RAD I STICANJE IMETKA
Dr. Jusuf el-Karadavi u ciklusu „Šerijat i život“ katarske televizije El-Džezira, emitirano 19. septembra 2010
O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte – ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak – i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv (En-Nisa,29). O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stiečete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo (El-Bekare,267)
Sticanje imetka i ostvarivanje zarade važni su faktori u životu čovjeka. Građevinarstvo, zanatstvo, poljoprivreda i trgovina su temelji na kojima počiva civilizacija i bez kojih su nezamislivi život i progres čovječanstva. Na Sudnjem danu čovjek će biti pitan o svom imetku; kako ga je stekao i u šta ga je potrošio.
Sticanje imetka
Šta je, ustvari, sticanje imetka? Sticanje imetka ne znači ništa drugo do traganje za sredstvima koja će nam omogućiti dostojanstven život i olakšati naše ovodunjalučko stanje. Allah Uzvišeni je stvorio čovjeka sa određenim potrebama koje se trebaju zadovoljiti: hrana, piće, odjeća, mjesto za stanovanje i slično. Samim tim, čovjek je prinuđen da traga i bori se za ono što će mu zadovoljiti ove potrebe, drugim riječima da radi i stiče imetak koji će mu pribaviti ono što mu je potrebno. Allah Uzvišeni je stvorio Zemlju i na njoj sve što je čovjeku potrebno za život još prije stvaranja prvog čovjeka i njegovog naseljavanja na njoj. Međutim, jedan od Allahovih zakona je i taj da će čovjek na ovoj Zemlji pronaći ono što mu treba ukoliko uloži određeni trud i napor. Poznata je izreka Omera, r.a., koji kaže: „Nemojte samo sjediti i govoriti: Gospodaru opskrbi me i podaj mi! Ne padaju s neba ni zlato ni srebro!“ Uslov za postizanje imetka ili sredstava za život je ulaganje truda i napora, tj. rad. Dokaz za to je ajet: On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje (El-Mulk,15). Allah Uzvišeni nam naređuje da se krećemo, da hodamo, da tražimo, da stičemo. Dokaz je i ajet: A kad se namaz obavi, onda se po Zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite. (El-Džumua,15).
Idite po Zemlji i tražite, tako ćete pronaći ono što vam treba i imetke sticati. To je poruka ovih ajeta. A Allah Uzvišeni kaže: .(…) i hranite se onim što On daje. Što znači da ono što vama treba i što tražite sigurno postoji, stvoreno je za vas i radi vas, o ljudi, samo to trebate pronaći. Čovjek je dužan da ulaže trud i traži po Zemlji ono što mu je potrebno za život, tj. svoju opskrbu ili nafaku kako drugima ne bi bio na teretu. Rad i sticanje imetka su obaveza čovjeka kako bi zadovoljio svoje potrebe. Poznat je hadis o Sudnjem danu i sadnici; ako bi vidio da nastupa Sudnji dan a u ruci ti sadnica – posadi je. Zašto? Hoće li iko od te sadnice imati ikakve koristi jer Sudnji dan već nastupa? U hadisu se krije veličanstvena poruka svakom muslimanu: Budi aktivan i marljiv sve do posljednjeg momenta, sve do posljednjeg trenutka svog života, jer sam rad i aktivnost predstavljaju ibadet! Radom se akumuliraju potrebna sredstva i ostvaruju preduvjeti za civilizacijski napredak i opće blagostanje društva. Međutim, da bi se ovo ostvarilo potrebna je i organizacija rada i raspodjela aktivnosti kako se ljudi ne bi bavili samo određenim poslovima a druge zapostavljali. Društvo u kojem bi se svi bavili poljoprivredom ili samo industrijom nije uspješno i napredno društvo. To znači da rad ljude uvezuje međusobno, organizira ih i približava jedne drugima. Time se ostvaruje jedan od važnih ciljeva islama: islamsko bratstvo! Napredak, dostojanstven život i međusobna povezanost ljudi se ne mogu ostvariti neradom, nezaposlenošću, ljenčarenjem, bježanjem od obaveza i neispunjavanjem svojih dužnosti. Ovdje otkrivamo važnost onih koji su na sebe preuzeli odgovornost da vode druge i upravljaju društvom. Njihova je dužnost da mudro odrede ciljeve, podijele zadatke i poslove među ljudima kako bi se društvo upotpunilo i zadovoljile potrebe jedinki koje ga sačinjavaju. To je osnov za svako napredno i razvijeno društvo, jer će, u tom slučaju, svaka jedinka, svaki čovjek svoje obaveze poštenim radom ispuniti.
