

Kako da se čovjek može zaštititi sa pola hurme, zar je hurma velika? Da, jeste i ima svoju vrijednost koju samo Allah poznaje. Poslanik a,s, nas uči da nema malo i veliko djelo, tvoj nijet je ustvari veličina tvog djela, odnosno tvoj nijet čini djelo velikim ili malim.

Poslanik a,s, kaže; Ne podcjenjujte dobra djela pa makar sreo svog brata sa osmjehom na licu. Poslanik a,s, kaže; Da staviš zalogaj svojoj hanumi svojom rukom i to ti je sadaka. Takođe je rekap: Najbolje djelo je ono koje je konstantno pa makar i malo bilo! I rekao je a,s: Allah je zadovoljan svojim robom kada jede zahvali se Allaha i kad pije zahvali se Allahu dž,š.

I ovome nas poslanik a,s, uči, ne treba ti Dr Phil da ti to kaže, poslanik nas tome uči stoljećima..

Poslanik a,s, nam je ispričao i priču o čovjeku koji je bio žedan pa sišao u bunar da se napije vode, pa kad se vratio ugledao je i cuku kako je isplazio jezik od žeđi, čovjek je rekao njega je snašlo isto što i mene pa se vratio ponovo u bunar i natočio svoj opanak vodom da se cuko napije, Allah se zahvalio ovom robu i oprostio mu. Dakle i sa životinjama se može zaraditi oprost i Allahovo dž,š, zadovoljstvo.

POUČNA PRIČA !

POUČNA PRIČA !

Kada se približio kraj jednom uglednom i jako bogatom muslimanu pozvao je svoja dva sina i predao im dva zapečaćena pisma. Rekao im je da prvo pismo smiju otvoriti kad on umre i prije nego što ga ukopaju a drugo pismo tek nakon njegove dženaze.

Nakon što je otac umro braća se sakupiše i otvoriše prvo pismo da vide očevu oporuku. U njoj je pisalo: "Dragi moji sinovi, kad umrem ogasulite me, zamotajte u ćefine i obujte mi čarape. Nemojte me zakopavati bez čarapa!"

Braća se poćeše prepirati. Mlađi reče da bi trebali ispuniti očevu želju, dok stariji reče da se niko od muslimana ne kopa u čarapama pa neće ni njihov otac. Tako i bi, i oni ukopaše oca bez čarapa.

Nakon dženaze otvoriše drugo pismo da vide šta im je otac oporučio. U njemu je pisalo: "Dragi moji sinovi! Bio sam jako bogat i vidite šta sam sve na dunjaluku imao, a u mezar ni čarape nisam ponio!"

Poruka: Dragi brate ma šta od dunjaluka imao i posjedovao, nećeš sa sobom ponijeti, samo ono što podjeliš ostaje tebi kao sadaka, zato djeli dok još možeš da bi imao koristi i nakon svoje smrti, čovjeku će biti od koristi samo ono što udjeli kao trajnu sadaku!

Eid al-Adha is on Thursday, September 24, 2015

Osobine munafika !!

Imam Ahmed prenosi od Ebu Hurejre r,a, da je poslanik a,s, rekoa: ''Licemjeri imaju prepoznatljive osobine:
1- Kada pozdravljaju - proklinju
2- Otimačinom se hrane
3- Od plijena najviše vole ono što su utajili
4- Džamije izbjegavaju
5- Namz obavljaju na isteku njegova vremena (ili dolaze na namz kada je imam pri kraju)
6- Ohole se
7- Ne vole, niti su voljeni
8- Noću su poput crvotočnih stabala (spavaju i ne klanjaju) a danju su izuzetno bučni.

Iskorištvanje prilika prije nego bude kasno / Seizing Opportunities Before It Is Too Late

Iskorištvanje prilika prije nego bude kasno

Život sam po sebi je prilika, a sam život je pun bezbrojnih prilika i mgućnosti koje su nam konstantno otvorene te ih Allah dž,š, stavlja na raspolaganje svojim robovima jednih iza drugima. Postoje sve vrste mogućnosti u svim poljima. Neke od njih promjenu tok cijelog ljudskog života, dok druge utječu na drastične promjene za one koji ih iskoriste. Neke mogućnosti se nikada ne ponove. Jedan od naših predaka je rekao: ''Ako se vrata dobra otvore ispred tebe, onda požuri da uđeš na njih, jer ti neznaš kada će se ta vrata zatvoriti''.

