Mar 29, 2015

Ravnanje saffova po Sunnetu Poslanika, a.s.

 
Published on Mar 29, 2015

Dr. Munir El Kementir El Azhari Et Tunisi objašnjava istinu o ravnanju saffova u namazu po sunnetu Poslanika, a.s. Pogrešno je previše širiti noge u namazu tako da se one dodiruju sa nogama onog ko stoji pored jer to, pored toga što uznemirava onoga pored, uzrokuje pretjerano pomjeranje u namazu koje može namaz i pokvariti. Hadisi Božijeg Poslanika, a.s., jasno ukazuju da se saffovi ravnaju po ramenima a da se traži da stopala budu u jednom redu, da neka ne budu naprijed a neka nazad, a ne da budu spojena uz stopala onoga ko stoji pored.

Mar 27, 2015

Započni svoj dan sa bismilom! Start your day with Bismillah!

Započni svoj dan sa bismilom! ''BismillahiRahmaniRahim'' U ime Allaha Milostivog Samilosnog

dua101.jpgRekao je Allahov poslanik a,s, Bilo koje djelo koje je učinjeno a ne spomene se Allahovo dž,š, ime, to ili takvo djelo je ne potpuno. Osman ibn Affan r,a, je rekao: Postavljeno je pitanje poslaniku a,s, u vezi s ''Bismillom'' poslanik a,s, je odgovorio: To je jedno od Allhovih imena Allaha dž,š, a između toga i i Najvišeg imena udaljenost je koliko između crnila i bjelila očiju.

Abdullah ibn Mes'ud r,a, je rekao: Ko želi da ga Allah dž,đ, sačuva od devetnaest zebanija (čuvara Džehennema) neka uči bismillu, pa će mu Allah učiniti svako slovo štitom od njih. Ovo navode ibn Atijje i Imam El-Kutubi. Bismillu treba učiti prije svakog djela i prije svakog posla, radi berićeta! Bereket bismille: Osnova Kur'ana je Bismilla kako kažu neki učenjaci, a osnova cijelog Kur'ana je Fatiha, a osnova Fatihe je Bismilla.
Kad je Bismilla objavljena Džabir bin Abdullah prenosi: Kad je bilo objavljeno ''u ime Allaha Milostivog Samilosnog'' oblaci su se kretali prema istoku, puhanje vjetra je prestalo, mora su se smirila, stvorenja su se pripremala da poslušaju, šejtan je izbačen iz Dženneta u Džehennem, i Allaha se zakleo svojim Velčanstvom i rekao je: Ko god izgovoi ovo i spomene Moje Ime pri bilom kom činu, Ja ću mu zasigurno dati berićeta u tom djelu. Durul Mansur i Imam Ibn Kesir.

Učenje Bismille prije sbakog posla to je i poslanik a,s, radio, te je i nama preporučeno da to radimo. On a,s, savjetuje svoj ummet da spominju Allahovo ime, Allahovo ime se treba spominjati čak i u najmanjim ili nama nevažnim stvarima kao što je otvaranje i zatvaranje vrata, ulazak i izlazak iz kuće, prije ijela, pri ostavljanju nečega, prije kupanja ili bilo kog drugog djela!

Ljepota islama je u tome što islam nije samo džamija i medresa, islam je koncept života. Svako djelo i svaki postupak čovjekovog života je ustvari dio njegove vjere. Čak i biznis, trgovina i kupovina, ne samo to već i idenje u nužnik, i o tim stvarima islam govori i uči insana kako da se čisti i s čim da se očisti! A svakako idenje u nužnik samo zahtjeva da se traži zaštita od džina itd.

Svako djelo koje uradimo i spomenemo Allahovo dž,š, ime u tom djelu ima bereketa, i to djelo je potpuno, no međutim ako uradimo neko djelo a ne spomenemo Allahovo ime takvo djelo je ne potpuno i ako mi mislimo da smo ga upotpunili, ono je ne potpuno.

Tako ako postupimo na način kojim nas islam uči, bit ćemo nagrađeni z svako djelo bilo malo ili veliko (u našim očima). Abdullah ibn Abbas r,a, prenosi da je poslanik a,s, rekao: Ljudi su nemarni prema jednom ajetu u Kur'anu a koji nije objavljen nikom osim Sulejmanu a,s, i meni, a to je: Bismillahi Rahmani Rahim, ''u ime Allha Milostivog Samilosnog! Durrul Mansur. Poslanik a,s, kaže: Zaista šejtan sebe učini dozvoljenim hranu pri kojoj se ne spomene Allahovo dž,š, ime. Imam Muslim.

Mar 20, 2015

Važnost i značaj dove / The Importance of Supplication

Važnost i značaj dove

Rekao je uzvišeni Allah u suri Bekare 186: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu. Dragi brate! Najvažniji i najvredniji trenutak u čovjekovom životu je kada se suočava sa insan sa svojim Gospodarom, Allahom dž,š. Doviti je najbolji put da budeš sam sa Allahom dž,š. Kaže poslanik a,s, u hadisu kog bilježi imam Tirmizi: Dova je srž (suština) ibadeta!.

Dova je znak jake veze između Allah dž,š, i Njegova roba. Distanciranje od namaza će dovesti do pogoršanja čovjekove veze sa Allahom dž,š, i tako će proizvesti ljenost u vjerskom životu. A posebno draga barćo u današnjem modernom svijetu! Gdje postoje mnoge stvari koje čine naša srca okrutnim, a odanost namazu je od velike koristi! Jedna od njih je da nam srce ne bude okrutna!

