Važnost zahvljivanja u vremenu iskušejna

Važnost zahvljivanja u vremenu iskušejna

Budimo zahvalni Allahu dž,š, na blagodati imana i vjerovanja, čuvajmo tu blagodat na način ne kršenja Božijih zapvjedi, i čuvanjem od stvari koje su nam zabranjene. Kad smo spomenuli riječ blagodati ili nimeti, odmah ćemo razmišljati o sreći, lahkoći životnom užitku itd. Kako god, mi primjećujemo da život nije slobodan od žalosti, tuge, razočaranosti i iskušenja.

Ali kako god, ma šta se desilo ili šta god nas snašlo, pravi vjernik kojeg mi nazivamo mu'min će prevazići bilo koju vrstu iskušenja i ostat će pozitivan. Poslanik a,s, kaže u hadisu kog bilježi imam Muslim od Suhejb bin Sinan r.a; Čudno li je stanje vjernika! Njemu je uvijek dobro i takav slučaj nije ni s kim drugim osim sa vjernikom: ako ga snađe kakva blagodat, on je na njoj zahvalan, pa mu je u njoj dobro, a ako ga snađe kakva nevolja, on je na njoj strpljiv, pa mu i u njoj biva dobro.

Čudno, kako to da vjernik može dostići toliki stepen zahvalnosti čak i kad bude stavljen na kušnju! To počinje od onog trenutka kad čovjek uvidi kušnju, to je prilika Bogom data da podigne njihov nivo u Svojim očima. Allah dž,š, kaže u suri Bekare 155-157: Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: "Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!" Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!

Kad budemo iskušavani ili na kušnji, budimo zahvalani jer to je dobar znak da nas Allah još uvjek voli. Kao ljudi, ako bi kojim slučajem konstatno uživali u zdravlju, komociji, i lahkoći u svim stvarima, tada bi vrlo lahko zaboravili na potrebu blizine svog Gospodara. Zato, u nas Allah dž,š, ikušava. Tako da mi kroz ta iskušenja uvidimo i uočimo potrebu da se vratimo Allahu, da mu padnemo ničice i da tražimo pomoć od Njega. ''fe firru ilaAllah'' zato pohrlite Allahu.

Poslanik a,s, kaže u hadisu kog bilježe imami Tirmizi i Ibn Madže: Kada je Vjerovjesnik a,s, upitan: Ko se od ljudi najviše iskušava? Odgovorio je: Vjerovjesnici, a nakon njih oni koji su slični njima. Zatim je dodao: Čovjek se iskušava shodno jačini svoje vjere, pa ukoliko mu vjera bude čvrsta, teške nedaće će ga pogađati, a ukoliko bude slabosti u njegovoj vjeri, Allah će ga iskušati shodno jačini njegove vjere. Neće čovjek prestati biti iskušavan sve dok ne bude hodio zemljom a da pri sebi nema nijednog grijeha.

Također, Allahov Poslanik a,s rekao je: Nema nijednog muslimana da bude uznemiren nekom bolešću ili nečim drugim a da mu Allah zbog toga neće brisati grijehe kao što lišće spada sa drveća.” (El-Buhari, 5660) Prethodnici su govorili: Ko bude iskušavan, taj je na putu vjerovjesnika.

Uzmimo za primjer, ako nas Allah dž,š, trenutno iskušava sa porodičnim problemima, onda se moramo prisjetiti da su i poslanici i vjerovjesnici imali problema sa svojom porodicom. Poslanik Nuh a,s, je imao sina koji nije htjeo da prihvati poziv svog oca te je postao neposlušan Allahu dž,š, i svome ocu jer nije povjerovao u ono u šta je pozivao Nuh a,s. Ibrahim a,s, je imao oca koji nije htjeo da prihvati poziv svoga sina, već ga je htjeo baciti u vatru. Lut a,s, je imao ženu koja je bila neposlušna takođe. Jusuf a,s, je imao braću koji su ga bacili u bunar, jer su bili zavidni.

Allah dž,š, nas iskušava, ali budi siguran da je to jedna vrsta blagodati, i zato je velika nagrada jer su i poslanici prolazili kroz iskušanja. Ali to ni u kom slučaju ne znači da se predamo i da ništa ne poduzimamo, moramo se truditi da pronađemo odgovoarajući izlaz za sve nas.

Ono što je najvažnije kad smo u iskušenju, prvo što bi trebali uraditi je da zatražimo stabilnost i jačinu od Allaha dž,š, baš onako kako nas je poslanik a,s, podučio u hadisu u kom kaže: Čovjek kad bude iskušavan sa iskušenjima neka kaže: Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti, o Allahu nagradi me za iskušenje koje me pogodilo i podari mi nešto bolje. Zatim je poslanik a,s, rekao: Zaista će Allah nagraditi čovjeka za ono s čim je bio iskušavan i dat će u bolje. Imam Muslim.

Onog trenutka kad sagledamo našu duhovnu stranu u trenutku dok se suočavamo sa iskušenjima, tek tada moramo poraditi na napretku situacije. Često se desi da kad neko bude u iskušenju ili problemu, oni se pre-fokusiraju na žalost i žaljenje, ali nikako da se pokuša sabrati i fokusirati kako pronaći izlaza iz te krize. A takvo stanje nas može dovesti do depresije i stresa.