Prilika može biti i pokornost Allahu dž,š, ili neko hairli djelo s kojim možeš izgraditi ummet i zajednicu. Može da bude neka visoka pozicija, koju takođe možeš iskoristit u služenju vjere i ummeta, takođe može da bude trgovina, kao što je poslanik a,s, rekao: ''Kako je lijep imetak u rukama dobrog čovjeka''. Imam Ahmed.

Prilike i mogućnosti su se rasprostranile po cijelom dunjaluku. Poslanik a,s, je rekao: Ako bi nastupio Sudnji Dan a u ruci nekog od vas se nađe sadnica te mu bude ukazana prilika da je zasadi neka je zasadi. Allahov poslanik a,s, je bio savršen primjer za sve nas kada je u pitanju iskorištavanje ukazanih prilika za neko dobro djelo, takođe bi podsticao i ashabe r,a, da pokazuju svoju pokornost Allahu dž,š, upućivao ih te im davao i instrukcije!

Jedne prilike je Abdullah ibn Abbas r,a, jahao pored poslanika a,s, te mu poslanik a,s, reče: O mladiću! Hoćeš li da te podučim nečemu!? Čuvaj Allaha i Allah će tebe čuvat! Čuvaj Allaha i naći ćeš Ga pored sebe! A kad pitaš, pitaj Allaha, a ako moliš za pomoć traži je od Allaha. Jedne prilike kad je poslanik a,s, vidio Omera ibn Ebu Selamu r,a, kako kruži rukom po sahanu po svim krajevima, tada mu poslanik a,s, reče: O mladiću, reci bismillah i jedi ispred sebe.

Ebu Bekr Es-Siddik r,a, je iskoristio priliku i postao je prvi čovjek koji je prihvatio islam. Poslanik a,s, je rekoa: Zaisa, Allah me poslao vama, pa ste rekli, ti govoriž laži, ali Ebu Bekr je rekao: Ti govoriš istinu, podržao me je sa svojim životom i imetkom, zato ostavite moje ashabe.

Osman ibn Affan r,a, je takođe iskoristio priliku kad mu je se ukazala u Medini i kad je sastavio (spojio, kompletirao) Kur'an u jednu knjigu a ostali ashabi su se s tim jednoglasno složili.

Oni koji iskoriste ukazanu priliku odu daleko ispred onih koji to propuste. Oni koji su to učinili i iskoristili su svakako Muhadžiri kao i Ensarije, oni su daleko bolji od onih koji su došli kasnije njih. Oni od njih koji su se borili u bitci na Bedru su daleko bolji od onih koji to nisu. Isto tako oni koji su prihvatali islam, trošili svoj imetak i život na Božijem putu, borili se sa poslanikom su daleko bolji od onih koji su došli nakon toga. Kaže uzvišeni u suri Vakija 10-14: I oni prvi – uvijek prvi! Oni će Allahu bliski biti, u džennetskim baščama naslada, biće ih mnogo od naroda drevnih.

Ukazane prilike prolaze brzo, razmisli malo o životu kako brzo prolazi, vrati se nazad par godina svog života, koliko se čovjek promjenio, od zdravlja, bolesti, imanja, bogatsva i siromaštva, od nesigurnosti do sigurnosti itd. ِEbu Hurejre r,a prenosi da je poslanik a,s, rekao: Požurite sa dobrim djelima prije nego vas zadese iskušenja koja liče na mrklu noć. Čovjek će osvanuti vjernik a omrknut kao nevjernik, ili omrknut će kao vjernik a osvanut kao nevjernik. Prodavat će din i vjeru za ovosvjetske koristi. Imam Muslim, Ahmed i Tirmizi

