Deset zapovijedi u novijim komentarima Kur’ana

Deset zapovijedi u novijim komentarima Kur’ana (dr. Enes Karić)

(Tekst je objavljen u Takvimu za 2002. god., Izdavač: Rijaset IZ-e u BiH, Sarajevo, 2002.)

I

Odveć je poznato da se pojam dekaloga ili pojam Deset zapovijedi vezuje isključivo za judaizam i kršćanstvo, te da Dekalog ima rodno mjesto u Bibliji, tačnije Starom zavjetu (Poglavlje Izlazak, 20.).

Dekalog je grčka riječ (deka znači Deset a logos znači “riječ, govor, zapovijed”), dekalog, prema tome, znači Deset zapovijedi. I Dekalog je za jevreje samo središte vjere, a od jevreja i Starog zavjeta dekalog je preuzelo i kršćanstvo, “te na njemu izgradilo svoje moralne postavke”.[1]

U arapskom jeziku Deset zapovijedi obično se prevodi sintagmom al-wasaya al- ashr. U Bibliji ili Svetom Pismu, u prijevodu na arapskom jeziku štampanom u Kembridžu 1956. godine, ovako se prevodi/donosi Deset zapovijedi (navodimo ih u skraćenom obliku):

I)          La jekun leke alihetun ukhra emami (Nemoj imati drugih bogova osim Mene!),

II)         La tasna’a leke timsalen menhuten ve la sureten (Ne pravi sebi idola lijevanih ili klesanih!),

III)       La tentiq bi-smi r-rabbi ilahike batilen (Ne uzimaj uzalud imena Gospodara/Jahve, tvog Boga!),

IV)      Ekrim ebake ve ummeke likej tetule ejjamuke ‘alel-erdi (Poštuj oca svoga i mater svoju da dugo živiš na zemlji…!),

V)        La taqtul (Ne ubij!),

VI)      La tezni (Ne čini preljuba!),

VII)     La tesriq (Ne ukradi!),

VIII)    La tešhed ‘ala qaribike šehadete zurin (Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!)

IX)      La teštehi bejte qaribike la teštehi imre’ete qaribike (Ne poželi kuće bližnjega svoga, ne poželi žene bližnjega svoga...!), i

X)        Ve la teštehi šej’en mimma li-qaribike (Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga! ).[2]

U našoj javnosti malo je poznato da ima nekoliko muslimanskih autora koji su napisali djela ili barem kraće odjeljke (u sklopu svojih opsežnijih djela) pod naslovom Deset zapovijedi (al-wasaya al- ashru), ili barem spominju Deset zapovijedi kad tumače ajete sure Al-An’am (151-153.) ili pak suru Al-’Isra, 23. i dalje. Zadatak ove naše kratke rasprave je da svrati pozornost na samo neke od tih muslimanskih autora i na njihove rasprave naslovljene sintagmom Deset zapovijedi, odnosno na njihove komentare Kur’ana gdje su spomenuli Deset zapovijedi. 

Uz to, mnogo je važnije da ustanovimo, opet ukratko, gdje su razlozi da muslimanski autori slobodno koriste judeo­-kršćansku sintaginu dekaloga – Deset zapoijedi i da je daju, čak kao naslov, svojim djelima.

Valja odmah kazati da se u muslimanskih autora (kao što je npr. Mahmud Šeltut) značenjski sadržaj “kur’anskih” i “muslimanskih” Deset zapovjedi tek neznatno razlikuje od Biblijskog dekaloga, ali se razvidno vidi komentatorova želja da istakne neprolaznu vrijednost snažne moralne poruke u kur’anskim ajetima koji pobrajaju Deset važnih načela islama. U samim komentarima Kur’ana koje ovdje spominjemo malo je pokušaja da se izvrši temeljita usporedba sa Biblijskim dekalogom. Mnogi komentari Kur’ana čak Bibliju ni ne spominju, ali ukazuju na Deset zapovijedi kao središnje i susretišno mjesto nebeskih vjera.

