Ademova alejhi selam dova, nada za čovječanstvo!

 

Ademova alejhi selam dova, nada za čovječanstvo!

1. Stvaranje Adama i čast koja mu je ukazana:

Braćo i sestre u islamu,

priča o našem ocu Ademu a,s, označava sam početak ljudskog života. To je priča o stvaranju, iskušenju, grijehu, pokajanju i nadi.

Allah, dž.š., kaže u suri El-Bekara (2:34): „A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" – oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.“

Ova sedžda nije bila obožavanje, već gest časti - Allah je počastio Adema naredivši melekima da se poklone pred njim. Ali Iblis, iz arogancije i ljubomore, odbio je. Rekao je, kao što je spomenuto u suri al-A'raf (7:12): „"Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?" – upita On. – "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače" – odgovori on..'“

قَالَ مَا مَنَعَكَ أَلَّا تَسْجُدَ إِذْ أَمَرْتُكَ ۖ قَالَ أَنَا خَيْرٌ مِّنْهُ خَلَقْتَنِي مِن نَّارٍ وَخَلَقْتَهُ مِن طِينٍ.

2. Arogancija Iblisa i njegova misija

Od tog trenutka, Iblis je objavio rat čovječanstvu. Allah nam kaže u suri En-Nisa (4:118-119): Allah ga je prokleo, a on je rekao: „Prokleo ga Allah! A on je rekao: "Ja ću se, sigurno, potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova, i navodiću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovijediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!" A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!“

Iblis je obećao da će šaputati, uljepšati grijeh i učiniti da zabranjeno izgleda privlačno - baš kao što je učinio s našim ocem Ademom a,s.

3. Ispit u Džennetu

Allah dž,š, smjestio je Adema a,s, i njegovu ženu Havu u Džennet i dao im sve što im je potrebno. Rekao je, u suri El-Bekara (2:35): " I Mi rekosmo: "O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Džennetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!"."

Razmislite, draga braćo: Allah nije samo rekao: "Ne jedite s njega", nego "Ne približavajte mu se."

Jer kada se približimo granici grijeha, iskušenje postaje jače.

Kur'an koristi istu mudrost kada kaže: "I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!." (17:32) Upozoreni smo da se ne približavamo onome što vodi grijehu.

4. Pad i prvo pokajanje

Ali ih je šejtan prevario. Kao što Allah kaže u suri Taha (20:120): Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: "O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?

Jeli su s drveta i u tom trenutku shvatili su svoju grešku. Njihova prva reakcija nije bila poricanje, niti okrivljavanje, već pokajanje. Izgovorili su riječi zabilježene u suri El-Aʿrāf (7:23): „"Gospodaru naš" – rekoše oni – "sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni."

Ovo je bila prva dova za oprost u ljudskoj historiji. I Allah dž,š, im je, iz Svoje milosti, oprostio i sve nas naučio da su vrata pokajanja uvijek otvorena.

5. Pouke iz priče

(a) Krivnja nije prokletstvo - ona je znak vjere.

Kada vjernik griješi, osjeća bol u svom srcu. Ta bol nije kazna - to je Allahov dž,š, dar da vas vrati Njemu.

Poslanik, a,s, je rekao: „Ako te tvoje dobro djelo raduje, a tvoje loše djelo žalosti, onda si vjernik.“ (Aḥmad, 22813)

(b) Preuzmite odgovornost.

Adem (a.s.) je rekao: „Sami smo sebi nanijeli nepravdu.“ Nije rekao: „Šejtan me je natjerao da to uradim.“ Nije krivio svoju ženu.

Preuzeo je odgovornost - i Allah dž,š, je volio tu iskrenost.

Danas mnogi ljudi izbjegavaju odgovornost okrivljavajući društvo, prijatelje ili okolnosti.

Ali prava promjena počinje kada kažemo: „Ovo je bila moja greška. Trebam Allahovu pomoć.“

(c) Nikada ne gubite nadu u Allahovu milost.

Allah kaže u suri Ez-Zumar (39:53): "Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv."

Dokle god ste živi, ​​vrata pokajanja su otvorena.

(d) Pokajanje je obilježje istinskog vjernika.

Poslanik a,s, je rekao: "Svaki sin Ademov griješi, a najbolji od onih koji griješe su oni koji se pokaju." (Tirmizi, 2499)

(e) Allah voli one koji se iznova i iznova pokaju. U suri El-Bekara (2:222): "Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.”

Napomena: Al-Tawabin — oblik ukazuje na ponavljanje.

Čak i ako padnete stotinu puta, nastavite se vraćati Allahu.

6. Nada i obnova

Braćo i sestre, priča o Ademu (a.s.) nije priča o neuspjehu. To je priča o nadi, oprostu i novom početku.

Allah je želio naučiti čovječanstvo kako da se vrati Njemu.

Poslanik, a,s, rekao je u Sahih Muslimu (2748b): “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da vi ne griješite, Allah bi vas zamijenio ljudima koji bi griješili, a zatim tražili oprost, i On bi im oprostio.”

Ovaj hadis nije ohrabrenje na grijeh, već podsjetnik da je Allahova milost daleko veća od naših grešaka.

7. Samorefleksija

Zapitaj se, dragi brate i sestro:

• Bježim li od krivnje ili je koristim za promjenu?

• Preuzimam li odgovornost za svoje postupke?

• Vjerujem li da je Allahova milost veća od mojih grijeha?

Jer sve dok ti srce živi kajanjem i nadom ti si među ljudima koje Allah dž,š, voli.

Obnovimo, dakle, svoju vezu s Allahom dž,š.

Učinimo dovu našeg oca Adema dijelom naše dnevne molitve:

„Gospodaru naš, sami smo sebi nanijeli nepravdu, a ako nam ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti među gubitnicima.“

8. Praktični koraci ka tevbi

Braćo i sestre, pokajanje (tevba) nije samo riječ koju izgovaramo - ima uslove:

1. Odmah prekinite grijeh.

Ne možete tražiti oprost dok nastavljate s neposlušnošću i grijehom.

2. Osjećajte iskreno kajanje.

Poslanik a,s, je rekao: "Kajanje je pokajanje." (Ibn Madže, 4252)

3. Ako grijeh uključuje drugu osobu, vratite joj pravo ili tražite oprost.

 

I znajte ovo:

Ako napravite jedan korak prema Allahu, On će vam dotrčati. Kao u hadisu kudsi: "Ako mi se rob Moj približi za pedalj, Ja mu se približim za lakat..." (Buhari i Muslim)