Zbog ovoga naš poslanik a,s, je dao uputstva svom ummetu da iskoriste ukazane prilike i požurivanje činjenja dobra prije nego bude kasno. Ibn Abbas r,a, prenosi da je poslanik a,s, rekao: Iskoristi pet stavri prije drugih pet! Mladost prije starosti. Zdravlje prije bolesti. Bogatsvo prije siromaštva. Slobodno vrijeme prije zauzetosti i preokupacije. Život prije smrti. Imam Hakim

Iskoristi svoj život, jer kad čovjek preseli, djela prestaju i tada nastaje kajanje za propuštenim. Iskoristi svoje zdravlje, jer kad čovjek padne na postelju postaje slab da bi uradio šta dobro, tada će želit da bude u mogućnosti da posti i klanja, ali!? Iskoristi svoje slobodno vrije prije nego što te dunjaluk na obuzme, ovosvjestke stvari i obaveze. Iskoristi svoju mlados, prije nego ostariš, tvoje tjelo postane slabo i iznemoglo. Iskoristi svoje bogatsvo i imetak, pomozi onome kome je pomoć potrebna, daji zekat, djeli sadaku, prije nego izgubiš imetak ili otnae iza tebe.

Svaka ukazan prilika je prednost ne važno kolika ona bila u tvojim očima. Poslanik a,s, je rekao: Nemojte omaložavati dobro djela, pa i ako sretneš svoga brata sa nasmijanim licem. Imam Muslim od Ebu Zerra r,a. Takođe poslanik a,s, kaže: Zaštitite se od Džehennemske vatre makar sa pola hurme udjeljene kao sadaka, a ako nemožete onda sa lijepom riječju. Takođe kaže a,s: Čovjek može izgovoriti jednu riječ s kojom će uzvišeni biti zadovoljan a da to i ne primjeti, s tom riječju Allah ga uzdiže na visoke stepenove.

Vjernik iskorištava svaku priliku koja mu se ukaže da udjeli sadaku, ne obraćajući pažnju na sumu, čini sve što je u njegovoj mogućnosti bez obzira koliki je uspjeh, daje sve od sebe. Uzmimo za primjer poslanika Jusufa a,s. Bez obzira kroz šta je sve prošao u zatvoru opet je služio vjeri i pozivao je druge ka istini. O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni? Jusuf 39.

Pokajanje je takođe prilika koja je uvjek tu, ali niko nezna kada će doći kraj. Kaže uzvišeni u suri Ali Imran 133: Nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje. Allah dž,š, je dao pokajanje svojim robovim kako bi razmotrili situaciu i kako bi se bili u mogućnosti vratiti Allahu dž,š. Poslanik a,s, kaže: Melek na lijevoj strani (koji piše loša djela) čeka šest sati prije nego upiše loše djelo. Pa ako se pokaje i zatraži Allahov oprost Melek to ne zapisuje. A ako se ne pokaje niti traži od Allaha oprost tada Melek zapiše kao jedno loše djelo. Ibn Hibban u Hiljetul evlija, i Albani, hadis je hasen.

 Takođe postoje sezonske prilike koje nam se ukazuje. Tako postoji sezona Hadža u kojoj se brišu svi grijesi, takođe prilika za obavljanje Umre. Sezona mjeseca rmazana čiju su dani i noći blagoslovljeni. Poslanik a,s, kaže: Obavlajnje namaza u mom mesdžidu (poslanikovoj džamiji) je bolje za hiljadu puta nego obavljati namaz u drugim džamijama, osim u haremu u Meki. Obavljanje namazu u Mekanskom haremu je bolje nego obavljanje namazu bilo u kom drugom mesdždi za sto hiljada puta.

Svaki razumni muslima koji ima jaku odlučnost preuzima inicijativu u svoje ruke, stvara sebi šanse, gleda da iskoristi svoje vrijeme na najbolji način, tako da sve što bude radio bude mu od koristi na budućem svijetu. Gleda da bude od koristi svojoj zajednici kao i šire cijelom ummetu, jer kako god život je kratak.

