Rabi Al-Awwal: Mjesec velikih događaja

 Rabi Al-Awwal: Mjesec velikih događaja

Rabiul Awwal, ili u transliteraciji Rabīʿ al-Awwal, je treći mjesec islamskog lunarnog kalendara, poznatog kao hidžretski kalendar. Dolazi nakon Muḥarrama i Ṣafara, a neki muslimanski učenjaci ga nazivaju i Rabīʿ al-Anwār.

Naziv Rabiul Awwal, što doslovno znači ''prvi proljetni mjesec'', uveden je u predislamsko doba, oko 412. godine, tj. u vrijeme Kilāb ibn Murrah, petog pradjeda našeg poslanika Muḥammeda, neka je mir na njega. Prema izvještajima, pleme Thamūd iz al-ʿArab al-Bāʾidah (ugaslih Arapa) zvalo ga je Mwrid, dok su al-ʿArab al-ʿĀribah (arapski Arapi), ili kako ih neki nazivaju al-ʿArab al-Bāqiyah (preživjeli Arapi), nazivali Ṭalīq. Nije zabilježen naziv od al-ʿArab al-Mustaʿribah (poarabljeni Arapi).

Čini se da je ovaj mjesec u predislamskoj Arabiji bio poznat kao al-Khawwān, što označava izdaju. Historičari pretpostavljaju da je tako nazvan zbog sve većeg broja izdaja koje su se obično događale u ovom mjesecu zbog oružanih sukoba koji bi često započinjali u prethodnom mjesecu, Nājir (snaga žeđi). To se događalo jer je prvi mjesec, al-Muʾtamar ili al-Muʾtamir, bio sveti mjesec konferencije i konsultacija, gdje su napadi bili zabranjeni i morali su biti odgođeni do drugog mjeseca, osim ako nije bilo ranije dogovoreno. Kasnije su predislamski Arapi promijenili nazive u Muḥarram i Ṣafar, a kad bi Ṣafar bio pomaknut unaprijed da bi se omogućila borba, zvao bi se Ṣafarān (dva Ṣafara). Da bi se bolje razumio ovaj sistem datiranja, potrebno je istražiti različite interpretacije sistema nasīʾ u arapskom predislamskom kalendaru.

Ipak, postoji nekoliko mišljenja o razlozima za ime Rabiul Awwal. Pretpostavlja se da se odnosi na njegov položaj u predislamskom periodu unutar arapskog sistema sa šest godišnjih doba; dva mjeseca prvog proljeća, dva mjeseca ljeta, dva mjeseca vrućine, dva mjeseca drugog proljeća, dva mjeseca jeseni i dva mjeseca zime. Neki tvrde da je mjesec nazvan po tome što se tada dogodio prvi proljetni period. Drugi smatraju da je to mjesec kada su Arapi uzgajali (tarbīʿ) svoje stoke, posebno životinje stečene iz ratnog plijena u prethodnom mjesecu. Također postoje oni koji smatraju da je mjesec dolazio u jesen kada su ljudi i životinje čekali irtibāʿ (doslovno vernalizaciju). Međutim, Arapi su ga nazivali proljećem (rabīʿ) za bolju sreću. Konačno mišljenje tvrdi da nema veze između imena mjeseci i godišnjih doba. Prema njima, Arapi su rabīʿ nazivali s dvije vrste "proljeća": "proljetni" mjeseci su Rabiul Awwal i Rabiul Thani koji dolaze nakon Ṣafara, dok su proljetna godišnja doba bila dva puta; prvo kada su tartufi i perunika cvjetali, a drugo kada su plodovi bili spremni za berbu.