Živjeti sa namazom je skoro isto kao da vidimo svog Gospodara! Pa i ako mi Njega ne vidimo ipak smo sigurni i ubjeđeni da On nas Vidi! Kao što nam i poslanik a,s, kaže: Dobročinstvo ili ihsan je obožavanje (robovanje) Allaha kao da Ga vidimo jer i ako mi Njega ne vidimo On nas vidi. Namaz je jedna vrsta discipline koja nam pomaže i omogućava da budemo blizu svog Gospodara, i pomaže vjerniku da unapredi svoj život u duhovnom i fizičkom smislu.  Vrijeme je jedna velika blagodat, i to je veliki emanet koji nam je dat! A namaz je taj koji nam pomaže da očuvamo vrijeme u životu!

Uzvišeni kaže u suri El-Asr: Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.

Svaki momenat i svako djelo insana koji  je uronjen i zadubljen u namaz on je pun obazrivosti. Allahova milost koja obuhvata vjernika je kao proljetni povjetarac, takvi na zaboravljaju za Allaha u bilo kojem vremenu, bez obzira na njihov angažman i zauzetost, njihova srca i njihova suština je sa Allahom dž,š.

Njihove ovosvjetske brige i obaveze ih ne zaustavljaju od spominjanja Allaha dž,š. U suri Nur 37 Allah dž,š, kaže: ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni.

Dok su u sticanju ovosvjetskih dobara  i prifita, nihova srca su sa Onim ko ih voli, Koji ih štiti i Koji ih nadzire i Koji Bdije na d njima! U ovakvom stanju oni koji se nađu oni zapravo manifestiraju ajet u kome Allah dž,š, kaže: Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti! Sura Bekare 152.

Ne zaboraviti Allaha je činjenica koju vjernik može pronaći kao poteškoću i da učini grijeh ili neki prijestup preko Allahovih granica. Vjernik razmišlja i meditira o vrijednostima koji su mu date kao strast da sačuva ljepotu stanja u kojem je sam sebe pronašao. Tako će biti obazriv da poduzme neke mjere ili da učini neki korak koji mu ne bi narušio njegov vlastiti mir u duši.

Imal veće sreće od zadobitka Allahove dž,š, Milosti, Onaj Koji nas čuje kada nas niko drugi ne čuje, Onaj koji nas vidi kad nas niko drugi ne vidi,  onaj Koji poznaje naše namjere kada niko ne zna šta smo naumili, Onaj Koji nam može pomoći kad nam niko nije u stanju pomoći, Onaj Koji se brine za nas kad nas svi napuste!

Namaz je brate dragi izvor ove ljubavi i milosti! Zato kažemo da je život sa namazom, život mira svjesti. Allah dž,š, kaže u suri Gafir 60: Gospodar vaš je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi."

Ebu-Hurejre r,a, prenosi da je Allahov Poslanik a,s, rekao:  Zaista, Allah ne gleda u vaša tijela, niti u vaše likove, nego gleda u vaša srca i vaša djela. Hadis bilježi Imam Muslim. Poslanik a,s, kaže: Molite Allaha uvjereni da će vam se odazvati, i znajte da Allah neće primiti dovu od nemarnog, odsutnog srca. Imam Tirmizi.

Dova je ibadet, kako kaže poslanik a,s, u svakodnevnim namazima učimo suru El-Fatiha, a ova sura obuhvata svakodnevni zikr i spominjanje Allaha dž,š. Fatiha je ključ Kur'ana, koja u sebi sadrži naljepše rečenice (ajete), Fatiha mjenje sve a nju nemože ništa zamjenuti. Ovo je jedan od dokaza koliko je vjernik povezan i koliko mora biti povezan sa namazom.

Da završim sa hadisom u kome poslanik a,s, kaže: Primjer onoga koji spominje Allaha i onoga koji ne spominje Allaha je kao primjer živog i mrtvog! Imam Buhari.

Mar 16, 2015

Ko su bile Haridžije?

Kroz islamsku povijest, u različitim periodima nicale su nove sekte zagovarajući radikalne i drugačije tumačenje vjere. Jedna od najradikalnijih i najnasilnijih gupa nastalih tokom političkog meteža za vrijeme halife Alije b. Ebi Talib r.a. (656. – 661. g.) jesu Haridžije. Počeli su sa radikalnim političkim težnjama, te su kasnije razvili ekstremno učenje i tumačenje vjere, što ih …
Kroz islamsku povijest, u različitim periodima nicale su nove sekte zagovarajući radikalne i drugačije tumačenje vjere. Jedna od najradikalnijih i najnasilnijih gupa nastalih tokom političkog meteža za vrijeme halife Alije b. Ebi Talib r.a. (656. – 661. g.) jesu Haridžije. Počeli su sa radikalnim političkim težnjama, te su kasnije razvili ekstremno učenje i tumačenje vjere, što ih je odredilo nasuprot većine ostalih muslimana. S obzirom da njihovo političko djelovanje i učenje nije dobilo veliki primat među muslimanima, ipak, u nekim periodima su imali ogroman uticaj na određene grupe. Kroz proteklih 1400 godina po Hidžri, njihova ideologija je uspjela zaživjeti u nekim zajednicama muslimana, koje nisu imale jak uticaj na ostatak ummeta.

