NEĆU KLANJATI DOK MI NE ODGOVORITE NA TRI PITANJA

NEĆU KLANJATI DOK MI NE ODGOVORITE NA TRI PITANJA

Otišao mladić na studije u jednu od komunističkih država i tamo se zadržao neko vrijeme. Po povratku kući, roditelji i rodbina pripremili mu svečani doček, što ga izuzetno obradova. Ubrzo nastupi vrijeme namaza, i njegovi se spremiše da idu u mesdžid, a kada njemu bi rečeno da se i on spremi za namaz, hrabro se usprotivi i reče: “Neću klanjati sve dok mi ne dovedete najvećeg učenjaka iz našeg mjesta i on ne odgovori na moja tri pitanja!”

Ne preosta im ništa drugo nego da se daju u potragu za učenjakom, i nakon kraćeg vremena dovedoše učenjaka koji odmah stupi u razgovor sa mladićem, koji mu postavi sljedeća pitanja: “Da li Allah stvarno postoji, i ako postoji, kako izgleda? Šta je to Božija odredba i kako se ona dešava? Ako je šejtan stvoren od vatre, zašto će njome biti kažnjen kada mu ona ne može nauditi?”

Samo što je završio, učenjak ustade i jako ga udari po licu, toliko da se zatresao od bola. “Zašto si me udario”, upita ga ljutito, “sigurno nemaš odgovor na moja pitanja, pa ti nije preostalo ništa drugo, osim to?”

“Ne, odgovor na tvoja pitanja leži upravo u ovom šamaru”, odgovori on.

“Ne razumijem”, zbunjeno će mladić.

“Šta si osjetio poslije udarca?”, upita ga učenjak.

“Jaku bol!”, odgovori.

“Vjeruješ li stvarno da bol postoji, i ako postoji, kako izgleda, opiši mi je?”, nastavi sa svojim pitanjima učenjak.

“Kako da ne postoji, još uvijek je osjećam. A nisam u stanju da ti je pokažem niti da je opišem”, odgovori on.

“E, u tome leži odgovor na tvoje prvo pitanje, dokaz Božijeg postojanja je u tragovima i znacima Njegovog stvaranja koje svuda oko sebe vidimo, a na ovome svijetu Ga je nemoguće vidjeti”, zaključi učenjak, a zatim reče: “Da li si i u snu mogao zamisliti da će ti se ovo danas dogoditi? Da li te je neko prethodno obavijestio i da li si imao ikakvog znanja o tome?”

“Ne”, odgovori mladić.

“To ti je Božija odredba, ništa ne znaš o njoj dok se ne dogodi”, reče učenjak, dajući odgovor na njegovo drugo pitanje.

“Od čega je stvorena ruka kojom sam te udario?”, ponovo će učenjak.

“Od ilovače (zemlje)”, odgovori mladić.

“A lice po kojem sam te udario?”, nastavi on.

“Isto tako”, mladić će.

“I pored toga si osjetio bol, tako će i šejtan osjećati bol dok ga bude pržila džehennemska vatra, iako je od vatre stvoren”, završi učenjak sa svojim odgovorima, što bi dovoljno ovom mladiću da odagna šejtana od sebe i ponovo padne na sedždu Allahu, dželle šanuhu. 

izvor: akos.ba

Idealna ličnost muslimana / The ideal personality of the Muslim

Idealna ličnost muslimana

Idealni muslimanski karakter je poseban i uravnotežen u skladu je sa Kur'anom i sunnetom pslanika a,s. Musliman slijedi učenje Allahove dž,š, Knjige (tj Kur'an) i na primjerima poslanika Muhameda a,s, u svim djelima, odnosima, i situacijama – započinjući svoju vezu sa svojim Gospodarom, sa samim sobom, sa svojom porodicom i ljudima oko sebe. U onome što slijedi je kratak pregled nekih osobina idealne muslimanske ličnosti.

Njegov odnos prema Allahu dž,š: Jedna od najvažnijih karakteristika idealnog muslimana je njegovo duboko uvjerenje u uzvišenog Allaha dž,š, te uvjerenje da sve što se događa i zbiva i što muslimana zadesi, sve se to događa i odvija Allahovom dž,š, voljom. Musliman je u stalnoj vezi sa svojim Gospodarom, stalno Ga spominje i osalanja se samo na Njega.

