Trošenje
imetka na Allahovom dž,š putu
Postoji veliki broj
muslimana danas, koji vjeruju da Allah dž,š, ništa od njih ne očekuje, osim
dnevnih, heftičnih i godišnjih rituala i obaveza, bez ikakvog zalaganja i
žrtvovanja za zajednicu i za druge koji su u nevolji. Takva vrsta muslimana
misli da njihov namaz, post i hadž će ih dovesti do zadovoljstva Gospodara i da
će ih spasiti i smjestiti da uživaju.
Neki od njih, kad ih
gledaš naizgled pokazuju i bogobojaznost, i njihovo zadovoljstvo je u
debatiranju i raspravljanju o nekim manje važnim stvarima, obavezno citirajući
Kur'an i Hadis. Njihova preokupiranost su te sporedne stvari i predstavljaju ih
kao glavni problem u životu! Takva vrsta ljudi (da nas Allah sačuva) je ispada
''formalni muslimani'' jer su oni preokupirani formom i izgledom a ne sa
suštinom i stvarnošću islama.
Da li su takvi upravu?
Da li će Allah primiti od nas kao formalnih muslimana? Možemo li dostići i
postići cilj bogobojaznih samo sa obavljanjem namaza onako formalno? U suri
Bekare 177 Allah dž,š, kaže: Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku
i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u
knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i
siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i
koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu,
ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u
boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka
klone.
U ovako lijepom ajetu nam je pojašnjeno i precizno, tačno
rečeno i definisano šta je zapravo ''bogobojaznost i pobožnost''? Istinski
pobožni musliman nije onaj koji samo jednostavno se okreće prema istoku ili
zapadu u obavljanju rituala, već je pobožan onaj koji čitav svoj život posveti
u služenju Allahu dž,š, i Njegovim stvorenima. Istinsko srce vjernika je
ispunjeno strahom, poštovanjem prema Gospodaru, ovo su kvaliteti bogobojaznih i
svjesnih.
Draga braćo i sestre; moramo vjerovati iskreno u sve što
nas Allah dž,š, uči u Kur'anu ili što je došlo od poslanika a,s. I kao takvo
ubjeđenje moramo očuvati, moramo svoje vjerovanje prevesti i sprovesti u djelo.
Bez djela, naše vjerovanje nema nikakvo značenje. Obavljanjem naših obaveza i
dužnosti prema Allahu dž,š, se nemogu rastaviti i izdvojiti od obavljanja naših
obaveza prema ljudima, zajednici i šire. Zato možemo lahko naći oko 18 puta da
se spominje u Kur'anu rečenica; Ve akimus
sala ve atu zeka. Obavljajte namaz i
dajite zekat.
Prvo je dužnost koju smo obavezni prema Bogu dragom, a
drugo je obaveza prema Njegovim stvorenjima. Namaz draga braćo bez davanja
zekata je samo neputpini ritaul, a dati zekat bez iskrenog nijeta (u ime
Allaha) je pogrešan motiv, i tako bude bezvrijedan.
Mi moramo trošiti i djeliti od našeg imetka iz ljubavi
prema Bogu dž,š, i samo u ime Njega i radi Njega, moramo se konstantno
napominjati, da nije važno koliko smo obrazovani ili bogati ili uspješni, mi
smo došli na ovaj svjet bez ičega i tako ćemo ga i napustiti, ništa niko od nas
neće ponjeti sa sobom osim djela. A sa trošenjem imetka u ime Allaha mi ustvari
slijedimo prirodni poredak. Jer ne postoji drugi cilj našeg postojanja osim da
veličamo Allaha dž,š, i da budemo u službi prije svega Njemu i njegovim
stvorenjima.
A šta je sa onima koji jednostavno odbijaju da dijele
svoj imetak, svoje dragocjeno vrijeme, svoj talenat, svoje vještine, sve to da
koristi u zadovoljstvo Gospodara. Šta je sa onima koji su škrati i sebični, šta
Kur'an o njima kaže? U suri Muhammed 38 Allah dž,š, kaže: Vi se, eto, pozivate da trošite na Allahovu putu, ali, neki od vas su
škrti – a ko škrtari, na svoju štetu škrtari, jer Allah je bogat, a vi ste
siromašni. – A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji
onda kao što ste vi neće biti.
Dakle Allahu nisu dragi oni koji su sebični i koji
škrtare, sebičnost je nedostatak povjerenja, nedostatak vjerovanja u Allahovu
milost. Allah će učvrstiti naše vjerovanje u našim srcima, zato ne dozvolimo da
se strah od neimaštine uvuče u naša srca. Pa da ne trošimo svoj imetak na
božijem putu. Allah dž,š, nam je obećao u suri Ali Imran 92: Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne
udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će,
sigurno, za to znati.
U drugom ajetu u suri Bekare 245 Allah kaže: Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam
dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? – A Allah uskraćuje i obilno daje, i
Njemu ćete se povratiti. Ovakva vrsta metafore se ponavlja u Kur'anu oko 6
puta. Jer kad insan djeli od onog s čim nas je Allah obskbio, ustvari mi tada
povećavamo stvarno bogatstvo, imetak i zalihe.
Allah dž,š, kaže u suri Bekare 261-262: Oni koji imanja svoja troše na Allahovom
putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom
klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je
neizmjerno dobar i sve zna. One koji troše imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono
što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara
njihova – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.
Draga braćo i sestre; kad imamo priliku da gradimo
zajednički centar ili kulturni centar, i imamo priliku da učestvujemo u
izgradnji i da damo nešto u božije ime, nadam se da svako ko ima vjere u Allaha
neće propustiti ovu priliku!
Molim Allaha da nas sačuva straha od siromaštva, da nas
sačuva sebičnosti i škrtosti! Molim
Allaha da nam da snage i vjrovanja da ono što damo u ime Njega da će nam biti
od koristi na Danu Sudnjem.