Pokajanje i nada: Mudrost Ibn `Ata’illaha (1)

 Pokajanje i nada: Mudrost Ibn `Ata’illaha (1)

 

U svojoj poznatoj knjizi Al-Hikam (Riječi mudrosti), šejh Ahmed Ibn `Ataa’illah As-Sakandari kaže:

„Ako osjećate manje nade u Boga dž,š, kada pogriješite, shvatite da se oslanjate samo na svoj rad, a ne na Božju milost.“

 

Razumijevanje pokajanja (Tewbe) i duhovnog putovanja

Kada započinjete svoje duhovno putovanje prema Bogu, bitno je razmisliti o tome odakle početi. Mnogi se pitaju: Trebam li se osloniti na svoja prošla dobra djela da podrže moje putovanje? Šta bih trebao ponijeti sa sobom na ovom svetom putu?

Prema Ibn `Ataa'u, odgovor je jasan: Ne! Ne biste se trebali oslanjati čak ni na svoja dobra djela. Vaše putovanje prema Allahu počinje okretanjem srca prema Njemu, polaganjem povjerenja isključivo u Njegovu milost i blagodat i nadom da će vas Njegova milost voditi.

 

Uloga dobrih djela u Allahovoj milosti

Prema Ibn `Ataa'u, odgovor je jasan: Ne! Ne biste se trebali oslanjati čak ni na svoja dobra djela. Vaše putovanje prema Allahu počinje okretanjem vašeg srca prema Njemu, polaganjem vašeg povjerenja isključivo u Njegovu milost i obilje i nadom da će vas Njegova milost uputiti.

„Kad bi Allah ljude zbog grijehova njihovih kažnjavao, ništa živo na Zemlji ne bi ostavio, ali, On ih do roka određenog ostavlja,.“ (En-Nahl 16: 61)

 وَلَوْ يُؤَاخِذُ اللَّهُ النَّاسَ بِظُلْمِهِم مَّا تَرَكَ عَلَيْهَا مِن دَابَّةٍ وَلَٰكِن يُؤَخِّرُهُمْ إِلَىٰ أَجَلٍ مُّسَمًّى.

Stoga, primanje Allahove milosti ne znači 'zaslužiti' je ili 'zaraditi'. Radi se o oslanjanju na Allahovu milost i obilje, čak i sa našim nedostacima. Ovo je pravi način za početak putovanja.

 

Pokajanje: Neophodan prvi korak

Međutim, i okretanje Allahu i nada u Njegovu milost moraju biti povezani s pokajanjem za vlastite greške i propuste. Prema Allahovim univerzalnim zakonima, da bi se nešto negdje smjestilo, mora postojati mjesto za to. Vjera i svjetlo nisu drugačija pojava. Ako želim ispuniti svoje srce vjerom, svjetlošću i sjećanjem na Allaha, prvo moram stvoriti prostor uklanjanjem ometanja, želja i svjetovnih vezanosti. Tek tada mogu ispuniti svoje srce dobrotom, kako kaže sufijska izreka: Čistoća, zatim ljepota, pa svjetlost (at-takhalli thum al-tahalli thum al-tajalli).

Stoga, moram započeti svoje putovanje iskrenim pokajanjem za svoje nedostatke.

„I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.!“ (An-Nur 24:31)

وَتُوبُوا إِلَى اللَّهِ جَمِيعًا أَيُّهَ الْمُؤْمِنُونَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ.

 

Nada u Allahovu milost: Bitni dio pokajanja

Pokajanje mora biti praćeno osjećajem nade, kako naglašava Ibn Ataa. Ali zašto je nada bitna u pokajanju? I kakve to veze ima s mojim putovanjem? Ibn Ataa odgovara na ovo:

„Ako se nađete u situaciji da imate manje nade u Allaha kada pogriješite, onda shvatite da se oslanjate samo na svoj rad, a ne na Allahovu milost.“

To znači da ako se oslanjate na Allahovu milost i vjerujete u Njega, pazite da niste samopravedni. Nemojte misliti da ste postigli vrlinu zahvaljujući svojim naporima i djelima. Jedan od znakova da se više oslanjate na svoja djela nego na Allahovu milost je smanjenje nade nakon što napravite grešku. Nada u Allaha uvijek treba ostati visoka, bez obzira na grešku.

