Šta mogu muslimani izabrati na zapadu! / Choices for Muslims in the West

Šta mogu muslimani izabrati na zapadu!

Ova teme je postala posebno važna, s obzirom na delikatnu i opasnu situaciju u kojoj se mi muslimani nalazimo ovih dana. Moderni svijet je okupirao ljude različitih kultura u jedno veliko selo, a mi muslimani na zapadu moramo napraviti neke ključne odluke u našim odnosima sa susjedima u užoj i široj zajednici. 

U SAD ima oko 7 miliona muslimana od ukupnog stanovništva, ipak smo mala zajednica u odnosu na broj. Međutim, mi nismo prvi muslimani koji se suočavaju sa izazovom koji žive kao manjina na zapadnom sekularnom okruženju.

Prisjetimo se da je i poslanik a,s koji je bio vođa prve muslimanske manjine koja je još i bila u vrlo neprijateljkim plemenskim zajednicama. Mekanske kurejšije su bile ogorčene protiv islama, oni su progonili muslimane i to poprilično na mrkotrpan način, čak šta više, postojala je realna opasnost da bi islam mogao biti zbrisan u potpunosti.

Kao mjera opreza, poslanik a,s, je poslao malu delegaciju u Abesiniju, oni su postali prva muslimanska manjina u prijateljskom kršćanskom društvu. Tu je bio mudar, pravedan i tolerantan kralj koji je učinio dobrodošlicu i koji je garantovao njihovu sigurnost.

U proteklih pola stoljeća, manjak radne snage u Britaniji SAD i Evropi su doveli muslimanske imigrante u velikom broju. Turci su došli u Njemačku, Alžirci i Marokanci u Francusku i Pakistanaci i drugi u Britaniju i SAD.

Uz to, došlo je stalan protok studenata i profesionalnih muslimana koji žele da unaprijede svoje karijere, kao i politički azilanata koji su pali u nemilost svoje vlade. Dok Europi i Sjevernoj Americi koristi od ovog priliva stručnih kadrova iz muslimanskih zemalja, nove zajednice moraju se suočiti sa nekim teškim odlukama: Mnogi od njih nisu upoznati sa zapadnim načinom življenja, kulture itd. Često njihov dolazak nije dobro-doašao ili nije za pohvalu. Kako bi mi trebali da odgovorimo na to?

Muslimani koji dolaze na Zapad su uglavnom odabrali jednu od 3 opcije: Asimilacija, Izolacija ili selektivna interakcija.

1. Asimilacija ili Izjednačavanje: Oni koji su odlučili da se asimiliraju, obično pate od masovnog kompleksa inferiornosti odnosno manje vrijednosti. Oni napuštaju svoj identitet; oni oponašaju kulturu domaćina zajednice na svaki mogući način. Njih je sramota ko su i odakle su došli. Oni poriču svoje porijeklo i oni pokušavaju da budu malo smeđi Englezi ili malo smeđi Evropljani.

2: Izolacija: U drugoj grupi, koji su izabrali izolaciji, su užasnuti onim što vide što je postalo od prve grupe. Oni ne žele da nestanu u kulturnom smislu. Oni žele da sačuvaju svoj islamski identitet, koji često brkaju sa svojim kulturnim i etničkim identitetom. Nadalje, oni misle da je najbolji način da se zaštiti islam i njihov muslimanski identitet je ustvari da nemaju nikakav kontakt, ili da imaju minimalan kontakt sa svojim nemuslimanskim susjedima, samo onoliko koliko je njima potrebno.

Taj strah od ovih izolacionista je razumljiv, ali to ne može biti rješenje!. Islam ne može biti skriven kao neka dragocjena istorijska relikvija u muzeju (ili ukras). To se nikada nije ni smatralo da bude religija geta, islam nije religija samo za "nacionalne manjine". Islam je religija za cijelo čovječanstvo, za sva vremena i sva mjesta. Allahu je prava vjera jedino islam.

3: Selektivna Interakcija: Treća grupa je izabrala srednji put, selektivne interakcije. Oni vjeruju da muslimani mogu i treba da se slobodno udružuju s ljudima drugih vjera, ili čak sa onima bez vjere, kao što može biti slučaj. Oni se osjećaju ugodno sa svojim susjedima, kod kuće, na poslu i u slobodno vrijeme, tako da mogu njegovati prijateljstvo koje koristi obje strane. Ova grupa ima za cilj da se prilagode zapadnom društvu, apsorbuje  na dobro i utječe na dobro a izbjegava loše i lošeg uticaja.

Također, ova grupa smatra da njihova interakcija omogućava muslimanima da generiše islamski utjecaj na naše susjede i sugrađane. Šta je ispravan izbor za nas? U Suri El-Enbija 127, Kur'an opisuje misiju našeg pslanika Muhameda a,s u ovim riječima: "Mi smo te, [O Muhammad] poslali, samo kao milost svim narodima". A Allah je rekao u suri Ali Imran 19: Allahu je prava vjera jedino islam.