Ihsan i itkan u radu
Islam je vjera koja promoviše „ihsan“ u svemu pa i u radu. A „ihsan“ je da Allahu robuješ kao da Ga vidiš, a ako ti Njega ne vidiš, On tebe sigurno vidi! To je princip ponašanja muslimana u svemu što radi. Svjestan je da ga njegov Gospodar posmatra u svemu što čini. Da bi rad dao svoje rezultate ne smije se zaboraviti ni „itkan“, tj. precizno poznavanje posla koji se želi uraditi ili stručnost. Zašto su muslimani danas u podređenom položaju i daleko od bogatih i razvijenih zemalja? Nedostaje nam „itkan“. Nedostaje nam znanje potrebno za određene poslove i radove kako bi ih uradili na način na koji treba. Recite mi, u kojoj industrijskoj grani ili zanatu danas prednjači neka muslimanska zemlja? Nedostaje nam stručnosti, znanja, preciznosti ; drugim riječima, nedostaje nam „itkan“, a Allahov poslanik, s.a.v.s., nam kaže: Allah voli da kada neko od vas nešto radi da to uradi sa „itkanom“, tj. tačno, precizno, znalački – onako kako treba!
Rad i tevekkul
Nažalost, neki muslimani imaju potpuno pogrešnu predstavu o radu i „tevekkulu“ pa smatraju da rad i sticanje imetka poništavaju vjerovanje da se čovjek treba samo na Allaha oslanjati i samo u Njega uzdati (značenje tevekkula). Tevekkul ne znači pasivnost i nerad. Tevekkul ne znači bježanje od rada i obaveza. Tevekukul znači oslanjanje na Allaha u svemu što RADIŠ! Radiš, a ne ljenčariš i kažeš: ja se na Allaha oslanjam i u Njega uzdam da će mi dati opskrbu i podariti mi imetak. Nije tevekkul bježati od rada i posla a očekivati da ti neko drugi donese ono što ti je za život potrebno. Tevekkul je u uvjerenje u srcu da sve što imaš je, ustvari, od Allaha Uzvišenog. Tevekkul je da sa svoje strane učiniš i uradiš sve što je u tvojoj moći, a u rezultatima ili posljedicama svoga posla se osloniš jedino na Allaha Uzvišenog. Posij sjeme i posadi voćku, ali sa znanjem potrebnim za to i na način na koji se to treba uraditi, pa nakon što sa svoje strane uradiš sve što možeš i znaš, tek nakon toga uzdaš se u Allaha Uzvišenog da ti vrati uloženi trud i napor kroz plodove i prinose. To je pravo značenje tevekkula! Neki muslimani brane svoju pasivnost i nerad hadisom: „Kada biste se vi zaista oslanjali na Allaha (tevekkul) On bi vas opskrbio onako kao što opskrbljuje ptice; ujutro odlaze iz svojih gnijezda praznih stomaka a predveče se vraćaju site“.
