Aug 18, 2017

Iskrenost u slijeđenje, kur'ansko kazivanje / Sincerity in following, Qur'anic story

Iskrenost u slijeđenje, kur'ansko kazivanje

Draga braćo,  sva kur'anksa kazivanja su jednako važna, ipak, kazivanje o Musa a,s, i njegovom narodu su posebno zanimljiva i poučna.

Musa, a,s, je vjerovjesnik s kojim je Uzvišeni Allah dž,š, govorio na Sinaju. On se rodio i rastao u okrilju Allahove milosti unatoč faraonove oholosti. On je svoj narod poveo iz ropstva u slobodu s vjerom u Boga dž,š, i nadom u spas i pobjedu. On je imao rođenog brata koji mu je pomagao. Ali, Musa a,s, je imao, i onog Samiriju koji mu je odmagao, koji mu je rođenog brata i cijeli narod njegov na krivi put navodio. Zaslijepljen idejom o ''zlatnom teletu'', Samirija nije vidio blagodat spasa od faraonovog ropstva, nije razumio Musaov boravak na Sinaju, i nije prihvatio Allahove zapovijedi Benu Israilu. Umjesto toga, Samirija je „pa im izlio tele koje je davalo glas kao da muče, i oni su onda rekli: "Ovo je vaš bog i Musaov bog, on ga je zaboravio! Sura Taha 88.

Kada se, nakon četrdeset dana, Musa, a,s, vratio sa Sinaja gdje je čuo sve važne Allahove zapovijedi, imao je šta vidjeti – njegov narod se klanjao Samirijevom zlatnom teletu. “O Harune, - povika Musa – šta te je spriječilo kada si ih vidio da su zalutali, da za mnom nisi pošao? Zašto nisi zapovijed moju poslušao!? Taha 92-93.

O sine majke moje – reče Harun – ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: Napravio si podjelu među sinovima Israilovim i nisi postupio onako kako sam ti rekao!“. Taha 94.

Ovo kur'ansko kazivanje o Musau, Harunu i Samiriji nudi nam se da shvatimo koliko je važno čuvati jedinstvo naroda, pa i onda kad Samirija napravi zlatno tele, jer grijeh zlatnog teleta – kako nam sugerira Harun – je lakši od grijeha razdora i podjele među ljudima.

Jer, ljudi se lakše oslobađaju od zablude nego od zavade. To je zato što smutnja, zavada i podjela među ljudima zbog vjere, nacije ili rase uzrokuje kolektivnu nesreću, dok su zabluda i krivovjerje čin individulane svijesti koja se vremenom pomjera ili mijenja prema istini.

Draga braćo, hoćemo li mi krenuti putem Musa'a a,s, ili će krenuti putem Samirija? Hoćemo li se klanjati ''teletu'' tj; prihvatiti zabludu, i ne islamski način življenja ili ćemo prihvatiti vjerovanje u Boga dž,š,?

Hoećmo li biti poput Haruna a,s, i trpiti Samiriju tj; zabludu, samo zato da bi sačuvali svoje jedinstvo, kako se nebi podjelili!? Nismo li i mi narod/muslimani poput naroda Musaovog kojem je Allah pomogao da se spasi od Faraonovog zuluma?

Jer draga braćo, Faraonov zulum se još širi Zemljom, ali i pored zuluma i nepravde prema nama, opet smo mi narod kome Allah pomaže. I, nismo li i mi narod koji, nakon svega što nam se dogodilo i još se događa, treba da sluša Allahove zapovijdi koje Musa, a,s, donosi sa Sinaja?

I treba da razumije Harunovu poruku da se ne smije praviti među ljudima podjela ni onda kada neki krenu krivim putem, a kamoli onda kad većina krene pravim putem.

Ja molim uzvišenog Allaha dž,š, da budemo od onih koji će odbiti da se klanjaju zlatnom teletu! I da odbijemo poziv Samirija i svih onih koji zovu u zabludu i nepokornost uzvišenom Allahu. Molim Allaha dž,š, da budemo od onih koji će prihvatiti poziv Musa'a a,s, i onih koji pozivaju tom putu.

Da odbijemo međusobnu podjelu i prihvatio Harunovu pobjedu jedinstva i sloge. Mi se ne djelimo po mezhebima, po rasi, po boji kože jezika i kulture, mi smo muslimani, naša vjera je islam, naša Knjiga je Kur'an, naš poslanik je Muhammed a,s, i svo ostali.

Mi smo dovoljno zreli da znamo praviti razliku između pravog i krivog puta u vjeri. No, to ne znači da mi ne želimo od nikoga ništa učiti. Naprotiv, mudrost je izgubljena stvar, pa gdje god je nađeš uzmi je. Ali, mi smo dovoljno svjesni da je naše pravo i obaveza da za svoju sudbinu budemo sami odgovorni.
Stoga ne treba bježati od slobode da bi se izbjegla odgovornost. Ne treba se bojati samoga sebe. Treba biti hrabar i preuzeti odgovornost pred Bogom i svijetom. Treba biti iskren sa samim sobom. Nije dovoljno da se samo volimo u vjeri, već je potrebno da se i međusobno poštujemo u poslu.