Njegova vjera i ubjeđenje je čisto i nezagađeno sa bilo kojom vrstom neznanja, praznovjerja ili iluzija. Njegovo vjerovanje i ibadet je zasnovan na Kur'anu i sunnetu poslanika a,s. Musliman je uvjek na oprezu te je konstantno svjestan i budan Allahove veličine. Zna da jedini On uzvišeni ima kontrolu nad svim, svemira i čovječanstva, te da Allah poznaje svaku tajnu. Musliman osjeća u dubini svoje duše da je on u stalnoj potrebi Allaha dž,š, bez obzira na to koliko on može da učini za sebe. Nema izbora u svom životu osim da se pokori Allahu dž,š, da Ga obožava i da ustraje na pravom putu.

Ovo će ga voditi da bude pravedan i pošten u svim svojim djelima, kako javnom tako i privatnom. Musliman prepoznaje znakove neograničenosti Allaha dž,š, u svemiru, te tako svoju vjeru u Allaha povećava, kaže uzvišeni u suri Ali Imran 190-191: U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. "Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!

Njegov odnos prema svom tijelu, umu i duši: Musliman vodi brigu o svom tjelesnom zdravlju, intelektualnom i duhovnim potrebama. Vodi brigu o svom tijelu. Aktivan je i ne jede prekmjereno, jede samo onoliko koliko mu je potrebno da njegovo tijelo na oslabi. Razumije da je jak musliman bolji i Allahu dž,š, draži od slabog muslimana. Kaže uzvišeni u suri El-Earaf 31: I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.

Musliman se drži podalje od droge, takođe ne zaboravlja da redovno vježba da održi svoju fizičku kondiciju. Takođe musliman čisti svoje tijelo i odjelo, poslanik a,s, je naglasio na čišćenje i redovno kupanje, dakle higijena općenito. Zato nije čudno što je musliman obazriv na sebe, svoju odjeću i izgled, sve to čini u skladu sa islamskim idealom umjerenosti, izbjegava krajnosti, pretjerivanja i nemarnosti. U suri Earaf 32 Allah dž,š, kaže: Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju.

A što se tiče njegove intelektualne njege, musliman se brine za svoj um koristeći ga za sticanje korisnog znanja. On je odgovoran za sticanje znanja svejedno da li vjerskog ili svjetskog, tako da bi mogao razumjeti i shvatiti prirodu i suštinnu stvari. Kaže uzvišeni u suri Taha 114: I reci: "Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!"

Takođe musliman ne zaboravlja da je čovjek sastavljen iz dva djela tijela i duše, te da posjeduje dušu i osjeća čežnju za većim stvarima koje će ga uzdignuti iznad ovog materijalističkog života. Dakle, musliman pruža pažnju na svoj duhovni, kao i na fizički i intelektualni razvoj, na precizno uravnotežen način koji ne šteti ni jednom aspektu na račun drugog.

Njegov odnos prema svojim roditeljima, musliman je primjer iskrenog poštovanja roditelja. Tretira ih sa ljubaznošću i poštovanjem, krajnje uljudnosti i duboka zahvalnost. Priznaje njihov status i zna svoje obaveze prema njima. Allah dž,š, kaže u suri Nisa 36: I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite.

Njegov odnos prema supruzi; musliman predstavlja dobar primjer, ljubazan je i pun poštovanja prema supruzi, duboko razumije prirodu i psihu žene, te ispunjava svoje obaveze i dužnosti prema njoj.

Odnos prama djeci; musliman je roditelj koji razumije svoje odgovornosti prema djeci, pokazuje im svoju ljubav i milost, roditelj je odgovoran za svoje djete i za sve što može da utječe na njihov islamski razvoj, te im je dužan dati odgovarajuće obrazovanje da bi postali aktivni i kostrutivni elementi u društvu, i kao izvor dobrote za njihove roditelje, zajednicu i društvo u cjelini.

Odnos prema rodbini; musliman održava vezu i sa srodstvom te zna svoje obaveze prema njima. On razumije visoki status koji je dat rodbini u islamu, bez obzira n aokolnosti. Odnos prema komšiji; musliman pokazuje dobar tretman i osjećanje prema drugima, nikoga ne maltretira niti okreće glavu od komšije čak ni onda kad učine loše.

Odnos muslimana sa braćom po vjeri i prijateljima je najbolji i najčistiji odnos, jer se zasniva na ljubavi u ime Allaha dž,š. Voli i nije hladan prema njima, odan je i neizdaje, iskren je i ne vara, plemenit je i čini dove za njih.

