Imati povjerenja u Allaha dž,š
Ključ ihsana, dobročinstva i perfekcije djela kojeg činimo i vrata koja otvaraju dobrotu je svakako povjerenje, ''imati povjerenje u Allaha dž,š''. A šta to znači imati povjerenje u Allaha? Ovo je vrlo lahko reći, ja imam povjerenje u Allaha. Ali je puno teže to praktikovat sa srcem i nefsom, uvjek i svaki dan u svim situacijama.
Imati povjerenje u Allaha dž,š zajtjeva potpuno prakriciranje i ozbiljnost, jer, imati povjerenje nije slogan ili moto, niti je lijepa teorija. Povjerenje u Allaha dž,š, znači da stavimo sve svoje stvari koje volimo i koje ne volimo na stranu, da naš ego bude po strani, i da radimo ispravne stvari. Da sve to radiš sa čvrstim uvjerenjem i ubjeđenjem da Allah dž,š, zna najbolje, i da Allah daje rezultat ma šta čovjek imao od predrasuda i mišljenja.
Većina nas ne govori arapski, zato moramo se potruditi da razumijemo neke termine koji se koriste u religiji. Nekada se riječi koriste na neadvekatan način, i to je sve što imamo. Te je vrlo lahko da ima nešto što se izgubi u prevodu. Iman, vjerovanje u arapskom ne znači samo vjerovanje. Nije dovoljno da vjeruješ da Allah postoji, iman ili vjerovanje podrazumjeva elemenat povjenja odnosno sigurnosti. Da imaš iman je ustvari da imaš vjeru u Allaha dž,š, odnosno da imaš povjerenje u Njega i da se On brine o svemu.
Ovo se ne dešava preko noći, moramo raditi na tome i moramo izgrađivati i imati povjerenje u Allaha. To je iman. Allah dž,š, se brine o nama, On je naš zaštitnik, jer mi imamo iman u Njega, mi stavljamo svoje povjerenje u Allah dž,š, prije svega drugog, Kur'an nas napominje na to u suri Isra 96 i suri R'ad 43: Reci: Allah je dovoljan svjedok meni i vama. Reci: Meni i vama dovoljan će biti kao svjedok Allah. I u suri Ahzab 3: Allah je zaštitnik dovoljan.
Kur'an nam konstatno urgira i napominje kao vjernicima da imamo povjerenje u Allaha dž,š. Ali mi kao ljudska bića to zaboravljamo! Arapska riječ za ljudski rod je INSAN. Jedno od značenja je da često zaboravljamo ili zaboravko! Zato nam Kur'an i govori da često spominjemo Allaha jer je to najbolji lijek za zaboravljanje. U suri Ra'd 28 Allah dž,š, kaže: One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!
Uzmimo za primjer kad se susrećemo sa financijskim problemima, šta radimo? Mnogi od nas odmah idu u bankuu da se konsultuju sa manadžerom, ili neki imaćni bogataš ili neki bližnji rođak i td. Ali većina nas, najzadnje što uradimo je da se obratimo Allaha dž,š i da od Njega tražimo pomoć! Izgleda kad sve ode u vodu, kad nam bankari zamašu glavom ili naši prijatelji nam iskažu izvinjenje, tek tada se vratimo Allahu, zar nije tako? Zar ne bi trebalo biti obrnuto? Zar ne bi Allah trebao biti prvi, a ne zadnji! Ali to smo mi; zaboravko ili insan! Ali opet Allah dž,š, nas voli, i On prašta i pomaže.
Da naučiš kako da imaš povjerenje u Allaha, moramo isčitavati prve dane historije islama. Poslanik Muhammed a,s, i njegovi ashabi, oni su morali trpiti velike tegobe prije nego im pomoć dođe od Allaha dž,š. Trpljenje tegoba sa velikim strpljenjem je jedna od najosnovnijih djelova imana, vjerovanja i povjerenje u Allaha dž,š. Jedino u krizama mi iskazujemo ono što je u nama! Kad nas snađe kakav belaj, jel paničimo ili ne? Da li to ipak prihvatamo kao iskušenje, da li pstupimo ispravno pa i ako se nalazimo u bolnoj situaciji? Ovo je kiselo iskušenje! Iskreni vjernik uvjek radi ispravno u svakoj situaciji koja ga snađe, čak i onda kada to izgleda da je protiv samih nas i naših interesa, jer nam Allah dž,š, naređuje da budemo pravedni i da budemo fer prema svemu i svakom.
