Šta je hidžretski kalendar?
Islamski ummet ima svoja obilježja koja ga razlikuju od drugih. Ova
obilježja nisu ograničena samo na naša vjerovanja i činove obožavanja, već se
protežu i na sam naš kalendar. Kao što svaka nacija ima svoju jedinstvenu
standardnu mjeru vremena, ni islamski ummet nije drugačiji; islamski
(hidžretski) kalendar je standardna mjera vremena u Kur'anu i Sunnetu.
Počinjem s ajetom iz Kur'ana kojem ću se vratiti i razmisliti o
njemu... Allah kaže:
إِنَّ عِدَّةَ الشُّهُورِ عِنْدَ اللَّهِ اثْنَا عَشَرَ
شَهْرًا
„Zaista, broj mjeseci kod Allaha je dvanaest mjeseci...“
Ovih dvanaest lunarnih mjeseci su:
1: Muharrem: Doslovno znači 'zabranjeno' ('harām'), a ovo
ime je dobio zbog zabrane borbe tokom njega. Ovo je prvi mjesec islamskog
kalendara.
2. Safer: Izvedeno je od riječi 'sifr', što znači prazno,
jer su predislamski Arapi vršili pljačke tokom ovog vremena, ostavljajući svoje
domove 'praznima'.
3. Rebia’ el-Ewwel: Riječ rabī’ znači 'proljeće', a al-ewwal
znači 'prvi', i dobio je ovo ime jer se poklopila s početkom proljetne sezone
kada je prvi put dobio ime.
4. Rabī’ al-Thānī: Znači 'drugo proljeće', odnosi se na kraj
proljetne sezone.
5. Jumāda al-Awwal: Riječ džumāda izvedena je od riječi
'jamād', koja se odnosi na nešto smrznuto. Dobio je ovo ime zbog izvora vode
koji su bili smrznuti zbog niskih temperatura u vrijeme imenovanja ovog
mjeseca.
6. Jumāda al-Thānī: Ovo ima isto značenje kao i prethodni
mjesec, ali označava kraj perioda smrzavanja.
7. Rajab: Ova riječ izvedena je od riječi 'rajb' - što znači
'poštovanje', jer su je Arapi poštovali ukoliko je bila jedan od četiri sveta
mjeseca.
8. Ša'ban: Značenje 'raspršeno', označavalo je doba godine
kada bi se arapska plemena raspršila u rat nakon što bi pauzirala u mjesecu
prije toga.
9. Ramazan: Izvedeno od korijenske riječi 'elramḍ' što znači
'spaliti', a odnosi se na žarku vrućinu u vrijeme imenovanja mjeseca.
10. Ševal: Izvedeno od riječi 'al-šavl', što označava
podizanje, jer su se usjevi osušili u vrijeme imenovanja ovog mjeseca, kao da
su 'podignuti' sa ili iz zemlje.
11. Zul-kada: Ovaj mjesec se doslovno prevodi kao
"mjesec sjedenja/primirja" jer su sve borbe i putovanja prestali
tokom ovog mjeseca, budući da je to jedan od četiri sveta mjeseca.
12. Zul-hidže: Ovaj mjesec se naziva "mjesec
hodočašća" jer je to mjesec u kojem se obavlja hadž.
Svaki mjesec je određen dolaskom mladog mjeseca ili mlađaka. Ajet
se nastavlja;
فِي كِتَابِ اللَّهِ يَوْمَ خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ
„...tako je Allah odredio na Dan kada je stvorio nebesa i Zemlju...“
Imam El-Kurtubi navodi da je Allah odredio ovih dvanaest mjeseci i
ustanovio njihova imena na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju, te da su oni
potom objavljeni svim prorocima kroz vjekove u njihovim knjigama[1].