Molim Allah da nam podari berićeta u životu kog proživimo i da bude od koristi ummetu i muslimanima, zajednici kojoj pripadamo, Amin.

Čudan zeman će nastati!!! (2 dio)

Čudan zeman će nastati!!!

2 dio

 

2- Omer r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će svijet imati ljudske oblike ali će im srca biti poput srca pustinjskih vukova. Prolijevaće krv, a neće se libiti od zla kojeg čine! Ako im dadneš prisegu na vjernost – prevariće te, a ako ti se obrate – lagaće te, ako im se povjeriš – iznevjeriće te, a kada ne budeš sa njima – ogovaraće te. Djeca će im biti bezobrazna, omladina devijantna, a njihovi stari će biti poročni – neće naređivati dobro niti će odvraćati od zla. Biti sa njima je poniženje, a tražiti ono što je njihovo je pravo siromaštvo! Dobri među njima je zalutao, dok je zalutali među njima dobar! Sunnet je za n jih bid'at, dok je bid'at za njih sunnet. 

Onaj koji dobro među njima naređuje je sumnjiv, fasik među njima je častan čovjek, dok je vjernik kod njih potlačen! Kada se ljudi počnu ponašati tako Allah će dati da njima ovladaju ljudi koji će ih ubijati ako što prozbore, koji će ih eksploatirati ako budu ćutali, koji će im uzimati ono što zarade, i koji će se nepravedno prema njima odnositi dok budu vladali njima!“ (Džami'ul-Ehadis, Sujuti, br.31621.)

A koliko je danas vukova, srca su im kruta i bez milosti, gledaju kako da unište sve one koji im stanu na put ili im se suprostave ili ih pokušaju upozoriti! Krv se prolijeva na svakom ćošku čak je postalo prolijevanje krvi velika zarada, hić haber kad im se kaže da to nije humano! 

Mi im damo prisegu i podržimo ih jer su nam obećali, oni nas slažu i ostane na pukim obećanjima, njihova djecu su brezobrazna i bez karaktera, omladina je skrenula. Zaista kada bi analizirali svaku rečenicu koja je rečena prije 1436 godina, a danas smo mi svjedoci svim tim dešavanjima. A nije čudno što odnose nepravedno prema ljudima! Nepravda je vidljiva ali?

Molim Allaha dž,š, da nas sačuva takvih iskušenja i da budemo od onih koji će biti pokorni Allahu dž,š,. Amin.

Hamd i šukr, zahvala Allahu dž,š i razlika među njima !

-->

Hamd i šukr, zahvala Allahu dž,š

Učenjaci kažu da postoji razlika između ova dva pojam, te tako i njihovo značenje je drugačije.

Prvo: HAMD (hvala) i ŠUKR (zahvala) imaju isto značenje, te nema razlike među njima, tako je rekao veliki učenjak Imam Ibn Džerir Et-Taberi, Mufesir i Muarih.

Sa riječju hamd ili el-hamdulillah se zahvaljuje Allahu dž,š, posebno, mimo svih ostalih stvorenja koja se obožavaju pored Allaha dž,š, dakle ima specifično značenje koje pripada samo Allahu.

Ali isto tako se može reći el-hamdulillah kao i šukr lillah ili kako mi kažemo šućur Allahu!

Drugo: HAMD i ŠUKR nemaju isto značenje! Već postoji ipak neka razlika.

HAMD je posebna i specifična zahvala koja se čini jezikom (dakle izražava se zahvala jezikom. Dok se ŠUKR izražava jezikom, srcem i ostalim organima, odnosno udovima.

HAMD je zahvala Allahu dž,š, na nimetima i blagodatima, kao i bez nimeta i blagodati. Dok je ŠUKR zahvala na podarenim nimetima i blagodatima.

HAMD ima opširnije značenje tj generalna zahvala, dok je ŠUKR specifična zahvala, zahvaljuje se insan Allahu na blagodatima koje mu je podario koje vidi i osjeća. Dok je HAMD zahvala Allahu dž,š, konstantno iz srca u prosperitetu ili neimaštini i u svim halovima i stanjima.

