Oct 9, 2017

Naš ponos je u hidžretskom kalendaru

Poruka hidžretskog kalendara

Imamsedin
18-Muharrem-1439
Okt-09-2017

Interesantno je kako smo olahko izbacili i zaboravili, da li namjerno ili u neznanju, a prije će biti u neznanju, jer mnoge stvari mi ustavri neznamo, a neznanje je jedan od glavnih ljudskih neprijatelja današnjeg modernog čovjeka!


Recimo, kako se desilo da smo mi potisnuli hidžretski kalenda i računanje vremena po hidžretskom alendaru, zašto, zašto se to i danas događa kada mnogi od nas govori, ma ne treba nam hidžretski kalendar kad već imamo ovaj (gregorijanske) imamo ovaj njihov a ne naš!


Činjenica je da je islamski ummet trenutno slabo vezan za hidžretsko računanje vremena za razliku od doba procvata, prvih generacija ili kako mi to uobičajno kažemo, ''zlatna generacija''. 

Ako pratimo našu povijest i povjesno bilježenje, vidjet ćemo da se prije pada hilafeta bilješke pisale hidžretskim datumima. Prije samog pada hilafeta kada se podijelilo Osmansko carstvo. Nakon slabljenja islamske vlasti i gašenja velikog hilafeta, muslimani su zamijenili svoj kalendar sa gregorijanskim kalendarom, kojeg cijenimo
i poštujemo.

S obzirom da je kršćanski kalendar u biti rimski kalendar, kojeg su preuredili neki kršćanski vladari i monasi i pripisali ga rođendanu Isaa, a.s., šest stoljeća nakon njegova rođenja, ili čak približno osam stoljeća. Mjeseci ovog kalendara, po kojem računamo vrijeme u svojim izvedenicama i značenjima imaju primjese paganstva, jer su povezani sa grčkim božanstvima i velikanima.


Naš identitet je u hidžretskom kalendaru

Nema sumnje da je računanje po hidžretskom kalendaru identitet ummeta. Povijest civilizacije pruža se kroz 13 stoljeća i u tom periodu nikada nije korišten neki drugi kalendar osim hidžretskog, tako su se vezali dani naše slave uz ovaj kalendar, kojeg smo se odrekli zbog našeg stanja i položaja te kao rezultat idejne okupacije.

U kontinuitetu nekoliko stoljeća nastavlja se zavjera s ciljem uklanjanja  hidžretskog kalendara i stavljanje istog u zaborav kod naroda. U 12. stoljeću po Hidžri ili 18. st po rođenju Isaa, a.s., kada je Osmanska država htjela da modernizira vojsku i oružje, tražili su pomoć od velikih evropskih zemalja (Francuske, Njemačke, Engleske…). Pristali su da im pomognu pod određenim uvjetima. Jedan od tih uvjeta bio je i ukidanje hidžretskog kalendara u Osmanskoj državi, pa su pod pritiskom i popustili.

U 13. st. po Hidžri ili 19. st. po Isau, a.s., kada je vladar Egipta tražio zajam u zlatu od Engleske i Francuske, kako bi pokrio troškove otvaranja Sueckog kanala, dali su im šest uvjeta od kojih je jedan bio i ukidanje hidžretskog kalendara, pa su ga i ukinuli 1292. hidžretske ili 1875. po Isau, a.s., a zamijenili su ga sa koptskim i gregorijanskim kalendarom.

Ako je njima toliko stalo da mi napustimo sljeđenje i računanje vremena po hidžretskom kalendaru, zašto su onda toliko tražili i zahtjevali da se ukine? A kako je olahko nama da prihvatimo tuđe. Nije čudno, jer se vidi njihov trud a naš zaborav, rezultat je tu, čak smo i mi spremno da se suprostavimo hidžretskom računanju vremena, ali vjerovatno iz neznanja.


Zbog toga historičari i mudri učenjaci kažu: “Ko nauči historiju, produžio je sebi život, a ko je ne nauči neće okusiti slast života od njegove gorčine!” To je zato što je historija dodatno iskustvo, i njegovo iskustvo postaje mnogostruko veće i na taj način produžuje čovjeku život, postaju mu jasne zamke, nedostaci, pokazuju mu se znakovi moći i životne snage. Historijom otkrivamo ono što je bilo, postaje nam jasna naša sadašnjost, i s njom predviđamo našu budućnost.

