Prevalizaženje iskušenja, poruka iz sure El-Kehf

Prevalizaženje iskušenja, poruka iz sure El-Kehf

Allah dž,š, nas informiše da je Kur'an ustvari knjiga za razmišljanje, odnosno Knjiga razmišljanja! Kaže uzvišeni u suri Sad 29: Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.

Jedan od glavnih razloga našeg odsustva od Kur'ana jeste upravo to razmišljanje o Kur'anu i njegovim porukama, jer Kur'an je najbolji govor. Arapski pagani i sva njihova idolopoklonička ubjeđenja i neprijateljstva prema islamu su bili prevaziđeni sa lengvističkim stilom Kur'ana. Zaista ni naj-jača stvorenja nisu mogla izdržati i podnijeti tu snagu i moć. Kaže Allah u suri Hašr 21: Da ovaj Kur'an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili.

Sura Kehf je 18 sura u Kur'anu koja ima 110 ajeta, ljepota ove sure nikada ne prestaje da nas zadivljuje, ova sura je među prvim surama objave. To je sura koja nam je preporučena da je učimo svakog petka. I rečeno nam je da je njeno memorisanje napamet s početka a po nekim predajama i s kraja zaštita od smutljivca koji se zove Dedžal. Pored svega spomenutog ipak ovu veličanstvenu suru sačinjavaju četiri glavne poruke. U današnjoj hutbi ćemo pokušati da analiziramo centralno temu i poruku ove sure kao i što baš ona jedina, od mogućić drugih 114 sura štiti od smutljivca Dedžala.

Abu Derda prenosi od Poslanika a.s. da je rekao: "Ko nauči prvih 10 ajeta (u drugom predanju zadnjih 10) ajeta sure Kehf Dedžal neće imati nikakvu moći nad njim" Imam Muslim. Prema predaji imama Tirmizija, poslanik a,s, je rekao: Ko god nauči napamet tri ajeta s početka sure Kehf.

Svaka sura ima svoju temu o kojoj govori, zato ćemo naći da se spominju samo neki dijelovi kazivanja o nekom od poslanika ili neko drugo kazivanje koje je relevantno toj temi o kojoj sura kazuje. Muslimani u ranijoj dobi su prolazili kroz razna iskušenja i poteškoće. Ta iskušenja bi se mjenjala kroz vrijeme. Zato ova sura kao da je objavljana u prvom dijelu poslaničke misije, tako da bi muslimani bili budni i oprezni u vremenu kušnji, i kao najvažnije kako prevazići ta iskušenja. Zato je tema sure Kehf smjenjivanje najčešćih iskušenja koju su zatekli vjeri odani ljudi. Kaže uzvišeni u suri Kehf 7: Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati.

Ova iskušenja su prikazana kroz jedinstvena kazivanja koja se nalaze u samoj suri El-Kehf, a to su: Stanovnici pećine – (iskušenje u vjeri) – Vlasnik dva vrta – (iskušenje u bogatstvu) – Musaovo putovanja – (iskušenje u znanju) – Zulkarnejn – (iskušenje u vlasti i moći). Danas ćemo spomenuti samo prva dva iskušenja.

Iskušenje u vjerovanju: Stanovnici pećine su grupa mladića vjernika koji su živjeli u bezbožnom društvu, bili su uznemiravani zbog njihobog vjerovanja. Allah dž,š, nam navodi kao primjer njihovu ustrajnost u vjerovanju, i ako su živjeli u teškom vremenu sa vladarom i svojim narodom. Kaže Allah dž,š, u suri Kehf 14: Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: "Gospodar naš – Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili.

Ovo predstavlja prve muslimane koji su bili izloženi raznim torturama i protjerivanjima, samo zato što govore ''la i lahe illaAllah''. Ovi mladići su pobjegli iz tog grada zbog straha za vlastite živote, kao što su i ashabi ostavili Mekku i došli u Medinu zbog sigurnosti. Kaže Allah dž,š, u suri Kehf 16: Kad napustite njih i one kojima, umjesto Allahu, robuju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti.

Allah dž,š, je ukabulio njihovoj dovi i dao im je veliku blagodat, ukazao im je svoju milost i svoju moć i nemoć ljudi. Kad je rekao Kehf 25: A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina. Ovako slično je bilo I sa poslanikom a,s, I njegovim ashabima, koji su pobjeđivali vrlo često I pored toga što su bili malobrojniji i slabi. Zatim kaže Allah u suri Kehf 21: I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u Čas oživljenja nema nikakve sumnje, kada su se između sebe o njima raspravljali, i rekli: "Sagradite na ulazu u nju zgradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni." A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: "Napravićemo na ulazu u nju bogomolju!"