Ajet se nastavlja;
مِنْهَا أَرْبَعَةٌ حُرُمٌ
„...od njih su četiri sveta...“
Ova četiri sveta mjeseca su mjeseci Redžeb (7. mjesec), a
zatim tri uzastopna – Zu-l-Kada (11. mjesec), Zu-l-Hija (12.
mjesec), Muharrem (1. mjesec). Ajet se nastavlja;
ذَلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ
„To je prava vjera…“[2]
Primijetite kako je u gornjem ajetu spominjanje islamskih mjeseci
odmah povezano s izjavom „to je prava vjera“. Kao takvi, učenjaci nisu
islamski kalendar smatrali samo alatom za mjerenje vremena, već i oblikom
obožavanja i sastavnim dijelom religije. Mnogo više od toga da bude praktičan
način podjele naših dana, mjeseci i godina, on je svet u svojoj srži i dio
božanskog poretka.
Međutim, tokom godina, uloga islamskog kalendara tragično se
ograničila na povremena vjerska godišnja doba. Što se tiče njegove uloge kao
markera islamskog identiteta, ona je vremenom opala do te mjere da mnogi
muslimani nisu svjesni trenutnog dana, mjeseca, pa čak ni godine hidžretskog
sistema datiranja.
Razvoj islamske ere
Kroz cijelo vrijeme, ljudi su koristili značajne događaje kao
početne tačke za utvrđivanje početka vremenskih perioda. Prvi od njih bio je Ademov
a,s, silazak, nakon čega je uslijedilo Nuhovo a,s, spašavanje od potopa, a
zatim hlađenje vatre u koju je Ibrahim a,s, bačen, kako je spomenuo al-Sha’bī[3].
Kasnije, istočnorimski monah Dionizije Eksiguos (umro 544. godine
nove ere), ili Denis Mali, uveo je sistem datiranja Anno Domini (AD) (što znači
„u godini Gospodnjoj“) koji se koristi za gregorijanski kalendar, a koji
koristi rođenje Isusa (alejhisselam) kao početnu tačku za brojanje godina.
Predislamski Arapi su činili isto, koristeći nezaboravne događaje
kao referentne tačke za epohe. Na primjer, koristili su smrt Kaʿb ibn Luʾayyja,
Godinu slona (ʿĀm al-Fīl) i Ḥarb al-Fijār kao više epoha. Dakle, rekli bi „tako
i „...tako je rođen dvije godine nakon godine slona“, ili „taj i taj je umro
deset godina nakon Harb al-Fijāra“, i tako dalje.
Tokom vladavine Omera r,a, islamsko carstvo je eksponencijalno
raslo, uzrokujući da se suoče s novim izazovima, među kojima su bili mnogi
važni dokumenti koji su stizali u islamsku državu bez potpunih datuma. Dok su
mjeseci i dani kalendara bili dobro utvrđeni, ashabi su se i dalje suočavali s
problemom pravilnog bilježenja događaja na godišnjoj osnovi, budući da se nije
znalo na koju godinu se odnose.
Omeru je dostavljen pravni dokument na kojem je bio napisan mjesec
Ša'ban. Omer je upitao: Je li ovo Ša'ban prošle ili ove godine? Zatim je rekao
ashabima: Odredimo epohu koju će ljudi koristiti.[4]“
Omer r,a, je zatim okupio svoje savjetnike. Neki od njih su
predložili korištenje kalendara Perzijanaca ili Rimljana, ali Omer r,a, je
mrzio tu ideju. Neki od njih su predložili da se kao početna tačka ere koristi
rođenje Poslanika a,s. Drugi su predložili da se to zasniva na datumu prve
objave koja mu je došla, dok su treći predložili njegovu smrt. Omer r,a, nije
podržavao nijedno od ovih mišljenja, posebno zato što njihovi datumi nisu bili
definitivno poznati. Kada je svako iznio svoje mišljenje, Omer r,a, je rekao:
الهجرة فرَّقت بين الحق والباطل، فأرِّخوا بها.
„Zasnovat ćemo to na migraciji Poslanika, s.a.v.s., jer je
migracija ono što je odvojilo istinu od laži[5].