Kada je islam došao, ime Rabiul Awwal je zadržano. Stoga je rođenje poslanika Muḥammeda (neka je mir na njega) zapamćeno kao događaj u Rabiul Awwalu, a ne pod imenom Khawwān. Ovo je prvi događaj iz Sīre koji se dogodio u Rabiul Awwalu i najvažniji je kojeg muslimani širom svijeta obilježavaju od početka 6./12. stoljeća, bez obzira na različite oblike proslave, od čitanja knjige o biografiji poslanika do komemorativnih rituala i ceremonijalnih događaja. Predloženo je da je pobožni asketa Muʿīn al-Dīn Abū Ḥafṣ ʿUmar ibn Muḥammed ibn Khiḍr (570AH/1174CE) iz Erbila, poznat i kao ʿUmar al-Malla, bio prvi koji je organizirao komemorativne sesije u svojoj zāwiyah (zaviji) u Mosulu. Mnogi, međutim, pripisuju ovo Fatimidima, posebno njihovom četvrtom kralju, al-Muʿizz li-Dīn Allāhu (vladao 341-365ΑΗ/953-975CE), koji je to učinio službenim godišnjim festivalom uz nekoliko drugih proslava rođenja. Treće mišljenje tvrdi da je to bio al-Malik al-Muʿaẓẓam Muẓaffar al-Dīn Abū Saʿīd Gökböri (umro 630AH/1232CE), kralj Erbila, koji je inicirao veliku proslavu u 620AH. Knjiga pod naslovom al-Tanwīr fī Mawlid al-Sirāj al-Munīr sastavljena je po zahtjevu kralja od strane učenjaka ḥadīsa Ibn Diḥyah al-Kalbīja (umro 633AH/1235CE). Tačan datum rođenja bio je predmet rasprava među muslimanskim učenjacima i kreće se između 2., 8., 9., 10., 12. i 17. Rabiul Awwala. Slično su učenjaci raspravljali i o valjanosti proslave, između prihvatanja ili smatranja heretičkom inovacijom. Ipak, svi su se složili oko toga da je rođenje bilo u Rabiul Awwalu, osim jednog mišljenja koje je sugeriralo Ramazan. Također je zabilježeno da je među prijedlozima za prvi mjesec hidžretskog kalendara u vrijeme ʿUmar ibn al-Khaṭṭāba bio Rabiul Awwal kako bi podsjećao zajednicu na rođenje Poslanika.

Govoreći o hidžretskom kalendaru, poznat je po tome što se odnosi na hidžru (seobu) Poslanika iz Mekke u Jatrib radi uspostavljanja prve muslimanske zajednice. Ime Jatriba je kasnije promijenjeno u Medinu. U Ṣaḥīḥ Muslimu, zabilježeno je da je Poslanik rekao: "Naređeno mi je da emigriram u mjesto koje će nadvladati ostala mjesta. Ljudi ovog područja zovu ga Jatrib (prokleto mjesto, ili ne rodno i ne plodno mjesto), dok je ono zapravo civilizirano područje (al-Madīnah). Ono će ukloniti necivilizirane pojedince kao što peć uklanja leguru iz željeza." Događaj hidžre označava početak obrazovane zajednice i ujedinjenje plemena Jatriba međusobno i sa muhadžirima. Pomak ka jedinstvu i bratstvu također se odrazio u uspostavljanju muʿākhah (pakt bratstva između muhadžira i ensarija) koji je Poslanik uveo. U Ṣaḥīḥu al-Bukhārīja zabilježeno je da je, kada su muhadžiri stigli u Medinu, Poslanik uspostavio bratstvo između ʿAbd al-Raḥmān ibn ʿAwfa i Saʿd ibn al-Rabīʿa. Saʿd je rekao ʿAbd al-Raḥmānu: "Ja sam najbogatiji od svih ansarija, pa želim podijeliti svoje bogatstvo s nama." Iako je datum polaska iz Mekke bio predmet rasprava među učenjacima, dolazak u Jatrib je prihvaćen da se dogodio u Rabiul Awwalu. Značaj hidžre naveo je neke učenjake da tvrde da je to najvažniji događaj koji se dogodio u Rabiul Awwalu, važniji čak i od rođenja Poslanika a,s. Računanje hidžretske godine u novom islamskom lunarnom kalendaru smatralo je ovo početkom nove zajednice, iako je Muḥarram izabran kao prvi mjesec godine kako bi se zadržao uobičajeni sistem predislamske Arabije