Molim Allaha dž,š, da nam da snage da se vratimo svome, da čuvamo i njegujemo svoje, a da tuđe oštujemo.

Sep 30, 2017

Dan ašure – Dan propasti zulumćara i tirana

Dan ašure – Dan propasti zulumćara i tirana

Piše: Dr. Ragib es-Serdžani
Svaki musliman mrzi zulum i nepravdu i raduje se njenom porazu i nestanku, svejedno da li se zulum i nepravda činili muslimanima ili nemuslimanima. Zulum i nepravda su omraženi u svim oblicima. U hadisi-kudsiji, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je Allah, dž.š., rekao: ”O robovi Moji, Ja sam Sebi zabranio zulum (nepravdu), i vama to zabranjujem, pa ne činite zulum jedni drugima!” (Muslim)
Kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, učinio Hidžru u Medinu, zatekao je Jevreje da poste Dan ašure (deseti dan mjeseca muharrema), pa ih je upitao: ”Zbog čega postite ovaj dan?” Odgovorili su: ”Ovo je blagoslovljeni dan. Dan u kojem je Allah spasio Izraelćane od njihovog neprijatelja, pa je zbog toga Musa, a.s., postio ovaj dan.” Na to je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ja sam preči Musau, a.s., od vas”, i postio je taj dan i naredio je muslimanima da ga poste. (Buharija i Muslim)
Na početku je taj post bio obavezan sve dok nije naređen post mjeseca ramazana. Od tada je post Dana ašure spušten na stepen nafile – dobrovoljnog posta.
No, i pored toga, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, skrenuo je pažnju muslimanima da ne zanemaruju post toga dana, rekavši: ”Post na Dan ašure briše grijehe od protekle godine.” (Muslim)
Ovdje se moramo zapitati: zašto tolika posvećenost ovom danu kod muslimana? Odgovor je vrlo jednostavan i jasan, kao što je i cilj veličanja ovog dana i posta u njemu uzvišen. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, želio je da se taj veliki dan nikada ne zaboravi i da on kod muslimana ne prođe tek tako a da o njemu ne razmišljaju. Želio je da se barem jednom u godini sjetimo ovog krupnog događaja i velike pouke koju on u sebi krije.
Naime, Jevreji su dugi niz godina živjeli pod teretom zuluma i tiranije, tako da su stekli dojam da je pobjeda i izbavljenje daleko. Nada u bolje sutra kod njih je bila gotovo umrla i bili su ubijeđeni da će faraon zauvijek ostati na vlasti i da će njegova zulumćarska vojska činiti nasilje nad Jevrejima makoliko se oni pokušavali suprotstaviti tom zulumu i tiraniji.
I šta se onda desilo? 
Desilo se to da je faraon poveo ogromnu vojsku da pređe preko mora, nakon što se ono, Allahovom voljom, otvorilo Musau, a.s., i njegovim sljedbenicima koji su bježali od faraonovog zuluma, pa se u jednom trenu u tom moru utopio i faraon i njegova vojska. Taj događaj nam je, kroz kur'ansko kazivanje, svima dobro poznat, i on je, prije svega, dokaz Allahove svemoći, ali isto tako i dokaz da će tirani i zulumćari nestati sa scene ma koliko njihova vlast trajala.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Allah ostavlja vremena zulumćaru, ali kada odluči da ga kazni, onda mu nema spasa.” Zatim je proučio ajet: Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno.” 
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, želio nam je poručiti da nada u bolje sutra nikada ne smije umrijeti u našim srcima, bez obzira u kakvim iskušenjima živjeli. Iskušenja će sigurno proći i Allah će dati izlaz i olakšanje, jer sretan kraj pripada vjernicima.” (El-A'raf, 128.)
Zatim, poručuje nam da stradanje faraona kao zulumćara nije nikakva iznimka, već je to pravilo za sve zulumćare, kao što stoji u ajetu: A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije kojih smo druge narode podigli!” (El-Enbija’, 11.)
Kako se samo duboka poruka krije u Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: ”Ovo je faraon našeg ummeta!”, koje je izgovorio na dan Bitke na Bedru kada je poginuo vođa nevjernika, Ebu Džehl.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, jednom riječju je povezao faraona iz Musaovog, a.s., doba, koji se u Kur'anu mnogo puta spominje, i Ebu Džehla, kako bi nam bilo jasno da faraon nije samo jedan čovjek koji je živio u određenom vremenu i obilježio ga zulumom i nepravdom, da bi onda zauvijek nestao zajedno sa svojim zulumom. On je zapravo simbol, slika i prilika zuluma i tiranije koja se ponavlja kroz ljudsku povijest u različitim osobama. U kur'anskoj slici faraona prepoznaje se slika i opis svih zulumćara i tirana kroz ljudsku povijest, njihov život, način razmišljanja i metode koje su koristili i koje koriste u sprovođenju svoje tiranije, kao i odnos i stav vjernika prema faraonskoj tiraniji. To je također i jedinstvena slika njihovog ponižavajućeg kraja i propasti,  bez obzira na njihovu oholost, prividnu moć i količinu učinjenog nasilja.
Gornjim riječima, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao nam je na neprolaznost, aktuelnost i svevremenost Kur'ana kao Allahove objave. I kad god muslimani čitaju kur'ansku pripovijest o faraonu iz Musaovog, a.s., vremena, pred sobom vide sliku faraona iz svoga vremena, kao i iz drugih vremena i perioda. Mnogo je faraona prodefilovalo Zemljom, samo što su u različite odore bili ogrnuti. Nekada su svoj zulum sprovodili u odjeći okorjelih pagana i idolopoklonika, nekada u mantijama krstaša inkvizitora, nekada u odjeći divljih tatarskih hordi, nekada u odori zapadnih kolonizatora i porobljivača, a nekada, bogami, i u odjeći muslimana.
Bilo ih je mnogo i bit će ih još mnogo, ali je jedno sigurno – sve njih čeka propast i ponižavajući kraj. Eto, to je pouka Dana ašure koju uvijek moramo imati na umu.
Dan ašure je blagoslovljen dan, u tom danu je poražena nepravda, u tom danu je pobijedila vjera u Allaha, u tom danu se pokazala Allahova svemoć i tiranska nemoć.
Molimo Allaha da nam omogući da doživimo takav dan u kojem ćemo gledati konačan poraz nepravde i tiranije i u kojem će se visoko podići zastava ponosa i dostojanstva vjernika. Amin!
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Aug 19, 2017