Imam Ahmed je dao odgovor svima onima koji pogrešno razumiju ovaj hadis i njime brane svoj nerad i pasivnost pravdajući se tevekkulom. Imam Ahmed kaže: „Zar ne vidite da se u hadisu veli za ptice da ujutro ODU iz svojih gnijezda tražeći svoju nafaku i opskrbu. Ne ostanu u svojim gnijezdima čitav dan čekajući da im s neba padne nafaka i opskrba. Allah Uzvišeni je čak i pticama uvjetovao da izađu iz svojih gnijezda i traže kako bi se naveče vratile punih stomaka!“
Neki beduin je upitao Allahova poslanika, s.a.v.s., da li da pusti svoju devu da slobodno hoda ili da je sveže, na što mu je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao da sveže devu pa tek onda da se uzda u Allaha Uzvišenog da njegova deva neće odlutati i izgubiti se.
Omer, r.a., je ugledao jednu grupu ljudi u mesdžidu pa ih je upitao ko su oni. Odgovorili su: Mi smo mutevekkiluni, samo ibadet činimo i u Allaha se uzdamo. Na to im je Omer, r.a., rekao: „Niste vi mutevekkiluni, vi ste muteekkiluni – koji sami sebe upropaštavaju!“
Nažalost, neki muslimani imaju potpuno pogrešnu predstavu o radu i „tevekkulu“ pa smatraju da rad i sticanje imetka poništavaju vjerovanje da se čovjek treba samo na Allaha oslanjati i samo u Njega uzdati (značenje tevekkula). Tevekkul ne znači pasivnost i nerad. Tevekkul ne znači bježanje od rada i obaveza. Tevekukul znači oslanjanje na Allaha u svemu što RADIŠ! Radiš, a ne ljenčariš i kažeš: ja se na Allaha oslanjam i u Njega uzdam da će mi dati opskrbu i podariti mi imetak. Nije tevekkul bježati od rada i posla a očekivati da ti neko drugi donese ono što ti je za život potrebno. Tevekkul je u uvjerenje u srcu da sve što imaš je, ustvari, od Allaha Uzvišenog. Tevekkul je da sa svoje strane učiniš i uradiš sve što je u tvojoj moći, a u rezultatima ili posljedicama svoga posla se osloniš jedino na Allaha Uzvišenog. Posij sjeme i posadi voćku, ali sa znanjem potrebnim za to i na način na koji se to treba uraditi, pa nakon što sa svoje strane uradiš sve što možeš i znaš, tek nakon toga uzdaš se u Allaha Uzvišenog da ti vrati uloženi trud i napor kroz plodove i prinose. To je pravo značenje tevekkula! Neki muslimani brane svoju pasivnost i nerad hadisom: „Kada biste se vi zaista oslanjali na Allaha (tevekkul) On bi vas opskrbio onako kao što opskrbljuje ptice; ujutro odlaze iz svojih gnijezda praznih stomaka a predveče se vraćaju site“.
Imam Ahmed je dao odgovor svima onima koji pogrešno razumiju ovaj hadis i njime brane svoj nerad i pasivnost pravdajući se tevekkulom. Imam Ahmed kaže: „Zar ne vidite da se u hadisu veli za ptice da ujutro ODU iz svojih gnijezda tražeći svoju nafaku i opskrbu. Ne ostanu u svojim gnijezdima čitav dan čekajući da im s neba padne nafaka i opskrba. Allah Uzvišeni je čak i pticama uvjetovao da izađu iz svojih gnijezda i traže kako bi se naveče vratile punih stomaka!“
Neki beduin je upitao Allahova poslanika, s.a.v.s., da li da pusti svoju devu da slobodno hoda ili da je sveže, na što mu je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao da sveže devu pa tek onda da se uzda u Allaha Uzvišenog da njegova deva neće odlutati i izgubiti se.