Odnos muslimana u društvenim odnosima; Musliman je dobro vaspitan, civilizovan je i obnaša vjerske karakteristike na koje ga vjera podstiče. Musliman ne zavidi drugom muslimanu; ispunjava svoja obećanja, strpljiv je i stidljiv. Izbjegava klevetanje i psovke. Ne optužuje druge bespravno, strpljiv je i skroman. Ne mješa se u ono što ga se ne tiče. Izbjegava lažni i sumljiv govor. Kad mu se nešto povjeri on to sačuva, skroman je i nije ohol. Poštuje starije, druži se sa najboljim ljudima, pokušava da pomiri zavađene, poziva druge u islam mudro i jasno, posjećuje bolesne i klanja dženaze umrlim. Pomaže ljudima da rade dobro, olakšava ono što je teško.

Musliman je pravedan u presudama. Nije licemjeran niti je ulizica niti je ohol. Ne hvališe se u postignutim uspjesima i dostignućima, jednostavan je  i nikada nije podmukao, bez obzira na okolnosti. Voli plemenite stvari a mrzi gluposti, velikodušan je i ne traži zauzvrat od drugih ništa na učinjeno dobro. Gostoljubljiv je i ne žali kad mu gost dođe, voli drugima više nego sebi, olakšava i ublažava teret dužniku.

Imamsedin August 19^sti 2016  / 16^sti Zul Qa’dae 1437

Learn the Quran for children.

Learn the Quran for children.

https://www.youtube.com/playlist?list=PLgq3Wz3bNspZiCllYt5Ey2H501LafiVr3

Doći će svjetlo / There Will Come Light

Doći će svjetlo

Svi smo čuli Allahovo ime El-Afuv, ''Onaj koji prašta'' (Koji briše grijehe), i vrlo dirljiv kudsi hadis koji kaže: Allahov rob koji je počinio grije je rekao: Gospodaru, oprosti mi moj grijeh! A Allah dž, reče: Moj rob je počinio grijeh, i priznao da ima Gospodara Koji prašta grijehe i Koji kažnjava. Zatim čovjek ponovo učini grijeh, i reče; Gospodaru, oprosti mi moj grijeh! A Allah dž,š, reče; Moj rob je počinio grijeh i priznao je da ima Gospodara Koji prašta i Koje kažnjava! Čovjek ponovo počini grijeh i reče: Gospodarau, oprosti mi moj grijeh! A Allah dž,š, reče; Moj rob je počinio grijeh i priznao je da ima Gospodara Koji prašta i Koje kažnjava! Robe Moj! Radi kako hoćeš, zaista Sam ti oprostio! Imam Buhari i Muslim.

Dakle ovo nije karta za činjenje grijeha, kako to mogu neki razumit,  ali me ovo tako postaklo da mi ustvari uvjek moramo imati nadu da će nam Allah dž,š, oprostit i da će nas uputit i da ćemo biti bolji muslimani.

Koliko puta smo sjeli da prebrojimo svoje pogreške ili grijehe, da li smo možda primjetili koliko ustvari puno mi činimo grijeha tako da ustavri je to nemoguće haman i prebrojat! Možda mislimo da ne postoji način da nam Allah dž,š, oprosti, jer u našim mislima kruže misli da ustvari mi i ne zaslužujemo oprost..

Ovo nam pokazuje obim Allahove dž,š, Milosti, koju ljudski um i razum nemože ni zamislit. Kaže uzvišeni u suri Jusuf 87: ''I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost."

Uzmi u obzir: Nada nije luksuz da učinimo svoje živote boljim! To je ustvari obaveza svakog muslimana i muslimanke, sastavni dio vjere. Nakon uočavanja da mi nesmijemo očajavati i gubiti nadu u Allahovu Milost, isto tako nam je potrebno da razumijemo da očajavanje u bilo kojoj formi je ne prihvatljivo u muslimanskom životu.

Kad je život i u najgoroj situaciji, osjećamo gorčinu u grlu, težinu u stomaku, koji raste i ide prema srcu i koji obuhvaća i preuzima kontrolu nad svim, financijsko opterećenje, poslovni problemi, komunikacijski problemi koji nam se čine kao vrhunac svih problema. Kako ćemo se oporaviti i osloboditi prekomjernog duga, otpuštanja s posla ili razvoda, ili problema sa djecom? Izgleda da naša budućnost ide nazad, lišeni smo nade, i izgleda poprilično ružno! Iskušenje da se odreknemo i da odustamo je uveliko poraslo, a krevet nam se čini za dobro opuštanje  i dugo ležanje, razmišljajući o ničemu.