Uzmimo za primjer ako smo na iskušenju sa zdravljem –molim Allaha dž,š, da nam svima podari zdravlje- i nismo u stanju da budemo aktivni onako kako smo bili, ali to nikako ne znači da mi konstantno budemo nesretni i tužni. Jer ako budemo stalno u tuzi i depresiji to će se  takođe odraziti i na one koji nas okružuju.

Zato budimo iznad tog nivoa i planirajmo sa porodicama kako da upravljamo sa novim životom koji može da odgovara nama i našoj novo situaciji.

Molim Allah d anam pomogne da nas svako iskušenje približi Njemu, da nam oprosti grijehe i da nam podari snage užda prevaziđemo iskušenja sa strpljenjem, amin.  

Imamsedin / February 26^th 2016 / Jumadal Awaal 17^th 1437

Dova u brizi i nevolji

Dova koju bilježi imam Ahmed u hadisu u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko god u trenucima kada ga savladaju briga i tuga izgovori: ‘Allahu moj, uistinu, ja sam Tvoj rob, sin Tvoga roba, sin Tvoje robinje, moj život je u Tvojoj vlasti, Tvoj propis i Tvoja odredba sprovode se nada mnom, molim Te svakim Tvojim imenom kojim si Sebe nazvao, ili si njime podučio nekoga od Svojih stvorenja, ili si ga objavio u Svojoj knjizi, ili si ga ostavio kod Sebe nepoznatog nama, molim Te da Kur’an učiniš proljećem moga srca, svjetlom mojih prsa, onim što će odagnati moju tugu i okloniti moju brigu’, Uzvišeni Allah otklonit će mu brigu i tugu i umjesto njih im podariti izlaz (u drugom predanju navodi se: “...radost”).”

Kada su ashabi upitali: “Allahov Poslaniče, hoćemo li naučiti (ovu dovu)?”, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svakako, neophodno je da je nauči svaki onaj koji je čuje!” (Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihut-tergibu, 1822)

Ne boj se za nafaku !!

Hasan El-Basri, r.a., kaže: Pročitao sam na devedeset mjesta u Kur’anu kako Allah, dž.š., garantuje nafaku svojim stvorenjima, a na jednom mjestu u Kur’anu sam pročitao: “Šejtan vas plaši neimaštinom.” Mi nismo povjerovali Onome ko istinu govori devedeset puta, a povjeraovali smo lažljivcu iz prve!

Zaista o ovome se može mnogo šta reći, dakle najbolji prijatelj je Kur’an on stalno i konstantno opominje, upozorava, donosi radosne vijesti, i drži insana na oprezu da ne bi zalutao, pa ima li boljeg prijatelja od Kur’ana. Kur’an nam je pokazao i ko nam je otvoreni neprijatelj, tj; da ga se čuvamo i pazimo ali opet hudi insan leti za njim, sluša šejtana koji obečava gradove i kule dok čovjeka ne zavede. Allah dž,š, nam je rekao da je to naj-veći čovjekov neprijatelj, pa ga se čuvajte.

Molim Allaha dž,š, da budemo od onih koji se paze i čuvaju šejtanskih zamki, da ne padnemo u njih, i da budemo pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku MUhammedu a,s. Amin

Imam Sedin Agić

Vrlina praštanja

Jednom su dva prijatelja putovala pustinjom. Tokom putovanja nešto se posvađaše te jedan od njih ošamari drugoga. Ovoga to zabolje, no, ne reče ništa, uze štap i napisa u pijesku: “Danas me je moj prijatelj udario!”

Nastaviše put dalje, dok ne dođoše do neke oaze u kojoj se odlučiše okupati. Onaj prijatelj koji dobi šamar, zape u blatu i poče polahko tonuti u vodu i gušiti se. Ali, spasi ga njegov prijatelj. Davljenik nakon što dođe sebi, uklesa u kamen: “Danas me je moj prijatelj spasio!”

Ovaj drugi, koji ga prethodno udari a sada spasi, iznenađeno upita: “Nakon što te udarih, pisao si po pjesku, a sada, nakon što te spasih, klešeš u kamen, šta to treba da znači?”

Prijatelj mu odgovori: “Kada nas neko povrijedi, sjećanje na to trebamo zapisati na pijesku, da bi vjetar oprosta mogao taj tren izbrisati. Međutim, kada nam neko učini kakvo dobro, sjećanje na to moramo uklesati u kamen, kako taj događaj nikada ne bi bio zaboravljen.”

Valja nam naučiti bol zapisivati u pijesku a lijepe stvari otiskivati na kamen!

Govor alima

Rekao je veliki učenjak muhadis Zejd bin Eslem r,h, Ko bude bogobojazan, ljudi će ga zavoljeti pa makar to i mrzili.          قال زيد بن أسلم: كان يقال: من اتقى الله أحبه الناس وإن كرهوا

Inače Zejd ibn Eslem je muhadis koji je držao predavanja u poslanikovoj Džamiji. Zejd bin Eslem je prenosilac hadisa, tako prenosi od Abdullaha ibn Omera, zatim od Džabira ibn Abdullaha, od Seleme ibn El-Ekva’a, Enesa ibn Malika i od Ata’a ibn Jesara. Njegovi učenici su: Malik ibn Enes, Sufjan Es-Sevrai, El-Evzai, Sufjan ibn Ujejne radijaAllah anhum edžmain.

Imam Sedin Agić

Priča o Harunu Er-Rešidu dok je bio učenik

Priča o Harunu Er-Rešidu dok je bio učenik

Učitelj Harunov je udario Haruna dok je bio učenik, Harun upita svog učitelja zašto si me udario, ali mu učitelj ništa nije rekao. Prošlo je neko vrijeme a Harun postade vođe i lider muslimana, i prvo što je uradio kad je došao na vlast, pozvao je svog učitelja kod sebe te ga upitao, sjećaš li se tog i tog dana kad si me udario? I kad sam te upitao zašto si me udario ti mi nisi dao odgovor! Učitelj mu reče: Znao sam da ćeš jednog dana postati vođa muslimana pa sam želio da osjetiš nepravdu kako ne bi ti bio nepravedan prema drugima kad postane vođa-

Imam Sedin Agić

Priča o ocu i sinu !!!

Počna priča

Krenuo starc i sin na putovanje u jedan grad koji je bio udaljen dva dana hoda, sa sobom su imali i magarca koji im je nosio namjernice za putovanje. Ali čovjek je stalno imao običaj govoriti i stalno bi to ponavljao; ”Ono što je Allah od nas sakrio je veće i zešće”. Dok su putovali magarac slomi nogu na pola puta, čovjek reče; ”Ono što je Allah od nas sakrio je veće i zešće” svako od njih uze po nešto da ponese na svojim leđima, tako su išli i nakon nekog vremena čovjek slomi nogu te ono što je nosio nije mogao više nosiiti, vukao je nogu za sobom i rekao je; ”Ono što je Allah od nas sakrio je veće i zešće”

Sin uze i njegove stvari i stavi na svoja leđa te tako nastaviše putovanje, ali nakon nekog vremena zmija je ujela dječaka, te on pade na zemlju od bolova, a čovjek će ponovo; ”Ono što je Allah od nas sakrio je veće i zešće” sin se razljuti te reče ocu; Zar ima išta gore i veće od ovoga što nas je zadesilo!?

Kad je dječak prizdravio nastavili su putovanje, te dođoše do grada kad ono čitav grad u ruševinama! Desio se zemljotres, čovjek pogleda u sina i reče; Pogledaj sine da nas nije snašlo ono na putu mi bi došli na dan zemljotresa te bi bili i mi uništeni kao i ovi i pogodilo bi nas još gore nego što je bilo! Sine neka ti ovo bude životna lekcija svakodnevnice, nek se srce smiri i nek osjeća spokoj, i stalno imaj na umu lijepo mišljenje o Allahu u svakoj situaciji.

Prevod i obrada teksta:

Imam Sedin Agić

Četrdeset Hadisa o Mekki

   Četrdeset Hadisa o Mekki by Imam Sedin Agić

Četrdeset hadisa Nevevi

   Četrdeset hadisa Nevevi by Imam Sedin Agić

40 kudsi hadisa

   40 kudsi hadisa by Imam Sedin Agić

أسباب النزول للواحدي

   أسباب النزول للواحدي by Imam Sedin Agić

Ljudi u susretu sa iskušenjima

Ljudi u susretu sa iskušenjima

Allah dž,š, kaže u suri Ahzab 23: Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili. Postoje za neke ljude veliki momenti koji će uvjek ostati u sjećanju, kroz historiju vidimo da se mnogo toga spominje i tako će ostat do zadnjeg časa. Ti ljudi su ostali kao primjer hrabrosti, strpljivosti i ustrajnosti u njihovom vjerovanju. Poslanici i njihovi ashabi su ti primjeri velikih ljudi.

Ibrahim a,s, je jedan od njih. Kad je njegov narod pripremio veliku vatru za njega, bila je toliko velika da nisu mogli doći blizu nje već su ibrahima bacili u nju pomoću katapulta. On a,s, nije popustio u svom vjerovanju i ubjeđenju, izdržao je i podnio sve tegobe koje su ga snašle i zadesile. U toj situaciji on a,s, je vidio da je bliži Allahu dž,š i uvidio je Allahovu pomoć! Rekao je: Dovoljan mi je Allah i divan je On zaštitnik. Allah dž,š, je naredio vatri:  "O vatro" rekosmo Mi – "postani hladna, i spas Ibrahimu!" Nahl 69.

Njegovo kazivanje sa njegovim vlastitim sinom je drugi primjer njegove čvrstine u vjeri, pokornosti i lojalnosti te odanosti Allahu dž,š. Zato on a,s, je zaslužan da bude imam i vođa svih poslanika ustvari da bude ummet. Kaže Allah dž,š, u suri Nahl 120-122: Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim, i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na Pravi put izveo, i Mi smo mu sačuvali lijep spomen na ovome svijetu, a na onome svijetu će doista biti među onima dobrima.

Naš poslanik a,s, je jedan od naj-milijih ljudi u srcima ljudi. On a,s, je nailazio na teške situacije ali je bio čvrst, postojan i strpljiv. On je umjesto toga molio Allaha dž,š, da podari od njihovih nasljednika ljude koji će biti pokorni Allahu dž,š. Tako jedne prilike je tavafio oko kabe, kad su ga ugledai mušrici rekli su mu; a u toj grupi mušrika je bio Utbe bin Rabia, Hišam bin Umejje i Umeje bin Halef. Gledali su poslanika a,s, i ismijavali se, kad je poslanik a,s, završio, prošao je pored njih, tada su pokazali još veću odvratnost prema njemu ali ih se poslanik nije plašio, sa velikom hrabrošću im je rekao: O kurejšije! Došao sam vam sa sabljom (sa pokoljom). Imam Buhari, Ahmed, Bejhaki, ibn Hibban. Aludirajući na ono što će se desiti između njega i njih. Kada su ovo čuli, ušutili su se, i rekli su; O ebu Kasime, ostavi nas u miru, jer ti nisi nikad bio neznalica niti nemaran.

Od ashaba koji je bio čvrst i postojan je svakako Ebu Bekr r,a, kad je pitao poslanika a,s, da mu dozvoli da javno pozove kurejšije u islam, pa mu poslanik nije dozvolio sve do određenog vremena, zatim kad mu je dozvolio, Ebu Bekr r,a, je ustao pred mušrike i pozvao ih u islam, svi su se okomili na Ebu Bekrea tako da su ga odnijeli i mislili da su ga ubili. Ali Allah dž,š, je objavio ajete iz sure Zumer 33: A onaj koji donosi istinu i oni koji u nju vjeruju, oni su bogobojazni. 

Omer ibn hattab r,a, je još jedan primjer koji je bio čvrst, postoajn i nepokolebljiv u sljeđenju istine. Bio je poznat po grubosti prije islama, ali se promjenio kad je prihvatio islam, šta više postao je i halifa. On r,a, je vršio inspekciju svoje vladavine po noću, tako što je hodao mahalom i tako se sam uvjeravao u stanje u kojem se nalaze musliamani.

Jedane noći vidio je vatru podaleko, rekao je svome pomoćniku Eslemu; pođi i ti samnom, kad su došli blizu vatre, ugledao je stariju ženu sa malom djecom koja su plakala oko nje. Na vatri je bio lonac ali ništa nije bilo u njemu. Upitao je nježno; o vlasnici svjetla! Nije im reko vlasnici vatre, jer nije želio da ih time uvrijedi, birao je riječi, jer svaka dobra riječ je sadaka. Starica reče; ovo su moja djeca, gladni su i nemaju šta da jedu, i u loncu nema ništa , to sam stavila samo da bi ih smirila i da bi zaspali.

Ta žena u tom trenutku nije poznavala Omera r,a, te je rekla; Ja ću se požaliti Allahu dž,š, protiv Omera halife na Kijametskom Danu. Omer reče: A kako će Omer znati za tebe i tvoju porodicu? Ti živiš ovdje izolovana i odvojena u pustinji. A žene reče; On je halifa i on je odgovoran za sve brige vjernika, ja ću biti njegov protivnik na Kijametskom Danu pred Allahom dž,š. Tada Omer r,a, ode do svog sluge i do bejtul mala u državnu blagajnu. Uzeo je vreću brašna i on je nosio na svojim leđima, nije dao svom pomoćniku da nosi, pomoćnik mu reče da mu pomogne a Omer reče, hoćeš li ti nositi moje grijehe za mene na Sudnjem Danu?

Priča Eslem dalje Omerov pomoćnik, Omer je nosio brašno svo dok nismo stigli do starice, zatim je počeo da kuha, kad je skuhao hranu stavio je pred njih da jedu, te je ostatak brašna ostavio njima. Zatim se malo udaljio te ih posmatrao kako jedu, i rekao je neću otići sve dok ne budem siguran da su se zasitili. Kaže Eslem; gledao sam i posmatrao halifu kako gleda djecu kako jedu a njegove oči su bile pune suza.

Ovakva vrsta kazivanja nas čini zabrinutim i trebamo se zapitati kakva smo mi vrsta ljudi? A kava su oni? Jesu li oni svoreni od iste ilovače  kao i mi? Jel zbog toga velika razlika između nas i njih. Ili je zbog toga što su oni bili iskreniji od nas u sljeđenju islama i islamskih vrijednosti?.

Alija bin ebu Talib r,a, je još jedan primjer. Kad je bio izabran da bude halifa, muslimani su mu izgradili rezidenciju ili kancelariju za halifu. Pogledao je u rezidenciju irekao; ova rezidencije je napravljena od skupcjene ilovače, nije to za mene. Zatim se vratio u svoju kuću. To je isti čovjek koji je kanjao i koji je plakao i rekao: O dunjaluče! Ja sam se razveo od tebe tri puta, idi i zavodi nekog drugog. Kaže uzvišeni u suri Fatir 5: O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba. Otiša je na pijacu da proda svoj mač za samo 4 dirhema, te je rekao; da imam 4 dirhema da sebi kupim odjeću ne bih nikada prodao svoj mač.