Omer, r.a., je ugledao jednu grupu ljudi u mesdžidu pa ih je upitao ko su oni. Odgovorili su: Mi smo mutevekkiluni, samo ibadet činimo i u Allaha se uzdamo. Na to im je Omer, r.a., rekao: „Niste vi mutevekkiluni, vi ste muteekkiluni – koji sami sebe upropaštavaju!“
Halal posao i zarada
U svakom poslu čovjek mora voditi računa o tome da ne radi posao koji je vjerom zabranjen ili haram. U svakom zanatu ili zanimanju potrebno je poznavati halal i haram. Naprimjer, nije dozvoljeno proizvoditi alkoholna pića i baviti se ovim poslom. Proizvodnja alkoholnih pića je postala čitava jedna industrija i za to su potrebni znanje i vještina, ali muslimanu nije dozvoljeno baviti se ovim poslom i na taj način sticati zaradu i imetak jer je taj posao haram. Poljoprivredniku ili rataru nije dozvoljeno da sije biljke od kojih se proizvodi droga, da kleše ili proizvodi kipove pa ih prodaje, da uzgaja svinje, kolje ih i prodaje nihovo meso. Isto pravilo važi i za trgovinu. Musliman koji putem trgovine stiče svoj imetak i zarađuje mora znati šta je halal a šta haram u trgovini. Kamata, držanje monopola, zakidanje na vagi, prevara … sve je to haram u trgovanju i toga se musliman mora dobro čuvati.
U svakom poslu čovjek mora voditi računa o tome da ne radi posao koji je vjerom zabranjen ili haram. U svakom zanatu ili zanimanju potrebno je poznavati halal i haram. Naprimjer, nije dozvoljeno proizvoditi alkoholna pića i baviti se ovim poslom. Proizvodnja alkoholnih pića je postala čitava jedna industrija i za to su potrebni znanje i vještina, ali muslimanu nije dozvoljeno baviti se ovim poslom i na taj način sticati zaradu i imetak jer je taj posao haram. Poljoprivredniku ili rataru nije dozvoljeno da sije biljke od kojih se proizvodi droga, da kleše ili proizvodi kipove pa ih prodaje, da uzgaja svinje, kolje ih i prodaje nihovo meso. Isto pravilo važi i za trgovinu. Musliman koji putem trgovine stiče svoj imetak i zarađuje mora znati šta je halal a šta haram u trgovini. Kamata, držanje monopola, zakidanje na vagi, prevara … sve je to haram u trgovanju i toga se musliman mora dobro čuvati.
Norme halal zarade
Pravila ili norme kojima se regulira halal zarada i sticanje imetka opće su naravi i mogu se razlikovati ovisno od mjesta i vremena u kojem čovjek živi. U velikoj mjeri se u obzir uzima stanje onog ko stiče zaradu ili imetak i uvjeti u kojima živi. Tako, ono što bi za jedno podneblje bilo zabranjeno, za neko drugo je dozvoljeno i obratno. Upravo iz ovog razloga osnovana je Svjetska asocijacija uleme i Evropsko vijeće za fetve.
U svijetu je mnogo muslimana koji žive u nemuslimanskim zemljama, posebno u Evropi, i prilikom rješavanja nekog od njihovih svakodnevnih problema vezanih za posao i rad, moraju se uzeti u obzir uslovi i podneblje u kojima dotična osoba živi. Stanje nužde ili primoranosti uveliko definira i određuje norme halal zarade i privređivanja. Neki posao ili zanimanje za muslimana u Evropi je dozvoljeno iako bi taj isti posao bio zabranjen za nekog ko živi u muslimanskom okruženju i muslimanskom društvu u kojem ima više izbora i mogućnosti za zaradu i sticanje imetka. Naprimjer, musliman živi u jednoj evropskoj zemlji i za operaciju mu je potrebna velika svota novca i prinuđen je uzeti od banke kredit kako bi platio troškove operacije. Iako je kredit sa kamatom, mi kažemo da je ovakav postupak za njega sasvim opravdan i dozvoljen jer nema drugog izbora niti načina da riješi svoj problem. Isti ovakav slučaj ne bismo dozvolili u nekoj muslimanskoj zemlji ili muslimanskom društvu, jer postoje drugi načini da se potreban novac skupi i plati operacija. Onaj ko živi u muslimanskom društvu, njemu će to isto društvo pomoći i izaći mu u susret, ali ko će pomoći onome ko živi u nemuslimanskom okruženju?
