Ostavljanje namaza
Propis o ostavljanju namaza iz pera autora “Hanefijskog fikha”, Abdulhamida Mahmuda Tuhmaza, te odgovor na isto pitanje od strane šejha Jusufa Kardavija.Onaj koji ostavlja namaz, zanijekavši njegovu obaveznost, postaje nevjernik, jer je njegova obaveznost potvrđena kategoričkim dokazima. Međutim, učenjaci su se razišli u pitanju tretiranja osobe koja ostavlja namaz iz lijenosti, iako zna njegovu obaveznost. Većina učenjaka smatra da takva osoba ne postaje nevjernik, ali postaje veliki griješnik i tražit će se da se pokaje. Rekao je Uzvišeni: Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit će kome hoće, što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj koji smatra da je Allahu neko ravan. (En-Nisa’, 116)
Sljedbenici ovog mišljenja su se razišli u pitanju kažnjavanja osobe koja ostavi namaz iz lijenosti. Malik i Šafija smatraju da se treba od njega tražiti pokajanje i da ponovo počne klanjati. U protivnom, ubija se. Dokaz za to su uzeli iz riječi Uzvišenog:
Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i samilostan je. (Et-Tevbe 5)
Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i samilostan je. (Et-Tevbe 5)
Dokaz su uzeli i iz Poslanikovih riječi: Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i daje Muhammed Allahov poslanik, te dok ne počnu klanjati namaz i davati zekat. Kada to urade, zaštitili su od mene svoju krv i svoj imetak, osim u slučaju kada islam daje pravo na to, a njihov obračun je kod Allaha?(
Muslim 22)
Muslim 22)
Ebu Hanife smatra da se takva osoba zatvara sankcionira kaznom “ta’zira” (adekvatnom kaznom koju određuje sudija), dok ne počne klanjati, ali se ne ubija. On za dokaz uzima
hadis kojeg prenosi Abdullah b. Mesud r.a. u kojem je Poslanik s.a.v.s rekao: Nije dozvoljena(halal) krv muslimana koji svjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik, osim u jednom od tri slučaja:oženjeni bludnik, glava za glavu (život za život) i odmetnik od vjere, razbijač zajednice. (Muslim 1676)
Neki ashabi, kao i dio kasnijih učenjaka, smatraju da osoba koja ostavlja namaz iz ljenosti postaje nevjernik. Dokaz za to su im hadisi od Džabira (r.a.) da je Allahov Poslanik (a.s.) rekao: Doista između čovjeka, mnogoboštva i nevjerovanja jeste ostavljanje namaza. (Muslim, 82)
hadis kojeg prenosi Abdullah b. Mesud r.a. u kojem je Poslanik s.a.v.s rekao: Nije dozvoljena(halal) krv muslimana koji svjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik, osim u jednom od tri slučaja:oženjeni bludnik, glava za glavu (život za život) i odmetnik od vjere, razbijač zajednice. (Muslim 1676)
Neki ashabi, kao i dio kasnijih učenjaka, smatraju da osoba koja ostavlja namaz iz ljenosti postaje nevjernik. Dokaz za to su im hadisi od Džabira (r.a.) da je Allahov Poslanik (a.s.) rekao: Doista između čovjeka, mnogoboštva i nevjerovanja jeste ostavljanje namaza. (Muslim, 82)
Burejde (r.a.) prenosi da je Allahov Poslanik (a.s.) rekao: Ugovor izmedu nas i njih je namaz. Ko ga ostavi, nevjernik je? ( Et-Tirmizi)
Abdullah b. Šekik kaže: Poslanikovi ashabi nisu smatrali nevjerstvom ostavljanje bilo kojeg vida vjerske prakse, osim namaza. ( Et-Tirmizi)
Sljedbenici prvog mišljenja ove hadise tumače i smatraju da se oni odnose na onoga koji ostavi namaz, ali i zaniječe (porekne) njegovu obaveznost.
Pored toga, iako smatramo da onaj koji ostavi namaz iz ljenosti i nemara ne postaje nevjernik, mi ipak kažemo: Bojati je se da će imati loš završetak i da će umrijeti bez imana, jer namaz je čvrsta tvrđava vjerovanja i njena sigurna zaštita. Kako će onaj koji napusti namaz biti čvrst u svome vjerovanju pred vihorom smutnji, sumnji i bezboštva ako je bez svog glavnog oružja – namaza, kojim brani vjerovanje i štiti svoj iman? Kako da on, koji je, napuštajuci namaz, bio zaboravio svoga Uzvišenog Gospodara u životu, kako da Ga se sjeti kada mu dodu melek smrti i smrtne agonije?