U bitci Ahzab jedan od mušrika je tražio nekog od muslimana da se mačuje s njim, a bio je vrlo iskusan borac. Njegovo ime je bilo Amr bin Vud, Alija r,a, je rekao: Dozvoli mi o Allahov poslaniče da se ja borim prtiv njega, kako se niko drugi nije javljao poslanik a,s je dozvolio Aliji da se bori protiv Amra. Amr je upitao a ko si ti mladiću, reče ja sam Alija ibn ebi Talib, Amr mu reče o sinko moj ima starijih od tebe, idi vrati se neka dođe neko sa više iskustva u borbi od tebe, zaista te ne želim ubiti.

Alija r,a, je bio hrabar i neustrašiv. Dobio je snagu od Allaha dž,š, Alija r,a, je rekao: a što se tiče mene, tako mi Allaha ja želim da te ubijem! Počela je bitka i bila je žestoka. Amr je uspio da presječe Alijin prsluk, pancir i tako mu zada ranu. Ne međutim kako je borba naredovala Alija r,a, je bio u prednosti nad Amrom koji je nakon toga i bio ubijen smrtonosnim probodom.

Slabost muslimana, uzroci i lijek

Slabost muslimana, uzroci i lijek

Allah dž,š, je obećao pobjedu ovom ummetu, muslimanima, pa makar to i potrajalo. Nažalost, ummet danas prolazi kroz gorko i teško stanje podjele, razdora i slabosti, nazadka i poniženja, toliko bolno da utječe na svakog muslimana. Ali to ne bi trebalo da nas dovede do zaborava na Allahovo dž,š, obećanje, da će pomoć i pobjeda sigurno doći Njegovim iskrenim vjernicima. Allah dž,š, kaže u suri Ali Imran 9: Allah će, zaista, održati obećanje. Zatim kaže u suri Bekare; Zaista Allahova pomoć je blizu.

Samo zamislite kako je ova vjera dini islam spojila mnoge različite ljude, naš poslanik a,s, je bio arap, Bilal r,a, je bio iz abesinije, Suhejb r,a, je bio Rimljanin, Selman r,a, je bio perzijanac! Tako i dans kad ljudi saznaju za istinu tada je prihvate, a istina je islam, draga braćo!

Ako mi razmislimo o ovome i ako budemo razumili da ma šta nas pogodilo od podjele i razdora, te klasiranja ili pristrsanosti itd, i ako uzmemo u obzir realnost islama i kako islam spaja ljude, mi ćemo to prevazići s Božijom voljom i sve vrste kriza i slabosti koje nas zadese. Ovo je samo po sebi dovoljno da mi kao ummet ponovo doživimo ponos i slavu, koja je bila u poslanikovo doba. Molimo Allaha dž,š, da nas sačuva i da ostanemo na pravm putu. Kaže uzvišeni u suri Nisa 94: I vi ste prije bili kao oni, pa vam je Allah darovao milost Svoju;

Ovaj ajet je objavljen kao putokaz grupi ljudi koji su bili idolopoklonici pa su prihvatili islam. Slično tome je da mnogi od nas su živjeli malte ne, ne vjerski ili daleko od islama, sve dok nam Allah dž,š, nije podario svoju milost i ukazao nam na istinu. Allah dž,š, nas je spasio tako što nam je učinio da mrzimo biti daleko od islama i učinio nam dragim da volimo islam.

Pa i ako smo slabi i nejaki kao ummet, opet nam je Allah dž,š, podario veliku blagodat, pogledajte samo koliko nas drugi napadaju, moguće je da nas ne vole, ili ih je strah, a kad te je nekog strah onda ga napadaš!

Allah dž,š, kaže u suri Neml 14 o sljedbenicima knjige: I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci. Zatim uzvišeni kaže u suri Bekare 146: Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.

Ovdje se misli na prvenstveno na židove, kao i kršćane odnosno njihove rabine i popove koji znaju poslanika a,s, kao što znaju svoje vlastite sinove. Oni odbijaju istinu islama zato jer su posvetili svoje živote samo ovosvjetski. Oni na to gledaju nezamisivo da bi ostavili svoje pozicije i način življenja. Npr – mnogi misle da je naša slabost rezultat nedostatak tehnologije, jer mi ne posjedujemo dovoljno znanja kako bi proizveli materijalna dobra i razvoj poljoprivrede kao što to drugi rade. Ili je možda naš nazadak što ne posjedujemo dovoljno ljudskih resorsa ili zaostalosti ili čak zbog malobrojnosti! To dolazi zbog toga što je većina pogrešno analizirala našu slabost samo iz te perspektive.

Ali pravi uzrok naše slabosti kao ummeta je svakako puno veći i značajniji negoli i jedan od spomenutih razloga. Nije to sekularni problem (sekularizam) već je to vjerska stvarnost, jer mi ustvari nismo implementirali našu vjeru onako kako se od nas traži, rekao je uzvišeni jasno u suri Zumer 36: Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A oni te plaše onima kojima se, pored Njega, klanjaju. Onoga koga Allah ostavi u zabludi – niko ne može na Pravi put uputiti. Ovaj ajet je obavezao svakog muslimana i muslimanku, On dž,š  nam je podario živote, opskrbu i sve ostale potrebštine za život u skladu sa Njegovom odredbom.

Jedan on glavnih uzroka slabosti ummeta je svakako lijenost i labavost u sprovođenju vjere, što je rezultat inferiornosti ili manje vrijedniji. Ova slabost uzrokuje muslimanu da osjeti svoju mlitavost u primjeni islama na način koji mu je Allah dž,š naredio.

