Khutbah: Hijra time! #1

via IFTTT

Hutbah: Vreijme je za Hidžru! #1

via IFTTT

Šta je hidžretski kalendar?

 Šta je hidžretski kalendar?

Islamski ummet ima svoja obilježja koja ga razlikuju od drugih. Ova obilježja nisu ograničena samo na naša vjerovanja i činove obožavanja, već se protežu i na sam naš kalendar. Kao što svaka nacija ima svoju jedinstvenu standardnu ​​mjeru vremena, ni islamski ummet nije drugačiji; islamski (hidžretski) kalendar je standardna mjera vremena u Kur'anu i Sunnetu.

Počinjem s ajetom iz Kur'ana kojem ću se vratiti i razmisliti o njemu... Allah kaže:

إِنَّ عِدَّةَ الشُّهُورِ عِنْدَ اللَّهِ اثْنَا عَشَرَ شَهْرًا

„Zaista, broj mjeseci kod Allaha je dvanaest mjeseci...“

Ovih dvanaest lunarnih mjeseci su:

1: Muharrem: Doslovno znači 'zabranjeno' ('harām'), a ovo ime je dobio zbog zabrane borbe tokom njega. Ovo je prvi mjesec islamskog kalendara.

2. Safer: Izvedeno je od riječi 'sifr', što znači prazno, jer su predislamski Arapi vršili pljačke tokom ovog vremena, ostavljajući svoje domove 'praznima'.

3. Rebia’ el-Ewwel: Riječ rabī’ znači 'proljeće', a al-ewwal znači 'prvi', i dobio je ovo ime jer se poklopila s početkom proljetne sezone kada je prvi put dobio ime.

4. Rabī’ al-Thānī: Znači 'drugo proljeće', odnosi se na kraj proljetne sezone.

5. Jumāda al-Awwal: Riječ džumāda izvedena je od riječi 'jamād', koja se odnosi na nešto smrznuto. Dobio je ovo ime zbog izvora vode koji su bili smrznuti zbog niskih temperatura u vrijeme imenovanja ovog mjeseca.

6. Jumāda al-Thānī: Ovo ima isto značenje kao i prethodni mjesec, ali označava kraj perioda smrzavanja.

7. Rajab: Ova riječ izvedena je od riječi 'rajb' - što znači 'poštovanje', jer su je Arapi poštovali ukoliko je bila jedan od četiri sveta mjeseca.

8. Ša'ban: Značenje 'raspršeno', označavalo je doba godine kada bi se arapska plemena raspršila u rat nakon što bi pauzirala u mjesecu prije toga.

9. Ramazan: Izvedeno od korijenske riječi 'elramḍ' što znači 'spaliti', a odnosi se na žarku vrućinu u vrijeme imenovanja mjeseca.

10. Ševal: Izvedeno od riječi 'al-šavl', što označava podizanje, jer su se usjevi osušili u vrijeme imenovanja ovog mjeseca, kao da su 'podignuti' sa ili iz zemlje.

11. Zul-kada: Ovaj mjesec se doslovno prevodi kao "mjesec sjedenja/primirja" jer su sve borbe i putovanja prestali tokom ovog mjeseca, budući da je to jedan od četiri sveta mjeseca.

12. Zul-hidže: Ovaj mjesec se naziva "mjesec hodočašća" jer je to mjesec u kojem se obavlja hadž.

Svaki mjesec je određen dolaskom mladog mjeseca ili mlađaka. Ajet se nastavlja;

فِي كِتَابِ اللَّهِ يَوْمَ خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ

„...tako je Allah odredio na Dan kada je stvorio nebesa i Zemlju...“

Imam El-Kurtubi navodi da je Allah odredio ovih dvanaest mjeseci i ustanovio njihova imena na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju, te da su oni potom objavljeni svim prorocima kroz vjekove u njihovim knjigama[1]. Ajet se nastavlja;

مِنْهَا أَرْبَعَةٌ حُرُمٌ

„...od njih su četiri sveta...“

Ova četiri sveta mjeseca su mjeseci Redžeb (7. mjesec), a zatim tri uzastopna – Zu-l-Kada (11. mjesec), Zu-l-Hija (12. mjesec), Muharrem (1. mjesec). Ajet se nastavlja;

ذَلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ

„To je prava vjera…“[2]

Primijetite kako je u gornjem ajetu spominjanje islamskih mjeseci odmah povezano s izjavom „to je prava vjera“. Kao takvi, učenjaci nisu islamski kalendar smatrali samo alatom za mjerenje vremena, već i oblikom obožavanja i sastavnim dijelom religije. Mnogo više od toga da bude praktičan način podjele naših dana, mjeseci i godina, on je svet u svojoj srži i dio božanskog poretka.