Rabiul Awwal je mjesec uspostave džemata i prve džamije (jāmiʿ). Zanimljivo je da je prva džuma-namaz također obavljena u Rabiul Awwalu. Prema predanju, Poslanik je napustio selo plemena ʿAmru ibn ʿAwf u petak, a na putu prema Jesribu, prošao je kroz selo plemena Sālim ibn ʿAwf. Tamo su ljudi iz plemena Sālim povukli uzde njegove deve i rekli mu: "O Allahov Poslaniče, ostao si kod naših rođaka nekoliko dana. Ako prođeš pored našeg mjesta, a ne zadržiš se, oni će se ponositi nad nama zauvijek." Zbog toga se Poslanik tu zadržao i predvodio prvu džuma-namaz sa otprilike 100 ljudi. Među prisutnima su bili muškarci iz plemena ʿAmru ibn ʿAwf, koji su ga pratili iz Qubāʾa, te Poslanikovi rođaci iz plemena Mālik ibn al-Najjār, plemena Hazredža, koji su došli da ga dočekaju. Kasnije je na tom mjestu izgrađena džamija, nazvana Džamija džume (Masjid al-Jumʿah). Poznata je i pod nazivima Džamija Banī Sālim i Džamija ʿĀtikah.

Poslanik je živio u Medini deset godina. Otišao je sa ovog svijeta u dobi od 63 godine. Ovaj najteži događaj za mladu muslimansku zajednicu također se desio u Rabiul Awwalu, prema većini islamskih učenjaka. Ibn Redžab je zapisao: "Kada je Poslanik preselio, mir muslimanske zajednice bio je izrazito poremećen. Bilo je onih koji su bili šokirani i dezorijentirani. Neki su pali na zemlju i nisu mogli stajati. Neki su zanijemili i nisu mogli govoriti. Neki su čak negirali njegovu smrt." Imam al-Dārimī prenosi hadis u kojem Poslanik kaže: "Ko god bude pogođen nesrećom, neka se sjeti moje nesreće, jer je to najveća nesreća." U sličnom predanju Ibn Māje, Poslanik kaže: "O ljudi, ko god među vama bude pogođen nesrećom, neka se utješi misleći na moj odlazak, jer niko iz mog ummeta neće biti pogođen većom nesrećom od gubitka mene." Doista, smrt Poslanika je najveća nesreća. Al-Qurtubī je rekao: "Poslanik je govorio istinu. Nesreća povezana s njegovim gubitkom je veća od bilo koje druge nesreće koja može pogoditi muslimana sve do Sudnjeg dana. Objavljivanje je prekinuto, a neposredno Poslaničko vodstvo je završeno." Anas ibn Mālik, radijallahu anhu, je rekao: "Dana kada je Allahov Poslanik ušao u Medinu, sve u njoj je zasjalo. Dana kada je Allahov Poslanik preselio, sve u Medini je postalo tamno. Nismo ni otreli prašinu sa naših ruku nakon pokopa Allahovog Poslanika, a već smo osjećali kako nam srca postaju hladna."

Ovo su najistaknutiji događaji iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, biografije (sīra). Rabiul Awwal nam donosi pomiješane osjećaje kad god dođe. Također, imenovanje prvog halife dogodilo se u Rabiul Awwalu. Dok su ashabi pripremali Poslanikov pokop, neki od Anṣārija okupili su se na saqīfi (dvorištu) plemena Sāʿidah ibn Kaʿb, plemena Hazredža, kako bi raspravljali o nasljedniku. Ovaj sastanak je na kraju doveo do imenovanja Abū Bakra al-Ṣiddīqa, radijallahu anhu, koji je tada postao halifa Allahovog Poslanika (khalīfat Rasūl Allāh). Nakon Abū Bakra, niz halifa nosio je titulu Amīr al-Muʾminīn do vremena al-Ḥasana ibn ʿAlīja, radijallahu anhu, Poslanikovog unuka. Zbog sukoba i nesuglasica u muslimanskoj zajednici, al-Ḥasan je predao svoju poziciju Muʿāwiji ibn Abī Sufyānu, radijallahu anhu. Ovaj događaj se također desio u Rabiul Awwalu, a ta godina je bila poznata kao godina jedinstva (ʿām al-jamāʿah).

Bilo je i drugih manje poznatih ili osporenih događaja koji su se desili u Rabiul Awwalu prema povijesnim izvorima. Neki izvori sugerišu da se prvi susret između Poslanika i meleka Džibrila dogodio u Rabiul Awwalu, kada je bio imenovan za poslanika na početku svoje četrdesete godine. Većina učenjaka odbacuje ovu tvrdnju, naglašavajući da se to dogodilo u Ramazanu, dok je Poslanik bio u pećini Hira.

By: Dr. Khairil Husaini Bin Jamil
Obrada i prijevod by imamsedin