Pozadina pokreta Haridžija

U junu 656. godine (35. po Hidžri) na Osmana b. Affana, poglavara islamske države, bio je izvršen atentat. Ubice halife su bili grupa nezadovoljnih egipatskih ratnika, jer im je smetala presuda h. Osmana koju je donio u jednom slučaju između njih i namjesnika Egipta. Za razliku od prethodne dvojice halifa Ebu Bekra i Omera, koji su za sobom ostavili barem neke smjernice o izaboru novog halife (Ebu Bekr je lično odredio Omera b. Hattaba za halifu, dok je Omer odredio vijeće od šest članova koji su među sobom trebali izabrato novog halifu), Osman nije ostavio svojim nasljednicima nikakve upute o načinu izbora novog halife.

Nakon atentata ubice halife su držale Medinu pod svojom kontrolom, te su tražili od Alije b. Ebi Taliba da preuzme halifat. Alija je, naravno, odbio ponudu. Prihvatanje poziva da preuzme halifat, neki bi mogli tumačiti kao njegovu indirektnu upletenost u slučaj ubistva i odobravanje atentata na Osmana, što je nezamislivo, s obzirom da je Alija poslao svoje sinove da zaštite Osmana kada su ga pobunjenici zarobili u njegovoj kući. No, kada su neki velikani Medine savjetovali Aliji da je on najbolji izbor muslimana u tom trenutku, koji bi mogao dovesti ponovo mir i stabilnost, pogotovo zbog njegovog statusa da je bio Poslanikov rođak i zet, on je, ipak, premišljajući se, na kraju prihvatio poziciju četvrtog halife islamske države.

Stupajući na čelo hilafeta, Alija je odmah dobio opoziciju i neistomišljenike. Jedan od njih je bio rođak Osmana b. Affana, Muavija b. Sufjan, tadašnji namjesnik Sirije. On je dao uslov ukoliko da prisegu i prizna novog halifu, Alija treba da kazni pobunjenike iz Egipta i ubice h. Osmana. Alija je vjerovao da to nije mudro učiniti u toj situaciji. Iako nije odobravao atentat, smatrao je da bi kažnjavanje pobunjenika dovelo do još većeg revolta i krvoprolića, te bi ubrzalo propast mlade muslimanske imperije, a to on nije želio.

Bez Muavijine prisege i priznanja, Alija je ostao bez podrške jedne od najvećih i najprosperitetnijih provincija hilafeta. Muavija je bio popularan i cijenjen u Siriji. Postavljen je za namjesnika Sirije još za vrijeme halife Omera, i učinio je ogroman korak, uspjevajući da uspostavi dobre odnose između starosjedilačke kršćanske populacije i novopridošlih islamiziranih Arapa. S druge strane Alija je imao veliku podršku u Iraku, posebno u gradu Kufa, gdje su njegove pristalice bile ogorčene zbog Muavijinog odbijanja da da prisegu Aliji.

Kako bi se izbjegao sukob između pristalica Muavije iz Sirije, i Alijinih iračkih pristalica, njih dvojica su se odlučila da spor rješe arbitražnim putem. Dogovorili su da treća strana objektivna i neovisna, rješi spor i pronađe rješenje, te bi tako novi halifa mirno rješio sukob i izbjegao podjelu hilafeta. Međutim, Alija je naišao na neočekivane komplikacije tokom arbitraže. Neke od njegovih pristalica su otišli daleko smatrajući da je on imao potpuno pravo što nije kaznio Osmanove ubice, te su uveliko bili razočarani njegovim pristankom na arbitražu. Prema njima, Alija je učinio veliki grijeh pristavši na arbitar sa Muavijom, te su se odvojili i napustili Aliju, i po tome su dobili naziv Haridžije (također poznati kao Haridžiti) što znači “oni koji su napustili”.

Učenje i vjerovanje Haridžija

Nastanak i razvoj pokreta Haridžija i njihovog učenja, je zanimljiv po tome što se može vidjeti kako se od jedne političke ideje može izroditi potpuno novi pravac i konfesija u islamu. Kroz sličan proces prošli su i Šiti nešto kasnije u povijesti. Stav Harižija, da je Alija pogriješio, ubrzo se pretvorio u vjerovanje da svaki musliman koji učini veliki grijeh nije podoban da vlada. U početku je ovo bio samo jedan extreman stav, ali, nažalost, nije se završilo samo na njemu.

Haridžije vjeruju da su veliki grijesi sami po sebi dio kufra. Također tvrde da ako musliman počini grijeh, automastki postaje kafir, te imaju pravo da se bore protivnjega i pogube ga, čak ako je u pitanju halifa ili ashabi Poslanika a.s. Što više, ako ne prihvataš njihov stav da je veliki grijeh dio kufra, također si nevjernik i stiču pravo da te ubiju ili se bore protiv tebe.

Vjerovanja Haridžija nemaju veliku podršku u islamskoj teologiji (Ehli Sunnet). Tekfir (proglašavanje nekoga nevjenikom) je jako rijetka i krajnje usamljena pojava u islamskom vjerovanju, mišljenje većine je, kao što je navedeno u djelu ‘Akida et- Tahavija’, jeste da jedina situacija u kojoj osoba prestaje biti muslimanom je ako javno izjavi da ne vjeruje u Jednog Boga i Muhameda kao Božijeg poslanika. Veliki broj Haridžija je neobrazovana i ne poznaju dovoljno Kur’an i hadise Poslanika a.s. Većinna su bili Beduini, pustinjski razbojnici, koji su bili neuki i nisu najbolje razumijevali islam, te su lahko prihvatali učenje Haridžija.