Propisi o namazu pomračenja suca ili mjeseca

Propisi o namazu pomračenja suca ili mjeseca

Hvala Allahu dž,š, koji nas je počastio uputom, neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda a,s, koji nam je naš din i našu vjeru pojasnio!

Ovih dana se dešava jedan od Allahovih dž,š, znakova i ajeta, svakako to je pomračenje sunca, naš poslanik a,s, nam savjetuje da ako se to desi da obavljamo namaz dok traje pa sve dok ne prestane. 


U islamu postoje vrste namaza kao što i samo znamo, od onih pet svakodnevnih koji su obavezni, preko sunneta, zatim dobrovoljnih ili nafila, noćnih ili kijam, teravih namaz, dženaza namaz, bajram namaz, tevba, istihara, i kusuf i husuh namaz. 

Svakako Kusuf namaz je pomračenje sunca dok je husuf namaz pomračenje mjeseca, prvo se dešava po danau dok drugo po noći. Jedan od predznaka Sudnjeg Dana je često dešavanje kusufa i husufa tj; pomračenje sunca i mjeseca! 

Prenosi Aiša, radijallahu anha, i kaže: "Pomračilo se Sunce za vrijeme Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je poslao ko će pozivati: ES-SALATU DŽAMIATUN, te je stao naprijed i klanjao dva rekjata sa četiri rukua i četiri sedžde." Kaže Aiša: "Nikada nisam učinila duži ruku' niti dužu sedždu od tih." (Buharija i Muslim)

Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: "Naglas je učio Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u namazu pomračenja Sunca." (Buharija i Muslim)