Zaista, migracija je bila konačna prekretnica u Poslaničkoj priči,
ukidajući progon muslimana i dajući im zemlju s koje su se mogli okupiti,
voditi svoje poslove i formirati prvu državu i vojsku islama. Kao rezultat
toga, datum migracije (‘hidžra’) postao je stvar konsenzusa među ashabima
(otuda se naziva hidžri kalendar), koja je postala fiksna tačka od koje je
određena prva godina kalendara (1. AH).
Sada kada je početna tačka islamske godine dogovorena, preostalo je
odlučiti s kojim mjesecom započeti islamski kalendar. Neki su predložili
Ramazan. dok su drugi predložili Muharrem. Odlučili su da idu sa ovim drugim.
Ibn Hadžer je rekao:
وإنما أخروه من الربيع الأول إلى المحرم؛ لأن ابتداء
العزم على الهجرة كان في المحرم [..]فناسب أن يُجعل
“Odlučili su da se ne odluče za mjesec Rabī’ al-awwal (koji
je, prema većini historičara, kada se dogodila migracija), umjesto toga su
se odlučili za Muharrem jer je odluka da se presele bila postavljena u Muharremu.[6]”
Nadalje, kako bi većina muslimana u to vrijeme odlazila na Ḥajj
svake godine u Dhū al-Hijjah, mjesecu Muharrem je prikazivao novi početak nakon
što su im grijesi izbrisani. Stoga je bilo savršeno logično započeti islamsku
godinu s Muharremom, što označava ponovno rođenje u novoj godini. Ključno je
napomenuti da gregorijanski kalendar još nije postojao u vrijeme ove skupštine.
Preraspodjele moći
Kroz cijelu historiju, kalendari su korišteni kao alat za
manipulaciju i kontrolu od strane elita. Rimski kalendar, na primjer,
sadržavao je popis sankcioniranih datuma na koje bi vladajuće i društvene
organizacije obavljale poslove, datuma koji su bili skriveni od javnosti.
Namjera je bila dati aristokratima i vjerskom svećenstvu prednost nad običnim
ljudima u pitanjima rimskog života.
Slično tome, na Arapskom poluotoku, utjecajno pleme Kinānah bilo je
odgovorno za preraspodjelu mjeseci tokom sezone hadža, na čelu s osobom s
titulom Kalammas. Arapi bi mu prilazili i govorili: "Odgodi Muharrem i
stavi Safar na njegovo mjesto!" Zatim bi promijenio mjesece, a oni
koji su došli u Meku na hadž vratili bi se svojim kućama i obavijestili svoje
porodice o promjeni.
Kada je došao islam, naslijedio je arapski kalendar; međutim,
pročistio ga je od gore navedenih paganskih praksi. Poslanik Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, u svom posljednjem hadžu najavio je kraj
manipulisanja vremenom (putem onoga što Kur'an naziva nesī', ili interkalacije
i usvojio strogo lunarni kalendar (odvojen od solarnog kalendara) koji i danas
koristimo.
S islamskom praksom posmatranja mjeseca, čvrsti stisak nad
kalendarom koji je uživalo pleme Kinanah im je oduzet i umjesto toga
odgovornost je preraspodijeljena na mase. Budući da je mjesec vidljiv svima i
da se ne može sakriti od javnosti, ova preraspodjele djeluju kao prirodni
sistem kontrola i ravnoteže, zatvarajući vrata eksploataciji i monopolizaciji.
Iz tog razloga, lunarni kalendar je preživio vjekovima bez promjena
koje su uticale na kršćanske kalendare. Osnovni pregled historije
gregorijanskog kalendara i kako se on prebacio iz rimskog. Prelazak na
julijanski kalendar, a zatim i na gregorijanski, sa svim njegovim naučnim,
političkim i vjerskim izmjenama, kao i činjenica da nam je potreban
"dodatni dan" svake četiri godine, dokaz je da je solarni kalendar
daleko od savršenog.
