Jedna premudra hikaja nam kazuje da je jedan od mudrih halifa sa svojom svitom šetao parkovima drevnog Bagdada kada je u jednom vrtu ugledao starca koji u ruci drži mladicu palme sa jasnom namjerom da je posadi.
Halifa mu kaža, čestiti čovječe, deder mi reci zašto ciniš uzaludan posao? Šta te nagnalo da ciniš ono od čega ti pouzdano nikakve koristi neceš imati? Starac se nije dao zbuniti vec je halifi kazao da je tačno da on neće plodove ubirati sa ovog drveta ali je on za svoga života jeo plodove koje su zasadili njegovi preci pa i on isto cini za buduca pokoljenja.
Začudi se halifa dubokoumnošcu starca pa mu reče aferim, čestitam ti na tome. Napomenimo da je u taj vakat bio običaj da onoga koga halifa javno pohvali iz državne hazne bude nagrađen sa 1000 dukata. Starac primivši pare nastavi da govori.
Vidiš cestiti halifa moja palma koju još ni posadio nisam plod mi već dade. Halifa se nasmija i ponovo kaza aferim i starom baštovanu bude isplaćena još 1000 dukata. Stari baštovan još dometnu na svoje rijeci sljedecu mudrost. Svaka palma raca u godini dana tek jedanput ova moja, uzoriti halifa, evo rodi dva puta za jednu godinu. Halifa rece još jedanput aferim i uskliknu svojim dvorjanima. Požurimo odavde, ovaj starac kako je krenuo cijelu državnu blagajnu ce nam isprazniti.
No comments:
Post a Comment