Haridžije nikada nisu imali veliku populaciju, osim što su pogrešno tumačili islam, njihove ideje su bile previše ekstremne za većinu ljudi, ali to ipak nije spriječilo malu grupu Haridžija da imaju veliki utjecaj u nekim islamskim sredinama. Prema njihovom učenju, oni su pokušali smaknuti sve političke lidere koji su sudjelovali u arbitraži i bili razlog njihovog odvajanja od Alije. Pokušali su ubiti Muaviju i Amr b. Asa koji je bio namjesnik Egipta. Ipak su 661. godine uspjeli da ubiju Aliju r.a. Ubistvo Alije, Poslanikovog zeta i rođaka, dovelo je do kraja vladavine četvorice pravednih halifa i početak vladavine Emevija na čelu sa Muavijom.

Kroz minula stoljeća konstantno su stvarali nerede i smetnje za vrijeme vladavine Emevija i Abbasija. Tokom svojih mnogobrojnih pobuna nikada nisu uspjeli da zauzmu važne islamske centre, ali su mudro koristili svoje poznavanje prilika u pustinji, lutajući hilafetom i uznemiravajući sve one koji nisu htjeli prihvatiti njihovo učenje. U sjevernoj Africi uspjeli su pridobiti Berbere, koristeći ih za svoje nerede protiv vladajuće arapske klase.

S vremenom učenje Haridžija polahko izumire. Postali su taoci svog ekstremizma, koji ih je spriječio da budu općeprihvaćeni od većine muslimana. Na kraju sasvim malobrojni od njih su ipak uspjeli da ublaže i promijene svoje ekstremno vjerovanje i razviju se u tzv. ‘Ibadije” koji danas čini većina stanovništva Omana. Dok Haridžije još uvijek u potpunosti nisu nestali, njihov koncept ‘tekfirizma’ se s vremena na vrijeme probudi i proširi u nekim ekstremnim grupama, čak se osjeća i u nekim modernim političkim pokretima.

Bibliografija:

Hodgson, Marshall G. S. The Venture of Islam: Conscience and History in a World Civilization. Chicago: U of Chicago, 1974.
Ibn Khaldūn. The Muqaddimah, An Introduction To History. Bollingen, 1969. 230.
Saunders, John J. A History of Medieval Islam. London: Routledge & Kegan Paul, 1980.

Izvor: lostislamichistory.com

Za Akos.bA preveo: Dženan Karač

Mar 13, 2015

Izbjegavanje puta ne upućenih / THE NEED TO AVOID THE PATH OF MISGUIDANCE

Izbjegavanje puta ne upućenih

Kaže Allah, dž.š., u hadisu kudsijju kojeg od Poslanika a,s, prenosi Ebu Hurejre: Kaže Allah: Podijelio sam namaz između mene i mog roba na dva dijela. Pa kada kaže: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Kažem: Zahvaljuje mi moj rob. Pa kada kaže: Milostivom, Samilosnom. Kažem: Čini mi pohvalu moj rob. Kada kaže: Vladaru Sudnjeg dana. Kažem: Predaje mi vlast moj rob. A kada kaže: Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo! Kaže Allah: Ovo je između mene i mog roba a mom robu pripada ono što moli. Kada kaže: Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali! Allah kaže: Ovo je za mog roba a mom robu pripada ono što traži. Imam Muslim.

Njegova je volja da se mi razlikujemo od onih koji sljede stranputice, oni koji nisu u okviru islama. Njihova moda, njihovi oglasi, njihovo ponašanje, njihov moto i običaji, njihova odjeća i njihov ibadet itd. Svakako postoje neke stvari koje su zabranjene u imitaciji, neke druge koje su dozvoljene da ih preuzmemo ili kopiramo. No, međutim naš Gospodar želi da budemo daleko od onih koji idu krivim putem! Ova doyvoljena imitacija se odnosi draga braćo u dunjalučkim sferama ali nikako u vjerskim!
Poslanik a,s, je rekao: Slijedićete običaje onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, aršin po aršin, sve dotle da kad bi oni ušli u gušterovu rupu, vi biste ih slijedili. Rekli smo: Božiji Poslaniče, jesu li to Jevreji i kršćani? Odgovorio je: A ko drugi!? Buharija i Muslim.

U drugom hadisu kog bilježi imam Ebu Davud da je poslanik a,s, rekao: Ko obnaša prijašnje narode, nije od nas! Jedne prilike kad je poslanik a,s, došao u Medinu i kad je židove vidio da poste dan ašure, pitao ih je zašto poste? Odgovorili su u ovom danu je Musa a,s, spašen od Faraona! Poslanik a,s, reče mi smo priči Musau a,s, nego vi, i rekao je sljedeće godine ćemo postiti 9 i 10 dan ašure. Poslanik a,s, nije želio da imamo isti način posta odnosno ibadeta. Zato kažemo; Gajril magdubi alejhim vele dalin. Ni na put onih koji su szrdžbu izazvali niti onih koji su zalutali.

Od nas se traži da budemo vjerni i poslušni poslaniku a,s, u svakom pogledu. Trebamo voditi brigu o ne ličenju i oponašanju onih koji ne slijede poslanika, (Vi u Allahovom poslaniku imate naj-ljepši uzor i primjer (Kur'an) onih koji odbijaju Kur'an kao uputu čovječanstvu (Huden li nas – uputa čovječanstvu) i onih koji odbijaju Allahovu Jednoću! Mi učimo suru Fatiha na svakom rekatu u namazu, i zbog toga bi trebali slijediti i sprovesti tu suru u praksu u svakodnevnom životu.

Isto tako i obavljanje namaza je od velike važnosti, kaže uzvišeni u suri Merjem 96: One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti. A koga Allah dž,š, zavoli on je doista u Allhovoj blizini.

