Neophodnost taklida #2
Postoje dvije vrste vudžuba (obaveznog) u šerijatskom pravu: vudžub biz-zat i vudžub bi ‘l-gajr.
Vudž bb biz-zaznači „obavezno samo po sebi“. Drugim riječima, to su radnje naređene ili zabranjene islamskim pravom zbog nečeg u njihovoj unutrašnjoj prirodi - kao što je naredba obavljanja namaza, i zabrana višeboštva.
Vudžub bi ‘l-gajrznači „obavezno zbog nekog vanjskog faktora“. Drugim riječima, to su radnje koje nisu naređene ili zabranjene same po sebi, ali sačinjavaju osnovu za druge radnje koje su naredene ili zabranjene u Kur’anu i hadisu; ili da kažemo da takve radnje poprimaju prirodu obaveznih radnji ciji temelj čine.
Takav primjer je pisanje Kur'ana i hadisa. Poslanik, s.a.v.s, kako prenosi Abdullah ibn 'Omer, r.a, rekao je: "Narod smo koji niti pišee, niti računa." (Buhari, Muslim) Ovaj hadis implicira (pošto ga je Poslanik, s.a.v.s, rekao u vezi s posmatranjem Mjeseca) negiranje prepisivanja Kur'ana i hadisa. Ipak, bilo je neophodno zapisati Kur'an i hadis da bi se sačuvala njihova autentičnost i da bi bili dostupni širim masama. Stoga, smatra se da takvo zapisivanje nije u konfliktu sa ovim hadisom, pa niko ne preispituje neophodnost takve vrste zapisivanja, niti iko zahtijeva dokaz za to. Očuvanje Kur'ana i hadisa je kategorično naređen čin (dakle, vudžub biz-zat) i apostrofiran šerijatom.
Iskustvo nam govori da je takvo očuvanje Kur'ana i hadisa uglavnomnemoguće bez njihovog zapisivanja. Iz tog razloga je zapisivanje Kur'ana i hadisaodređeno kao vadžib.
Konsenzus ummeta (zajednice svih muslimana) u pogledu zapisivanja Kur'ana i hadisa prisutan je u jednom neprekidnom lancu prenošenja. Stoga je potreba zapisivanja ovih izvora klasificiran a kao vudžub bi 'l-gajr.Upravo na isti načinn, taklid, ili "slijeđenje neciieg misljenja po pitanjima islamskog prava", takoder se smatra esencijalnim ili vadžibom, i spada pod kategoriju vudžub bi 'l-gajra. Postoje brojni dokazi za neophodnost taklida u svjetlu prethodnog objašnjenja. Taklid je posebno bitan u današnjern vremenu, u kojem većina muslimana živi u neznanju osnovnih islamskih nauka. Dakle, bez taklida, slijeđenje jasnih i preciznih šeriiatskih naređenja bilo bi skoro nernoguće. Za one koji ne posjeduju čak ni osnovno znanje o izvorima šerijata i metodama donošenja propisa (idžtihad) iz svetih tekstova, taklid postaje esencijalan i obavezan.
Posljedice odbacivanja taklida dobro je poznato da mnogo, ako ne i većina, ljudi današnjice ne živi svoje živote po uzoru na Poslanika, s.a.v.s. Kao rezultat toga, vođeni su sebičnošću, pokvarenim namjerama, požudom, neiskrenošću, pakošću, anarhijom, i suprotstavljanjem konsenzusu pravedno upučenih učenjaka.
Ovoneizbjeznžo vodi potčinjavanju vjere ljudskim prohtjevima. Hadisi o fitnetima (razdorima, iskušenjima i stradanjima) unaprijed su nas upozorili o porastu ovih loših svojstava kod čovjeka, čega su svjesni vjerski učenjaci. Odsustvo taklid šehsi (ličnog slijeđenja) će uzrokovati veliku štetu i pokvarenost u vjeri. Jedno od destruktivnih zala, koje će pokazati svoju ružnu stranu u odsustvu taklid šahsi; jest pojava samoprozvanih mudžedida i učenjaka. Neki ljudi će sebe smatrati kompetentnim da donose vjerske propise i upustiti se u proces pravnog (Šer'i) analoškog rasuđivanja (kijas).
Za sebeće smatrati da su jednakog,ili višeg stepena odčuvenih mudžtehida i učenjaka iz ranog doba islama! Naprimjer, raniji mudžtehidi su sa sigurnošću tvrdili da su mnogi propisi zasnovani na određenim povodima, tj. sa određenim uzrokom (muallel), a ne općenitim razlozima. Pozivajući se na ovo, neki modernisti mogu tvrditi da je čak i naredba uzimanja abdesta prije obavljanja namaza zasnovana na određenom povodu (muallel).
Prema njima, ova naredba se mogla odnositi na rane Arape, koje je obaveza uzgajanja životinja stalno izlagala nečistoći, koja zahtijeva obređno čišćenje u obliku vudu’a (abdesta).Također, na osnovu ovoga mogu tvrditi da, posto ljudi današnjeg vremena žive u uslovima u kojima je higijena navišem nivou, vudu više nije neophodan za obavljanje namaza (što je svakako bez ikakvog dokaza i suprotno stavu cjelokupne uleme!)
No comments:
Post a Comment