Ovo je jedno od najčešćih iskušenja ili ga možemo nazvati zajedničko iskušenje, a to je iskušenje u vjerovanju. Jer takva vrsta iskušenja može da dovede do proganjanja, protjerivanja i torture, kao što postoje i druge forme i načini kroz koje se može prolaziti. Žalosno je kazati da većina nas danas prolazi kroz taj proces, pogledajte nas ovdje danas koliko nas je došlo onako da radi, došli smo što smo proganjani, i to samo zbog vjerovanja, zbog riječi joje izgovaramo ''La i lahi illaAllah''.  

Danas ako se neko iz naše vlastite familije vrati vjeri, može da doživi poniženja od članova svoje vlastite familije, zbog toga što je pokušao da bude bolji vjernik. Ovo kazivanje nam govori kako da prevaziđemo takvu vrstu proganjanja i poniženja, pa makar ono bilo i od vlatite porodice, a to je biti čvrst, postojan uporan i potpuno se predati i uzdati u Allaha dž,š. Kaže uzvišeni u suri Kehf 13: Ispričaćemo ti povijest njihovu – onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili.

Iskušenje u imetku je druga priča, koja nam govori o čovjeku kom je Allah dao dvije lijepe bašče, vrtove. Allah dž,š, je tom čovjeku podario mnogo bogatstva kao što je i opisano u Kur'anu u suri Kehf 32-34: I navedi im kao primjer dva čovjeka; jednom od njih smo dva vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a između njih njive postavili. Oba vrta su davala svoj plod, ničega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli. On je i drugog imetka imao. I reče drugu svome, dok je s njim razgovarao: "Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda!" 

Čovjek koji je posjedovao dva vrta je ustvari najbolji imetak, ti vrtovi su imali i rijeku koja je tekla kroz njih, ubirao je plodove svake godine, još pored toga što su vrtovi bili lijepi na izgled, pored njih je imao porodicu, zatim radnike i sve druge potrebštine. No, i pored takve blagodati on se ipak uzoholio i nezahvalan postao. Ponizio je svog prijatelja koji je imao puno manje nego on, i nije se htio zahvaliti Allahu dž,š, na tim blagodatima. Kaže uzvišeni u suri Kehf 35-36: I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: "Ne mislim da će ovaj ikada propasti, i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći."

Bogataš je mislio da je bogatstvo ljudska moć i nadmoć, i da je to znak Allahove ljubavi prema tom čovjeku. U protivnom zašto bi on i dobio sve te blagodati da nije vrijedan kod Allaha dž,š, pa i ako bi postojao Sudnji Dan, zasigurno bi Allah koji ga voli i koji mu je  dao sve te blagodati na ovom svijetu, isto bi mu to i više dao na Sudnjem Danu.

No, međutim Allah dž,š, je uništio imetak tog nezahvalnog insana, roba, da mu pokaže  a i nama, da bogatstvo i imetak na ovom svijetu su samo znakovi i iskušenja, hoćemo li biti zahvalni ili nezahvalni. Nije riječ samo o samom imetku, već kako smo ga zaradili i u šta smo ga potrošili. Kaže uzvišeni u suri Kehf 42-43: I propadoše plodovi njegovi i on poče kršiti ruke svoje žaleći za onim što je na njega utrošio – a loza se bijaše povaljala po podupiračima svojim – i govoraše: "Kamo sreće da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga!" I nije imao ko bi mu mogao pomoći, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoći.

U ovom Kur'anskom kazivanju siromah savjetuje svog prijatelja bogataša da vjeruje, no, međutim u mnogim stvarima, skrušenost, poniznost i zahvalnost na svim blagodatima je put izlaska i savladavanje iskušenja. Kaže Poslanik a,s: Tako mi Allaha ja se za vas ne bojim siromaštva, nego se bojim da vam se ne “otvori” dunjaluk kao što se otvorio onima koji bijaše prije vas; pa da se oko njega natječete kao što su se i oni natjecali i da vas on ne upropasti kao što je i njih upropastio. Imam Buhari.

Iz ovoga se ne treba razumjeti da je imetak šejtanski posao, ili da budeš imućan i bogat da je propast. Ne, jer postoje mnogi muslimani koji su bili bogati kao što je Ebu Bekr r,a, Osman ibn Affan r,a, Omer ibn Hattab r,a, itd. Problem je da imetak postane šejtanski onda kada nam to postane glavni cilj i preokupacija u životu, umjesto da bude sredstvo za željni cilj a to je zadovoljstvo Gospodarevo. Ako bi se dsilo suprotno onda je vrlo lahko da imetak postane vođa ka aroganciji, oholosti i ponižavanju drugih.