Spomenut ću neka kazivanja koja će nam ukazati, da je gubljenje nade i očajavanje ustvari loše i da je u škripcu!!!

Hronike ili vjesti, od kojih je jedna od naj-ljepših koje se bilježe u Kur'anu o Musa a,s. Šta bi moglo biti naj-uznemiravajućije od neprijateljske vojske koja je za petama a more ispred. I onda kad su jedni druge vidjeli, ashabi Musa'a a,s, rekoše kako to spominje i Kur'an: Pa kad jedni druge ugledaše, ashabi Musaovi povikaše: Samo što nas nisu stigli! Neće! Reče on, Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati."

U istom dramatičnom škripcu, većina nas bi podlegla osjećajima potpune bezpomoćnosti. Naša srca nebi čak ni vidjela svrhu u nadi za izlaz. Ali Allah dž,š, kazuje Musau a,s, šta da čini: I Mi objavismo Musau: Udari štapom svojim po moru! I ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo. (63). Ko je mogao zamisliti takav bjeg! Možda mi nekada ne vidimo izlaza iz problema, ali Allah dž,š, Vidi, jer je On taj Koji nas stavlja na kušnje.

Uzmi u obzir takođe kazivanje o poslaniku Junusu a,s, kojeg je riba (kit) pojela i koji je bio u njenom stomaku u sred mora, ali ipak nije ni on izgubio nadu i nije očajavao i odustajao od Allahove Milsosti. On je se konstantno molio, i od njega a,s, smo i naučili dovu koja je jedna od najboljih dova. U suri Enbija 87 Allah dž,š, kaže: I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!" 

To je zbog nade i duboke iskrenosti njegovog obraćanja Allahu dž,š, pa ga je Allah dž,š, spasio. U suri Safat 143-144 Allah dž,š, kaže: I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.

A što se tiče našeg poslanika Muhammeda a,s, on je otišao do Taifa da ih obavjesti o uputi. Ali ga je njegov narod porekao te su ga protjerali i kamenjem gađali. Allah dž,š, mu je poslao Meleka da upita poslanika a,s, ako hoće da Taif uništi sa dva brda, ali je poslanik a,s, to odbio, jer je on a,s, imao nadu da će nekad jednog dana biti neko od njihove djece ko će prigrliti islam.

U kur'anskim kazivanjima je velika važnost, čak i u najcrnjim satima, nada poslanika a,s, je bila nepokolebljiva, jer su oni bili pomagani objavom. Dakle očaj nije naša opcija. Naša iskušenja i tegobe nikada neće biti kao što je bio slučaj s poslanicima a,s. To znajmo i smirimo se.

Razmišljaj o prirodi noći i dana, najcrnji sati dolaze neposredno pred zoru, dakle kad je život težak i osjećaš se kao da si u tami i pokušavaš da nađeš izlaz, znaj da će se novo svjetlo zadržati na najbližem horizontu.

Imamsedin August 5^th, 2016 / 2^nd, Dhul- Qa’dah 1437

Doći će svjetlo / There Will Come Light

Doći će svjetlo

Svi smo čuli Allahovo ime El-Afuv, ''Onaj koji prašta'' (Koji briše grijehe), i vrlo dirljiv kudsi hadis koji kaže: Allahov rob koji je počinio grije je rekao: Gospodaru, oprosti mi moj grijeh! A Allah dž, reče: Moj rob je počinio grijeh, i priznao da ima Gospodara Koji prašta grijehe i Koji kažnjava. Zatim čovjek ponovo učini grijeh, i reče; Gospodaru, oprosti mi moj grijeh! A Allah dž,š, reče; Moj rob je počinio grijeh i priznao je da ima Gospodara Koji prašta i Koje kažnjava! Čovjek ponovo počini grijeh i reče: Gospodarau, oprosti mi moj grijeh! A Allah dž,š, reče; Moj rob je počinio grijeh i priznao je da ima Gospodara Koji prašta i Koje kažnjava! Robe Moj! Radi kako hoćeš, zaista Sam ti oprostio! Imam Buhari i Muslim.

Dakle ovo nije karta za činjenje grijeha, kako to mogu neki razumit,  ali me ovo tako postaklo da mi ustvari uvjek moramo imati nadu da će nam Allah dž,š, oprostit i da će nas uputit i da ćemo biti bolji muslimani.