Mnogi muslimani osjećaju da je dovoljno da su rođeni kao muslimani od oca i majke muslimana, i samo da kažu ‘fala Allahu’ i otac i majka su mi muslimani, i to je dovoljno. Ili čak drugi kažu dovoljno je moje ime kao što je Muhamed, Ahmed, Osman itd. I to je dovoljno. Jeli ovo što Allah traži od nas?

Moramo draga braćo razumiti da islam nije samo posjedovanje imena ili da si rođen kao musliman, ili govor da je iz nokog mjesta itd. Umjesto toga, islam je ustvari cjelokupni koncept života, metoda kako živjeti vjerski kao i svjetski.

Neki će reći ‘fala Allahu’ koji nas je spasio vatre, jer nas je učinio muslimanima, dakle imaju oni u pozadini neko razumjevanje vjere, ali oni ustvari kriju svoju vjeru i ne žele da iko zna da su muslimani, kao što se i drugi ponose što pripadaju određenom društvu ili klasi, ponosni na principe u koje su ubjeđeni.

Mnogi se stide što su muslimani, niti žele da iko zna da su muslimani. Poslanik a,s, je rekao: “Kod koga se troje nađu okusit će slast imana; da mu Allah i Njegov poslanik budu draži od onoga što je mimo njih, da voli osobu samo radi Allaha i da mrzi da bude vraćen u nevjerstvo, nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru” (Buhari, 16; Muslim 43.)

Zašto je to tako? Zato jer je insan uvidio veličinu svog vjerovanja i koji je uvidio veliku blagodat koju mu je Allah dž,š ukazao, a to je uputa. Da nas Allah nije uputio niko nas ne bi mogao uputiti. Kad ovo musliman osjeti, tada postane ponosan zato što je musliman i tek tada počne da implementira svoju vjeru u svom životu. Ovakav osjećaj će se odraziti na naše čitavo tjelo i sve organe tijela. Oni koji to ne osjećaju oni i ne znaju šta je i kako je biti odani ili lojalni musliman svojoj vjeri.

Nek nam je dragi Allah na pomoći, amin!

Imamsedin/ February 12^th 2016 / Jumadal Awwal 3^rd 1437

Znanje i mladi

Znanje i mladi

Mladi su naša budućnost! Ovo smo čuli mnogo puta, no, međutim i dalje pokušavamo individualno i koliktivno da osiguramo naše mlade i da ih dobro pripremimo za današnje izazove i nepoznato sutra. Današnji svijet je digitalni svijet, tehnološki napredak je donio sasvim novi svijet, kojeg su mladi prihvatili sa zadovoljstvom, dok stariji ga gledaju sa strepnjom!

Današnja era ili svijet je sasvim drugačiji nego ikad prije u historiji čovječanstva. Desio se veliki napredak u različitim oblastima, s druge strane su se desila i velika uništenja ili devastacije te ratovi. Dok jedan dio svijeta pliva u izobilju i luksuzu, većina svijeta tone u dugove i siromaštvo, bjedu, ratove, nepismenost, glad i smrt. Dakle svijet je fokusiran na materijalna dobra i tehnološki napredak, ali se to sve dešava na račun morala, duhovnosti i ljudskosti. Kakav mi dajemo primjer našoj omladini? Kakvo nasljedstvo im ostavljamo (šta smo im u miraz ostavili)? Kakve kvalitete smo usadili u njih, jesu li ti kvaliteti proizvedeni od strne čovjeka pa na osnovu njih radimo i djelujemo ili su ti kvaliteti izvedeni iz Kur'ana i Sunneta poslanika a,s.

Da li su danas društva i zajdenice zasnovane na moralu i poštivanju zakona, ili je zasnovato na bez-zakonskom sistemu, nemoralu i degredaciji i poniženju. Ako je tako, imal solucije za to, imal izlaza?. Ova kratka hutba će se osvrnuti na neka od ovih pitanja, zatim ćemo spomenuti ulogu Kur'ana i Sunneta u upućivanju mladih na pravi put.

Poslanik a,s, kao perfektan primjer i uzor: Bilo je to 27 noći ramazana 611 godine kad je poslanik a,s, bio u pećini Hira i kad je dobio prvu objavu i naredbu ''IKRE'' to je sura Alek ili ugrušak, to je prva sura objavljena poslaniku a,s., objava je trajala poslije toga punih 23 godine. U tom periodu arapsko poluostrvo se kompletno transformisalo. Ali najveća transformacija arabije je svakako dolazak kraju džahilijeta i neznanja. Cijela arabija i ne samo arabija već cijeli svijet je bio u tami, obožavali su kipove, nepravda je vladala, dikriminacija, nemoral i zlostavljanje.

Poslanik a,s, je donio svjetlo znanja i nauke kroz Kur'an i kroz svoje vlastite primjere, ova dva izvora (Kur'an i Sunnet) su ostali izvor svjetla, upute ljudima i tako će ostati do Sudnjeg Dana. I uvjek će inspirisati, motivirati i transformirati ljude u svakom vremenu do Sudnjeg Dana. Tokom svog života poslanik a,s, je isticao i ukazivao na važnost znanja, kao što to vidimo u sljedećim ajetima: Allah dž,š kaže u suri Alek: Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.