Međutim, tokom godina, uloga islamskog kalendara tragično se ograničila na povremena vjerska godišnja doba. Što se tiče njegove uloge kao markera islamskog identiteta, ona je vremenom opala do te mjere da mnogi muslimani nisu svjesni trenutnog dana, mjeseca, pa čak ni godine hidžretskog sistema datiranja.

 

Razvoj islamske ere

 

Kroz cijelo vrijeme, ljudi su koristili značajne događaje kao početne tačke za utvrđivanje početka vremenskih perioda. Prvi od njih bio je Ademov a,s, silazak, nakon čega je uslijedilo Nuhovo a,s, spašavanje od potopa, a zatim hlađenje vatre u koju je Ibrahim a,s, bačen, kako je spomenuo al-Sha’bī[3].

Kasnije, istočnorimski monah Dionizije Eksiguos (umro 544. godine nove ere), ili Denis Mali, uveo je sistem datiranja Anno Domini (AD) (što znači „u godini Gospodnjoj“) koji se koristi za gregorijanski kalendar, a koji koristi rođenje Isusa (alejhisselam) kao početnu tačku za brojanje godina.

Predislamski Arapi su činili isto, koristeći nezaboravne događaje kao referentne tačke za epohe. Na primjer, koristili su smrt Kaʿb ibn Luʾayyja, Godinu slona (ʿĀm al-Fīl) i Ḥarb al-Fijār kao više epoha. Dakle, rekli bi „tako i „...tako je rođen dvije godine nakon godine slona“, ili „taj i taj je umro deset godina nakon Harb al-Fijāra“, i tako dalje.

Tokom vladavine Omera r,a, islamsko carstvo je eksponencijalno raslo, uzrokujući da se suoče s novim izazovima, među kojima su bili mnogi važni dokumenti koji su stizali u islamsku državu bez potpunih datuma. Dok su mjeseci i dani kalendara bili dobro utvrđeni, ashabi su se i dalje suočavali s problemom pravilnog bilježenja događaja na godišnjoj osnovi, budući da se nije znalo na koju godinu se odnose.

Omeru je dostavljen pravni dokument na kojem je bio napisan mjesec Ša'ban. Omer je upitao: Je li ovo Ša'ban prošle ili ove godine? Zatim je rekao ashabima: Odredimo epohu koju će ljudi koristiti.[4]“

Omer r,a, je zatim okupio svoje savjetnike. Neki od njih su predložili korištenje kalendara Perzijanaca ili Rimljana, ali Omer r,a, je mrzio tu ideju. Neki od njih su predložili da se kao početna tačka ere koristi rođenje Poslanika a,s. Drugi su predložili da se to zasniva na datumu prve objave koja mu je došla, dok su treći predložili njegovu smrt. Omer r,a, nije podržavao nijedno od ovih mišljenja, posebno zato što njihovi datumi nisu bili definitivno poznati. Kada je svako iznio svoje mišljenje, Omer r,a, je rekao:

الهجرة فرَّقت بين الحق والباطل، فأرِّخوا بها.

„Zasnovat ćemo to na migraciji Poslanika, s.a.v.s., jer je migracija ono što je odvojilo istinu od laži[5].

Zaista, migracija je bila konačna prekretnica u Poslaničkoj priči, ukidajući progon muslimana i dajući im zemlju s koje su se mogli okupiti, voditi svoje poslove i formirati prvu državu i vojsku islama. Kao rezultat toga, datum migracije (‘hidžra’) postao je stvar konsenzusa među ashabima (otuda se naziva hidžri kalendar), koja je postala fiksna tačka od koje je određena prva godina kalendara (1. AH).

