Oct 31, 2015
Oct 30, 2015
Mladić iz Meke koji je pljunuo na Kur'an i umro
Mladić iz Meke koji je pljunuo na Kur'an i umro
Jedan
mi je čovjek ispričao sljedeće: "U gluho doba noći telefonirali su mi
iz bolnice tražeći da odmah dođem. Rekli su mi da je moj brat imao tešku
saobraćajnu nesreću i da se nalazi u veoma kritičnom stanju… Odmah sam
pošao onamo, nisam nimalo oklijevao. Zatekao sam svog brata, koji nije
klanjao ni postio, na krevetu; bilo je očito da je na samrti. Gledao me
neko vrijeme, a zatim je zatražio Mushaf, koji sam držao u prednjem
džepu galabije. Obradovao sam se: moj brat, koji je živio poročnim
životom, koji se odavao grijesima, traži od mene Mushaf! Ovo je radosna
vijest… Uzeo je Mushaf i prinio ga ustima, pa sam pomislio da će ga
poljubiti. Znaš li šta je učinio? Pljunuo je na Mushaf i plačući vikao:
'Ja sam nevjernik!' Zatim je ispustio dušu."
(Šejh Fajiz es-Sehli)
Oct 15, 2015
Običaj u pojedinim mjestima kad neko umre !!!
Tako je običaj u pojedinim mjestima kad neko umr !!!
— da se odmah izbaci iz kuće sva hrana koja je bila spremljena za jelo, kao i sva voda, koja se zatekla u posuđu;
— da se odmah platnom ili nečim drugim zastru sva kućna ogledala;
— da
se odmah čim se umrla osoba okrene prema kibli ili pokrije čaršafom,
donese u jednom sudu brašna ili pšenice u koje se usadi svijeća pa se to
stavi više glave umrle osobe. To sve tako stoji dok se mrtvac ne iznese
iz sobe, a zatim se to dadne nekoj sirotinji;
— da
se kuća ne mete dok se umrla osoba ne iznese iz te kuće, pa makar tu
ležao i 2 - 3 dana, jer vjeruju - ako se bude melo da će se »zamesti«
cijela porodica;
— kad
imam ili bula budu krojili ćefine — ne smiju se služiti makazama, niti
kod šivenja ćefina smije biti uzlova, jer će se - vjeruju - makazama
prerezati daljnji napredak u životu porodice, a ako na ćefinima bude
uzlova, da će im time biti zavezana sreća;
— čuvati mrtvaca da ga ne preskoči mačka, jer bi se — vele — mogao povampiriti. Ne
treba se plašiti mrtvih, jer se sigurno još nikad mrtvi nije
povampirio. To su najobičnije bajke. Živi su opasni, njih se treba
bojati, ako su naopake naravi.
—
da iz sobe do mjesta kupanja umrlu ženu iznose s tekbirima i još nekim
drugim učenjem, i to u horu. Istina, to se radi samo u jednom našem
manjem gradiću i to pod »dirigovainjem« mjesne bule koja neće da zna da
kod umrle osobe prestaje svako učenje dok se ista ne ukopa. Čudne li
demagogije?!
— da
iza umrle osobe spaljuju njene haljine, umjesto da ih operu, pa ako
ništa drugo da ih podijele siromasima. Tačno je da bi u pojedinim
slučajevima trebalo izvršiti i dezinficiran je cijelog stana, a ne samo
posteljine, odjeće i obuće, ali odjeću ne treba spaljivati.
— kad
umrla osoba bude okupana i u ćefine zamotana - zakolju brava i prenesu
ga preko iste, dok još nije podignuta iz tenešira. Ovo čine - vjerujući - da će bitii veći berićet u sitnoj stoci;
— da
se iskupi sav hajvan pred kuću pa kad se mrtvac ponese da se pronese
između hajvana - vjerujući - da onda neće ni jedan komad uginuti ili na
bilo koji drugi način nastupiti manjak u hajvanu;
— da muškom djetetu - koje je umrlo neosunećeno - dok je još na teneširu prelome mali prst na ruci;
— imam se ne smije obazrijeti kad se dženaza ponese od kuće, jer ako to učini - vjeruju - mogao bi ubrzo još neko umrijeti;
— zahtijevaju da prvu noć poslije sahrane umrle osobe imam prenoći u sobi u kojoj je dotični umro;
—
kad se ponese dženaza da se za istom razbije bokal ilil nešto
slično od stakla, da bi se - vele - na toj žalosti sve završilo;
— muž
ne smije ponijeti svoju ženu, niti je u kabur spustiti, jer je za nju
postao tuđin, a svako drugi smije. Čudna li rezonovanja?!