Istina je, da je prva objava ''ikre'' od velikog značaja! Ona osigurava da će ostati zapamćeno kod muslimana, lahko je ljudima da se sjete prvog ajeta, ali nije lahko da se insan sjeti 5 ili 10 ili više ajeta. Važno za muslimana i za ostatak čovječanstva je da zna da je znanje svjetlo. Jedino znanje može izbaviti ljude iz tmina i neznanja. Nadalje, onaj ko želi da proširi znanje odnosno poruku islama, mora da pročita, tj, njegova obaveza je da se educira prije, da stekne određeno znanje kako bi ga mogao prenjeti na druge. Poslanik a,s, je najavio da će doći period neznanja i njegove raširenosti. Enes ibn Malik r,a, prenosi da je poslanik a,s, rekao: Od predznaka sudnjeg dana je i 1- Nestanak znanja i 2- Raširenost neznana. Imam Buhari. Poslanik a,s, je urgirao na svoje sljedbenike da prošire znanje koliko god mogu: Abdulla bin Amr bin As r,a, prenosi da je poslanik a,s, rekao; Prenesite ljudima o meni pa makar jednu riječ! Imam Buhari.

Poslanik a,s, je takođe naređivao ashabima da traže znanje! Jer ''znanje je izgubljeno bogatsvo vjernika''. Takođe i Kur'an izaziva učača da razmišlja o onome što čita; Allah dž,š, kaže u suri Zumer 9: Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Šta više, naređeno nam je da tražimo pomoć od Allaha kad tražimo znanje, Allah dž,š, kaže u suri Taha 114: Gospodaru! Povećaj mi znanje!

Traženje znanje je neosporno, muslimani su bili motivisani sa brojnim ajetima i preporukama poslanika a,s, da traže znanje i zato su oni ''zlatna generacija islama'' ili zlatne godine islama.

Smetnje: postoje 3 glavna izvora pometnje koja omladinu odvraćaju od sticanja znanja! Ova tri izvora su prevladala na lokalnom kao i na globalnom nivou, a to su; 1- Zabava 2- Rat 3- Siromaštvo.

Današnja omladina je pod utjecajem raznih zabava koje ometaju, a koje nisu bile prije 1-2 desetljeća. Današnja omladina mora da raspodjeli svoje vrijeme između TV-a, video igrica, kina, šopinga, auta, mode, mobilnih telefona, interneta, tekstiranja itd.. jednostavno život je postao pokretna traka, i jednostvano je postalo da se nema vremena za čitanje i sticanje znanja (vjerskog). Današnji mladi su postali ''tehno-pametni'' dobro poznaju tehnologiju, ali su malte ne nepismeni kad pogledamo s vjerske strane, ili moralne, etičke, ili duhovno. Ovo je moderni pogled na godnine neznanja i tame, novo doba neznanja, je neznanje o islamu.

Rat u zajednicama se većinom pojavljuje zbog ne suglasica vođa, ili zbog ekonomske kkrize, političke ili bilo kog drugog razloga. Siromaštvo je razlog kada mladi nemogu da idu u školu, jer nemaju dovoljno za osnovne potrebe života.

Na globalnom nivou sve tri forme utječu na mlade: Zabava + Rat + Siromaštvo. Rimljani su imali pametnu i osmišljenu šemu da učine mase ljudi sretnim i da ne pitaju mnogo, imali su mnoge gladijatore koji su se borili protiv lavova, tako da su oni to preokrenuli u ''sport''. Tako držeći mase okupirane sa ''ZABAVOM'' a vodeće elite su kontrolisale ljude i njihovo razmišljanje. Danas je isti scenario samo malo preuređeno u još zanimljivije zabave. Svakako tu je i rat a nakon toga sigurno siromaštvo i uništenje.

Edukacija mladih: Znanje je svjetlo, Kur'an i sunnet su otklonili tamu sa svijeta u periodu neznanja. Allah dž,š, kaže u suri Ibrahim 1: Elif Lam Ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na Put Silnoga i Hvaljenoga. Zatim kaže uzvišeni u suri Rum 54: Allah je Taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi; On stvara što hoće; On sve zna i sve može.

Ovaj ajet nam jasno pokazuje i naznačava da je snaga u mladosti, današnjica svjedoči  da je čovječanstvo došlo do zenita do svog vrha, intelektualno i fizički, a sve to u doba mladosti. Tu energiju trba upregnuti, ili ćemo izgubiti novu generaciju, u našoj omladini leži naša budućnost. Ovisno kakve smo vrijednosti u njih usadili, blagodat koju uživamo kao zajednica će biti tužni neuspjeh ili veliki uspjeh!

Zaključak: Edukacija je najbolji poklon koji može roditelj podariti svome djetetu. Naša omladina je naša budućnost. Svako od nas ima odgovornost da osigura zajednicu u kojoj živimo, da svi gledamo na svoju mladež, da u njih usadimo ljubav za znanjem, napretkom i lijep i ispravan karakter, savjetovati dobro i odvraćati od zla. Svakako postoje mnoge stvari koji ih odvlače i mnogi izazovi, ali ono što je sigurno je da se sve to mjenja ali samo ostaje Kur'an i Sunnet poslanika a,s. Držimo se čvrsto Allahovog užeta!