Sada kada je početna tačka islamske godine dogovorena, preostalo je odlučiti s kojim mjesecom započeti islamski kalendar. Neki su predložili Ramazan. dok su drugi predložili Muharrem. Odlučili su da idu sa ovim drugim. Ibn Hadžer je rekao:

وإنما أخروه من الربيع الأول إلى المحرم؛ لأن ابتداء العزم على الهجرة كان في المحرم [..]فناسب أن يُجعل

“Odlučili su da se ne odluče za mjesec Rabī’ al-awwal (koji je, prema većini historičara, kada se dogodila migracija), umjesto toga su se odlučili za Muharrem jer je odluka da se presele bila postavljena u Muharremu.[6]”

Nadalje, kako bi većina muslimana u to vrijeme odlazila na Ḥajj svake godine u Dhū al-Hijjah, mjesecu Muharrem je prikazivao novi početak nakon što su im grijesi izbrisani. Stoga je bilo savršeno logično započeti islamsku godinu s Muharremom, što označava ponovno rođenje u novoj godini. Ključno je napomenuti da gregorijanski kalendar još nije postojao u vrijeme ove skupštine.

 

Preraspodjele moći

Kroz cijelu historiju, kalendari su korišteni kao alat za manipulaciju i kontrolu od strane elita. Rimski kalendar, na primjer, sadržavao je popis sankcioniranih datuma na koje bi vladajuće i društvene organizacije obavljale poslove, datuma koji su bili skriveni od javnosti. Namjera je bila dati aristokratima i vjerskom svećenstvu prednost nad običnim ljudima u pitanjima rimskog života.

Slično tome, na Arapskom poluotoku, utjecajno pleme Kinānah bilo je odgovorno za preraspodjelu mjeseci tokom sezone hadža, na čelu s osobom s titulom Kalammas. Arapi bi mu prilazili i govorili: "Odgodi Muharrem i stavi Safar na njegovo mjesto!" Zatim bi promijenio mjesece, a oni koji su došli u Meku na hadž vratili bi se svojim kućama i obavijestili svoje porodice o promjeni.

Kada je došao islam, naslijedio je arapski kalendar; međutim, pročistio ga je od gore navedenih paganskih praksi. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u svom posljednjem hadžu najavio je kraj manipulisanja vremenom (putem onoga što Kur'an naziva nesī', ili interkalacije i usvojio strogo lunarni kalendar (odvojen od solarnog kalendara) koji i danas koristimo.

S islamskom praksom posmatranja mjeseca, čvrsti stisak nad kalendarom koji je uživalo pleme Kinanah im je oduzet i umjesto toga odgovornost je preraspodijeljena na mase. Budući da je mjesec vidljiv svima i da se ne može sakriti od javnosti, ova preraspodjele djeluju kao prirodni sistem kontrola i ravnoteže, zatvarajući vrata eksploataciji i monopolizaciji.

Iz tog razloga, lunarni kalendar je preživio vjekovima bez promjena koje su uticale na kršćanske kalendare. Osnovni pregled historije gregorijanskog kalendara i kako se on prebacio iz rimskog. Prelazak na julijanski kalendar, a zatim i na gregorijanski, sa svim njegovim naučnim, političkim i vjerskim izmjenama, kao i činjenica da nam je potreban "dodatni dan" svake četiri godine, dokaz je da je solarni kalendar daleko od savršenog.

 

Znaci propadanja

Iako Muslimani širom svijeta i dalje koriste islamski kalendar, međutim, njegov status je degradiran na sekundarni kalendar na koji se pozivamo samo kada želimo znati kada je Ramazan, Bajram i Hadž. Nakon poraza Osmanskog carstva u ''prvom svjetskom ratu'' i Sporazuma u Sevru, islamski kalendar je izgubio svoju važnost, a 26. decembra 1925. godine donesen je zakon kojim je gregorijanski kalendar zvanično usvojen za upotrebu u onome što je danas poznato kao nova Republika Turska.

Od tada su i druge zemlje s muslimanskom većinom slijedile taj primjer, ograničavajući islamski kalendar na pitanja religije i odvajajući ga od građanskog i političkog života. U stvari, u novije vrijeme, plan transformacije Saudijske Arabije za zemlju nazvan je Vizija 2030, a ne Vizija 1451 (odgovarajuća islamska godina), uprkos tome što je to zemlja u kojoj je islamski kalendar osnovan i ostao u upotrebi više od četrnaest stoljeća.