 

Četiri uvjeta iskrenog pokajanja

Učenjaci su naveli četiri uvjeta za iskreno pokajanje:

Kajanje: Osoba mora osjećati iskreno žaljenje zbog greške.

Apstinencija: Osoba mora prestati činiti grešku, posebno ako je to ponavljajuća navika.

Odlučnost: Osoba mora iskreno namjeravati da nikada ne ponovi istu grešku.

Naknada: Ako greška uključuje prava drugih, osoba mora vratiti ono što duguje.

 

Važnost iskrenog pokajanja u islamu

Prvi uvjet je osjećaj žaljenja zbog greške. Poslanik Muhammed a,s, je rekao: "Kajanje je pokajanje." (Bilježe Ibn Hibban i Ibn Madže)

Drugi uslov je suzdržavanje od ponavljanja greške. Licemjerno je nastaviti činiti grijeh dok se istovremeno kajete.

Treći uslov je donošenje iskrene odluke da se nikada više ne ponovi ista greška. Pravo pokajanje uključuje odustajanje od namjere da se greška počini u budućnosti.

Ali ako, ne daj Bože, neko ponovo upadne u istu grešku, rješenje je ponavljanje procesa pokajanja: obnovite svoje kajanje, žaljenje i odlučnost da ponovo ne upadnete u grešku. Zapamtite, Allah je Najmilostiviji i Najmilostiviji i On prihvata iskreno pokajanje, čak i ako se ponavlja. U stvari, Allah se raduje kada se Njegov rob pokaje.

Za četvrti uslov, ako greška uključuje prava drugih, osoba mora vratiti ono što je uzeto. Ako se dogodila nepravda, ona se mora ispraviti. Učenjaci također naglašavaju traženje oprosta od onih kojima je učinjena nepravda nečijim postupcima.

 

Moć nade u Allahovu milost

Ibn `Ataa' naglašava da je održavanje nade u Allahovu milost ključna komponenta pokajanja. Ova nada nije samo stanje - to je suštinski stav prema Allahu.

„oni se mogu nadati Allahovoj milosti. – A Allah prašta i samilostan je..“ (El-Bekara 2:218)

أُولَٰئِكَ يَرْجُونَ رَحْمَتَ اللَّهِ ۚ وَاللَّهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ.

Ponekad nada nestaje kada se neko zapita: Kako mogu očekivati Allahova milost nakon svih ovih grešaka? Ovo propitivanje je samo po sebi greška! Misliti da su vaše greške prevelike da bi ih Allah oprostio protivrječi vjerovanju u Allahovu milost. To vodi u očaj, što je opasno.

„"Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli" ?“ (El-Hidžr 15:56)

قَالَ وَمَن يَقْنَطُ مِن رَّحْمَةِ رَبِّهِ إِلَّا الضَّالُّونَ

Kada izgubite nadu, oslanjate se na vlastite slabosti, ograničeno razumijevanje i djela, a ne na Allaha. Međutim, to ne znači da prestajete raditi i jednostavno tražite nadu. I to je pogrešno. Oslanjanje na Allaha znači imati nadu u svom srcu dok nastavljate djelovati u skladu s Njegovim naredbama.

 

Zašto nikada ne bismo trebali izgubiti nadu u Allahovu milost

Ibn `Ataa' jasno stavlja do znanja: bez obzira koliko je greška ozbiljna, nikada ne bismo trebali izgubiti nadu u Allahovu milost. Poslanik Muhammed (s.a.v.s.) nas je uvjeravao:

Osoba koja se iskreno pokajala za grijeh je potpuno ista kao osoba koja nikada nije sagriješila (Bilježi Ibn Madže).