Prenosi Abdullah ibni Abbas, radijallahu anhuma, i kaže: "Pomračilo se sunce za života Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pa je klanjao, a i ljudi sa njim. Dugo je stajao na kijamu, koliko bi se proučila sura Bekara, zatim je učinio ruku' na kome se dugo zadržao, potom se uspravio i stajao na kijamu dugo, ali manje nego na prvom kijamu. Iza toga opet učinio ruku', ali kraće nego prvi ruku', zatim se uspravio, te spustio na sedždu. Iza toga je ustao i dugo stajao na kijamu, ali manje nego na prvom, zatim je učinio ruku' zadržavši se dugo, ali kraće nego na prvom rukuu', potom se ispravio i dugo ostao na kijamu, ali kraće nego na prvome. Iza toga je učinio ruku', zadržavši se dugo, ali kraće nego na prvom rukuu', zatim se uspravio, te sedždu učinio, a potom završio namaz, a sunce se u potpunosti pokazalo. Onda je rekao: "Zaista su Sunce i Mjesec dva Allahova ajeta (znaka) među mnogobrojnim i ne pomračuju se zbog smrti ikoga ili života, pa kada vidite to, spominjite Allaha." Prisutni rekoše: "Vidjeli smo te da nešto dohvaćaš sa ovog svog mjesta, zatim smo te vidjeli da se vraćaš nazad?!" On tada reče: "Ja sam vidio džennet, pa sam dohvatio iz njega jedan grozd i da sam ga uzeo jeli biste sa njega dok je ovog svijeta. I vidio sam vatru džehennemsku, pa ne ugledah strašnijeg prizora kao današnjeg nikad prije, i vidjeh da su većina njegovih stanovnika žene." Prisutni rekoše: "Zašto Božiji Poslaniče?" On reče: "Zbog njihovog nijekanja." - "Nijekanja Allaha?" - neko dodade, a on odgovori: "Zanijeću dobro u bračnom životu i zanijeću dobročinstvo. Ako jednoj od njih činiš dobro cijelog života, zatim vidi nešto od tebe (što joj nije drago) kaže: "Nikad od tebe ne vidjeh dobra (hajra)." (Buharija i Muslim)

Kako se klanja Kusuf i Husuf namaz:

Namaz prilikom pomračenja Sunca ili (pomračenje mjeseca) se klanja u džematu za imamom u džamiji, ne uči se ezan niti ikamet. Sastoji se od dva rekata. Na prvom se uči duže, zatim se učini ruku' i na njemu se duže zadrži, potom se ispravi na kijamu i uči ponovo Fatiha i nešto iz Kur'ana, ali kraće nego na prvom kijamu, zatim se učini drugi put ruku' i malo se duže na njemu zadrži, te se potom ispravlja i obavljaju dvije sedžde na kojima se zadržava, i to je opis prvog rekjata, a drugi je isti kao i ovaj, s tim što se na njemu kraće uči nego na prvom i manje zadržava na rukuu' i sedždi nego na prvom. Na kraju se selamom završava ovaj namaz. 

Koliko dugo traje Husuf i Husuf namaz:

On traje od početka pomračenja Sunca ili (pomračenje mjeseca), pa sve dok ova pojava u potpunosti ne prođe. Lijepo je nakon namaza uputiti nekoliko poučnih riječi prisutnima u kojima ćemo ih podsjetiti na Allahovu veličinu, tebareke ve teala, te na nužnost činjenja tevbe (pokajanja) i dobrih djela i klonjenja loših i pokuđenih. Treba ljude upozoriti na Sudnji dan i strahote polaganja računa na njemu pred Svevišnjim. Da Uzvišeni Allah, subahenehu ve teala, nagradi sve one koji ožive ovaj sunnet Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. 

Sve vrste gatki i praznovjerja vezane za ovaj dogadaj i druge su strogo zabranjene i pokudene. Zato, oni koji su prije gatali kao i neki danas da sunce ili mjesec nestaju zbog smrti nekog od Allahovih robova, to nije istina, već ovo ukazuje na Allahovu dž,š, Veličinu, Moć i Snagu, zato je potrebno se potpuno predati Allahu i biti iskreni Allahov rob, te se zahvaliti na blagodatima imana i vjere u Uzvišenog Allaha. Zato treba odbaciti svaku vrstu sujevjerja, i gatanja i vjerovati samo u Jednog Jedinog Allaha dž,š.