Jasno je draga braćo, da Islam nikada nije bio namijenjen za bilo koje rase ili grupe. Islam je za cijelo čovječanstvo od samog početka, za sva vremena, i za sva mjesta. To je naša dužnost kao muslimana da ga dijelimo s drugima. Postavlja se pitanje kako? Kako ćemo pokazati drugima ljepotu vjere? Kako ćemo ih uvjeriti da islam ima najbolja rješenja za probleme našeg vremena?

Uzmimo naše zlatne primjere iz naše vlastite istorije. Da je poslanik Muhamed a,s ograničavao svoju pažnju samo prema muslimanima, islam se ne bi proširio kao što je to danas. Naš poslanik Muhamed a,s započeo je svoju misiju i nastavio do kraja svog života, pripovijedanje, učenje te odličan lični primjer, svojim prijateljima i neprijateljima, muslimanima i ostalim isto tako. "Zaista u Allahov Poslaniku, imate najbolj  primjer''. Nije bilo kontradikcija u onome što je govorio i u onom što je on radio. I riječi i djela su iste supstance. U stvari, delo je vidljiva riječ.

Imamsedin / April -29-2016 / Redžeb-22-1437

Choices for Muslims in the West

This topic has become especially important, given the delicate and dangerous situation that we Muslims find ourselves in, these days. Our modern world has brought together people of diverse cultures into a global village, and we Muslims in the West have to make some crucial choices about our relationship with our neighbors in the wider community.

In USA today, there are 7 million Muslims in a total population. We are a small community in terms of numbers. However, we are not the first Muslims to face the challenge of living as a minority in a western secular environment.

Let us also remember that Prophet Muhammad [sws] was the leader of the first Muslim minority in a very hostile tribal society. The Quraish of Makah was bitterly opposed to Islam, they persecuted Muslims quite severely, and there was a real danger that Islam could have been wiped out completely. As a precaution, therefore, Prophet Muhammad sws sent a small delegation to Abyssinia…They became the 1^st Muslim minority in a friendly Christian society. It was there that a wise, just and tolerant King, welcomed them and guaranteed their safety.

Over the past half-century, labor shortages in Britain USA and Europe have brought large Muslim immigration. Turks came to Germany, Algerians and Moroccans to France and Pakistanis and others to Britain and USA.

Added to this, there has been a steady flow of students and professional Muslims seeking to advance their careers as well as political asylum seekers who have fallen out of favor with their own governments. While Europe and North America benefit from this inflow of skilled human resources from Muslim countries, the new communities have to face some difficult choices: Many of them are not familiar with western ways. Often their arrival is not welcomed. How should we respond?

Muslims coming to the West have generally chosen one of 3 options: Assimilation, Isolation or Selective interaction.

1. Assimilation: Those who choose to assimilate, usually suffer from a massive inferiority complex. They abandon their own identity; they imitate the culture of the host community in every possible way. They feel ashamed of who they are and where they have come from. They deny their origins and they try to be little brown Englishmen or Little brown Europeans.

2: Isolation: The second group, who have chosen isolation, are horrified with what they see has become of the first group. They do not want to disappear in the cultural melting pot. They want to preserve their Islamic identity, which they often confuse with their cultural and ethnic identity. Further, they think the best way to protect Islam, and their Muslim identity, is to have no contact, or minimal contact, with their non-Muslim neighbors.

This fear of these isolationists is understandable, but it cannot be a solution. Islam cannot be hidden away like some precious relic in a museum. It was never intended to be a religion of the ghetto, And, Islam is not a religion only for “ethnic minorities.” It is a religion for all mankind, for all times and places.

3: Selective Interaction: The third group has chosen the middle way, of selective interaction. They believe that, Muslims can and should freely associate with people of other faiths, or of no faith, as the case may be. They feel at ease with their neighbors, at home, at work and leisure, so that they can cultivate a friendship that benefits both sides. This group seeks to adapt to western society by absorbing good influences and avoiding bad influence.

Also, this group feels that their interaction allows Muslims to generate an Islamic influence on our neighbors and fellow citizens. What is the correct choice for us? In Sura Al-Anbiyyaah [21:127] The Qur’an, describes the mission of our Prophet MUHAMMAD in these words: “We have not sent you, [O Muhammad], but as a mercy unto all the Nations”. And Allah said in surah Ali Imran 19: Indeed, the religion in the sight of Allah is Islam.

Clearly, Islam was never intended for any one race or group. Islam is for all mankind, for all time, and in all places. It is our duty as Muslims to share it with others. But how do we do this? How do we show others the beauty of faith? How do we convince them that Islam has the best solutions to the problems of our time?

Let us take our clues from our own history. If Prophet Muhammad had confined his attention to Muslims only, Islam would not have grown as it did. Our Prophet Muhammad, sws, started his mission and continued it to the end of his life, by preaching, teaching and setting an excellent personal example, to his friends and enemies, to Muslims and others alike, “Verily in the Messenger of Allah, we have the finest of examples”.

There was no contradiction in what he said and what he did. Both words and deeds were of the same substance. In fact, the deed was the word made visible.

Imamsedin/ April 29^th 2016 / Rajab 22^nd 1437