ŽELJA ILI BOŽANSKA MUDROST?

 ŽELJA ILI BOŽANSKA MUDROST?

I - dio

 Često živimo vjerujući da naše želje najbolje znaju - da ono što nas čini sretnima mora biti ispravno za nas. Pa ipak, Allah u Svojoj Beskonačnoj Milosti i Mudrosti nam govori drugačije. Postoje trenuci kada nam ono za čime žudimo može naštetiti, a ono čega se bojimo ili čemu se opiremo može sadržavati nezamislivo dobro.

Živjeći u vremenu vođenom ličnom željom, samo zadovoljstvom i emocionalnim impulsima, Kur'an, na svoj jedinstven način, nudi duboko ponizan podsjetnik: Niti je sve što volimo dobro za nas, niti je sve što mrzimo loše za nas.

 Allah kaže: "...Ali možda nešto mrzite, a to je dobro za vas, a možda nešto volite, a to je loše za vas, Allah zna, a vi ne znate." (Sura El-Bekare (2:216))

وَعَسَىٰ أَن تَكْرَهُوا شَيْئًا وَهُوَ خَيْرٌ لَّكُمْ ۖ وَعَسَىٰ أَن تُحِبُّوا شَيْئًا وَهُوَ شَرٌّ لَّكُمْ ۗ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ.

Ovaj ajet nije samo objava; to je filozofija za život. On čini poniznom našu perspektivu i usidrava nas u povjerenju - jer Allah zna, a mi ne. Koliko smo često žudjeli za nečim, a onda to rezultira nečim što nam se ne sviđa/štetno je, i koliko smo često od nečega strahovali, a onda se ispostavi da je to nešto korisno!

 Želja nije jednaka koristi: Ljudi su prirodno privučeni stvarima koje izgledaju privlačno - bilo da se radi o bogatstvu, statusu, vezama ili uživanjima. Međutim, ono što izvana sija može iznutra istrunuti dušu. U ovom ajetu, Allah nas upozorava da čak i stvari koje strastveno volimo mogu biti izvor štete: moralne, duhovne ili čak fizičke. Ovaj princip se odnosi na sve aspekte života:

 Karijera koja se čini unosnom može nas odvratiti od naših molitvi/namaza i vrijednosti. Pohlepa za akumulacijom bogatstva koja bi na kraju mogla oslabiti naš odnos s roditeljima/braćom i sestrama/tazbinom.

 Veza kojoj težimo može oslabiti našu vezu s Allahom. Način života kojem se divimo može potaknuti aroganciju, pohlepu ili nepažnju. Ljubav prema dunjaluku (svjetovnom životu) može biti opojna, zasljepljujući nas za nevidljive opasnosti koje nosi. Ali Allah vidi ono što mi ne možemo.

 Božanski zaobilaznici: Milost u maski Ponekad nam Allah uskrati nešto što duboko želimo – ne kao kaznu, već kao zaštitu. Ta odbijena prilika, ta neuslišana dova ili ta veza koja se nikada nije dogodila možda je bila štit od nevidljive štete. Možemo privremeno tugovati, ali s vremenom i vjerom počinjemo vidjeti milost skrivenu u poricanju.

Islamska historija je prepuna takvih slučajeva gdje se ova filozofija manifestovala, tako da može djelovati kao vodeći princip za sve ljude do kraja vremena.

1. Dva sina Ademova: Želja/strast koja je uništila: Prvi ljudski sukob nastao je kada je jedan od sinova Ademovih (Alejhi Selam), Kabil, insistirao da se oženi svojom sestrom blizankom, iako je Božanska naredba to zabranjivala. Brak između braće i sestara bio je dozvoljen samo na način na koji je Allah odredio: jedan blizanac iz svakog para trebao se oženiti ne blizancem drugog.

Ali srce ovog sina gorjelo je od želje, odbacujući Allahovu naredbu i zavideći svom bratu koji ju je slijedio. Ono što je uslijedilo bilo je tragično: ubio je svog brata Habila iz ljubomore – postavši prvi čovjek koji je počinio ubistvo na Zemlji. Ova priča jasno ilustruje opasnost od slijeđenja onoga što volimo, čak i kada se to sukobljava s božanskom mudrošću. Njegova želja – nefiltrirana vodstvom – dovela je do njegovog pada. 