Muslimanima u nemuslimanskim zemljama smo dozvolili da putem kredita rješavaju svoja stambena pitanja jer nemaju drugog izbora. Godinama plaćaju velike iznose za kirije bježeći od kredita i kamate i na taj način troše svoje imetke a objekat u kojem žive i dalje nije njihov. Stoga, dozvolili smo da muslimani u evropskim zemljama uzimaju kredite koji su sa kamatom kako bi kupili kuću ili stan i oslobodili se velikih kirija i riješili stambeno pitanje. Isto to ne bismo dozvolili nekome ko živi u mulimanskoj zemlji u kojima postoje institucije koje daju beskamatne islamske kredite ili na drugi način pomažu onima koji kupuju kuću ili stan.
Pravila ili norme kojima se regulira halal zarada i sticanje imetka opće su naravi i mogu se razlikovati ovisno od mjesta i vremena u kojem čovjek živi. U velikoj mjeri se u obzir uzima stanje onog ko stiče zaradu ili imetak i uvjeti u kojima živi. Tako, ono što bi za jedno podneblje bilo zabranjeno, za neko drugo je dozvoljeno i obratno. Upravo iz ovog razloga osnovana je Svjetska asocijacija uleme i Evropsko vijeće za fetve.
U svijetu je mnogo muslimana koji žive u nemuslimanskim zemljama, posebno u Evropi, i prilikom rješavanja nekog od njihovih svakodnevnih problema vezanih za posao i rad, moraju se uzeti u obzir uslovi i podneblje u kojima dotična osoba živi. Stanje nužde ili primoranosti uveliko definira i određuje norme halal zarade i privređivanja. Neki posao ili zanimanje za muslimana u Evropi je dozvoljeno iako bi taj isti posao bio zabranjen za nekog ko živi u muslimanskom okruženju i muslimanskom društvu u kojem ima više izbora i mogućnosti za zaradu i sticanje imetka. Naprimjer, musliman živi u jednoj evropskoj zemlji i za operaciju mu je potrebna velika svota novca i prinuđen je uzeti od banke kredit kako bi platio troškove operacije. Iako je kredit sa kamatom, mi kažemo da je ovakav postupak za njega sasvim opravdan i dozvoljen jer nema drugog izbora niti načina da riješi svoj problem. Isti ovakav slučaj ne bismo dozvolili u nekoj muslimanskoj zemlji ili muslimanskom društvu, jer postoje drugi načini da se potreban novac skupi i plati operacija. Onaj ko živi u muslimanskom društvu, njemu će to isto društvo pomoći i izaći mu u susret, ali ko će pomoći onome ko živi u nemuslimanskom okruženju?
Muslimanima u nemuslimanskim zemljama smo dozvolili da putem kredita rješavaju svoja stambena pitanja jer nemaju drugog izbora. Godinama plaćaju velike iznose za kirije bježeći od kredita i kamate i na taj način troše svoje imetke a objekat u kojem žive i dalje nije njihov. Stoga, dozvolili smo da muslimani u evropskim zemljama uzimaju kredite koji su sa kamatom kako bi kupili kuću ili stan i oslobodili se velikih kirija i riješili stambeno pitanje. Isto to ne bismo dozvolili nekome ko živi u mulimanskoj zemlji u kojima postoje institucije koje daju beskamatne islamske kredite ili na drugi način pomažu onima koji kupuju kuću ili stan.