— kad se dijete spušta u kabur treba ga tri puta pomaknuti naprijed - da mu majka ne bi postala nerotkinja;
— prilikom
zakopavanja mrtvaca neće uzeti lopatu iz ruke, nego je valja bacaiti na
zemlju pa da je tek onda drugi uzme. Za to se ne govori: »Daj mi
lopatu« — nego: »Baci lopatu«!
— dijele novac — sadaku na kaburu i (to svakome odreda - bio siromah ili bogat). Podijeliti
nešto siromasima na ime sadake, a pred dušu umrle osobe ne samo da je
pohvalno, nego u najviše slučajeva potrebno, ali ne i onima koji su
imućni.
— kada se vraćamo s dženaze - vele - ne valja se nikome svraćati, niti se valja, kome uvratiti kad se vraćamo kući ako smo bili kod nekog na žalosti ili na prvome tevhidu;
— onom
koji nam je povodom smrti došao na žalosti, kada ga pratimo ne smijemo
reći: »Dođi«, kao što se obično čini, kad pratimo posjetioce, jer ga -
vele - zovemo na ponovnu žalost;
— stavljaju posudu s vodom na prozor u kući umrle osobe i to 40 dana da bi se - vele - duša dotične osobe imala iz čega napiti kad dođe kući. Neki stavljaju i na sam kabur posudu s vodom;
— stavljaju u posudu masla da bi duša imala šta lizati kad se navrati kući u kojoj je živjela dok nije umrla;
— pale svijeću u kući umrle osobe sedam, a ponegdje i po 40 noći za dušu umrle osobe;
— ponegdje prvih sedam noći dijele svijeće po selu da ih ukućani pale za dušu umrle osobe. Na novome groblju u Barama na mnogim grobovima muslimana vide se svijeće koje
gore kao i na grobovima nemuslimana. Mislim da to čine nemuslimanke i
njihova djeca, koje su bile udate za muslimane. Ne bismo smjeli
dozvoliti da se i ova vrlo opasna novina uvede.
— peku halvu i dijele je sa somunima po selima;
— posjetiocima, koji su došli na žalost ne okreće se obuća, kao što je običaj i red učiniti, kad dođu gosti i prijatelji;
— otac,
majka, brat, sestra i žena uzimaju grumen zemlje s groba i nose uzase,
da bi umrlu osobu što prije prežalili i zaboravili.
Vjerujem,
da još tu i tamo ima sličnih običaja koji dolaze do izražaja kad umre
bilo domaćin ili neko drugi u kući, ali kao što sam i rekao hvala
Allahu dž. š. - svaki dan ih je manje, jer ljudi i sami uviđaju da nema
smisla povezivati s vjerom ono što zdrav razum ne prima.
Istina,
ima nešto novo, što se počelo uvlačiti, a što je od sviih navedenih
običaja i zabluda opasnije. U posljednje vrijeme muslimani poprimaju
jedan čisto kršćanski običaj, a to je: da kod kuće umrle osobe časte
rakijom sve one koji su došli da isprate do groba umrlu osobu ili kada
se povrate s kabura.
Ne
mogu a da ne istaknem i javno ne osudim još jednu vrlo ružnu pojavu.
Naime, u Sarajevu je običaj da se skoro sve dženaze donose pred Begovu
džamiju - obično na ikindiju, da im se tu poslije namaza klanja dženaze
namaz.
Međutim,
među onima kogii žele da isprate umrlu osobu do kabura - ima velik broj
i onih koji neće da umrlom klanjaju dženaze namaz, pa makar im to bio:
roditelj, bliži rođak, prijatelj, komšija ili poznanik. Nemamo ništa
protiv toga. Put istine je jasan a svakome otvoren, a islamsko geslo
glasi: »LEKUM DINUKUM VE LIJE DIN = Vama vaša vjera, a meni moja
vjera«.