Ne smije nas niko dijeliti na prave i krive muslimane, na vehabije i sufije, na sunnije i šije, na vjernike i nevjernike, na patriote i izdajnike.  Ne smijemo slijediti one koji šire smutnju među nama, jer “grijeh smutnje  gori je od grijeha ubojstva“ – kaže se u Kur'anu. Mi smo takvi kakvi smo – ni najbolji, ali ni najgori.

Imamsedin / August 11th 2017 / Dhul Qa’dah 19th 1438H


Sincerity in following, Qur'anic story

Dear brothers, all Qur'anic stories are equally important, however, the narrative of Musa a,s, and his people are particularly interesting and instructive.

Musa a,s, is a Prophet to whom Allah has spoken in Sinai. He was born and grew up under the aegis and care of Allah's grace despite Pharaoh's arrogance. He led his people out of slavery into freedom with faith in God, and hope for salvation and victory. He had a brother who helped him. But Musa a,s, also had, a Samiry who had not helped him, instead Samiry mislead his brother and his nation/people. Blinded by the idea of a "golden calf", Samiry did not see the blessing of the salvation from Pharaoh, and did not understand Musa's stay in Sinai, and did not accept the command of Allah, to Banu Israel. Instead, Samriy: And he extracted for them [the statue of] a calf, which had a lowing sound, and they said, "This is your god and the god of Moses, but he forgot." Surah Taha 88.

When, after forty days, Moses a,s, came back from Sinai, where he heard all the important commandments of Allah, he had what to see - his people worshiped Samiry's golden calf. [Moses] said, "O Aaron, what prevented you, when you saw them going astray, from following me? Then have you disobeyed my order? Taha 92-93.

[Aaron] said, "O son of my mother, do not seize [me] by my beard or by my head. Indeed, I feared that you would say, 'You caused division among the Children of Israel, and you did not observe [or await] my word.' Taha 94.

This Qur'anic narrative of Musa, Harun and Samiry is offered to us to understand how important it is to preserve the unity of the people, even when Samiry makes golden calf because of the sin of a golden calf - as Harun suggests - is easier as a sins of/than discord and division among the people.

For people is easier to free from misconceptions than from discord and division. This is because mischief, deceit, and division among people due to faith, nation, or race cause a collective accident, while mischief and heresy are an act of individual consciousness that moves or changes in time by the truth.

Dear Brothers, shall we go on Musa's a,s, path or will we go on Samiri’s way and path? Will we bow to the "calf"? Accept the delusion and reject the Islamic way of life, or will we accept the belief in God.

Whether we want to be like Harun, a,s, and suffer from Samiry and his blasphemy, just to preserve our unity!? Aren't we people/Muslims like the people of Musa a,s, whom Allah helped, saved from Pharaoh’s zulum?

Dear brothers, Pharaoh's zulum is still spreading even further through the earth, but besides the evil and the injustice against us, we are again the people to whom Allah helps. And, are not we also a people who, after all, that has happened to us and what is happening, should listen to the commandments of Allah that Moses a,s, brought from the Sinai?

And we need to understand Harun's message that people should not divide even when one goes wrong.

I pray to Allah, to make us of those who will refuse to worship the golden calf! And let's reject the call of Samiri and all those who call to mischief and disobedience to Allah Almighty. May Allah make us among those who will accept the invitation of Musa a,s, and those who invite to this path.

Let's reject the mutual division and accept Harun's victory of unity and styles. We are not divided in mazhabs, by race, by the color of the skin by the language and culture, and bu nationality, we are Muslims, our religion is Islam, our Book is the Qur'an, our Prophet is Muhammad a,s.

We are mature enough to know how to make the difference between the true and the wrong way in faith. But that does not mean that we do not want to learn anything from anyone. On the contrary, wisdom is a lost thing; so wherever you find it, take it. But we are sufficiently aware that it is our right and obligation to be responsible for our own destiny.

Therefore, one should not escape from freedom to avoid responsibility. You do not have to be afraid of yourself. We need to be brave and take responsibility before God and before the world. You need to be honest with yourself. It is not enough to love each other by our faith, but we need to respect each other in the business.

Nobody should divide us into right and wrong Muslims, Wahhabis and Sufis, Sunni and Shiites, believers and unbelievers, patriots and traitors. We must not follow those who spread distraction among us, because "And fitnah is greater than killing." Says the Qur’an. We are as we are - neither the best nor the worst

Imamsedin / August 11th 2017 / Dhul Qa’dah 19th 1438H


No comments:

Post a Comment

Khutbah: Being Firm in Obeying Allah

via IFTTT