Džabir bin Abdullah r,a, prenosi od poslanika a,s,  da je rekao: Najbolji ZIKR je La i Lahe Illa Allah (nema Boga sem Allaha) a najbolja dova je El-Hamdulillah (hvala Allahu). Imam Tirmizi.

Od Enesa ibn Malika r,a, se prenosi da je poslanik a,s, rekao: Kad god Allah opskrbi roba sa nekom blagodati pa se rob zahvali (kaže El-Hamdulillah) a da mu ne da bolje nego što je uzeo (zbog izgovorenih riječi i zahvale). Ibn Madže

Što znači da je HAMD odnosno zahvala bolja od one blagodati koju je uzeo na dunjaluku, jer je to dobro djelo vječna ostavštvina. To se zove BAKIJATU SALIHAT – Dobra djela koja će koristit nakom čovjekove smrti.

Od Enesa r,a, se prenosi da je poslanik a,s rekao: Da čovjek posjeduje cijeli svijet (dunjaluk) u jednoj ruci a zatim kaže El-Hamduillah, to mu je bolje od svega.  Imam Kurtubi

Da bi neko ostvario potpunu zahvalu mora posjedovati tri uslova; a to su ILM znanje, HAL stanje i AMEL djelo.

ILM znanje i spoznaja da su blagodati od Allaha dž,š, Kaže uzvišeni u suri Nahl 53: Od Allaha je svaka blagodat koju uživate.

Iz ILMA proizilazi i rađa se HAL i stanje s kojim se izražava zadovoljstvo u srcu sa tom blagodati i nimetom s kojom je obdaren insan. Kaže uzvišeni u suri Jnus 58: Reci: Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.

Iz HALA, stanja se stvara i proizilazi AMEL odnosno djelo, iskorištavanjem nimeta i blagodati u ono s čim će biti zadovoljan Gospodar Allah dž,š. Kaže uzvišeni u suri Seba' 13: A malo je zahvalnih među robovima Mojim.

Molim Allah dž,š da nas učini zahvalnim, i da nam podari bereketu u onome što nam je već dato, amin.

Nagrada pedest ljudi od vas!

Nagrada pedest ljudi od vas!

Prenose Ebu Davud i Tirmizi od Ebu Sa’lebe el-Hušenija slijedeće: “Pitao sam Poslanika, s.a.v.s., o ovom ajetu: ‘O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu, neće vam nauditi onaj koje zalutao! ^{Al-Maide 105}, pa je odgovorio: ‘Vi naređujte jedni drugima dobro, a odvraćajte od zla. Kada vidite kako ljudi slijede škrtost, prohtjeve i daju prednost dunjaluku, kada vidite samodopadljivost ličnog mišljenja i stvari koje ne možete promijeniti, tada se posvetite sebi i udaljite se od masa, jer će doći teški i naporni dani u kojima će pridržavanje vjerskih propisa biti kao držanje žeravice u šaci. Tad će vjernik koji se pridržava propisa imati nagradu pedeset ljudi koji rade isto kao i on.’

Upitali su: ‘Božiji Poslaniče, imaće nagradu pedeset ljudi tog vremena?’ ‘Ne, nego nagradu pedeset ljudi od vas’- odgovori Poslanik. (Prenosi ga Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže. Tirmizi za ovaj hadis kaže daje hasen-garib)

Oni ovu nagradu zaslužuju baš zato što su strani među ljudima i što se pridržavaju poslaničke prakse u vrijeme tmina mišljenja i prohtjeva ljudi.

Molim Allaha uzvišenog da nas nagradi ovom nagradom, da nam pomogne da izdržimo i predeveramo ova iskušenja, Amin.

Čudan zeman će nastati!!! (1 dio)

Čudan zeman će nastati!!!

1 dio

1- Od Huzejfe b. el-Jemana, r.a., se prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Islam će se gubiti i nestajati kao što blijedi platno, tako da doći će vrijeme kada se neće znati niti za namaz, niti za post, niti za obrede, niti za zekat; Allahova Knjiga će u jednoj noći iščeznuti tako da jednog ajeta neće ostati na zemlji. Razne skupine ljudi će ostati, neki oronuli starac ili starica, koji će govoriti: „Zatekli smo naše stare kako izgovaraju: La Ilahe Illallah – pa ih i mi izgovarasmo“!?

