Muhammed, a.s. - divni uzor

Muhammed, a.s. - divni uzor

“Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor (usvetun haseneh) za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji cesto Allaha spominje.” (el-Ahzab, 21). Od Malika ibn Enesa – Allah mu se smilovao –prenosi se da je do njega doprlo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ja vam ostavljam dvije stvari. Ako ih se budete čvrsto držali, nećete zalutati – Allahov Kitab i sunnet Njegovoga Vjerovjesnika.” (Muvetta’, 702).

Vrijeme u kojem živimo obilježeno je, između ostalog, snažnom promocijom najrazličitijih vrsta “uzora” ili “idola” u javnom, a posebno u medijskom prostoru. Na TV-ekranima, radio-frekvencijama, stranicama novina i časopisa, internet-portalima te u reklamnoj i marketinškoj produkciji promoviraju se poznate osobe ili ličnosti čiji se uspjeh ili slava želi predstaviti kao uzor ili model ostalim ljudima, pogotovo mlađim generacijama.

U tome, u principu, ne bi trebalo biti ništa sporno, jer uspjeh drugih ljudi može poslužiti kao bitan poticajni faktor za naš vlastiti napor i put do uspjeha i srece u životu, porodici, poslu, nauci i drugome. No, poražavajuca je cinjenica da se veoma rijetko radi o promociji istinskih i trajnih vrijednosti, to jest o ljudima ili licnostima koji su svijet zadužili svojim poslanjem, idejama, djelima, otkricima, izumima i slicno te koje vrijedi upoznati i znati, kako zbog njihove velicine tako i zbog motivirajucih elemenata koje takve osobe potencijalno mogu razbuditi u ljudskoj duši i mašti. Nažalost, ovakve licnosti i istinske velicine u javnom prostoru zasjenjene su agresivnom promocijom licnosti iz svijeta filma, glume, zabave, sporta ili show-biznisa koje se žele predstaviti kao uzori ili modeli milionima ljudi, pogotovo mladim ljudima koji u godinama rane mladosti obicno traže neki uzor ili identifikaciju s poznatom, uspješnom ili renomiranom licnošcu iz odreene oblasti ljudske djelatnosti ili vještine.

Zapravo, u covjeku postoji iskonska potreba za identifikacijom s nekim uzorom kojeg ce slijediti ili primjerom za kojim ce se povoditi. Ovoj iskonskoj ili prirodnoj potrebi covjeka islam ne oduzima legitimitet niti je nastoji likvidirati iz ljudske prirode, ali je usmjerava i zadovoljava na ispravan, prirodan i dostojanstven nacin, nacin koji cuva ljudski dignitet i integritet. Ovim tekstom pokušat cemo, u vidu komentara navedenog ajeta, odgovoriti na pitanje kako Kur’an govori o uzorima i ko su, zapravo, istinski uzori koji zaslužuju da se uzmu za primjer u najširem smislu te rijeci.         

Allahovi Poslanici kao uzori ili modeli

Rijec usvetun, koju prevodimo kao “uzor” ili, pak, modernim rjecnikom kazano: “model identifikacije”, spominje se na tri mjesta u Kur’anu: jedanput u suri el-Ahzab (21) i dva puta u el-Mumtehane. U suri el-Mumtehane Uzvišeni kaže: “Divan uzor (usvetun haseneh) za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: ‘Mi s vama nemamo ništa, a ni s onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja ce između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!’ – ali nisu rijeci Ibrahimove ocu svome: ‘Ja cu se moliti da ti oprosti, ali te ne mogu od Allaha odbraniti.’ Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obracamo i Tebi cemo se vratiti. Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje i oprosti nam, Gospodaru naš! Ti si, zaista, Silni i Mudri.”

“Oni su vama divan uzor (usvetun haseneh) – onima koji žele Allaha i onaj svijet. A onaj koji le_a okrene –pa, Allah, zaista, nije ni o kome ovisan i On je jedini hvale dostojan!” Ovim ajetima Uzvišeni nas poducava da kao divne uzore uzmemo Ibrahima, a.s., i njegove sljedbenike zato što su oni istinski željeli, odnosno vjerovali i obožavali uzvišenog Allaha i pripremali se za Onaj svijet.

Sasvim je ocekivano, plemenito i casno da musliman za uzora uzme jednog od Allahovih poslanika ili Njegovih iskrenih robova. Zašto? Zato što njih uzvišeni Allah u Kur’anu opisuje najljepšim svojstvima i najplemenitijim vrlinama, vrlinama kojima nastoji da se ukrasi svaki iskreni musliman. Kada je rijec o Ibrahimu, a.s., Uzvišeni ga opisuje, naprimjer, sljedecim svojstvima: “Ibrahim je zaista bio dobrodušan (halim), sažaljiv (evvah) i odan (munib)” (Hud, 75) ili: “Ibrahim je bio primjer cestitosti (ummeten) pokoran Allahu (kaniten), pravi vjernik (hanif), nije druge smatrao Allahu ravnim” (en-Nahl, 120). Zar svaki istinski vjernik ne želi da postigne navedena svojstva identificirajuci se s onim koga je uzvišeni Allah “uzeo za prijatelja” (en-Nisa’, 125)!?