Dozvoljeni profit
Profit ili zarada se razlikuju, ovisno o uvjetima i robi kojom se trguje. Vlast je ta koja kontrolira cijene i samim tim regulira profit kako ne bi došlo do „divljanja“ na tržištu i bogaćenja na račun onih koji su primorani određenu robu kupovati ili prodavati. Prodavac ne smije zloupotrijebiti neznanje mušterije pa mu skuplje prodati neku robu samo zato što mušterija ne zna njenu pravu cijenu. Allahov poslanik, s.a.v.s., je dao jedan dinar ashabu po imenu Urve i poslao ga da mu kupi ovcu. Urve je našao ovcu za pola dinara i kupio je. Zatim je tu istu ovcu prodao za dinar a za preostalo pola dinara kupio drugu ovcu Poslaniku, s.a.v.s.. Kada se vratio i sa ovcom i sa dinarom, Allahov poslanik, s.a.v.s., je odobrio njegov postupak. To je primjer trgovine i dozvoljene zarade. Međutim, ono što nije dozvoljeno je zloupotrebljavati nečije neznanje ili neiskustvo pa mu prodavati nešto po daleko većim cijenama od uobičajenih.
Profit ili zarada se razlikuju, ovisno o uvjetima i robi kojom se trguje. Vlast je ta koja kontrolira cijene i samim tim regulira profit kako ne bi došlo do „divljanja“ na tržištu i bogaćenja na račun onih koji su primorani određenu robu kupovati ili prodavati. Prodavac ne smije zloupotrijebiti neznanje mušterije pa mu skuplje prodati neku robu samo zato što mušterija ne zna njenu pravu cijenu. Allahov poslanik, s.a.v.s., je dao jedan dinar ashabu po imenu Urve i poslao ga da mu kupi ovcu. Urve je našao ovcu za pola dinara i kupio je. Zatim je tu istu ovcu prodao za dinar a za preostalo pola dinara kupio drugu ovcu Poslaniku, s.a.v.s.. Kada se vratio i sa ovcom i sa dinarom, Allahov poslanik, s.a.v.s., je odobrio njegov postupak. To je primjer trgovine i dozvoljene zarade. Međutim, ono što nije dozvoljeno je zloupotrebljavati nečije neznanje ili neiskustvo pa mu prodavati nešto po daleko većim cijenama od uobičajenih.
Prosjačenje
Najbolja zarada, najbolji imetak i najbolji zalogaj koji čovjek može pojesti je onaj koji je zaradio radom svojih ruku. Mnogi Allahovi poslanici su, i pored toga što su bili poslanici pa čak i kraljevi, radili i na taj način sticali svoj imetak i opskrbu. Allahov poslanik, s.a.v.s., nam kaže: Da neko od vas uzme konopac i donese drva pa ih proda, bolje mu je nego da od ljudi traži pa mu oni dadnu ili ne. Da radi, trudi se… bolje je nego da od ljudi traži.
Došao je, tako, jedan čovjek kod Allahova poslanika, s.a.v.s., tražeći da mu se udijeli sadaka. Allahov poslanik, s.a.v.s., mu reče: „Nemamo ništa da ti dadnemo. Imaš li ti išta u svojoj kući?“ „Imam samo jedan ćilim koji steremo po kući i jednu drvenu čašu“, odgovori čovjek. „Donesi ih,“ reče mu Poslanik, s.a.v.s.. Kada je čovjek donio ćilim i čašu, Allahov poslanik, s.a.v.s., se okrenu ashabima i upita: „Ima li neko da bi ovo kupio?“ Javi se jedan ashab i reče da će kupiti za jedan dirhem. Poslanik, s.a.v.s., upita: „Ko daje više?“ Drugi ashab se javi i reče kako nudi dva dirhema i njemu Poslanik, s.a.v.s., proda. Nakon toga pozva onog čovjeka i reče mu: „Uzmi ova dva dirhema i kupi za jedan hranu svojoj porodici a za drugi kupi sjekiru i donesi mi je“. Nakon toga, čovjek ode i kupi od kovača sjekiru a Allahov poslanik, s.a.v.s., mu napravi držalicu za nju i reče: „Idi i nasijeci drva i dođi mi za petnaest dana“. Čovjek je otišao i nije ga bilo petnaest dana. Za vrijeme tih petneast dana, stanje onog čovjeka se u potpunosti promijenilo. Sjekao je drva i prodavao ljudima i počeo je zarađivati i sticati tako da mu se stanje u dobroj mjeri popravilo. Nakon svega, Allahov poslanik, s.a.v.s., mu reče: „Zar ovo nije bolje nego da tražiš a traženje (prosjačenje) nije dozvoljeno osim teškom siromahu (koji nema ama baš ništa), teškom dužniku koji dug ne može izmiriti i onome ko krvarinu nema odakle isplatiti“.