Ali
im otvoreno zamijeravamo što u dvorištu Božijega hrama uz ramazanske
dane javno puše. Da li neko drži ili ne drži dio vjere - to je njegova
stvar, ali bi bar tu, gdje vjernici dolaze da obave namaz i da baš oni
njihovim roditeljima i rodbini klanjaju
dženaze namaz - morali biti toliko kulturni i uviđavni pa to tu ne
činiti, jer se to ne može nikako drugačije shvatiti nego kao otvoreni
prkos, a tu mu nije mjesto. Ukoliko se ne radi o prkosu, onda je to
pomanjkanje lične kulture.
Bože! Obasjaj nam duše svjetlom Tvoga nura, pa da krenemo putem Istine, putem, koji vodi Tvome rizaluku i Tvome rahmetu.
Autor: hafiz Sinanudin Sokolović
Iz knjige: "Islamski propisi o čuvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana"
Izdavač: autor 1972. godine u Sarajevu
Priredili: Admir Iković i Voloder Sanadin
Akos.ba
Oct 9, 2015
Dobra djela i njihov utjecaj na vjerovanje
Dobra djela i njihov utjecaj na vjerovanje
Neki pitaja o mrtvilu (letargiji) koja se javlja kod njih dok obavljaju
ibadete ili čine dobročinstvo. Ali ipak osjećaju entuzijazam kad obavljaju
svakodnevne obaveze. Možda osjećaju zadovoljstvo, ili odmah dobiju ovozemaljsku
naknadu od ovosvjetskih poslova, što ne osjećaju isto kada ispunjavaju svoje
obaveze prema dragom Allahu dž,š, i islamu.
Ako je to slučaj, onda je to znak slabog imana! Ako čovjek padne na
konstantnom preispitivanju svog srca i stanja svog vjerovanja, njegovo srce
može da padne u iskušenje te tako njegov iman oslabi. Šta je lijek za ovakvo
stanje i koja je uzajamnost izmeđi imana (vjerovanja) i srca, je ustvari tema
današnje hutbe u kojoj ću danas nešto kazat!.
Naš poslanik a,s, je rekao: Iman ima
sedamdeset i nekoliko djelova; najviši je ''La i lahe illa Allah'' a naj niži
je; ukloniti sa puta ono što smeta prolaznicima. Allah dž,š, je objavio
ovaj ajet u suri Bekare 177: Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku
i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u
knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i
siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i
koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu,
ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u
boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka
klone.
Dakle prema ovom ajetu iman odnosno vjerovanje ili ubjeđenje je
''čestitost'' ili ''poslušnost'' i to ne samo u ritualnom ili izglednom prakticiranju!
Čestitost je u srcu kao što poslanik a,s, ukazuje. Iman se sastoji od potpunog vjerovanja i djelovanja sa kojima
je dini islam došao i podučio nas, dakle iman je: Ubjeđenje u srcu koji se
potvrđuje riječima i djelima. ''Ja srcem vjerujem a jezikom očitujem a riječima i djelima potvršujem''.
Ponekad čovjek može biti zadovoljan svojim vjerovanjem ili djelima koja
radi! Ali u isto vrijeme insan je nesvjestan stvarnosti, da ustvari čovjekov
iman nikada nemože ostati isti ili istog nivoa! Možda čovjek milsiti da njegov
iman neće biti niti može biti oštećen bilo s čim, međutim to nije slučaj. Jer
čovjekovo srce se konstantno mjenja, poslanik a,s, nas podsjeća kad kaže: Nema nijednog srca a da nije između dva
prsta Milostvivog pa ga okreće kako On hoće! Poslanik a,s, bi učio dovu da
mu Allah dž,š, ustabili i učvrsti srce na uputi.
Život na ovom svijetu je pun iskušenja, koja ustvari utječu na naša srca i
pune ih sa raznim bolestima i sumnjama, a ustvari srce bi trebalo biti ispunjeno
sa smirenošću, sigurnošću i uvjerenjem. Ako ne primjetimo to na vrijeme prije
nego se naša srca zatruju, naša srca i naš iman će tada biti uništeni, zato
moramo biti pažljivi i obazrivi.
Tražimo zaštitu za naša srca, a zaštita se postiže sa činjenjem dobrih
djela. Poslanik a,s, nam je dao isntrukcije i uputio nas kako da liječimo srca
i kako da se sačuvamo iskušenja: Požuriti
sa činjenjem dobrih djela prije nego vas iskušenja zadese, koja će biti kao
crna noć. U tim danima čovjek će osvanuti vjernik a omrknut kao nevjernik,
omrknut kao vjernik a osvanut kao nevjernik, prodavat će vjeru za ovodunjalučke
koristi. Naša zaštita od takvih iskušenja je ustvari odazivanje
poslanikovom savjetu i žurba ka činjenju dobrih djela.