S druge strane kad gledamo, Allah dž,š, je učinio ljudski skelet i tijelo prilagodnim da se pregiba i da pada Allahu na sedždu, jer je struktura tijela takva da se može jednostavno pokloniti Allahu. Tako da bi mogli od Njega uzvišnog tražiti pomoć, i tako konstantno biti u pokornosti i tijelom i dušom! Isti je slučaj i sa postom.Mevlana Dželaludin Er-Rumi r,h, kaže: Ne obavljaj namaz samo formalno ili kao formu! Ne posti samo zbog režima ishrane, tvoje oči trebaju da poste kao i tvoje uši ne treba postiti zbog stomaka, umjesto toga svi organi bi trebali postiti, tako da bi zaradio potpuni štit i zaštitu od vatre.

Takođe isti je slučaj i sa zekatom, kaže uzvišeni u suri Ali Imran 92: Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.

U suri Mudessir 40-47 Allah dž,š, kaže opisujući one koji su ušli u džennet i njihovo dozivanje sa stanovnicima vatre, šta vas je odvelo u SAKAR (Džehennem)? Rekoše: Šta vas je u Sekar dovelo? Nismo" – reći će – "bili od onih koji su molitvu obavljali. i od onih koji su siromahe hranili. I u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije došla.

Dakle, namaz je važan, i poslanik Ibrahim a,s, je rekao kako se spominje u suri Ibrahim 40: Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju! 

Takođe od nas se zahtjeva da čuvamo svoj jezik, da ga ne ukaljamo ogovaranjem, ili čak da budemo prisutni na tim mjestima. Abdullah ibn Mesud r,a, kaže; sjedili smo sa poslanikom a,s, kad je jedna ćovjek otišao a drugi poče da priča o njemu, tada poslanik a,s, reče; Idi i operi svoja usta, ostalo ti je hrane iza zuba! Čovjek reče; Šta da očistim iza zuba, kad nisam ništa jeo?! Poslanik reče: Sad si ogovorio svog brata. Imam Muslim, Tirmizi i Ahmed.

Allah dž,š, kaže u suri Hudžurat 12: I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno. Imam Hasan El-Basri kaže: Ako hoćeš već da ogovaraš drugog! I ako u tome pronalaziš zadovoljstvo i ne možeš se zaustaviti u tome, onda ogovori svoju majku ili svog oca, tako da bi tvoja dobra djela bila prebačana (data) tvojoj majci i tvome ocu, a ne nekom strancu!.

Allah dž,š, kaže: Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju. 

Dakle, ako već tražimo uputu i zaštitu od stranputice i naroda zalutalog, onda trebamo ustrajati na tome i nakon obavljenog namaza, jer ako jedno tražimo a drugo radimo i imitiramo narod koji je u zabludi, onda kakav je efekat!?

Mar 6, 2015

Najvažnija djela! / The Most Important Deeds

Najvažnija djela!

Imam Muslim bilježi hadis od Ebu Hurejre r,a, u kome prenosi da je poslanik a,s, rekao: Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ili šezdeset i nekoliko dijelova. Najbolji njegov dio je izgovoriti "la ilahe illallah", a najmanji je uklanjanje sa puta nečega što smeta prolaznicima, a i stid je jedan dio imana.

Hasan El-Banna je rekao; Djela srca imaju prednost nad djelima udova, i ako je potrebno obadvoje ako želimo postići potpunost. (poruka podučavanja). Dakle, on navodi da su djela srca i udova važna, i da bi svako trebao da pokuša da bude dobar u obadvije vrste djela. Ali kako god, djela srca je prijoretnije i treba se više fokusirat, jer izvor i početak vjerovanja je srce (odnosno u srcu) vjerovanje u Allaha dž,š, se nalazi u srcu, akidet (vjerovanje) je fondacija i temelj onoga šta musliman čini i radi.

Poslanik a,s, kaže: U tijelu ima jedan organ, koji kada je dobar, bude dobro cijelo tijelo, a kada je pokvaren, bude pokvareno cijelo tijelo, taj organ je srce. Imam Buhari i Muslim. Srce nije ništa drugo do mjesto djela, osjećaja, emocija, vjerovanja i nevjerovanja, namjera i želja. Ustvari srce je ono što Allah kaže i poslanik a,s. Ebu-Hurejre r.a, prenosi da je Allahov Poslanik a,s, rekao: Zaista, Allah ne gleda u vaša tijela, niti u vaše likove, nego gleda u vaša srca i vaša djela. (Muslim)

Dvije stvari Allah govori o nama; Naša srca i naša djela! Koja se opet vežu na osnovu našeg nijeta i naše namjere. Zaista se djela vrednuju po namjerama. Buhari i Muslim. A namjera ili nijet leže u srcu.

Kroz Kur'an i hadis poslanika a,s, možemo razumjeti da djela srcem su od velikog značaja. Kaže Allah dž,š, u suri Bekare 165: Ali pravi vjernici još više vole Allaha. Poslanik a,s, je rekao: Žaljenje je kajanje. Imam Ahmed. Poslanik a,s, kaže: Onaj koji se kaje isto je kao da nema grijeha!. Ibn Madže.

Kaže Allah dž,š, u suri Šura 36: Bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju; od Enesa r.a, da je rekao posalnik a,s: Ko pri sebi bude imao tri svojstva osjetit će slast imana: da voli Allaha i Njegovog Poslanika više od bilo koga, da čovjeka kojeg voli, voli samo radi Allaha i da prezire (mrzi) povratak u nevjerstvo, nakon što ga Allah iščupa iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru.

