Insan - čovjek

Insan - čovjek

Pazi dobro, Allah te stvorio iz ničega da bi bio nešto, (čovjek)!

Jedan od temeljnih naziva u Kur’‘anu za čovjeka je insan. Ovakvo određenje čovjeka kao insana na stranicama Kur'ana spomenuto je 65 puta. (Muhammed Fuad Abdubaki, El – Mu’‘džemu – l – mufehres li elfazi – l – Kur’‘ani – l – Kerimi, 1996., str. 115 – 116.)

Svakako da osim ovog naziva postoje još i drugi nazivi za ovo biće: Adem, bešer, redžul, ‘imru. I riječ nefs (duša) često se koristi u tom prenesenom značenju. (Enes Karić, Hermeneutika Kur’‘ana, Zagreb , – 1990., str. 157.)

Jezikoslovac Ragib Isfahani nudi tri etimologijske mogućnosti deriviranja ove riječi: ¨Insan je nazvan tako jer je on stvoren kao biće koje jedino može opstati u međusobnom druženju sa drugim insanima . Zbog toga se kaže: "El-insanu medenijjun bittabi" – "čovjek je po prirodi stvari sklon kulturi - civiliziran"... Drugo mišljenje veli, kako ga navodi Isfahani, da je čovjek nazvan insanom jer se on druži sa svim onim za čim osjeća ljubav. I treće, tvrdi se da je riječ insan povezana sa oblikom if’‘ilan čiji je korijen insijan. Insan je nazvan tako zbog toga što mu je Allah dž.š. dao polog pa je on zaboravio (fenesije).  (Ragib el-Isfahani, Muferedat elfazi-l-Kur’‘an, Damask, 1997., str. 94.)