Pored toga, iako smatramo da onaj koji ostavi namaz iz ljenosti i nemara ne postaje nevjernik, mi ipak kažemo: Bojati je se da će imati loš završetak i da će umrijeti bez imana, jer namaz je čvrsta tvrđava vjerovanja i njena sigurna zaštita. Kako će onaj koji napusti namaz biti čvrst u svome vjerovanju pred vihorom smutnji, sumnji i bezboštva ako je bez svog glavnog oružja – namaza, kojim brani vjerovanje i štiti svoj iman? Kako da on, koji je, napuštajuci namaz, bio zaboravio svoga Uzvišenog Gospodara u životu, kako da Ga se sjeti kada mu dodu melek smrti i smrtne agonije?
Abdulhamid Mahmud Tuhmaz „Hanefijski fikh“ I. tom str. 217-219
Odgovor Dr. Jusufa el Kardawija o ovom pitanju:
Gledalac iz Alžira: Zamolio bih cijenjenog gosta da nam pojasni stav šerijata prema osobi koja ne klanja namaz?
Dr. Kardavi: Pitanje ostavljanja namaza dijelimo na dva dijela. Prvi je propis prema onome ko poriče namaz, poriče da je to obligatna vjerska obaveza svakog vjernika, ili tvrdi da nije grijeh ostaviti namaz, ili se ismijava s namazom. Takva osoba smatra se kafirom, i u tome su složni svi islamski ucenjaci. Onaj ko niječe namaz poriče Allahovo pravo u njemu i zbog toga je kafir.
Drugi dio pitanja odnosi se na osobu koja priznaje da je namaz stroga obaveza, ali je nemaran u obavljanju namaza, a ta nemarnost nije nemarnost munafika, nego samo neodgovornost osobe. U vezi s tim islamski učenjaci razilaze se na dva tabora. U jednoj predaji koja se bilježi od imama Ahmeda kaže se da je kafir osoba koja napusti namaz namjerno ili iz nemarnosti. Isto misle i neki islamski učenjaci koji su živjeli prije Ahmed bin Hambela.
Međutim, zvaničan stav hanbelijskog mezheba je da se osoba ne proglašava kafirom sve dok se od strane predstavnika sudske vlasti ne pozove na namaz pa to odbije. Tek onda je dozvoljeno za tu osobu tvrditi da je kafir. Ostali mezhebi smatraju da osoba koja iz nemarnosti ostavi namaz nije kafir nego je veliki grešnik a razlikuju se u kazni. Po šafijskom i malikijskom mezhebu ako se osoba pozove na namaz i to odbije, ubija se, a po hanefijskom mezhebu treba je pritvoriti i tući sve dok ne počne klanjati ili mu krv ne poteče.
Razilaženje medu učenjacima u vezi s tim je i zbog različitih okolnosti i razloga zbog kojih čovjek zapada u takav grijeh. Muhammed, s.a.v.s., u jednom hadisu kaže: Onaj ko bude pazio na namaz, to će mu biti svjetlo, dokaz i uspjeh na Sudnjemu danu.
A onaj ko ne bude pazio na svoj namaz, neće imati svijetla, niti dokaza niti uspjeha na Sudnjemu danu. Bit ce proživljen u društvu faraona, Hamana, Karuna i Ubej bin Halefa. Islamski učenjaci, pojašnjavajući ovaj hadis, kažu da onaj koji zapostavi namaz zbog vlasti bit će u društvu faraona na Sudnjemu danu, onaj koga njegov položaj odvrati od namaza bit će u društvu Hamana, onaj koji zapostavi namaz zbog imetka bit ce u društvu Karuna, a onaj ko zapostavi namaz zbog trgovine ili nekog drugog dunjalučkog posla bit ce proživljen u društvu Ubej bin Halefa. Dakle, nema isprike kada je u pitanju obavljanje namaza.