Sileh b. Zufer rhm., prigovori Huzejfi b. el-Jemanu r.a.: “Šta će im koristiti takvo: La Ilahe Illallah” – kada ne znaju niti za namaz, niti za post, niti za hadždž, niti za zekat? Huzejfe r.a., se okrenu od njega, ne htijevši mu odgovoriti na pitanje. Sileh rhm., ponovi svoje pitanje, a Huzejfe r.a., mu opet ne htjede odgovoriti. Sileh rhm., po treći put postavi pitanje Huzejfi r.a., na šta mu on odgovori riječima: O, Sileh, spasiće ih džehennemske vatre, spasiće ih džehennemske vatre, spasiće ih džehennemske vatre!!!” (Hadis bilježi Ibnu Madždže, u Sunenu, br. 4049, kao i imam Hakim, u el-Mustedreku, 4/473., dok ga šejh Albani, rhm., u djelu “Silsiletul-Sahiha”, br.87., ocjenjuje sahihom.)

Allahu Ekber! I ovakvo vrijeme će doći ako već nije! Zaista se namaz zapostavlja, post se slabo posti a hadž je daleko da se obavi, za zekata para nema! Čudan li je to zeman koji će nas snaći. Ali ako ostane i šehadet on će nam ipak od koristi biti jer će ljude od Džehennema spasiti.

Molim Allaha dž,š, da nas spasi vatre, da nas uputi ka pravom putu, Amin ja Rabbeel Alemin.

Ko su stranci, garibi? / Who are al-Ghuraba, the Strangers?

Ko su stranci, garibi?

Imam Muslim bilježi u svome ''Sahihu'' od Ebu Hurejre r,a, od Allahovog Poslanika a,s da je rekao: ''Doista je islam počeo kao stranac i vratiće se kao stranac onako kako je i počeo, pa blago li se strancima''. Sehl b. S'ad Es-Sa'idi r,a, prenosi od Poslanika a,s, da je rekao: ''Doista je islam počeo kao stranac i vratit će se kako je i počeo, pa blago li se strancima.'' Pa je rečeno: ''Ko su stranci o Allahov Poslaniče?'' Odgovorio je: ''Oni koji ostanu čestiti (dobri, pobožni) kada se ljudi iskvare.''

Isto tako ovaj hadis se prenosi sa sljeđećim dodatkom: Rečeno je: ''Ko su stranci o Allahov Poslaniče? Pa je odgovorio: ''Tuđinci iz (drugih) plemena!'' Kao što bilježi Abdullah ibn El- Mubarek u svojoj knjizi ''Ez-Zuhd'' od Abdullah b. Amra El-A'sa, gdje  kaže da je rekao Allahov Poslanik a,s: ''Blago li se strancima!'', rečeno je: ''Ko su stranci o Allahov Poslaniče? Odgovorio je: ''Dobri ljudi, a malobrojni, (tamo ili u vremenu) gdje je mnogo zla, gdje je veći broj onih koji im se suprostavljaju od onih koji ih slušaju (koji im se pokoravaju).

Hadis je prije svega, prema hadiskim stručnjacima, bez ikakve sumnje vjerodostojan. Prenosi se od nekoliko ashaba r.a. Prenose ga imam Muslim i Ibn Madže od Ebu Hurejre, Tirmizi i Ibn Madže od Ibn Mes’uda, Ibn Madže od Enesa, Taberani od Selmana, Sehla b. Sa’da i Ibn Abbasa r.a., kao što to stoji u djelu “El-Džami’u es-Sagir”.