Šta ovo govori o stanju stvari u Ummetu i budućem smjeru? Da li trenutno odvajanje islamskog kalendara od civilnog života predviđa istu sudbinu za zemlje s muslimanskom većinom kao što je to učinilo Osmansko carstvo početkom 20. stoljeća? Svakako je razumno tvrditi da je islamski identitet islamskog carstva ili zemlje usko povezan sa standardizacijom islamskog kalendara koji reguliše njegove poslove.

Napuštanje islamskog kalendara iz života muslimana ima ozbiljne posljedice ne samo na identitet već i na našu svijest o našim vjerskim obavezama; kako će muslimani izračunati proteklo lunarne godine za plaćanje zekata? Kako će muslimani pamtiti da poste tri bijele noći svakog lunarnog mjeseca? Kako će odrediti, na primjer, 10. muharrema za post, prvih 10 dana zul-Hidžeta ili početak i kraj ramazana? Kako će udovica odrediti svoju idu (period čekanja od 4 mjeseca i 10 dana), koja se ne mjeri gregorijanskim kalendarom već islamskim lunarnim? U stvari, kako će muslimani razumjeti datume navedene u islamskim knjigama historije u odnosu na glavne događaje iz prošlosti?

Nadalje, postoji atmosfera koja se nalazi u mjesecu Muharremu koja se ne nalazi u Saferu. Slično tome, postoji atmosfera koja se nalazi u Ramazanu koja se ne nalazi u Redžebu. Stoga, odvajanje od islamskog kalendara znači dopustiti da ove religijski okrepljujuće atmosfere prolaze iz godine u godinu bez rasta, što je još gore, s propadanjem duhovnosti i identiteta. Islamski kalendar ima Božanske svrhe i u savršenoj je ravnoteži s vama i kosmičkim ritmom.

 

Zaključak:

Gregorijanski kalendar danas je kalendar koji koristi većina svijeta. Njegovo potpuno napuštanje ne samo da bi se pokazalo neizvodljivim, već bi moglo uzrokovati više štete nego koristi. Uprkos tome, muslimani su savršeno sposobni igrati efikasnu ulogu u oživljavanju islamskog kalendara. Na primjer;

Muslimanski govornici mogli bi započeti svoje govore s islamskim datumom hidžri, prije gregorijanskog datuma.

Autori bi mogli učiniti isto sa svojim člancima i publikacijama.

Ako ste vlasnik preduzeća, plaćajte svoje zaposlenike prema islamskom kalendaru.

Učinite islamski kalendar vidljivim u domovima, uredima i školama.

Iskoristite postojeće tehnologije; Apple, Google i Microsoft koje omogućavaju dodavanje islamskog kalendara u digitalni kalendar i pametne telefone.

Roditelji bi mogli podsjećati svoju djecu na prolazak svakog islamskog mjeseca i početak novog, ponavljajući istu poruku svaki put; Ovo je kalendar koji je Allah odabrao za čovječanstvo, pa je njegovo oživljavanje čin obožavanja, izjava identiteta i najbolji sistem za organizaciju našeg života.

 

Prevod i obrada teksta

Imamsedin

---

[1] Tefsir imama Kurtubija

[2] Surah Tevba 36 ajet

[3] Ibn Dževzi, El-Muntazam fi tarih el-Muluk vel Umem

[4] Imam Et-Taberi, Tarih Er-Rusul vel Muluk

[5] Imam Taberi isto.

[6] Ibn Hadžer, Fethul Bari

Izvan izraelsko-iranskog sukoba: Borba za utjecaj nad sunitskim teritorijama...

 Izvan izraelsko-iranskog sukoba: Borba za utjecaj nad sunitskim teritorijama...

Nakon što je Izrael izveo precizni zračni napad usmjeren na iranska nuklearna postrojenja, čim je napad objavljen, neki su brzo rekli da izraelski premijer Benjamin Natanjaho pokušava skrenuti pažnju sa vlastite unutrašnje krize, posebno nakon eskalacije tenzija u Gazi. Ali stvarnost je mnogo dublja.

