O ZNAČAJU REDŽEBA I ŠA’BANA

O ZNAČAJU REDŽEBA I ŠA’BANA

Redžeb je jedan od svetih mjeseci, kako Allah kaže u Kur’anu:“ Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi od dana kada je On nebesa i Zemlju stvorio; četiri su sveta. To je utvrđen zakon i vjerovanje. U ovim mjesecima ne griješite.“ (Tewbe, 36)

Piše:  hfz. Husejn Čajlaković

Redžeb je izveden od riječi terdžib, što znači strahopoštovanje i veličanje, kao i od riječi redžm, što znači kamenovanje šejtana. U njemu se pripremaju mnoga djela za Ša’ban. On je i mudarr u kojem se pripremaju djela i kletve. U doba džahilijeta mušrici bi kletve ostavljali za Redžeb, jer su im se kletve tada obistinjavale. On je i šehrullahil-asamm, gluhi mjesec u kome nema zveckanja oružja, u njemu nema Allahove srdžbe. Što je najčudnije, u njemu nije nijedan narod kažnjen.

Nuh, a.s., se u njemu ukrcao u lađu koja je šest mjeseci plovila i u Muharremu se zaustavila na brdu Džudijj. U njemu je noć želja, kada je Amina osjetila da je noseća sa najodabranijim stvorenjem. U njemu je Resul, a.s., počašćen da dođe u najveću blizinu Allahu, dž.š., i da bude počašćen sa pet dnevnih namaza. Zato je Redžeb Allahov mjesec, Ša’ban Poslanikov, a Ramazan Ummeta Muhammedovog. Redžeb je mjesec sijanja, Ša’ban mjesec zalijevanja, a Ramazan mjesec žetve.

Od Abdullaha ibn Zubejra, r.a., se prenosi da je Resul, a.s., rekao: “Ko od mu’mina otkloni neprijatnost u Režebu, a to je jedan od Svetih Allahovih mjeseci, Allah će mu dati u Firdevsu dvorac koji će biti velik dokle pogled dopire. Odajte počast Redžebu, pa će i vama Allah odati počast sa hiljadu počasti.“

Čuvajmo se griješenja u ovom mjesecu, jer kako god se dobra djela uvećavaju, tako je i sa grijesima.

Ukba prenosi od Selame inb Kajsa, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: “Ko podijeli sadaku u Redžebu, Allah će ga udaljiti od vatre onoliko koliko gavran leti, od kad izađe kao ptiče, pa sve dok ne umre, kao star.“  Kaže se da gavran može živjeti pereko sto godina.

Prenosi Musa ibn Imran: “Čuo sam Enes ibn Malika, r.a., da kaže:“ Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “U Džennetu ima rijeka koja se zove Redžeb, bjelja od mlijeka, slađa od meda; ko posti jedan dan u Redžebu, Allah će ga napojiti iz te rijeke.“

O odlikama Ša’bana i Lejle-berata

Ša’ban je mjesec koji spaja Redžeb i Ramazan. To je mjesec kojeg mnogi zanemaruju. Poslanik je puno u njemu postio, pa je rekao:“ Ko posti posljednji ponedjeljak u Ša’banu, bit će mu oprošteno.“

U njemu je 15-a noć, Lejletu-l-berat ili noć obznane, kod nas poznata kao noć sudbine, jer Allah, dž.š., za nju kaže: “ Ha mim. Tako mi jasni knjige. Mi smo ga objavili u blagoslovljenoj noći.“, a to je noć polovine Ša’bana.

„U njoj se rješavaju mudre stvari“, kaže Allah, dž.š., a Poslanik pojašnjava u hadisu: “U njoj se zapisuju svi koji će se roditi u toj godini, svi oni koji će umrijeti, u njoj se spušta opskrba i dižu djela i poslovi. U njoj Allah oslobodi vatre onoliko koliko je dlaka na stadu Benu Kelb, ali neće pogledati niti oprostiti: onom koji čini širk Allahu, sihirbazima, notornim alkoholičarima, ko kida rodbinske veze, ko ne sluša roditelje i zakletim neprijateljima (kindžijama).“

Ljeltul kadr i Berat su dva bajrama za meleke. U Beratu se sudbina zapiše, a u Lejletul kadru realizuje. Lejle-berat je otkrivena, za razliku od Lejletul kadra, koja je ostala skrivena, da bi se uozbiljili i bili oprezni od lošeg završetka.