Osim toga, česta upotreba sintagme Al-Wasaya al-Ašru (Deset zapovijedi) govori mnogo i o tome da su muslimanski autori uočili retoričke efekte njene upotrebe. Imenujući knjigu ili naslovljavajući nekoje poglavlje u svome komentaru Kur’ana sintagmom Deset zapovijedi, muslimanski autori žele kazati da je to što iznose važno, uzvišeno, ozbiljno…

II

Mahmud Šeltut (umro 1963. god.), slavni rektor Al­-Azharskog univerziteta, smatra se jednim od najautoritativnijih komentatora Kur’ana u Egiptu i islamskom svijetu u XX stoljeću. Zanimljivo je da je on u svom komentaru Kur’ana Tafsiru’ l-Kur’ani l-Karim,[3] jednom od najvažnijih (nažalost nedovršenih) komentara Kur’ana sastavljenih tokom XX stoljeća, napisao čitav odjeljak pod naslovom Al-Wasaya al-’Ašru va makanatuha fi’ l-Islam, što u prijevodu znači Deset zapovijedi i njihovo mjesto u islamu. Tako  naslovljeni odjeljak Šeltut piše nakon navođenja sljedeća tri ajeta iz sure Al-An’am (151-153.):

151. Ti reci: “Dođite da vam kazujem šta vama Gospodar vaš zabranjuje: da Mu ikoga ravnim smatrate! A roditeljima dobročinstvo činite, i djecu svoju zbog siromaštva ne ubijajte! Pa Mi i vas i njih hranimo! Ne približavajte se ma kakvu nemoralu, bio on javni ili skriveni! I ne ubijajte čovjeka koga je Allah zabranio ubiti, osim kad Zakon traži! Eto to vam On u dužnost stavlja, da biste razmislili vi.

152. I imetku siročeta ne približavajte se, osim na način najljepši, sve dok ono zrelost ne dostigne! I pravedno na litru i na kantar mjerite, Mi nikoga ne zadužujemo iznad mogućnosti njegove! I kad govorite – pravedno govorite, makar bilo i protiv vaše rodbine! I zavjet prema Allahu ispunjavajte. Eto, to vam Allah u dužnost stavlja, da biste se opomenuli.

153. I evo, doista, Moga Puta Pravoga, slijedite njega! I ne slijedite puteve druge pa da vas oni onda u raskol stave spram Puta Njegovoga! Eto, to vam Allah u dužnost stavlja, da biste se bojali Njega.

Prema Mahmudu Šeltutu, znalci islama nazvali su ova tri ajeta, i ono što ti ajeti od čovječanstva traže, imenom “Deset zapovijedi”. Šeltut smatra da razlozi takvog imenovanja počivaju, sasvim sigurno, u činjenici da se u tri navrata u naprijed navedenim ajetima spominju riječi zalikum vessakum – “Eto, to vam Allah u dužnost stavlja…, to vam Allah poručuje!”

Mahmud Šeltut smatra da ova tri ajeta sadrže zabrane i naredbe, te ih on na arapskom pobraja ovim redom:

I)          El-išraku billah – Zabrana mnogoboštva, naredba da se vjeruje (u) jednoga Boga.

II)         Ve bil-validejni ihsanen - Činiti dobro roditeljima.

III)       Ve la taqtulu evladekum min imlaqin – Zabrana čedomorstva.

IV)      Ve la taqrebu l-fevahiše – Zabrana bluda / zinaluka / nemorala.

V)        Tahrimul-qatli – Nepovredivost života (zabrana ubijanja).

VI)      Ri’ajetu mali l-jetimi – Voditi brigu o imetku siročadi.

VII)     ‘Ifau’u l-kejli ve l-mizani – Pravedno mjeriti i ne zakidati na vagi.

VIII)    Ve iza qultum fa’dilu ve lev kane za qurba – Pravedno svjedočiti, pa makar to bilo i protiv rodbine.

IX)      Ve bi ‘ahdillahi evfu – Ispuniti zavjet prema Bogu.

X)        Ittiba’u siratillahi l-musteqimi – Slijediti Božiji, Pravi Put.

Nakon što je objasnio ovih “Deset Božijih oporuka”, tj. “Deset zapovijedi” na blizu pedeset stranica svoga komentara Kur’ana, Mahmud Šeltut zaključuje da one postavljaju temelj vjerovanju u jedinost Božiju.

Od poznatijih komentatora Kur’ana nakon rektora Al- Azharskog univerziteta, Mahmuda Šeltuta, spominjemo na prvom mjestu Šejha Muhammeda Al-Gazalija (Shaykh, Muhammad Al-Ghazali, umro 1996.). On je autor, među ostalim djelima, i poznatog tematskog komentara Kur’ana (Al-Tafsir Al-Mawdu’i), prva dva sveska na arapskom izišla su 1997. i 1999. godine. Usljed velikog interesa ovaj je komentar Kur’ana preveden i na engleski jezik i objavljen u prestižno opremljenom izdanju.[4] Engleski prevodilac ovog Al-Ghazalijeva komentara, Ashur A. Shamis, ove ajete iz sure Al-An’am (151-153.) preveo je na engleskom kako slijedi:

Say. Come, I will tell you what your Lord has ordained for you.

