Univerzalna deklaracija o nezavisnosti

 Univerzalna deklaracija o nezavisnosti

 

Prije otprilike hiljadu četrsto godina, Poslanik Muhammed (s.a.v.s.) dao je čovječanstvu dokument koji sadrži univerzalne istine, uključujući i one spomenute u Deklaraciji o nezavisnosti.

I ovo je bila deklaracija o nezavisnosti, zasnovana na trajnim vrijednostima, ali je bila namijenjena cijelom ljudskom rodu. Bila je to deklaracija o univerzalnim ljudskim pravima i slobodama, o univerzalnom miru i sigurnosti, o univerzalnom povjerenju, o univerzalnom kodeksu etike, o univerzalnom ljudskom dostojanstvu, o univerzalnoj slobodi misli i izražavanja. Ukratko, bila je to deklaracija o univerzalnom bratstvu čovječanstva. Ovaj dokument se zove Kur'an. Može li poslužiti kao ustav za cijelo čovječanstvo? Može li spasiti čovječanstvo od uništenja koje se čini kao njegova sudbina? On hrabro proglašava da može.

Pod vođstvom našeg Poslanika a,s, svijet se transformirao, jer je ljudima data sloboda da razvijaju svoj ljudski potencijal. Čak i danas, historičari i filozofi se dive kako su najzaostaliji i najbarbarskiji ljudi postali najnapredniji, najciviliziraniji u tako kratkom vremenu. Pa ipak, nažalost, danas, umjesto da budemo zapanjeni, zbunjeni smo kako su sljedeće muslimanske generacije izgubile tu slavu. Izgubili su nezavisnu misao koju su stvorili egocentrični pojedinci.

 

Allama Iqbal iznova i iznova naglašava važnost nezavisne misli. Na primjer, on kaže:

Jedini put koji nam je otvoren jeste da pristupimo modernom znanju s poštovanjem, ali nezavisnim stavom i da cijenimo učenja islama u svjetlu tog znanja, čak i ako se može navesti da se razlikujemo od onih koji su bili prije nas (stranica 78). ...Učenje Kur'ana da je život proces progresivnog stvaranja zahtijeva da se svakoj generaciji, vođenoj, ali neometanoj radom svojih prethodnika, dozvoli da sama rješava svoje probleme (stranica 134). ...Lažno poštovanje prema prošloj historiji i njeno vještačko oživljavanje ne predstavljaju lijek za propadanje naroda. „Presuda historije“, kako je to sretno rekao jedan moderni pisac, „je da istrošene ideje nikada nisu došle na vlast među narodom koji ih je istrošio.“ Jedina djelotvorna sila, dakle, koja se suprotstavlja silama propadanja u narodu je odgoj egocentričnih pojedinaca. (Rekonstrukcija religijske misli u islamu, stranica 120).

Allama Iqbal dalje objašnjava značenje „egocentričnih pojedinaca“. Pojedinci moraju imati slobodu misli da bi mogli razvijati sebe. U poznatom dvostihu, on poredi „sebe“ ili „khudi“ sa jedinstvenim biserom, pozivajući pojedince da se fokusiraju na razvoj „sebe“ kroz slobodu misli, a ne da ga uništavaju slijepim slijeđenjem:

[Ne uništavaj sebe slijepim slijeđenjem.] Zaštitite ga jer je jedinstveni biser.]

Ovo se može objasniti primjerom. Dok je svako drvo podložno ograničenjima po prirodi, ta ograničenja su nametnuta kako bi se optimizirao rast i razvoj latentnog potencijala drveta. Isti princip se može primijeniti na ljudsko društvo. I primjena ovog principa je ono što je naš Poslanik (s.a.v.s.) postigao u Medini. On je u Medini implementirao socioekonomsku i političku infrastrukturu unutar granica kur'anskih principa. Kur'an je ustavno štitio ljudska prava i slobodu svih ljudi. Svi su bili jednaki, uključujući i Poslanika (s.a.v.s.), pred zakonom. Unutar ovih kur'anskih ograničenja, ljudska bića su uživala punu slobodu misli, što je, zauzvrat, dalo ljudima priliku da ostvare i njeguju svoj Bogom dati latentni potencijal. Otuda slava islama u njegovim ranim godinama!

Sistem koji može garantovati jednaka prava i slobode za sva ljudska bića bez obzira na rasu, boju kože, jezik, etničku pripadnost itd. mora se zasnivati ​​na trajnim vrijednostima. Budući da su ljudski mislioci i filozofi, tražeći trajne vrijednosti, ograničeni vremenom i prostorom, postaje očigledno da ih ne mogu pronaći osim putem pokušaja i pogrešaka. S druge strane, ako smo u stanju strukturirati naše društvo na osnovu trajnih vrijednosti sadržanih u Kur'anu, onda će čovječanstvu ne samo biti osigurano dostojanstvo i jednakost, već će biti i oslobođeno da ostvari svoj Bogom dani potencijal, kao što je to bilo prije 1400 godina u slavnim danima ranog islama. Izazov za nas je da svijetu pokažemo da je Kur'an jedina knjiga koja sadrži kompletan set trajnih vrijednosti.

To je ono što je naš Poslanik (s.a.v.s.), kojeg toliko volimo, učinio da oslobodi ljudska bića. Ovako je "...skinuo s njih terete i okove koji su bili na njima" (7:157[1]). Međutim, to se mora učiniti ustavnim i mirnim sredstvima. To zahtijeva, prije svega, veliku mudrost, ažurno znanje, objektivno razmišljanje i duboko razumijevanje Kur'ana kao univerzalnog ustava, a ne kao vjerske knjige. Drugo, zahtijeva veliku koncentraciju, veliko strpljenje i veliku toleranciju za ovo se naš Poslanik (s.a.v.s.) borio cijelog svog života.

---

[1] Allah dž,š, kaže u suri El-Earaf 157: onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.

الَّذِينَ يَتَّبِعُونَ الرَّسُولَ النَّبِيَّ الْأُمِّيَّ الَّذِي يَجِدُونَهُ مَكْتُوبًا عِندَهُمْ فِي التَّوْرَاةِ وَالْإِنجِيلِ يَأْمُرُهُم بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَاهُمْ عَنِ الْمُنكَرِ وَيُحِلُّ لَهُمُ الطَّيِّبَاتِ وَيُحَرِّمُ عَلَيْهِمُ الْخَبَائِثَ وَيَضَعُ عَنْهُمْ إِصْرَهُمْ وَالْأَغْلَالَ الَّتِي كَانَتْ عَلَيْهِمْ ۚ فَالَّذِينَ آمَنُوا بِهِ وَعَزَّرُوهُ وَنَصَرُوهُ وَاتَّبَعُوا النُّورَ الَّذِي أُنزِلَ مَعَهُ ۙ أُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ .