Mudrost zabrane pretjerivanja u vjeri

Mudrost zabrane pretjerivanja u vjeri

Pretjerivanje ili ekstremizam u Šerijatu znači čovjekov prelazak preko granice koju je postavio Zakonodavac zato što smatra da je ono što traži Šerijat nedovoljno, pa radi više, misleći da je to šerijatski pohvalno.

Mudrost zabrane ekstremizma iznosimo onako kako ju je objasnio šejh dr. Jusuf el-Karadavi, samo u skraćenom obliku, (Es-Sahve el-islamijjeh bejne-l-džuhudi vet-tetarruf, str. 29):

1.   Ekstremizam odbija ljude.

Kada bi manji broj ljudi i prihvatio ekstremizam, za većinu je on neprihvatljiv, dok je Šerijat zakon za sve, a ne za samo za određenu skupinu. Zato se Vjerovjesnik, a.s., naljutio na svog velikog prijatelja Mu’aza kada je oduljio namaz koji je klanjao kao imam, zbog čega se na njega potužio jedan od klanjača, pa mu je rekao: “Zar da ti, Mu’aze, ljude stavljaš u iskušenje?” Taj ukor je ponovio tri puta. (Hadis bilježi Buharija (673) a prenosi ga Džabir b. Abdullah el-Ensari).

Drugom prilikom je ljutito rekao: “O ljudi, neki od vas ljude razgone. Ko od vas predvodi ljude u namazu, neka skrati jer među njima ima bolesnih, starih, nemoćnih i onih s potrebom“. (Hadis bilježe Buharija (5759) i Muslim 172/466) a prenosi ga Ebu Mes’ud el-Ensari). Zato Allahov Poslanik, a.s., šalje Muaza i Ebu Musaa u Jemen, savjetujući ih: “Olakšavajte, a ne otežavajte, obradujte a ne rastjerujte. A vas dvojica privoljavajte i ne razilazite se!” (Hadis bilježe Buharija (2873) i Muslim 7/1733) od Seida b. Ebi Burda).  Omer, r.a., je rekao: “Nemojte Allaha omraziti Njegovim robovima tako što neko od vas kao imam (predvodnik) u namazu odulji namaz, pa ljudi zamrze to što klanjaju!“.

2.   Ekstremizam je kratkog vijeka.

U ekstremizmu se ne može dugo ustrajati. Čovjek se brzo zasiti, jer su njegove mogućnosti ograničene. Ako čovjek u pretjerivanju i ustraje jedan dan, već narednog dana se zamori i počne posrtati u hodu. Mislim na napor koji trpe njegovo tijelo i njegova duša, zbog čega se zasiti i odustane od činjenja dobrih djela ili se okreće u suprotnom pravcu mijenjajući pretjerivanje zanemarivanjem. To je očigledno i dobro poznato.

Zato je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Osoba koja iscrpljuje svoju jahalicu do iznemoglosti (munbett) niti željeni put pređe niti jahalicu sačuva!“. (Dio hadisa koji bilježi El-Bejheki u djelu El-Kebir (3/18/4520).  Stoga plemeniti Poslanik, a.s., savjetuje: “O ljudi, od dobrih djela činite onoliko koliko možete. Allahu neće dosaditi sve dok vama ne dosadi, a Allahu su najdraža ona djela koja su najtrajnija pa i ako su mala“.( Hadis bilježe Buharija (5523) i Muslim (215/782). 

Ibn Abbas, r.a., kazuje: “Jedna sluškinja Allahovog Poslanika, a.s., je danju postila a noću klanjala nafile (dobrovoljne namaze), pa su o tome obavijestili Allahovog Poslanika, a. s, a on je rekao: “Svako djelo ima svoju oštrinu a svaka oštrina traži odmor i opuštanje. Onaj ko se bude odmarao u skladu s onim što sam ja radio, taj je upućen, a onaj ko opuštanje bude tražio u nečemu drugom, taj je zalutao!“. (Hadis spominje El-Hejsemi u djelu Medžme’u zzevaid (3560) i kaže: “Hadis bilježi El-Bezzar a njegovi prenosioci su pouzdani (sahih).