Znaci propadanja
Iako Muslimani širom svijeta i dalje koriste islamski kalendar,
međutim, njegov status je degradiran na sekundarni kalendar na koji se pozivamo
samo kada želimo znati kada je Ramazan, Bajram i Hadž. Nakon poraza Osmanskog
carstva u ''prvom svjetskom ratu'' i Sporazuma u Sevru, islamski kalendar je
izgubio svoju važnost, a 26. decembra 1925. godine donesen je zakon kojim je
gregorijanski kalendar zvanično usvojen za upotrebu u onome što je danas
poznato kao nova Republika Turska.
Od tada su i druge zemlje s muslimanskom većinom slijedile taj
primjer, ograničavajući islamski kalendar na pitanja religije i odvajajući ga
od građanskog i političkog života. U stvari, u novije vrijeme, plan
transformacije Saudijske Arabije za zemlju nazvan je Vizija 2030, a ne Vizija
1451 (odgovarajuća islamska godina), uprkos tome što je to zemlja u kojoj je
islamski kalendar osnovan i ostao u upotrebi više od četrnaest stoljeća.
Šta ovo govori o stanju stvari u Ummetu i budućem smjeru? Da li
trenutno odvajanje islamskog kalendara od civilnog života predviđa istu sudbinu
za zemlje s muslimanskom većinom kao što je to učinilo Osmansko carstvo
početkom 20. stoljeća? Svakako je razumno tvrditi da je islamski identitet
islamskog carstva ili zemlje usko povezan sa standardizacijom islamskog
kalendara koji reguliše njegove poslove.
Napuštanje islamskog kalendara iz života muslimana ima ozbiljne
posljedice ne samo na identitet već i na našu svijest o našim vjerskim
obavezama; kako će muslimani izračunati proteklo lunarne godine za plaćanje
zekata? Kako će muslimani pamtiti da poste tri bijele noći svakog lunarnog
mjeseca? Kako će odrediti, na primjer, 10. muharrema za post, prvih 10 dana
zul-Hidžeta ili početak i kraj ramazana? Kako će udovica odrediti svoju idu
(period čekanja od 4 mjeseca i 10 dana), koja se ne mjeri gregorijanskim
kalendarom već islamskim lunarnim? U stvari, kako će muslimani razumjeti datume
navedene u islamskim knjigama historije u odnosu na glavne događaje iz
prošlosti?
Nadalje, postoji atmosfera koja se nalazi u mjesecu Muharremu koja
se ne nalazi u Saferu. Slično tome, postoji atmosfera koja se nalazi u Ramazanu
koja se ne nalazi u Redžebu. Stoga, odvajanje od islamskog kalendara znači
dopustiti da ove religijski okrepljujuće atmosfere prolaze iz godine u godinu
bez rasta, što je još gore, s propadanjem duhovnosti i identiteta. Islamski
kalendar ima Božanske svrhe i u savršenoj je ravnoteži s vama i kosmičkim
ritmom.
Zaključak:
Gregorijanski kalendar danas je kalendar koji koristi većina
svijeta. Njegovo potpuno napuštanje ne samo da bi se pokazalo neizvodljivim,
već bi moglo uzrokovati više štete nego koristi. Uprkos tome, muslimani su
savršeno sposobni igrati efikasnu ulogu u oživljavanju islamskog kalendara. Na
primjer;
Muslimanski govornici mogli bi započeti svoje govore s islamskim
datumom hidžri, prije gregorijanskog datuma.
Autori bi mogli učiniti isto sa svojim člancima i publikacijama.
Ako ste vlasnik preduzeća, plaćajte svoje zaposlenike prema
islamskom kalendaru.
Učinite islamski kalendar vidljivim u domovima,
uredima i školama.
Iskoristite postojeće tehnologije; Apple, Google i Microsoft koje
omogućavaju dodavanje islamskog kalendara u digitalni kalendar i pametne
telefone.
Roditelji bi mogli podsjećati svoju djecu na prolazak svakog
islamskog mjeseca i početak novog, ponavljajući istu poruku svaki put; Ovo je
kalendar koji je Allah odabrao za čovječanstvo, pa je njegovo oživljavanje čin
obožavanja, izjava identiteta i najbolji sistem za organizaciju našeg života.
Prevod i obrada teksta
Imamsedin
No comments:
Post a Comment