Ovaj napad nije samo politička reakcija; on je dio šireg projekta koji vode Sjedinjene Američke Države i Izrael, a podržava ga takozvani "Abrahamov savez", grupa arapskih zemalja koje su se posljednjih godina odlučile za savez s Izraelom, otvoreno ili tajno. Ovaj projekt nastoji preurediti Bliski istok, odrediti ko ima pravo na moć i utjecaj, a ko treba ostati pod kontrolom.

Godinama su ove zemlje iranski nuklearni program smatrale dugoročnom prijetnjom. Bez obzira na očiglednu neprijateljsku retoriku između Teherana i Tel Aviva, stvarnost je da se obje zemlje takmiče za regionalno vodstvo, a ne da unište jedna drugu. Iran se predstavlja kao šitska revolucionarna snaga koja brani "potlačene", dok se Izrael pozicionira kao sila koja štiti režime i ulaže u tehnologiju i sigurnost. U oba slučaja, sunitski muslimani su slabija strana u ovoj jednačini, podložni marginalizaciji, fragmentaciji i uništenju.

Ovaj sukob ima dugu historiju, ali se ubrzao nakon pojave Islamske države 2010. godine, kao sunitskog džihadističkog projekta s potencijalom za širenje. Ovo je prestrašilo regionalne i međunarodne sile, potaknuvši ih da ubrzaju međunarodno usklađivanje i stranačko zajedništvo kako bi eliminirali svaki ujedinjujući sunitski projekat, dok su istovremeno osnažile druge sile da kontroliraju scenu i vode sljedeću fazu.

U tom trenutku, neke velike sile su počele ozbiljno razmatrati sprječavanje pojave bilo kakvog sunitskog političkog projekta. Od tada je postalo jasno da postoji istinska namjera da se kontrola zadrži u rukama pouzdanih regionalnih sila - poput Izraela i Irana - uz direktnu podršku Sjedinjenih Američkih Država.

Ono što se danas dogodilo je jasna poruka: Koalicija koja vodi regiju ne želi vidjeti nuklearni Iran, niti želi da bilo koja druga strana poremeti novu ravnotežu. Ova poruka je upućena svima onima koji pokušavaju stati na put savezu, ne samo u Teheranu, već i u Gazi i svugdje.

U tom kontekstu, strateški pristup koji slijede države "Kluba Abrahamove kuće" zasniva se na direktnoj podršci vojnim kampanjama protiv muslimanskih naroda. Ova podrška se proteže na projekat svrgavanja Irana kao nuklearne sile, marginalizacije drugih arapskih zemalja i njihovog podvrgavanja sistemu sveobuhvatne zavisnosti. Sve je to dio jednostranog američko-izraelskog plana čiji je cilj nametanje nove investicijske realnosti u regiji, zasnovane na vesternizaciji muslimanskih društava i zatvaranju njihovih glavnih problema, čak i ako to zahtijeva uništenje cijelih zemalja i uništenje njihovih naroda.

Ono što se dogodilo u Gazi samo je živi primjer onoga što čeka svakoga ko stane na put ovoj viziji. To je krvava poruka upućena svima: ili se pokorite izboru Izraela kao garanta prijestolja regije, ili se suočite sa sudbinom Gaze, ili nečim gorim. Stoga je tvrdnja da je Izrael pokrenuo ovaj udar kako bi izvezao svoju krizu u Gazi u inostranstvo površna tvrdnja koja odražava duboko neznanje o dubini tekućeg projekta. Sve što se dešava odvija se u skladu s bliskom američko-izraelsko-abrahamskom koordinacijom usmjerenom na nametanje Izraela kao novog hegemona regije i saradnju s njim na konsolidaciji prijestolja određenih režima, istovremeno osujećujući svaki drugi regionalni projekat koji ne služi agendi ovog saveza. Izrael se boji ne samo posjedovanja nuklearnog oružja od strane Irana, već i njegovog ulaska u klub glavnih igrača u regionalnoj jednačini, što otežava kontrolu jednačina u budućnosti ili održavanje kontrole u rukama abrahamske alijanse.

 

Izvor: Islamic History

Prijevod i obrada teksta: ImamSedin.

Khutbah: The rituals are over, did they leave a mark on us

via IFTTT

Khutbah: SUCRIFICE–EID DAYS ARE A REBIRTH FOR PEOPLE

via IFTTT

Eid Adha The Message of the Hajj today

via IFTTT