Prokleti šejtan može doći insanu pa da umanjuje dobro djelo koje čini, čak
može nagovoriti da se prestane sa činjenjem dobrih djela zbog podcjene samog
djela ili činitelja djela. Možda ti kaže pa ti nisi ništa uradio veliko a da bi
ušao u džennet moraš uraditi nešto veliko, ono što si dao je malo i ništavo.
Ali ti nikad nemoj zaboravit da nije važno koliko djelo bilo malo u očima
ljudi ili u tvojim očima, to djelo je kod Allah dž,š, vrijedno. Poslanik a,s,
kaže: Zaštitite se od džehennema pa
makar sa pola hurme.
Kako da se čovjek može zaštititi sa pola hurme, zar je hurma velika? Da,
jeste i ima svoju vrijednost koju samo Allah poznaje. Poslanik a,s, nas uči da
nema malo i veliko djelo, tvoj nijet je
ustvari veličina tvog djela, odnosno tvoj nijet čini djelo velikim ili malim.
Poslanik a,s, kaže; Ne podcjenjujte
dobra djela pa makar sreo svog brata sa osmjehom na licu. Poslanik a,s,
kaže; Da staviš zalogaj svojoj hanumi svojom
rukom i to ti je sadaka. Takođe je rekap: Najbolje djelo je ono koje je konstantno pa makar i malo bilo! I
rekao je a,s: Allah je zadovoljan svojim
robom kada jede zahvali se Allaha i kad pije zahvali se Allahu dž,š.
I ovome nas poslanik a,s, uči, ne treba ti Dr Phil da ti to kaže, poslanik
nas tome uči stoljećima..
Poslanik a,s, nam je ispričao i priču o čovjeku koji je bio žedan pa sišao
u bunar da se napije vode, pa kad se vratio ugledao je i cuku kako je isplazio
jezik od žeđi, čovjek je rekao njega je snašlo isto što i mene pa se vratio
ponovo u bunar i natočio svoj opanak vodom da se cuko napije, Allah se zahvalio
ovom robu i oprostio mu. Dakle i sa životinjama se može zaraditi oprost i
Allahovo dž,š, zadovoljstvo.
POUČNA PRIČA !
POUČNA PRIČA !
Kada se približio kraj jednom uglednom i jako bogatom
muslimanu pozvao je svoja dva sina i predao im dva zapečaćena pisma.
Rekao im je da prvo pismo smiju otvoriti kad on umre i prije nego što ga
ukopaju a drugo pismo tek nakon njegove dženaze.
Nakon što je otac
umro braća se sakupiše i otvoriše prvo pismo da vide očevu oporuku. U
njoj je pisalo: "Dragi moji sinovi, kad umrem ogasulite me, zamotajte u
ćefine i obujte mi čarape. Nemojte me zakopavati bez čarapa!"
Braća se poćeše prepirati. Mlađi reče da bi trebali ispuniti očevu
želju, dok stariji reče da se niko od muslimana ne kopa u čarapama pa
neće ni njihov otac. Tako i bi, i oni ukopaše oca bez čarapa.
Nakon
dženaze otvoriše drugo pismo da vide šta im je otac oporučio. U njemu je
pisalo: "Dragi moji sinovi! Bio sam jako bogat i vidite šta sam sve na
dunjaluku imao, a u mezar ni čarape nisam ponio!"
Poruka: Dragi brate ma šta od dunjaluka imao i posjedovao, nećeš sa sobom ponijeti, samo ono što podjeliš ostaje tebi kao sadaka, zato djeli dok još možeš da bi imao koristi i nakon svoje smrti, čovjeku će biti od koristi samo ono što udjeli kao trajnu sadaku!
Subscribe to:
Posts (Atom)
-
Poruka onima koji nisu upoznati o onima koji su srusili hilafet! Ovaj klip govori o istoriji Alu Sauda i njegove izdaje i ujedinjavanjem sa...
-
Zabranjeni Emulgatori Većina emulgatora je svinjskog porijekla Emulgatori, ...
-
Ajeti o zekatu i sadaki Ovdje ću spomenuti ajete koji govore o zekatu i sadaki. Kaže uzvišeni u suri Bekare 43; ” Molitvu obavljajte i ze...