U predaji stoji: “Kad nastupi 15-a noć Ša’bana provedite je u ibadetu, a dan u postu.“
„Kad nastupi 15-a noć Ša’bana, Allah se spušta na najbliže nebo i govori: “Ima li ko da je u nevoljama da ga izbavim, kome treba da ga opskrbim i ko traži oprosta da mu oprostim. I tako sve do zore.“

U našoj islamskoj tradiciji poznat je poseban  namaz: salatul-hajr od sto rekata.
Na svakom rekatu se uči deset puta sura Ihlas. U nekim našim džamijama se klanja ovaj namaz. Kažu da je neki naš efendija tako klanjao ovaj namaz i kad su klanjali pedest rekata hodža je napravio malu pauzu i rekao neka svako moli od Allaha šta hoće, a jedan dedo umjesto dove reče: “Bože Dragi, kada će se ovo završiti.“
I na kraju da kažemo kratko o onima kojima se ovu noć neće oprostiti, a to su:

1.    Onaj koji čini širk

Allah će sve drugo oprostiti osim širka. Zašto širk neće? Zato što je Allah Jedan Jedini i ne voli da Mu iko bude suparnik i ravan Njemu. Zbog te ljubomore neće nikome oprostiti širk.  On nam je sve dao i sve je Njegovo, a mi drugom zahvaljujemo, zbog drugih dobra djela činimo…Adem, a.s. dok je bio u onom Džennetu sve dok nije pogriješio, bio je kao kralj, ali Allah ne podnosi da pored Kralja ima drugi kralj. Zato kad je Adem, a.s. pogriješio, ukazala su mu se stidna mjesta, pa je počeo bježati dok ga Allah nije zovnuo:“Ademe, dolazio si Mi kao kralj kralju, a sada Mi dolaziš kao rob kralju, i ovo Nam je draže.“

Zamislimo kad bi mi nekome sve dali (kuću, zemlju, auto, pare), a on nas i ne pozanje, ne ferma nas, kao da mu ništa nismo ni dali. Nema smisla i nije pošteno. Nemojmo sa Allahom ništa porediti i sve što činimo neka bude radi Njega i Njegovog zadovoljstva.

2.    Sihirbazi

Nema oprosta zbog sijanja smutnje i razdora. Ovo je opasan teren za radoznale.
H. Omer je ubijao ovakve. Treba učiti zaštitne dove redovno, kako bi bili zaštićeni od ovakvih osoba. Najbolja odbrana je učiti ajeti Kursijju i sure: Ihlas, Felek i Nas tri puta ujutru i uvečer.

3.    Notorni alkoholičari

To su osobe koje su malo kad trijezne, a samim tim u vrlo slaboj vezi sa Alahom, dž.š.
Alkohol vidljivo opija i odvraća od Allaha, iako i drugi grijesi opijaju, samo se to ne vidi.
Najbolji lijek za ovo je nikako ne probati ovo zlo, po onom receptu, bolje spriječiti nego liječiti. Alkoholičare treba razumjeti, a ne opravdavati, jer nije ni njima lahko. Valja se trovati. Da nas Allah sačuva ovog zla.

4.    Onaj ko je nepolušan roditeljima

Ovo je jedini grijeh za koji će Allah kazniti još na dunjaluku, da svako vidi ibret,  kako živi onaj ko ne sluša roditelje. A posebna je kazna na Ahiretu. S kim roditelji nisu zadovoljni, nije ni Allah, dž.š. Ne znaju ovo naše majke kazati svojoj djeci. Mnoge roditelje interesuje profesija i nafaka djece, a za vjeru baš ih briga. A bit će ih briga kad ih glava zaboli zbog rođene djece.

5.    Zakleti neprijatelji (kindžije)

To su oni koji zbog svoje skoro životinjske naravi ne mogu halaliti nikome. Kada bi ovako, neuzubillah, nama Allah neopraštao, ne znam gdje bismo prispjeli. A ovi kindžije traže da im Allah oprosti. Kako ih nije stid moliti oprosta, kad oni nikome ne mogu oprostiti? Kome bi mi halaljivali kad nas niko ne bi uvrijedio, potvorio ili oštetio?!
Imam Ša’rani je više dovu činio onima koji su ga mrzili i napadali, nego drugima koji su ga voljeli. Čak ih nije mogao  ni mrziti, iako je to htio.

Ibn Tejmije bi plakao kada mu lopov nešto ukrade. Kada bi ga upitali što plače, rekao bi: “Kada mi naumpane Sudnji dan i njegov položaj u odnosu na mene, sažali mi se na njega i njegovo jadno stanje koje će imati na Sudnjem danu.“ Oni što nas trehaju, mrze, ogovaraju, napadaju, pa to su naše Ahiretske žrtve koje će nam tamo itekako valjati. Zato im halalimo i Allahu ih prepustimo, pa će se i nama Allah smilovati i grijehe oprostiti.