2. Ibrahim i Ismail (Alejhim Salam): Iskušenje urezano u vrijeme: Nijedno iskušenje nije bilo srce parajuće od naredbe date poslaniku Ibrahimu (Alejhi Selam) – da žrtvuje svog voljenog sina Ismaila (Alejhi Selam). Za svakog roditelja, ovo bi bilo nepodnošljivo. Ipak, i plemeniti otac i plemeniti sin su se pokorili bez oklijevanja, dok je sin rekao: „O oče moj, učini kako ti se naređuje. Naći ćeš me, ako Allah hoće, strpljivim.“ (Sura As-Saffat 37:102). 

Kako se nož približavao, Allah je intervenirao i zamijenio Ismaila ovnom. Ovaj čin pokornosti, iako mučan, postao je univerzalni simbol vjere. Ovo je postao ritual koji milioni obilježavaju svake godine tokom dana hadža i naslijeđe koje je Ibrahimu donijelo titulu "Halilullah" - Allahov prijatelj. Ono što se činilo kao trenutak ličnog gubitka postalo je bezvremensko naslijeđe odanosti, samo da bi se slavilo do kraja vremena. 

3. Jusuf (Alejhisselam): Zatvoren prije nego što je odan počast: Lažno optužen i bačen u zatvor, Poslanik Jusuf (Alejhisselam) izgledao je daleko od bilo kakve nade u pravdu. Ali u tom zatvoru, upoznao je druge zatvorenike čije je snove tumačio. Njegova reputacija doprla je do kralja.

Na kraju je pušten i uzdignut na visoku poziciju u Egiptu, nadgledajući nacionalne resurse tokom vremena krize. Da nije bio zatvoren, put do časti možda se nikada ne bi otkrio. Ono što se činilo kao korak unazad zapravo je bio korak za njegovo uzdizanje u Allahovoj strateškoj božanskoj mudrosti.

Šta povezuje ove priče?

Sin Ademov (alejhisselam) slijedio je svoju želju/strast i izgubio sve. Žrtva Ibrahima (alejhisselam) izgledala je kao razdvajanje, ali je ostavila naslijeđe za cijelo čovječanstvo. Zatvor je izgledao kao kraj za Jusufa (alejhisselam), ali je bio početak njegovog uspona.

Često pogrešno procjenjujemo šta je zaista korisno ili štetno, dok Allahovo znanje i mudrost nisu samo savršeni, već obuhvataju i ono što ne možemo vidjeti. Njegova milost se krije iza trenutaka za koje mislimo da su nepravedni. Ono što je sada gorko, kasnije će postati slađe, ako vjerujemo u Allahove planove. Kad god Allah odgađa, On to sigurno ne poriče.

Vjerovanje u Allahov plan, čak i kada boli: Možda se sada suočavate s nečim što nikada niste željeli: slomljeno srce, neuspjeh, propuštena prilika, usamljenost ili odgođeni san. Ali možda - samo možda - ono što želite nije dobro za vas, a ono što izbjegavate je upravo ono što vašoj duši treba.

To je jasno istaknuto u sljedećoj izjavi našeg Poslanika, s.a.v.s.: "Nikada nećete nešto ostaviti radi Allaha, a da to On ne zamijeni nečim boljim." (Musnad Ahmed). Ovaj hadis nam pokazuje da napuštanje onoga što volimo, kada to nije u redu s Allahom, nije gubitak - to je božanska zamjena za nešto bolje.

Onaj Koji Vidi Ono Što mi Ne Možemo: Ovaj završni dio ajeta – „Allah zna, a vi ne znate“ – nije samo utjeha; to je jasnoća. Uči nas da preusmjerimo fokus sa želje na povjerenje, sa slijeđenja naših želja na pokoravanje Njegovoj Božanskoj Mudrosti.