Allahov Poslanik, a.s., je također rekao: “Vjera je lahka i niko sebe neće obavezati ibadetima preko svojih mogućnosti a da mu to neće pričiniti poteškoće. Zato budite umjereni. Nastojte biti blizu ispravnog, budite radosni i sebi olakšajte malo jutrom, krajem dana a malo noću“. (Hadis bilježi Buharija (39), a prenosi ga Ebu Hurejre, r.a.).  

Allame El-Menavi u komentaru ovog hadisa kaže: “Niko se neće pretjerano predati ibadetu a da ga to ne optereti, pa da taj ibadet nekada ne mogne obavljati''. Riječi: “Zato budite umjereni!” znače: “Držite se onoga što je ispravno bez pretjerivanja i bez nemarnosti.” Riječi: “Nastojte biti blizu ispravnog” znače: “Ako ne možete u cijelosti učiniti dobro djelo, učinite od njega onoliko koliko možete“. Riječi: “Budite radosni!” znače: “Radujte se nagradi zbog trajnog činjenja dobrog djela, pa i kada je ono malo“.

3. Nema ekstremizma bez nepravde i nasilja.

Svako pretjerivanje je atak na tuđa prava, a tuđa prava se moraju poštovati i dug prema drugima se mora vratiti. Jedan mudrac je lijepo rekao: “Nikada nisam vidio rasipništvo a da se time nije zakinulo nečije pravo“. Allahov Poslanik, a.s., je rekao Abdullahu b. Omeru, r.a. nakon što je čuo da se ibadetom iscrpljuje toliko da zapostavlja pravo svoje supruge koje ona ima kod njega: “Abdullah, da li je tačno ono što mi pričaju o tebi, da danju postiš a noću klanjaš?!” Abdullah odgovori: “Da, Allahov Poslaniče“. Poslanik, a.s., mu reče: “Nemoj tako raditi, nego posti i mrsi. Klanjaj nafile i spavaj. Tvoje tijelo ima svoje pravo kod tebe, tvoje oči imaju svoje pravo kod tebe, tvoja supruga ima svoja prava kod tebe i tvoji gosti imaju svoja prava kod tebe.” Tj. svemu daj pravo koje mu pripada i nemoj ići ni u jednu krajnost na račun druge strane.

Ugledni ashab Selman Farisi je tako postupio sa svojim pobratimom Ebu Derdaom. Imam Buharija bilježi: “Allahov Poslanik, a.s., je pobratimio Selmana i Ebu Derdaa. Njih dvojica su se mnogo voljeli. Jednom je Selman posjetio Ebu Derdaa i njegovu suprugu Ummu Derda zatekao u pohabanoj odjeći, pa je upitao: “Šta je s tobom?” Odgovorila je: “Tvoj brat nema potrebe za ovim dunjalukom.” Kada je Ebu Derda stigao kući i pred njih bilo postavljeno jelo, Selman mu reče: “Jedi!“, a on reče da posti. Selman ponovo reče: “Ako ti nećeš jesti, neću ni ja“. Zatim su skupa jeli. Kada je nastupila noć, Ebu Derda je ustao da klanja nafila-namaz, a Selman mu reče: “Lezi i spavaj!” Još jednom je pokušao ustati da klanja, ali ga je Selman ponovo vratio. Kada je noć bila pri kraju, Selman ga dozva: “Hajde sada ustani da klanjamo“. Nakon namaza Selman je rekao: “Tvoj Gospodar ima Svoje pravo kod tebe, ti imaš svoje pravo kod sebe samog i tvoja supruga ima svoja prava kod tebe. Svakome daj ono što mu pripada“. Ebu Derda o tome obavijesti Allahova Poslanika, a.s., a on mu reče: “Selman je u pravu“.