Naš krajnji cilj je zadovoljstvo Allaha dž,š, te ulazak u Džennet koji se može ostvariti jedino onda kad zabranimo loše i da budemo jaki i izdržljivi na pravom putu u vremenu kada je većina ljudi korumpirana. Imam Ahmed kaže u vezi ovog hadisa; Stranci su oni či se iman (vjerovanje) povećava dok se kod drugih iman smanjuje. U istom hadisu kog prenosi ibn Mes'ud r,a, upitan je poslanik a,s, ko su stranci? A on a,s, je odgovorio; Tuđinci drugih plemena, Nuza' minel Kabail. Ili oni koji se izdvoje i odvoje od svog narod.

Nuza'a ''oni koji se izoliraju'' ima dva značenja; Prvo; oni koji se potpuno odvoje od svog vlastitog plemena ili naroda čak i porodice, običaja i tradicije. I drugo; oni koji ostave svoju domovinu ili mjesto gdje su se rodili kako bi prakticirali islam u svim segmentima života.

Poslanik a,s, je pohvalio takve strance, jer su oni ti koji ostavljaju sve vrste formi korupcije, nacionalizma, marksizma, običaja i tradicija, sve radi Allaha dž,š, i nikog se ne boje niti tugu osjećaju kad ih drugi grde. Tu su oni koji će biti manjina a izgledat će kao stranci jer će iskazivati ljubav prema Allahu dž,š, prema poslaniku a,s. To su ljudi koji se odreknu od svojih vlastitih plemena, od života, od kulture, od karijere od običaja. Vidiš ih da putuju po Allahovoj Zemlji, čineći hidžru iz jednog ka drugom mjestu.

U drugom rivajetu od Abdullaha ibn Amra ib Asa r,a, koji kaže; kad smo bili sa poslanikom a,s, pa kad je rekao: Bago li se tuđincima (strancima) pitali smo a ko su oni o Allahov poslaniče? Rekao je: To su dobri ljudi kojih je manjina kad ih porediš sa drugima. Poslanik a,s, je takođe rekao: Budi na dunjaluku kao stranac ili kao putnik prolaznik. Ko god živi na ovom svijetu kao putnik prolaznik bit će garib ili stranac. Jer stranci koji se spominju u ovom hadisima imaju zajedničko vjerovanje i karakteristike; stalno ispunjavaju ono što im Allah dž,š, i poslanik a,s naređuju a ostavljaju i izbjegavaju ono što im je zabranjeno.

Imam Taberani takođe bilježi hadis od Abdullah b. Mes'ud r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: Doći će vrijeme trpljenja i sabra, kada će onaj ko se bude držao vjere imati nagradu 50 šehida. Omer r.a., reče: Od njih ili od nas? Reče: Od vas! Ashabi r,a, nisu se susretali sa iskušenjima sa kojima se mi danas susrećemo. Takođe oni nisu imali učenjaka, oni su direktno pitali poslanika a,s. Definitivno je teže slijediti poslanika a,s, kad ga ne vidiš nego da ga gledaš i budeš u njegovom mubarek prisustvu, zato mi možemo zadobiti višu nagradu prolazeći kroz sve ovo, a ne vidimo poslanika, niti sa nama sjedi itd.

Pa ko su onda stranci? Stranci su oni koji sebe podčine samo i jedino Allahu, koji slijede islam u svim aspektima svog svakodnevnog života. Čine ibadet, poslušni su i ne slijede ništa i nikog sem Allaha uzvišenog, ne čineći pri ibadetu širk niti pripisuju druga Allahu dž,š.

Njihov uzor u svemu je poslanik a,s, Muhammed ibn Abdullah, zatim njegovi ashabi r,a. Jednoća i ujedinjenost je njihov atribut jer oni obavljaju rituale i sve obaveze samo Allahu, kaže Allah dž,š, u suri Enam 162: Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova. 

Kaže uzvišeni u suri Enam 116: Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore. Da bi bio dio ovih stranaca, male skupine, moramo stalno odbijati sve ono što je protiv islama, kao što su ljusdki običaji, tj; običaji koji se kose sa islamom. Kao što je valentinovo (dan zaljubljenih) obilježavanje nove godine, kićenje jelke, djeda mraz, dan majki, dan očeva itd, dakle stvari koje se kose sa našom vjerom. Kaže uzvišeni u suri Ankebut 69: One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!