Šta mogu muslimani izabrati na zapadu!
Ova teme je postala posebno važna, s obzirom na delikatnu i opasnu situaciju u kojoj se mi muslimani nalazimo ovih dana. Moderni svijet je okupirao ljude različitih kultura u jedno veliko selo, a mi muslimani na zapadu moramo napraviti neke ključne odluke u našim odnosima sa susjedima u užoj i široj zajednici.
U SAD ima oko 7 miliona muslimana od ukupnog stanovništva, ipak smo mala zajednica u odnosu na broj. Međutim, mi nismo prvi muslimani koji se suočavaju sa izazovom koji žive kao manjina na zapadnom sekularnom okruženju.
Prisjetimo se da je i poslanik a,s koji je bio vođa prve muslimanske manjine koja je još i bila u vrlo neprijateljkim plemenskim zajednicama. Mekanske kurejšije su bile ogorčene protiv islama, oni su progonili muslimane i to poprilično na mrkotrpan način, čak šta više, postojala je realna opasnost da bi islam mogao biti zbrisan u potpunosti.
Kao mjera opreza, poslanik a,s, je poslao malu delegaciju u Abesiniju, oni su postali prva muslimanska manjina u prijateljskom kršćanskom društvu. Tu je bio mudar, pravedan i tolerantan kralj koji je učinio dobrodošlicu i koji je garantovao njihovu sigurnost.
U proteklih pola stoljeća, manjak radne snage u Britaniji SAD i Evropi su doveli muslimanske imigrante u velikom broju. Turci su došli u Njemačku, Alžirci i Marokanci u Francusku i Pakistanaci i drugi u Britaniju i SAD.
Uz to, došlo je stalan protok studenata i profesionalnih muslimana koji žele da unaprijede svoje karijere, kao i politički azilanata koji su pali u nemilost svoje vlade. Dok Europi i Sjevernoj Americi koristi od ovog priliva stručnih kadrova iz muslimanskih zemalja, nove zajednice moraju se suočiti sa nekim teškim odlukama: Mnogi od njih nisu upoznati sa zapadnim načinom življenja, kulture itd. Često njihov dolazak nije dobro-doašao ili nije za pohvalu. Kako bi mi trebali da odgovorimo na to?
Muslimani koji dolaze na Zapad su uglavnom odabrali jednu od 3 opcije: Asimilacija, Izolacija ili selektivna interakcija.
1. Asimilacija ili Izjednačavanje: Oni koji su odlučili da se asimiliraju, obično pate od masovnog kompleksa inferiornosti odnosno manje vrijednosti. Oni napuštaju svoj identitet; oni oponašaju kulturu domaćina zajednice na svaki mogući način. Njih je sramota ko su i odakle su došli. Oni poriču svoje porijeklo i oni pokušavaju da budu malo smeđi Englezi ili malo smeđi Evropljani.
2: Izolacija: U drugoj grupi, koji su izabrali izolaciji, su užasnuti onim što vide što je postalo od prve grupe. Oni ne žele da nestanu u kulturnom smislu. Oni žele da sačuvaju svoj islamski identitet, koji često brkaju sa svojim kulturnim i etničkim identitetom. Nadalje, oni misle da je najbolji način da se zaštiti islam i njihov muslimanski identitet je ustvari da nemaju nikakav kontakt, ili da imaju minimalan kontakt sa svojim nemuslimanskim susjedima, samo onoliko koliko je njima potrebno.
Taj strah od ovih izolacionista je razumljiv, ali to ne može biti rješenje!. Islam ne može biti skriven kao neka dragocjena istorijska relikvija u muzeju (ili ukras). To se nikada nije ni smatralo da bude religija geta, islam nije religija samo za "nacionalne manjine". Islam je religija za cijelo čovječanstvo, za sva vremena i sva mjesta. Allahu je prava vjera jedino islam.
3: Selektivna Interakcija: Treća grupa je izabrala srednji put, selektivne interakcije. Oni vjeruju da muslimani mogu i treba da se slobodno udružuju s ljudima drugih vjera, ili čak sa onima bez vjere, kao što može biti slučaj. Oni se osjećaju ugodno sa svojim susjedima, kod kuće, na poslu i u slobodno vrijeme, tako da mogu njegovati prijateljstvo koje koristi obje strane. Ova grupa ima za cilj da se prilagode zapadnom društvu, apsorbuje na dobro i utječe na dobro a izbjegava loše i lošeg uticaja.
Također, ova grupa smatra da njihova interakcija omogućava muslimanima da generiše islamski utjecaj na naše susjede i sugrađane. Šta je ispravan izbor za nas? U Suri El-Enbija 127, Kur'an opisuje misiju našeg pslanika Muhameda a,s u ovim riječima: "Mi smo te, [O Muhammad] poslali, samo kao milost svim narodima". A Allah je rekao u suri Ali Imran 19: Allahu je prava vjera jedino islam.
Jasno je draga braćo, da Islam nikada nije bio namijenjen za bilo koje rase ili grupe. Islam je za cijelo čovječanstvo od samog početka, za sva vremena, i za sva mjesta. To je naša dužnost kao muslimana da ga dijelimo s drugima. Postavlja se pitanje kako? Kako ćemo pokazati drugima ljepotu vjere? Kako ćemo ih uvjeriti da islam ima najbolja rješenja za probleme našeg vremena?
Uzmimo naše zlatne primjere iz naše vlastite istorije. Da je poslanik Muhamed a,s ograničavao svoju pažnju samo prema muslimanima, islam se ne bi proširio kao što je to danas. Naš poslanik Muhamed a,s započeo je svoju misiju i nastavio do kraja svog života, pripovijedanje, učenje te odličan lični primjer, svojim prijateljima i neprijateljima, muslimanima i ostalim isto tako. "Zaista u Allahov Poslaniku, imate najbolj primjer''. Nije bilo kontradikcija u onome što je govorio i u onom što je on radio. I riječi i djela su iste supstance. U stvari, delo je vidljiva riječ.
Imamsedin / April -29-2016 / Redžeb-22-1437