A. You should not take other gods besides Him.  

B. Show kindness towards parents.

C. You should not kill your children for fear of destitu­tion, because We provide for you and for them.

D. Avoid foul sins, overt and covert.

E. Do not kill a soul that God has forbidden to be killed, without the right justification to do so. This is what He urges you to do, so that you may understand.

F. You have no right to any of an orphan’s possesions, except what is required for his (her) own wellbeing, until he (she) comes of age.

G. Observe fairness and justice in weights and measures, We never burden a soul with more than it can bear.

H. Judge fairly and testify to the truth, even against your own kinsmen.

I. Be true to the covenant of God. This is what He urges you to do, so that you may take heed.

J. And, this is my path, a straight one. Follow it and do not follow other paths, for these shall lead you away from it. This is what He urges you to do, so that you may be fearful of God.[5]

Al-Ghazali, dakle, slovima A, B, C… razvrstava naredbe/zabrane iz ova tri ajeta, kako bi tako označio “Deset zapovijedi” u Kur’anu. On ih naziva al-wasaya al-ašr, kako su to obično činili i mnogi drugi savremeni komentatori Kur’ana.[6]

Tako, poznati saudijski mufessir Muhammad ‘Ali As-Sabuni za ajete 151-153. iz sure Al-An’am veli da sadrže Deset zapovijedi. As-Sabuni kaže: “Svemogući Allah spominje Deset zapovijedi o kojima su saglasni svi nebeski vjerozakoni i na kojima se temelji sreća čovječanstva!”[7]

Ovim As-Sabuni ukazuje da je temelj i srž svih Božijih objava (Tevrata, Zebura, Indžila, Kur’ana) ovih Deset zapovijedi. U svakoj nebeskoj knjizi Deset zapovijedi čine srž vjerovanja i temeljna načela moralnog ponašanja. Kur’an, kao posljednja Božija objava sadrži Deset zapovijedi, sam Kur’an je svojim sadržajem svojevrsna konačna potvrda i opečaćenje Deset zapovijedi.

Muhammed Hamidullah je, također, poznati islamski pisac koji se bavio pitanjem Deset zapovijedi u islamu. U djelu Uvod u islam[8] ovaj autor pronalazi Deset zapovijedi u suri Al-’Isra, 23-28. ajet. Nakon navođenja ajeta Muhammed Hamidullah kaže: “Ove zapovijedi, uporedive s onim što su date Musau, ali obuhvatnije od njih, objavljene su Poslaniku za vrijeme Mi’radža.”[9] Također, Hamidullah u svome dvotomnom djelu Muhammed, alejhisselam iznosi slične tvrdnje o ovim zapovijedima.

I mnogi drugi savremeni komentatori Kur’ana pišu o Deset zapovijedi kao okosnici svih nebeskih vjera, islama među njima posebno. U svojim komentarima oni ukazuju na veliku važnost činjenice da sure Al-An’am i Al-’Isra donose Deset zapovijedi.

III

Ima, međutim, muslimanskih autoriteta koji imaju čak svoju verziju “Deset zapovijedi”! Hasan al-Banna (ubijen 1949.), osnivač organizacije Al-Ikhwanu l-Muslimun (Muslimanska braća), izdiktirao je svojih “Deset zapovijedi” (Al-Wasaya al­-’Ashru), a o tome su njegovi sljedbenici napisali duge komentare, ponekada čak i knjige.[10]

Nakon prvog čitanja ovih Al-Bannaovih Deset zapovijedi primjećujć se da je riječ o Deset pravila kojih se u svom svakodnevnom životu muslimani trebaju pridržavati. Također, imamo li u vidu činjenicu da je Hasan Al-Banna bio osnivač organizacije “Muslimanska braća” (osnovana u Kairu 1928. godine) njegovih Deset zapovijedi moguće je smatrati posebnim islamskim kodeksom njegovih pristalica. Sve nama dostupne arapske verzije ovog kodeksa Hasana al-Benna-a donose sljedeće maksime:

I)          “Pođi da klanjaš namaz kad čuješ poziv (ezan), ma kakve bile okolnosti!”