S druge strane, grijeh srca je gori i opasniji nego grijeh udova. Od Abdullah ibn Mes'uda r.a, se prenosi da je poslanik a,s, kazao: U Džennet neće ući onaj koji u svom srcu bude imao i trunku oholosti. Ibn Madže.

Šejtan je učinio grešku koja ga je izvela iz dženneta i udaljila ga od Allahove milosti, zbog njegove arogantnosti i oholosti. Najgore djelo ikad učinjeno je odbijanje vjerovanja u Allaha (ne prihvatanje Allaha za Gospodara) nešto što čovjek radi sa svojim srcem. Zato se trebamo fokusirati više na srce nego na tjelo. Šta se nalazi u našem srcu je puno važnije i veći je prioritet, te se zbog toga trebamo i više fokusirat na njega. To je ono što će se odraziti i što će utjecati na ostatak našeg tjela, mi ne kažemo ni u kom slučaja da djela udova nidu važna niti to negiramo, ustvari mi želimo samo da ukažemo na ono što je važnije i vrijednije. 

Suština djela: Isto tako možemo djela podjliti u kategorije; ona djela koja se vežu za formu, i ona djela koja se vežu za suštinu!

Recimo, pojava muslimana koji održava svoju bradu koja je sunnet i praksa poslanika a,s, i to je dobar primjer u sljeđenju poslanika a,s, ali suština muslimana i njegovog izgleda je više od toga nego sami njegov izgled.

Recimo govoriti istinu, surađivati na iskrenošću, ili pomaganje onima kojima je pomoć potrebna, je ustvari suština islama. Muslimanima i muslimankama je naređeno da se lijepo oblače, ali čestitost ili čednost je više od odjeće.

Učenje Kur'ana na ispravan način i lijepim melodičnim glasom je preporučeno i obaveza, ali je važnije se ponašati po Kur'ana nego njegovo učenje. Obavljanje pet dnevnih namaza je stroga obaveza koja se sastoji od određenih radnji kao što su kijam, ruku i sedžda bez kojih namaz nebi bio valjan, ali skrušenost u namazu, poniznost i prisutnost srcu su važniji od toga. Allah dž,š, kaže u suri Ankebut 45: Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost!

Mnogo puta vidimo kako muslimani se fokusiraju samo na formu ali ne i suštinu djela koja čine. Ne kažemo da forma djelal nije važna, ali moramo biti obazrivi na prioritet djela a to je njegova suština.

Mar 5, 2015

Jedi desnom rukom Allah ti se smilovao!

Od Ebu-Muslima, r.a., ili od Ebu-Iljasa el-Ekve, r.a., prenosi se da je jedan čovjek jeo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., lijevom rukom, pa mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Jedi desnom.” On reče: “Ne mogu”, a Poslanik mu reče: “Nećeš ni moći”, a nije ga spriječilo ništa da to učini, osim oholosti, i nije je (ruku) više ni digao do usta.

(Muslim)

Koliko danas muslimani vode računa o ovom sunnetu i praksi poslanika Muhammeda alejhi selam? Dovoljno je pogledati kako se jede kad su veliki skupovi, mnogi misle da nije važno kako jesti, od svega najbitnije je kako se najesti odnosno prejesti!

S toga hajmo slijediti poslanika alejhi selam, pa i uputstvu kako jesti?

Molim Allaha dž,š, da nam bude napomena i od koristi, AMIN

Islam – najbrže rastuća religija na svijetu

Islam – najbrže rastuća religija na svijetu

U svijetu danas postoji ukupno 4.300 religija, objavila je jedna nezavisna organizacija koja prati broj i rast različitih religija diljem svijeta.

U svrhu istraživanja, religije su podijelili po raznim kriterijima – crkvama, denominacijama, vjerskim grupama, plemenima, kulturama, pokretima, i sl. – a sve zavise od veličine i njihovog uticaja. Skoro 75 posto svjetske populacije prakticira jednu od pet najraširenijih i najutjecajnijih religija svijeta: budizam, kršćanstvo, hinduizam, islam i judaizam. Kršćanstvo i islam su dvije najraširenije religije u svijetu, čemu u prilog govori broj od 2,1 milijarde kršćana i 1,3 milijarde muslimana. Ove dvije religije zajedno obuhvaćaju više od pola svjetske populacije.

Ukoliko bismo ateiste, tj. one koji nisu pripadnici niti jedne religije, računali kao jednu grupaciju, tada bi oni bili treći po brojnosti u svijetu. Prema njihovom istraživanju, danas se ukupno 1,1 milijarda ljudi identificiraju kao ateisti. Na 4. mjestu je hinduizam sa ukupno 900 mijijuna sljedbenika, dok je na 5. mjestu kineska tradicionalna religija sa 394 mijijuna sljedbenika. Budizam ja na 6. mjestu sa 376 milijuna sljedbenika. Na 11. mjestu se nalazi spiritizam (1) sa 15 milijuna sljedbenika. Judaizam se nalazi na 12. mjestu sa 14 milijuna vjernika.

Također, istraživanje je pokazalo da je najrašireniji mit u zemljama engleskog govornog područja da su pripadnici islamske religije Arapi.
Ako poredimo broj religija sa aktivno korištenim jezicima danas, 6.800 jezika se danas koristi u svijetu, naspram 4.300 religija.

Navest ćemo rezultate još jednog istraživanja koji su objavljeni u godišnjaku Reader’s Digest, 1983. godine, također i u magazinu Plain Truth, objavljenom u februaru 1994. godine, u kojima stoji da ovo istraživanje daje statistiku o povećanju procenta svjetskih religija u periodu od 50 godina i to od 1934. do 1984. Religija koja je procentualno najviše porasla je Islam, povećala se za 235%, dok je kršćanstvo u istom periodu poraslo samo za 47%, mi danas nakon skoro trideset godina Islam je i dalje religija koja najbrže raste, što ćemo vidjeti iz sljedećeg istraživanja.