Poruka je da Allahov poslanik, s.a.v.s., nije dozvolio ovome čovjeku da traži i prosi nego ga je natjerao da iskoristi svoju snagu, mogućnosti, vještine, kako bi zaradio i stekao imetak.
Najbolja zarada, najbolji imetak i najbolji zalogaj koji čovjek može pojesti je onaj koji je zaradio radom svojih ruku. Mnogi Allahovi poslanici su, i pored toga što su bili poslanici pa čak i kraljevi, radili i na taj način sticali svoj imetak i opskrbu. Allahov poslanik, s.a.v.s., nam kaže: Da neko od vas uzme konopac i donese drva pa ih proda, bolje mu je nego da od ljudi traži pa mu oni dadnu ili ne. Da radi, trudi se… bolje je nego da od ljudi traži.
Došao je, tako, jedan čovjek kod Allahova poslanika, s.a.v.s., tražeći da mu se udijeli sadaka. Allahov poslanik, s.a.v.s., mu reče: „Nemamo ništa da ti dadnemo. Imaš li ti išta u svojoj kući?“ „Imam samo jedan ćilim koji steremo po kući i jednu drvenu čašu“, odgovori čovjek. „Donesi ih,“ reče mu Poslanik, s.a.v.s.. Kada je čovjek donio ćilim i čašu, Allahov poslanik, s.a.v.s., se okrenu ashabima i upita: „Ima li neko da bi ovo kupio?“ Javi se jedan ashab i reče da će kupiti za jedan dirhem. Poslanik, s.a.v.s., upita: „Ko daje više?“ Drugi ashab se javi i reče kako nudi dva dirhema i njemu Poslanik, s.a.v.s., proda. Nakon toga pozva onog čovjeka i reče mu: „Uzmi ova dva dirhema i kupi za jedan hranu svojoj porodici a za drugi kupi sjekiru i donesi mi je“. Nakon toga, čovjek ode i kupi od kovača sjekiru a Allahov poslanik, s.a.v.s., mu napravi držalicu za nju i reče: „Idi i nasijeci drva i dođi mi za petnaest dana“. Čovjek je otišao i nije ga bilo petnaest dana. Za vrijeme tih petneast dana, stanje onog čovjeka se u potpunosti promijenilo. Sjekao je drva i prodavao ljudima i počeo je zarađivati i sticati tako da mu se stanje u dobroj mjeri popravilo. Nakon svega, Allahov poslanik, s.a.v.s., mu reče: „Zar ovo nije bolje nego da tražiš a traženje (prosjačenje) nije dozvoljeno osim teškom siromahu (koji nema ama baš ništa), teškom dužniku koji dug ne može izmiriti i onome ko krvarinu nema odakle isplatiti“.
Poruka je da Allahov poslanik, s.a.v.s., nije dozvolio ovome čovjeku da traži i prosi nego ga je natjerao da iskoristi svoju snagu, mogućnosti, vještine, kako bi zaradio i stekao imetak.
preveo i prilagodio: Omer Sikira
No comments:
Post a Comment