Poigravanje s tradicijom: kakve nišane gradimo

Poigravanje s tradicijom: kakve nišane gradimo

Sadašnji majstori koji izrađuju nišane rade to, uglavnom, zanatski. Oni ne shvataju da to nije samo njihova privatna stvar i stvar njihovog zanata. Nije to stvar ni same porodice koja ih naručuje. Od onog momenta kada se nišan postavi, on postaje javno dobro, odnosno, on predstavlja kulturno naslijeđe svih muslimana tog prostora.

Sadašnji majstori, uz svu tehnologiju koju posjeduju, izrađuju različite oblike nišana koji su više ruglo, a manje obilježje, i pored postojanja bogatog naslijeđa koje im stoji pred očima. Oni, većinom, samo pilaju neko kamenje na koje potom utiskuju rogobatne ispise arapskim harfovima. Svako ispisivanje arapskim pismom na javnom mjestu mora podra zumijevati određenu odgovornost jer je kaligrafija vrijedan dio sveukopnog muslimanskog kulturnog nasljeđa. Svakojako škrabanje nebi smjelo da bude dopušteno. Za ovu pojavu, najodgovornije su strukture Islamske zajednice. One o ovoj pojavi ne govore. Svi vazovi su uglavnom opšteg karaktera i ne dotiču se stvari koja se stvarno oko nas događaju. Pitanje je: ko bi to bio dužan da o tome vodi računa mimo njene hijerhije?

Kada bi se naši majstori klesari potrudili da izrade bar po jedan primjerak svih vrsta klasičnih nišana iz svih naših krajeva i kada bi ih postavili ispred svojih radnji kao uzorke, duboko sam uvjeren da bi to bilo prihvaćeno od velikog broja naručilaca. Bio sam svjedok kada naručilac želi klasični nišan, ali ne zna da objasni šta želi niti mu majstor može u tome da pomogne. Istini za volju, ima pojedinačnih primjera koji zadovljavaju sve poželjene kriterije ‒ idejne i estetske, ali ti primjeri su vrlo rijetki. 

Tako su kod Ali-Pašine džamije u Sarajevu dva lijepa klasična nišana, ali taj lijepi utisak pokvaren je time što su nišani, gornji i donji, povezani kamenim okvirom koji ih spaja. Uz ta dva, tamo je, u posljednje vrijeme postavljeno mnogo onih koji odudaraju od datog ambij enta. Smatram da bi oni koji se pitaju o tome ko će biti ukopan kod džamija, trebali u budućnosti, usloviti taj ukop time što bi taj eventualni ukop bio uslovljem neugrađivanjem kamenih ili betonskih okvira, jer ako ovako stvari budu tekle, za tridesetak godina i tu ćemo imati Novi Alfakovac iz poratnog vakta. Konačno, kad će neko reći, našim neupućenim džematlijama, da se džennet ne nalazi ispod bilo koje džamije, pa ne ma potrebe za guranjem da se tu dobije ukopno mjesto. Džennet se nalazi negdje drugdje i zaslužuje se na neki drugi način a ne ukopom kod džamije.

izvor: preporod