Molim Allaha a nam pomoge i da nas sačuva raznih iskušenja i da nam učvrsti vjerovanje u Njega, Amin ja Rabbel Alemin.

Imamsedin August 19-2017 / 27-Zul Ka'de 1438H

Aug 18, 2017

Važnost iskrenosti u vjeri / The Importance of Sincerity in Religion

Važnost iskrenosti u vjeri
(zadnja hutba u mjesecu Zul Ka'detu- zadnja poruka)


Osnovna svrha za koju smo mi stvoreni ''ljudska bića'' jeste da obožavamo Allah dž,š: Ja sam stvorio Džinne i ljude samo da me obožavaju. Ez-Zarijat: 56.

Bez iskrenosti, obožavanje bilo koje vrste nema duhovne koristi. Obično mi vršimo djela u islamu sa namjerom da se pokažemo, da zadovoljimo druge, ili da dobijemo ovosvjetsku nagradu ili pohvalu. Onda kad ne dobijemo pohvalu ili nagradu koju tražimo, ili kada nema nikoga da se pokažemo, mi to isto djelo napuštamo.

Bilo koji čin/djelo religiozne predanosti, ne bi trebalo da bude u namjeri da se pokazujemo/pretvaramo. Kada pokazivanje postane dio samog djela, onda to djelo se pretvara iz jednog stanja u drugo tj; to djelo prelazi iz stanja hvalevrijednim djelom u stanje krivog djela, kao u slučaju onih koji klanjaju da budu viđeni; A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju. Al-Mauun: 107.

Osnovni uslov za Allahovo prihvatanje dobrog djela je ikhas (apsolutna iskrenost). I kada je u pitanju iskrenost u islamu, namjera/nijet je temelj.

Poslanik (SAWS) ukazao je na značaj namjere u nekoliko hadisa. U hadisu Ebu Hurejre r,a, Poslanik (SAWS) je rekao: ljudi će biti proživljeni (na Danu Sudjenjem) prema njihovim namjerama. Ibn Majah.

Prenešeno je od nekih selefa; Ko god bi volio da njegova dela budu potpuna, neka ima dobru namjeru. Ibn Redžeb, Jaami 'Uloom wal Hikam.

Ibn Adžlaan je rekao: "Djelo nije ispravno, osim u tri slučaja; Takvaluk/Bogobojaznost, dobra namjera/nijet i ispravnost", a Abdullah Ibn El-Mubarak je rekao: Možda se malo djelo uveća zbog namjere/nijeta, a možda se veliko djelo svede na minimum isto zbog namjere/nijeta". Smisao ovoga je da osoba može učiniti djelo koje izgleda beznačajano u vjeri, ali zbog iskrene namjere da bude Allahu drago djelo, na sličan način, osoba može učiniti ono što izgleda da je ogromno djelo, ali zato što njegova namjera nije bila iskrena, to djelo ima malo ili nikakvog značaja kod Allaha dž,š.

Riječ 'ikhlaas' potiče od arapske riječi akh-la-sa, koja u terminologiji dina/vjere znači da se djelo oslobađa od prikazivanja (ri'yaa). Ovo značenje se nalazi u Allahovim rečima: Ali oni koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje, biće s vjernicima, a Allah će, sigurno, vjernicima veliku nagradu dati. "An-Nisa: 146.

Svrha istinskog islama jeste da ostaje religija Allaha dž,š, i da je to isključivo Njegovo. Islam ne pripada nama, nismo slobodni da napravimo  islam onako kako nama paše, ili da dodamo ili oduzmemo od islama što god hoćemo. Dakle, svako djelo da bi bilo primljeno kod Allaha, moramo biti iskreno prema Allahu, tj; da imamo iskren nijet. Namjera osobe je više važna nego samo njegovo djelo.

Iskrenost sama po sebi može biti teška: iskrena namjera može biti težak poduhvat za mnoge od nas, a mnogi i ne znaju šta je iskrenost ili da se osoba sama zavarava i da veruje u to da je iskren, a u stvari nije. Bilo je prenešeno da je Seh'l ibn Abdullah da je Et-Tustari rekao: Nema ničeg teže za samog sebe od iskrenosti.