Koliko puta smo sjeli da prebrojimo svoje pogreške ili grijehe, da li smo možda primjetili koliko ustvari puno mi činimo grijeha tako da ustavri je to nemoguće haman i prebrojat! Možda mislimo da ne postoji način da nam Allah dž,š, oprosti, jer u našim mislima kruže misli da ustvari mi i ne zaslužujemo oprost..

Ovo nam pokazuje obim Allahove dž,š, Milosti, koju ljudski um i razum nemože ni zamislit. Kaže uzvišeni u suri Jusuf 87: ''I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost."

Uzmi u obzir: Nada nije luksuz da učinimo svoje živote boljim! To je ustvari obaveza svakog muslimana i muslimanke, sastavni dio vjere. Nakon uočavanja da mi nesmijemo očajavati i gubiti nadu u Allahovu Milost, isto tako nam je potrebno da razumijemo da očajavanje u bilo kojoj formi je ne prihvatljivo u muslimanskom životu.

Kad je život i u najgoroj situaciji, osjećamo gorčinu u grlu, težinu u stomaku, koji raste i ide prema srcu i koji obuhvaća i preuzima kontrolu nad svim, financijsko opterećenje, poslovni problemi, komunikacijski problemi koji nam se čine kao vrhunac svih problema. Kako ćemo se oporaviti i osloboditi prekomjernog duga, otpuštanja s posla ili razvoda, ili problema sa djecom? Izgleda da naša budućnost ide nazad, lišeni smo nade, i izgleda poprilično ružno! Iskušenje da se odreknemo i da odustamo je uveliko poraslo, a krevet nam se čini za dobro opuštanje  i dugo ležanje, razmišljajući o ničemu.

Spomenut ću neka kazivanja koja će nam ukazati, da je gubljenje nade i očajavanje ustvari loše i da je u škripcu!!!

Hronike ili vjesti, od kojih je jedna od naj-ljepših koje se bilježe u Kur'anu o Musa a,s. Šta bi moglo biti naj-uznemiravajućije od neprijateljske vojske koja je za petama a more ispred. I onda kad su jedni druge vidjeli, ashabi Musa'a a,s, rekoše kako to spominje i Kur'an: Pa kad jedni druge ugledaše, ashabi Musaovi povikaše: Samo što nas nisu stigli! Neće! Reče on, Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati."

U istom dramatičnom škripcu, većina nas bi podlegla osjećajima potpune bezpomoćnosti. Naša srca nebi čak ni vidjela svrhu u nadi za izlaz. Ali Allah dž,š, kazuje Musau a,s, šta da čini: I Mi objavismo Musau: Udari štapom svojim po moru! I ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo. (63). Ko je mogao zamisliti takav bjeg! Možda mi nekada ne vidimo izlaza iz problema, ali Allah dž,š, Vidi, jer je On taj Koji nas stavlja na kušnje.

Uzmi u obzir takođe kazivanje o poslaniku Junusu a,s, kojeg je riba (kit) pojela i koji je bio u njenom stomaku u sred mora, ali ipak nije ni on izgubio nadu i nije očajavao i odustajao od Allahove Milsosti. On je se konstantno molio, i od njega a,s, smo i naučili dovu koja je jedna od najboljih dova. U suri Enbija 87 Allah dž,š, kaže: I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!" 

To je zbog nade i duboke iskrenosti njegovog obraćanja Allahu dž,š, pa ga je Allah dž,š, spasio. U suri Safat 143-144 Allah dž,š, kaže: I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.

A što se tiče našeg poslanika Muhammeda a,s, on je otišao do Taifa da ih obavjesti o uputi. Ali ga je njegov narod porekao te su ga protjerali i kamenjem gađali. Allah dž,š, mu je poslao Meleka da upita poslanika a,s, ako hoće da Taif uništi sa dva brda, ali je poslanik a,s, to odbio, jer je on a,s, imao nadu da će nekad jednog dana biti neko od njihove djece ko će prigrliti islam.

U kur'anskim kazivanjima je velika važnost, čak i u najcrnjim satima, nada poslanika a,s, je bila nepokolebljiva, jer su oni bili pomagani objavom. Dakle očaj nije naša opcija. Naša iskušenja i tegobe nikada neće biti kao što je bio slučaj s poslanicima a,s. To znajmo i smirimo se.

Razmišljaj o prirodi noći i dana, najcrnji sati dolaze neposredno pred zoru, dakle kad je život težak i osjećaš se kao da si u tami i pokušavaš da nađeš izlaz, znaj da će se novo svjetlo zadržati na najbližem horizontu.

Imamsedin August 5^th, 2016 / 2^nd, Dhul- Qa’dah 1437