Svjetske religije sa najbržim rastom

Od evropskih muslimana, do afričkih evangelista, vjernici oblikuju početak 21. vijeka. Karizmatični pokreti jure kroz južnu hemisferu, dok visok broj imigrantske populacije tjera tradicionalno kršćansku Evropu da preispita svoja uvjerenja. Portal Foreign Policy napravio je listu religija koje brzo rastu i možda označavaju kraj starog svjetskog poretka.

1. Islam – rast 1,84%, sljedbenika 1,3 milijarda
2. Bahai – rast 1,70%, sljedbenika 7,7 miliona
3. Sikizam- rast 1,62% sljedbenika 25,8 miliona
4. Džainizam – rast 1,57% sljedbenika 5,9 miliona
5. Hinduizam – rast 1,52% sljedbenika870 miliona
6. Kršćanstvo – rast 1,38% sljedbenika 2.2 milijarde

Rast u procentima mjeren u periodu od 2000-2005. godine.

Mnogi nemuslimani, mislioci, učenjaci, istoričari i drugi koji su bili objektivni i iskreni vidjeli su istinitost islama, njegovu čistoću, prirodnost, pravednost i red zasnovane na dokazima, također i to da je islam objasnio cijelokupan čovjekov život do u njamanje detalje, pa čak i čovjekove skrivene misli i želje, također i budući vječni svijet na kojem je potpuna pravda. Vidjeli su islam kao religiju koja odgovara svakom mjestu, vremenu i prostoru bez obzira na materijalni napredak i razvoj.

Veoma lijepo je to opisao George Bernard Show riječima:

„Ako bi jedna religija imala šansu da vlada Engleskom, štaviše Evropom u sljedećih 100 godina, bio bi to islam. Uvijek sam Muhammedovu religiju držao kao visoko poštovanu, zbog njene nevjerovatne vitalnosti. To je jedina religija, čini mi se, koja posjeduje, prilagodljiv kapacitet za promjenljive faze postojanja, koja se može primjeniti na bilo koje doba. Proučavao sam ga, tog divnog čovjeka, i po mom mišljenju daleko od toga da bude Antikrist, on bi se morao zvati Spasiocem čovječanstva. Vjerujem da bi čovjek kao on, ukoliko bi preuzeo na sebe upravljanje modernim svijetom, riješio sve njegove probleme, na način na koji bi mu donio prijeko potrebni mir i sreću. Prorokovao sam o vjeri Muhammeda da bi mogla biti prihvatljiva sutrašnjoj Evropi, kao što biva prihvaćena današnjoj.” (3)
Dokaz istinitosti islama kao Allahova vjere je i to da će biti napadana sa ciljem da se utrne i obećanje Uzvišenog da će je On štititi i sačuvati čemu smo i mi danas svjedoci, Uzvišeni kaže: “Oni žele ustima svojim utrnuti Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima. On je poslao Poslanika Svoga s uputom i pravom vjerom, da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima.” (4)

Ibn Kesir tumačeći ove ajete kaže: „Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: ‘Žele oni, nevjernici, mnogobošci i sljedbenici Knjige: “…utrnuti Allahovo svjetlo”, znači: ono sa čime je poslan Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a to je uputa i prava vjera, samim njihovim izmišljotinama, njihov primjer je kao onaj koji želi ugasiti sunčevu ili mjesečevu svjetlost svojim puhanjem, a to je nemoguće. Isto tako, i ono sa čim je poslan Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mora da se učini vidljivim, uzdigne i upotpuni. Zato je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu suprotstavljajući se onome što su željeli, rekao: “A Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima.”

A pojam “kafir” označava onoga koji nešto prikriva i pokriva ga, otuda je noć nazvana “kafir”, jer ona prikriva stvari.

“On je poslao Poslanika Svoga s uputom i pravom vjerom.” Uputa jeste ono sa čime je došao od: istinskih obavještenja, ispravnog vjerovanja i korisne nauke, a prava vjera je: ispravna i korisna djela na dunjaluku i ahiretu.

“Da bi je uzdigao iznad svih vjera”, znači: nad ostalim vjerama, kao što je potvrđeno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vremenu kada je sa njim bilo malo vjernika i kada su konstantno bili napadani a neprijatelji islama udruženim snagama užurbano radili na tome da ugase svjetle zrake ove vjere, najavio je da će se islam proširiti do krajnji granica istoka i zapada. Mi smo svjedoci istinitosti ovih riječi, i ovo nije mogao izjaviti niko drugi osim onoga koji je poslan od Sveznajućeg i Svemogućeg Allaha Gospodara Nebesa i Zemlje, Koji radi šta hoće, bilo to krivo ili drago onima koji ne vjeruju.

Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah, mi je pokazao Zemlju, i vidio sam krajnji istok i krajnji zapad. Moj ummet će dostići do krajnjih granica istoka i zapada koliko je meni pokazano.”

U jednom drugom hadisu Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Ova stvar (Islam) ća doprijeti dokle dopiru noć i dan, i neće Allah ostaviti kuću niti nastambu a da u nju neće ući ova vjera islam, koja će jedne uzvisiti, a druge poniziti. Ponosni će biti oni koji prihvate islam, a poniženi oni koji ostanu u nevjerstvu.”(Ahmed, Taberani)

Dragi čitaoče, ako si u islamu zahvali Plemenitom Gospodaru Koji te je uputio i podario ti najveću blagodat koju insan može dobiti, a to je islam i potrudi se da svakim danom budeš bolji vjernik i moli Milostivog da učvrsti tvoje srce u islamu i da poveća tvoj iman.