Od mnogih razloga zbog kojih ljudi trpe duhovnu disfunkciju i idući napred i nazad u svojoj vjeri, postoje dva vrijedna pomena ovde; Prvo je da mnogi muslimani ne smatraju/ne misle da će biti iskušavani u svom vjerovanju. Oni žele da sve bude onako kako oni žele, u svim vremenima bez ikakvih izazova. Ovo je nerealno kako Allah jasno kaže: Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi vjerujemo!" i da u iskušenje neće biti dovedeni? Realnost je da vjerovanje mora biti testirano djelima, da potvrdi istinu onih koji su iskreni ili ospori one koji lažu. A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. Al-Ankabuut: 3.

Drugi uzrok duhovne disfunkcije kada je u pitanju iskrenost, jeste to što kada osoba nije svijesna onoga što je iskrenost, pa samim tim i zanemaruje njegovog značaj. Ovo se vidi kod mnogih ljudi koji svoj islam smatraju prolaznim mamcem. Kad ljudi nisu iskreni u svom verovanju, i oni se lahko predaju kad god stvari ne idu na način kako oni vole; Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.! Al-Hajj: 11.

Još jedan problem je u tome što mnogi ljudi žele da umire sve strane, ili da ostanu neutralni u svim pitanjima koja utiču na pitanja vjere. Da bi bio iskreni Allahov rob, moramo biti spremni da ostanemo pristojni tokom teškoća i lahkoća.

Polahko ali sigurno ulazimo u vrijeme Dedžala (Antihrista). Istina se prikazuje kao neistina i pogrešno, a neistina i pogrešno kao istina i dobro!

Moj savjet za sve nas je da ostanemo čvrsti i iskreni u našoj vjeri tokom ovog vremena i tokom vremena koja nam dolaze, i da činimo djela u ime Allaha dž,š. U suprotnom, bit ćemo poljuljani kao kad vjetar puše, sad desno sad lijevo.

Iskrenost može osloboditi čoveka zbunjenosti, robovanja ljudima i da pročisti i prosvijetli ljudsku dušu i da je učini da robuje samo Allahu dž,š.


Kada osoba nije iskrena u vezi sa svojim vjerovanjem i djelima koja čini, takvi će biti stalno razočarani, jer duhovna nagrada za dobra djela može doći samo od Allaha dž,š; Niko drugi ne može da nadoknadi duši za ono što radi. Takve osobe će se često žale kako su radile to i to i da ih niko ne cijeni niti ono što su oni uradili. Beskrajnost i neiskrenost je siguran recept za duhovni bankrot.

August 18-2017 / 26-Zul-Ka’dah 1438H

Iskrenost u slijeđenje, kur'ansko kazivanje / Sincerity in following, Qur'anic story

Iskrenost u slijeđenje, kur'ansko kazivanje

Draga braćo,  sva kur'anksa kazivanja su jednako važna, ipak, kazivanje o Musa a,s, i njegovom narodu su posebno zanimljiva i poučna.

Musa, a,s, je vjerovjesnik s kojim je Uzvišeni Allah dž,š, govorio na Sinaju. On se rodio i rastao u okrilju Allahove milosti unatoč faraonove oholosti. On je svoj narod poveo iz ropstva u slobodu s vjerom u Boga dž,š, i nadom u spas i pobjedu. On je imao rođenog brata koji mu je pomagao. Ali, Musa a,s, je imao, i onog Samiriju koji mu je odmagao, koji mu je rođenog brata i cijeli narod njegov na krivi put navodio. Zaslijepljen idejom o ''zlatnom teletu'', Samirija nije vidio blagodat spasa od faraonovog ropstva, nije razumio Musaov boravak na Sinaju, i nije prihvatio Allahove zapovijedi Benu Israilu. Umjesto toga, Samirija je „pa im izlio tele koje je davalo glas kao da muče, i oni su onda rekli: "Ovo je vaš bog i Musaov bog, on ga je zaboravio! Sura Taha 88.

Kada se, nakon četrdeset dana, Musa, a,s, vratio sa Sinaja gdje je čuo sve važne Allahove zapovijedi, imao je šta vidjeti – njegov narod se klanjao Samirijevom zlatnom teletu. “O Harune, - povika Musa – šta te je spriječilo kada si ih vidio da su zalutali, da za mnom nisi pošao? Zašto nisi zapovijed moju poslušao!? Taha 92-93.