II)         „Uči Kur’an, ili ga čitaj/istražuj ili slušaj kad ga dugi uči, ili spominji Allaha! Nemoj tračiti beskorisno nijedan dio svoga vremena!“

III)       “Trudi se da govoriš književni arapski jezik, jer to spada u znakove islama!”

IV)      “Ne raspravljaj mnogo ni o čemu, ma šta bilo posrijedi, jer prepirka ne donosi dobro!”

V)        “Ne smiji se mnogo, jer srce, koje je doprlo do Boga, smireno je i staloženo!”

VI)      “Ne zbijaj šale, jer zajednica koja se bori i žrtvuje zna samo za ozbiljnost!”

VII)     “Ne podiži glas svoj iznad mjere potrebne da te čuje slušatelj, jer je to glupo, nepristojno i uznemirava!”

VIII)    “Kloni se ogovaranja pojedinaca i vrijeđanja zajednica (organizacija), i govori samo ono što je dobro!”

IX)      “Predstavi se onome koga sretneš od svojih prijatelja, makar to on od tebe i ne tražio, jer temelj našeg poziva/misije jeste druželjublje i međusobno upoznavanje!”

X)        “Dužnosti je više negoli što imade vremena. Stoga, pomaži drugoga tako što ćeš mu savjetovati da se koristi svojim vremenom, a akoli imadeš neku dužnost onda u njenom vršenju budi sažet i koncizan!”

Hasan Al-Banna je, kao što vidimo, koncipirao svojih Deset zapovijedi shodno svome tumačenju islama i s ciljem izrade jednog islamskog kodeksa pripravljenog za potrebe pokreta “Muslimanska braća”. Hasan Al-Banna ne vezuje koncept svojih “Deset zapovijedi” za nekoji kur’anski ajet ili ajete. On, naprosto, manirom lidera Muslimanske braće posredstvom ovih pravila nastoji učiniti efikasnim operativni rad svojih aktivista i članstva.

Recimo na kraju da veliki broj komentatora Kur’ana poseže za sintagmom Deset zapovijedi ističući, prije svega, vječne aspekte vjere u Boga koji se ovim zapovijedima naglašavaju. Tako Mahmud Šeltut za ovih Deset zapovijedi ukratko kaže: “Ova načela jesu Pravi Put. Muhammed je poslan da ovaj Put objašnjava i da njemu poziva, kao što su s tim ciljem poslani i svi prethodni Božiji poslanici!”[11]

---

[1] Vidi, Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, uredio Andelko Badurina, Zagreb, 1985., str. 200.

[2] Arapski prijevod biblijskoga teksta preuzeli smo iz eminentnog prijevoda Al-Kitab al-Muqaddas ay Kutubu l-’ahdi l-Qadim wa l-’ahdi 1-Džadid, Cambridge, 1956., str. 119-120.

[3] Mahmud Šaltut, Tafsiru l-Kur’ani l-Karim (al-Ajza’ al-’Ashara al-’Ula), Kairo, 198l. (osmo izdanje).

[4] Shaykh Muhammad Al-Ghazali, A Thematic Commentary on the Qur’an, izdanje The International Institute of Islamic Thought, Herndon, 2000. (vidi stranicc 134 i i35.)

[5] Vidi: Isto, str. 134 – 135.

[6] Engleski prevodilac Al-Gazalijeva tefsira arapsku sintagmu  al-wasaya al- ashr prevodi rijcčima TEN DIRECTIVES OR “COMMANDMENTS” (str. 135.)

[7] Muhammad ‘Ali As-Sabuni, Safwatu t-Tafasir, sv. III, Rijad, 1981., str. 107.

[8] Vidi stranice 102-103. sarajevskog izdanja Uvoda u islam iz 1989. godine (prijevod Sabine Berberović). Naziv engleskog originala je Introduction to Islam, London, 1980.

[9] M. Hamidullah, str. 103.

[10] Abd al-’Azim Ibrahim Al-Mat’ani autor je knjige Al-Wasaya al-’Ašru Lil-Imam Al-Šahid Hasan Al-Banna, izdanje Daru š-Šuruq, Kairo/Bejrut, 1976. Također, na zadnjoj korici knjige Al-Awlamatu Fi Mizani’1-Islam (Globalizacija na vagi islama), Kuvajt, 2001. donijeto je Deset zapovijedi Hasana Al-Banna-a.

[11] Šeltut, navedeni tefsir, str. 393.