U suri Nisa 135 Allah dž,š, urgira na nas da budemo uvjek fer i pravedni prema svakome. O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite.
Onda kad kažemo nešto ili slažemo, onda kad nekog prevarimo, onda kad nekog iskoristimo nečiju slabost ili nevolju, tada ustvari mi izdajemo svoju vjeru i tada ustvari pokazujemo svojue ne povjerenje u Allaha dž,š. Zapamti da se samo prije na dvije hefte ramazana, u noći ''Lejletul Berata'' polovina mjeseca Ša'bana Allah dž,š, određuje svačiji RIZK, svačiju nafaku koja će mu doći naredne godine. Ma šta mi uradili, mi nemožemo povećati našu nafaku. Ovo je od velike važnosti za nas da se toga sjetimo, to je stvar Allahove odredbe. Niko nemože zaraditi više niti manje pa ni jednu žutu banku osim onoliko koliko mu je određeno.
Jedino što mi možemo imati od toga je; kako smo to zaradili? Jesmo li to zaradili na halal ili haram način? I to je od najvažnije stvari i ono što moramo voditi računa. Allah je odredio tačno koliko će ko od nas imati, i to se nemože promjenuti. Sve što dolazi bez poštenja, neće nam ništa uvećati naš imetak, to će nam samo donjeti Allahovu srdžbu i Njegovo nezadovoljstvo.
Draga bbraćo ima jedan ajet koji nam donosi insipraciju u suri Talak 2 u kom Allah dž,š, kaže: A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći. i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.
Ovaj ajet nas napominje na plod imana i vjerovanja, ovo je Allahovo obećanje onda kad mi imamo puno povjerenje u Allaha. Nije čudno zašto se ovi ajeti spominju na samom početku ove sure koja se zove Talak ''razvod'' to je njena tema. Dakle razvod je legalan, u islamu je dozvoljen, ali je ipak ono što Allah dž,š, najviše mrzi! Ond kad brak dođe do kraja, tada postane teško i mužu i ženi da budu fer jedno prema drugom i da budu pravedni. Zato Allah dž,š, govi obadvoma da imaju povjerenje u Allaha, i da se ne osjećaju ljuti i da ne osjećaju gnjev. Jer kakva god situaciju bila teška, ipak Allah dž,š, nam obećava izlaz i nje, pod uvjetom; da imamo povjrenje u Allaha.
Zamisli dragi brate da radiš posao o kom si sanjao, ''posao iz snova'' i jedan dan ti se kaže da tvoj posao više nije u potrebi! Igubiš posao, šta bi bilo prvo što bi trebao učiniti? Većina od nas bi otišla online i potražila drugi posao, prepravili svoj CV i poslali bi ga sa novim aplikacija za posao. Ovo je najlogičnije što čovjek može uradit. Ali jedan učenjak nam daje savjet: Onda kad se nađeš u teškoj situaciji, duboko uzdahni i okreni se Allahu dž,š; reci; Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti. Imaj vjere u Boga vjeruj u Allaha! To je pravo vjerovanje. Prije nego što išta uradiš, podjeli sadaku; ako imaš $100 koje si sačuvao za sebe, podjeli 5 ili 10 u sadaku. Jeti se da ima neko ko nema ništa i kojem je potrenije nego tebi. Pokucao si na vrata, ali to nije kraj svijeta. Onda kad shvatiš da ima na milione ljudi oko tebe koji su u težoj situaciji nego ti, tada ćeš shavtiti da ustvari to i nije veliki problem. I kad budeš ubjeđen u Allahovo povjerenje, da će ti Allah pomoći, tada sav tvoj trud i iskustvo postaje akt i djelo ibadeta.
Kad to uradiš, tek tada kreni da tražiš novi posao. Kaže učenjak; ja vam obećavam ako budete imali sigurno povjerenje u Allaha, Allah dž,š, će vam sigurno otvoriti vrata na onim mjestima za koje ste se najmanje nadali, bit ćeš nagrađen sa boljim poslom.
Sjetite se hadisa poslanika Muhammeda a,s, u kome kaže: Pazi Allaha pa ćeš Ga imati stalno pri ruci. Sjeti se Allaha kad si u obilju, Allah će te se sjetiti kad si u oskudici. I znaj, da ono što te je mimoišlo nije te moglo zadesiti, a ono što te je zadesilo nije te moglo mimoići. Znaj, zaista je pobjeda u strpljivosti, izlaz u nevolji a olakšica u tegobi. Imam Tirmizi.