O sine majke moje – reče Harun – ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: Napravio si podjelu među sinovima Israilovim i nisi postupio onako kako sam ti rekao!“. Taha 94.

Ovo kur'ansko kazivanje o Musau, Harunu i Samiriji nudi nam se da shvatimo koliko je važno čuvati jedinstvo naroda, pa i onda kad Samirija napravi zlatno tele, jer grijeh zlatnog teleta – kako nam sugerira Harun – je lakši od grijeha razdora i podjele među ljudima.

Jer, ljudi se lakše oslobađaju od zablude nego od zavade. To je zato što smutnja, zavada i podjela među ljudima zbog vjere, nacije ili rase uzrokuje kolektivnu nesreću, dok su zabluda i krivovjerje čin individulane svijesti koja se vremenom pomjera ili mijenja prema istini.

Draga braćo, hoćemo li mi krenuti putem Musa'a a,s, ili će krenuti putem Samirija? Hoćemo li se klanjati ''teletu'' tj; prihvatiti zabludu, i ne islamski način življenja ili ćemo prihvatiti vjerovanje u Boga dž,š,?

Hoećmo li biti poput Haruna a,s, i trpiti Samiriju tj; zabludu, samo zato da bi sačuvali svoje jedinstvo, kako se nebi podjelili!? Nismo li i mi narod/muslimani poput naroda Musaovog kojem je Allah pomogao da se spasi od Faraonovog zuluma?

Jer draga braćo, Faraonov zulum se još širi Zemljom, ali i pored zuluma i nepravde prema nama, opet smo mi narod kome Allah pomaže. I, nismo li i mi narod koji, nakon svega što nam se dogodilo i još se događa, treba da sluša Allahove zapovijdi koje Musa, a,s, donosi sa Sinaja?

I treba da razumije Harunovu poruku da se ne smije praviti među ljudima podjela ni onda kada neki krenu krivim putem, a kamoli onda kad većina krene pravim putem.

Ja molim uzvišenog Allaha dž,š, da budemo od onih koji će odbiti da se klanjaju zlatnom teletu! I da odbijemo poziv Samirija i svih onih koji zovu u zabludu i nepokornost uzvišenom Allahu. Molim Allaha dž,š, da budemo od onih koji će prihvatiti poziv Musa'a a,s, i onih koji pozivaju tom putu.

Da odbijemo međusobnu podjelu i prihvatio Harunovu pobjedu jedinstva i sloge. Mi se ne djelimo po mezhebima, po rasi, po boji kože jezika i kulture, mi smo muslimani, naša vjera je islam, naša Knjiga je Kur'an, naš poslanik je Muhammed a,s, i svo ostali.

Mi smo dovoljno zreli da znamo praviti razliku između pravog i krivog puta u vjeri. No, to ne znači da mi ne želimo od nikoga ništa učiti. Naprotiv, mudrost je izgubljena stvar, pa gdje god je nađeš uzmi je. Ali, mi smo dovoljno svjesni da je naše pravo i obaveza da za svoju sudbinu budemo sami odgovorni.
Stoga ne treba bježati od slobode da bi se izbjegla odgovornost. Ne treba se bojati samoga sebe. Treba biti hrabar i preuzeti odgovornost pred Bogom i svijetom. Treba biti iskren sa samim sobom. Nije dovoljno da se samo volimo u vjeri, već je potrebno da se i međusobno poštujemo u poslu.

Ne smije nas niko dijeliti na prave i krive muslimane, na vehabije i sufije, na sunnije i šije, na vjernike i nevjernike, na patriote i izdajnike.  Ne smijemo slijediti one koji šire smutnju među nama, jer “grijeh smutnje  gori je od grijeha ubojstva“ – kaže se u Kur'anu. Mi smo takvi kakvi smo – ni najbolji, ali ni najgori.

Imamsedin / August 11th 2017 / Dhul Qa’dah 19th 1438H

Jul 14, 2017

Islamski način života - Ključni principi za uspjeh (drugi dio) slamic Way of Life – The Key Principles to Success (part 2)

Islamski način života - Ključni principi za uspjeh (drugi dio)

treća ševalska poruka (hutba)


Pored zadovoljstava i nagrade na budućem svijetu, druga glavna uloga koju religija ili vjera obavlja jeste podučavanje moralnim principima.

