Naš ponos je u hidžretskom kalendaru

Poruka hidžretskog kalendara

Imamsedin

18-Muharrem-1439

Okt-09-2017

Interesantno je kako smo olahko izbacili i zaboravili, da li namjerno ili u neznanju, a prije će biti u neznanju, jer mnoge stvari mi ustavri neznamo, a neznanje je jedan od glavnih ljudskih neprijatelja današnjeg modernog čovjeka!

Recimo, kako se desilo da smo mi potisnuli hidžretski kalenda i računanje vremena po hidžretskom alendaru, zašto, zašto se to i danas događa kada mnogi od nas govori, ma ne treba nam hidžretski kalendar kad već imamo ovaj (gregorijanske) imamo ovaj njihov a ne naš!

Činjenica je da je islamski ummet trenutno slabo vezan za hidžretsko računanje vremena za razliku od doba procvata, prvih generacija ili kako mi to uobičajno kažemo, ''zlatna generacija''. 

Ako pratimo našu povijest i povjesno bilježenje, vidjet ćemo da se prije pada hilafeta bilješke pisale hidžretskim datumima. Prije samog pada hilafeta kada se podijelilo Osmansko carstvo. Nakon slabljenja islamske vlasti i gašenja velikog hilafeta, muslimani su zamijenili svoj kalendar sa gregorijanskim kalendarom, kojeg cijenimo

i poštujemo.

S obzirom da je kršćanski kalendar u biti rimski kalendar, kojeg su preuredili neki kršćanski vladari i monasi i pripisali ga rođendanu Isaa, a.s., šest stoljeća nakon njegova rođenja, ili čak približno osam stoljeća. Mjeseci ovog kalendara, po kojem računamo vrijeme u svojim izvedenicama i značenjima imaju primjese paganstva, jer su povezani sa grčkim božanstvima i velikanima.

Naš identitet je u hidžretskom kalendaru

Nema sumnje da je računanje po hidžretskom kalendaru identitet ummeta. Povijest civilizacije pruža se kroz 13 stoljeća i u tom periodu nikada nije korišten neki drugi kalendar osim hidžretskog, tako su se vezali dani naše slave uz ovaj kalendar, kojeg smo se odrekli zbog našeg stanja i položaja te kao rezultat idejne okupacije.

U kontinuitetu nekoliko stoljeća nastavlja se zavjera s ciljem uklanjanja  hidžretskog kalendara i stavljanje istog u zaborav kod naroda. U 12. stoljeću po Hidžri ili 18. st po rođenju Isaa, a.s., kada je Osmanska država htjela da modernizira vojsku i oružje, tražili su pomoć od velikih evropskih zemalja (Francuske, Njemačke, Engleske…). Pristali su da im pomognu pod određenim uvjetima. Jedan od tih uvjeta bio je i ukidanje hidžretskog kalendara u Osmanskoj državi, pa su pod pritiskom i popustili.

U 13. st. po Hidžri ili 19. st. po Isau, a.s., kada je vladar Egipta tražio zajam u zlatu od Engleske i Francuske, kako bi pokrio troškove otvaranja Sueckog kanala, dali su im šest uvjeta od kojih je jedan bio i ukidanje hidžretskog kalendara, pa su ga i ukinuli 1292. hidžretske ili 1875. po Isau, a.s., a zamijenili su ga sa koptskim i gregorijanskim kalendarom.

Ako je njima toliko stalo da mi napustimo sljeđenje i računanje vremena po hidžretskom kalendaru, zašto su onda toliko tražili i zahtjevali da se ukine? A kako je olahko nama da prihvatimo tuđe. Nije čudno, jer se vidi njihov trud a naš zaborav, rezultat je tu, čak smo i mi spremno da se suprostavimo hidžretskom računanju vremena, ali vjerovatno iz neznanja.

Zbog toga historičari i mudri učenjaci kažu: “Ko nauči historiju, produžio je sebi život, a ko je ne nauči neće okusiti slast života od njegove gorčine!” To je zato što je historija dodatno iskustvo, i njegovo iskustvo postaje mnogostruko veće i na taj način produžuje čovjeku život, postaju mu jasne zamke, nedostaci, pokazuju mu se znakovi moći i životne snage. Historijom otkrivamo ono što je bilo, postaje nam jasna naša sadašnjost, i s njom predviđamo našu budućnost.

Molim Allaha dž,š, da nam da snage da se vratimo svome, da čuvamo i njegujemo svoje, a da tuđe oštujemo.