Ako kojim slučajem još nisi u islamu, razmisli o svom životu, jer je zaista mnogo razloga zbog kojih ti je islam potreban, islam je potebniji čovjeku od zraka, sunca i svega stvorenog. Ako uistinu želiš da islam ispuni tvoje srce i ukrasi tvoj život, iskreno zamoli Allaha da te uputi, a On je jedini Koji može uputiti čovjeka. Uzvišeni Allah kaže: “Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.” 


Bilješke:

1 – Spiritizam, okultni (skriveni) nauk kojim se nastoji uspostaviti komunikacija s preminulim osobama. Kao pokret razvija se u 19. stoljeću kada je Allan Kardec izložio njegove osnove u “Knjizi duhova” (1858.) U spirističkim seansama doziva se, posredstvom medija, duh preminulog. Česte su prevare i zloupotrebe lakovjernih ljudi od strane raznoraznih navodnih medija i drugih šarlatana. (Wikipedija.org)
2 – George Bernard Show, (1856. – 1950), Irac porijeklom a veći dio života proveo u Velikoj Britaniji. Rođen je u protestantskoj porodici. On je književnik i mislilac, dobitnik je nobelove nagrade ua književnost 1925. Oskara 1938. godine.
3 – George Bernard Show, Izvorni Islam, prvi dio, broj 8, 1936.
4 – Et-Tevba; 32-33.
5 – Tefsir Ib Kesir, str. 548-549.
6 – Muslim, Ebu Davud, Ibn Madže i Tirmizi
7 – Eš-Šura; 13.


Izvor: Bosnjaci

Značenje ''Euze i Bismille'' Tefsir (3 dio)

Rekao je Sufjan ibn Ujejne r,h

Govor učenjaka

 قال سفيان بن عيينة -رحمه الله-: "اكتم حسناتك كما تكتم سيئاتك

Rekao je Sufjan ibn Ujejne r,h: ''Sakri svoja dobra djela kao što kriješ svoja loša djela''.

Sufyan Ibn Uyayyna said, "Conceal your good deeds the same as you conceal your bad ones''

Mar 3, 2015

Tefsir sure El-Fatiha ''ajeti 2 i 3" (4 dio)

Poigravanje s tradicijom: kakve nišane gradimo

Poigravanje s tradicijom: kakve nišane gradimo

Sadašnji majstori koji izrađuju nišane rade to, uglavnom, zanatski. Oni ne shvataju da to nije samo njihova privatna stvar i stvar njihovog zanata. Nije to stvar ni same porodice koja ih naručuje. Od onog momenta kada se nišan postavi, on postaje javno dobro, odnosno, on predstavlja kulturno naslijeđe svih muslimana tog prostora.

Sadašnji majstori, uz svu tehnologiju koju posjeduju, izrađuju različite oblike nišana koji su više ruglo, a manje obilježje, i pored postojanja bogatog naslijeđa koje im stoji pred očima. Oni, većinom, samo pilaju neko kamenje na koje potom utiskuju rogobatne ispise arapskim harfovima. Svako ispisivanje arapskim pismom na javnom mjestu mora podra zumijevati određenu odgovornost jer je kaligrafija vrijedan dio sveukopnog muslimanskog kulturnog nasljeđa. Svakojako škrabanje nebi smjelo da bude dopušteno. Za ovu pojavu, najodgovornije su strukture Islamske zajednice. One o ovoj pojavi ne govore. Svi vazovi su uglavnom opšteg karaktera i ne dotiču se stvari koja se stvarno oko nas događaju. Pitanje je: ko bi to bio dužan da o tome vodi računa mimo njene hijerhije?

Kada bi se naši majstori klesari potrudili da izrade bar po jedan primjerak svih vrsta klasičnih nišana iz svih naših krajeva i kada bi ih postavili ispred svojih radnji kao uzorke, duboko sam uvjeren da bi to bilo prihvaćeno od velikog broja naručilaca. Bio sam svjedok kada naručilac želi klasični nišan, ali ne zna da objasni šta želi niti mu majstor može u tome da pomogne. Istini za volju, ima pojedinačnih primjera koji zadovljavaju sve poželjene kriterije ‒ idejne i estetske, ali ti primjeri su vrlo rijetki. 

Tako su kod Ali-Pašine džamije u Sarajevu dva lijepa klasična nišana, ali taj lijepi utisak pokvaren je time što su nišani, gornji i donji, povezani kamenim okvirom koji ih spaja. Uz ta dva, tamo je, u posljednje vrijeme postavljeno mnogo onih koji odudaraju od datog ambij enta. Smatram da bi oni koji se pitaju o tome ko će biti ukopan kod džamija, trebali u budućnosti, usloviti taj ukop time što bi taj eventualni ukop bio uslovljem neugrađivanjem kamenih ili betonskih okvira, jer ako ovako stvari budu tekle, za tridesetak godina i tu ćemo imati Novi Alfakovac iz poratnog vakta. Konačno, kad će neko reći, našim neupućenim džematlijama, da se džennet ne nalazi ispod bilo koje džamije, pa ne ma potrebe za guranjem da se tu dobije ukopno mjesto. Džennet se nalazi negdje drugdje i zaslužuje se na neki drugi način a ne ukopom kod džamije.
izvor: preporod

Khutbah: Good and bad, the Qur’anic example

via IFTTT