Osobi koja je bolesna naređeno je da obavlja namaz. Ako ne može da klanja stojeći, klanjat će sjedeći, a ako ni to nije u stanju klanjat ce ležeći. Ako će joj voda pogoršati bolest uzet će tejemum, a ako se ne može okrenuti prema Kibli klanjat će u svom ustaljenom položaju. Čak ni osoba koja je u ratu neće ostavljati namaz. Klanjat će onako kako je u stanju. Ako ne može stojeći klanjat će u hodu, ili na jahalici, ili na kamionu, ili u avionu. Klanjat ce kako može, samo neće ostavljati namaz. To je dužnost svakog vjernika i nije dozvoljeno neodgovorno se ponijeti prema istoj. Dužnost svakog pojedinca je da pazi na svoj namaz, a i društva da spriječi širenje ostavljanja namaza. Onaj za koga se utvrdi da ne klanja prema njemu cijelo društvo treba da ima poseban odnos. On ne smije raditi u državnoj službi, niti smije bilo koji vjernik udati svoju kćerku za takvu osobu. Namaz je jedno od osnovnih pitanja u vjeri i s namazom nema šale!
Drugi dio pitanja odnosi se na osobu koja priznaje da je namaz stroga obaveza, ali je nemaran u obavljanju namaza, a ta nemarnost nije nemarnost munafika, nego samo neodgovornost osobe. U vezi s tim islamski učenjaci razilaze se na dva tabora. U jednoj predaji koja se bilježi od imama Ahmeda kaže se da je kafir osoba koja napusti namaz namjerno ili iz nemarnosti. Isto misle i neki islamski učenjaci koji su živjeli prije Ahmed bin Hambela.
Međutim, zvaničan stav hanbelijskog mezheba je da se osoba ne proglašava kafirom sve dok se od strane predstavnika sudske vlasti ne pozove na namaz pa to odbije. Tek onda je dozvoljeno za tu osobu tvrditi da je kafir. Ostali mezhebi smatraju da osoba koja iz nemarnosti ostavi namaz nije kafir nego je veliki grešnik a razlikuju se u kazni. Po šafijskom i malikijskom mezhebu ako se osoba pozove na namaz i to odbije, ubija se, a po hanefijskom mezhebu treba je pritvoriti i tući sve dok ne počne klanjati ili mu krv ne poteče.
Razilaženje medu učenjacima u vezi s tim je i zbog različitih okolnosti i razloga zbog kojih čovjek zapada u takav grijeh. Muhammed, s.a.v.s., u jednom hadisu kaže: Onaj ko bude pazio na namaz, to će mu biti svjetlo, dokaz i uspjeh na Sudnjemu danu.
A onaj ko ne bude pazio na svoj namaz, neće imati svijetla, niti dokaza niti uspjeha na Sudnjemu danu. Bit ce proživljen u društvu faraona, Hamana, Karuna i Ubej bin Halefa. Islamski učenjaci, pojašnjavajući ovaj hadis, kažu da onaj koji zapostavi namaz zbog vlasti bit će u društvu faraona na Sudnjemu danu, onaj koga njegov položaj odvrati od namaza bit će u društvu Hamana, onaj koji zapostavi namaz zbog imetka bit ce u društvu Karuna, a onaj ko zapostavi namaz zbog trgovine ili nekog drugog dunjalučkog posla bit ce proživljen u društvu Ubej bin Halefa. Dakle, nema isprike kada je u pitanju obavljanje namaza.
Osobi koja je bolesna naređeno je da obavlja namaz. Ako ne može da klanja stojeći, klanjat će sjedeći, a ako ni to nije u stanju klanjat ce ležeći. Ako će joj voda pogoršati bolest uzet će tejemum, a ako se ne može okrenuti prema Kibli klanjat će u svom ustaljenom položaju. Čak ni osoba koja je u ratu neće ostavljati namaz. Klanjat će onako kako je u stanju. Ako ne može stojeći klanjat će u hodu, ili na jahalici, ili na kamionu, ili u avionu. Klanjat ce kako može, samo neće ostavljati namaz. To je dužnost svakog vjernika i nije dozvoljeno neodgovorno se ponijeti prema istoj. Dužnost svakog pojedinca je da pazi na svoj namaz, a i društva da spriječi širenje ostavljanja namaza. Onaj za koga se utvrdi da ne klanja prema njemu cijelo društvo treba da ima poseban odnos. On ne smije raditi u državnoj službi, niti smije bilo koji vjernik udati svoju kćerku za takvu osobu. Namaz je jedno od osnovnih pitanja u vjeri i s namazom nema šale!
Izvor: Novi Horizonti
No comments:
Post a Comment