Također je rekao: „Allah kaže: 'O sine Ademov, sve dok Me pozivaš i tražiš od Mene, oprostit ću ti ono što si učinio i neću se ljutiti! O sine Ademov, ako bi Mi došao s grijesima gotovo velikim kao zemlja, oprostit ću ti i neću se ljutiti.'“ (Bilježi Et-Tirmizi)

 

Ravnoteža između nade i strahopoštovanja u pokajanju

Stoga, naša nada ne bi trebala biti pogođena težinom naših grešaka. Trebamo jednostavno odlučiti da se iskreno pokajemo Allahu i očekujemo Njegovu milost. Poslanik (s.a.v.s.) je također rekao: „Allah kaže: 'Ja sam onakav kakvim me Moj rob očekuje! Pa neka misli o meni kako želi.'“ (Bilježe Buhari i Muslim)

 

Ibn `Ataa' nas podsjeća da ako izgubimo nadu nakon što napravimo grešku, to pokazuje da se oslanjamo na svoja djela, a ne na Allahovu milost. Ovo odražava poruku hadisa u kojem je Poslanik (s.a.v.s.) rekao: „Niko od vas ne može ući u Džennet samo zbog svojih djela.“ Kada su ashabi pitali: „Čak ni ti, o Allahov Poslaniče?“, Poslanik je odgovorio: „Čak ni ja, osim ako mi Allah ne podari Svoj oprost i milost.“

Ovaj hadis pojačava ideju da se ne bismo trebali oslanjati na svoja djela, već vjerovati u Allahovu milost. Ibn `Ataa' prenosi istu mudrost svojim riječima.

 

Održavanje ravnoteže u nadi i strahopoštovanju

Međutim, naša nada ne bi trebala dovesti do osjećaja imuniteta, misleći da nam je spasenje zagarantovano bez obzira šta radimo.

„Oni govore: "Vatra će nas doticati samo neko vrijeme." Reci: "Da li ste o tome dobili od Allaha obećanje – jer, Allah će sigurno ispuniti obećanje Svoje – ili na Allaha iznosite ono što ne znate?".'“ (El-Bekare 2:80)

وَقَالُوا لَن تَمَسَّنَا النَّارُ إِلَّا أَيَّامًا مَّعْدُودَةً ۚ قُلْ أَتَّخَذْتُمْ عِندَ اللَّهِ عَهْدًا فَلَن يُخْلِفَ اللَّهُ عَهْدَهُ ۖ أَمْ تَقُولُونَ عَلَى اللَّهِ مَا لَا تَعْلَمُونَ .

Ovaj ajet je objavljen o određenim narodima koji su vjerovali da su Božiji odabrani narod, bez obzira na svoja djela. Danas neki muslimani imaju slično vjerovanje, misleći da sve dok su muslimani, mogu učiniti sve i izbjeći kaznu. Allah upozorava:

„Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji..“ (El-Araf 7:99)

فَأَمِنُوا مَكْرَ اللَّهِ ۚ فَلَا يَأْمَنُ مَكْرَ اللَّهِ إِلَّا الْقَوْمُ الْخَاسِرُونَ

Nada se ne bi trebala razviti u lažni osjećaj sigurnosti. Jedina prava garancija Dženneta je iskrena vjera i pravedna djela.

Ebu Bekr es-Siddik (neka je Allah zadovoljan njime) je rekao: „Ne bih se osjećao sigurnim od Allahovog dubokog namjernog djelovanja čak ni da mi je jedna noga u Džennetu, a druga još uvijek vani.“

 

Postizanje ravnoteže između nade i strahopoštovanja

U pokajanju, ravnoteža je bitna. To znači iskreno pokajanje, a istovremeno održavanje nade u Allahovu milost i strahopoštovanja pred Njegovom moći i pravdom.

Neki nevjernici se bore s beznađem, osjećajući da su im grijesi preveliki da bi im se oprostili. Allah kaže:

„Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo ružno djelo iz lahkomislenosti učini, pa se poslije pokaje i popravi – pa, Allah će doista oprostiti i samilostan biti.".“ (Al-‘An`am 6:54)

كَتَبَ رَبُّكُمْ عَلَىٰ نَفْسِهِ الرَّحْمَةَ ۖ أَنَّهُ مَنْ عَمِلَ مِنكُمْ سُوءًا بِجَهَالَةٍ ثُمَّ تَابَ مِن بَعْدِهِ وَأَصْلَحَ فَأَنَّهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ .

Griješnik je onaj koji odbija ovu božansku ponudu pokajanja. Ključ je u postizanju ravnoteže između nade i strahopoštovanja.

 

Zaključak: Put do duhovne transformacije

Dakle, prvi korak na ovom putovanju je potvrditi svoju nadu u Allahovu milost i okrenuti svoje srce Njemu. Ovo je početak vašeg duhovnog putovanja.