Štaviše, ovi moralni principi ne treba samo da se čitaju ili razumiju, nego ih treba staviti u praksu (pretvoriti ih u djelo) na ovom svijetu tako da sljedbenici religije predstavljaju svoju religiju na najbolji način i na osnovu života koji žive, tako da bi dobili odgovarajuću nagradu na Budućem Svijetu. 

Islam je kompletan kod života i nudi detalje o svakom aspektu života. Prema tome, sljedeći instrukcije i upute islama, možemo na najbolji način živjeti svjetski život moralnih vrijednosti.

Međutim, postoje i drugi koji misle da sljeđenje islamskih moralnih principa i vrijednosti, ustvari islam otuđuje i odvodi od ovog svijeta i ometa njihov način ostvarivanja uspjeha u ovom životu, na dunjaluku. Takva koncepcija o islamu je pogrešna i nema nikakve veze sa pravom porukom islama.

Islam ohrabruje svoje sledbenike da žive ovaj svetski život na najbolji način i protivi se apstinenciji i samoodricanju. Govorili smo o 3 ključna principa za uspjeh i to: 1- Vjerovanje u Allaha dž,š, 2- Postojanst i stabilnost, 3- Težnja ka dobru, danas govorimo o još tri.

4- Savjetovanje sa drugima: Drugi važan islamski princip koji može pomoći u postizanju uspjeha u životu je konsultacija sa drugima. To je jedan od najvažnijih aspekata odlučivanja, koji ljudi ignorišu prvenstveno zbog svoje arogancije i utiska da sve to znaju. Kad se osoba konsultuje sa drugima u vezi sa bilo kojim pitanjem, šanse su da osoba dobije uvid u neku novu perspektivu, koja u početku ne bi bila jasna osobi, pa bi se postigla bolja odluka koja garantira uspjeh. Allah dž,š kaže u suri Ali Imran 159: i dogovaraj se s njima.

Zbog toga, bez obzira da li imate sva znanja koja su potrebna za donošenje odluke, mudra podloga koja garantuje uspjeh je konsultacija sa drugima.

5- Učinite lakšim drugima život: Jedan od glavnih problema sadašnjeg svijeta je to što se ljudi trude da olakšaju svoj život na račun drugih. Ovaj pristup je pogrešan, a islamski princip je da se život drugih učini lahkim kako bi postigli uspjeh. U Kur'anu, Allah dž,š, kaže u suri El-Kasas 77: "I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine."

Prema tome, treba pokušati da učinimo dobro drugima i učinimo njihove živote lahkim, pošto je nagrada od Allaha dž,š. U pogledu nagrade za dobra djela, Allah dž,š, kaže u suri Junus 26: One koji čine dobra djela čeka nagrada, i više od toga!

Prema tome, kada se dobro radi sa drugima, musliman mora zapamtiti da je nagrada od Allaha dž,š, i ta nagrada je jedini uspjeh koji osoba treba da poželi.

6- Razlikovanje dobra od lošeg: Ovaj svijet je pun iskušenja, ako se sa ovim iskušenjima ne postupi na lijep i pravi način, odvest će nas u neznanje a da to i ne osjetimo. Stoga, kako bi to učinili, musliman bi trebao da razlikuje između ispravnog i pogrešnog i zastupa pravdu i zabranjuje krivdu i pogrešno da bi postigao usjpeh u pravom smislu. Allah dž,š kaže u suri Ali Imran 110: Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.

Stoga, kako bi se postigao uspeh na islamskim principima, vjernik treba da se uzdrži od lošeg i da se obavezuje da čini dobro bez obzira na okolnosti.

Zaključak, kao što smo spomenuli i ranije, da je islam kompletan kod života, a ako muslim želi da uspije na ovom kao i budućem životu, najbolji način i solucija za to je da se ponaša i obnaša po islamskim principima.

Imamsedin – Juli - 14-2017 / 20-Ševval – 1438h
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Naš ponos je u hidžretskom kalendaru

Poruka hidžretskog kalendara Imamsedin 18-Muharrem-1439 Okt-09-2017 Interesantno je kako smo olahko izbacili i zaboravili, ...