Postoji jedno Kur'ansko previlo za sve narode, a to je: Allah neće promjeniti jedno stanje naroda, sve dok oni ne promjenu oni sami sebe! 

January-05th-2015 / Rabiul Akhir 26th-1437

Kratki nasihat !!

Kratki nasihat !!

Hvala Allahu dž,š, Gospodaru svih svjetova, Koji nas je počastio sa uputom, Koji nas je učinio muslimanima i koji nas je počastio sa poslanikom Muhammedom a,s, i Koji nas je učinio najboljim ummetom koji se ikad pojavio, ako budemo radili po onome što od nas islam traži i zahtjeva. 

Danas kad pogledamo predavanja, lahko ćemo primjetiti da se kreću o naređivanju nečeg dobrog ili zabranivanje nečeg loše, dakle radi ovo nemoj to itd...

Mo, međutim ako se malo vratimo na poslanikovu a,s, metodologiju uvidjet ćemo da smo mi preskočili vrlo važnu praksu ili metodu, i tako kasnimo i pokušavamo malte ne da gradimo zgradu počevši od krova! 

Prenosi Ebu Hurejre r,a, da je Allahov Poslanik a,s, rekao: Podstičite vašu djecu da klanjaju od sedme godine, a od desete ih udarite ako su nemarna i odvajajte ih u njihovim posteljama.”(Ebu Davud, Sahih u Albanijevoj Sahih el-Džamiji, 5868). 

Ako uzmemo u obzir ove godine tj; od 7-10 to je odprilike 3 godine, ali su od velike važnosti za odgoj djeteta, ovo je bila metoda poslanika a,s. Ovo izgleda vrlo čudnoza nas danas, jer kod nas je izreka neka ga ili neka je neka se igraju još su mali, tako da djeca od 20 godina kod nas su još mali i još nemaju obavezu ili da kažem naviku da klanjaju i da namaz obaljaju, a mislim da je ipak kasno kad djete odnosno momak ili cura napune 20 pa ih tek počnemo podučavati nečemu čemu nisu naviku prije! 

U te tri godine zaista je velika korist i navikavanje na namz i ima ogroman efekat na čovjeka odnosno djete. U te tri godine koliko djete obavi namaza, jesmo li se upitali izračunajte, uzmimo u obzir da je u godnini 365 dana pomnožimo to sa 5 dnevnih namaza to dođe odprilike oko 1825 namaza. Zatim cifra ide na gore!

Dakle tih par hiljada namaza svakako da će imati veliki utjecaj na odgoj djeteta! Dakle ovo je metodologija poslanika a,s, ali se haman nama ne sviđa pa nam je lakše prihvatit neku drugu metodu od nekog pedagoga itd. Ali najbolji psiholog i podagog je poslanik a,s.  

Poslanik a,s, kaže: Namaz je stub islama, ko ga poruši porušio je stup islama! 

Zašto žudimo za tuđim vrlinama a mi imamo najvrednije i najbolje, mi imamo što drugi svi nemaju, mi imamo draga braćo ŠEHADET. Zar ne vidite da nas zbog đehadeta ubijaju, proganjaju, ponižavaju, uzimaju pravo, nazivaju raznim imenima itd. Oni to rade samo iz ljubomore, iz zobe prema nama vjernicima.

Kaže Allah dž,š, u Kur'an i Kerimu u suri Bekare: Mnogi sljedbenici knjige (prvenstveno židovi a i kršćani) jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje, i ako im je istina poznata. 

Jasno je njima da je kod nas istina, jasno je njima da je poslanik Muhammed poslat cijelom čovječanstvu, jasno je njima da je on pečat svih poslanika. Ovaj ajet pojašnjava zlobu sljedbenika knjige, oni to rade iz ljubomore, jer mi imamo ono što oni nemaju, pa nas žele zavesti. Ta njihova zloba dolazi kako Kur'an naglašava ''min indi efusihim'' tj iz lične zlobe, nije im to naređeno u objavi, već je to njihov izbor.

molim Allaha da nas sačuva od njihovog zla i belaja, da nas uputi i poveća nam uputu, da nam spasi našu omladinu. Amin.

Imam Sedin Agić

January 30-2016

Klanje kurbana za novorođenče

Klanje kurbana za novorođenče

Ko ima mogućnost najbolje je da istovremeno sa učenjem ezana i ikameta i učenjem dove za zdravlje i sreću djeteta zakolje i kurban. Po rođenju muškog djeteta kao uspomenu na Ibrahima a.s i njegovog sina Ismaila a.s. a i kao redovni sunnet Allahovog poslanika 7, 14, 21, 28 ili bilo koji dan u životu po rođenju djeteta za muško dijete zakolju se dva a za žensko jedan kurban. Povijest bilježi da je poslanik a.s. zaklao kurbane kada su mu rođeni unuci Hasan i Husejn. 

O klanju kurbana za novorođenče poslanik a.s. kaže:» Kurban koji se zakolje sedmi dan na ime novorođenčeta jeste najbolja garancija za njegovu sreću a ujedno će time od djeteta biti uklonjene manje nesreće». Meso od ovog kurbana se svo podijeli siromasima rodbini i komšijama.