Žene između jednakosti i pravičnosti
Autor: Asmaa Muhammad
Yusuf (Istraživačica, Odjel za engleski jezik, AOCE)
Ponedjeljak, 4. maj 2026.
Žene između jednakosti i
pravičnosti
Povremeno se pojavljuju
razni pokreti za zagovaranje koji podižu svoj glas za ženska prava i rodnu
ravnopravnost. Cilj ovih pokreta je osnažiti žene i iskorijeniti sve oblike
ugnjetavanja s kojima se suočavaju. Međutim, ovi pokreti često nisu uspjeli u potpunosti
prepoznati status žena, bez obzira na njihovu boju kože, etničku pripadnost ili
rasu. Dok se bore za ženska prava i jednakost, bitno je razlikovati jednakost i
procijeniti osnovne principe koji regulišu ženska prava. U tom smislu, islam je
uspostavio status žena prije više od 1400 godina. Ovaj članak ima za cilj
istražiti da li su ženska prava ukorijenjena u jednakosti ili ravnopravnosti.
Definiranje jednakosti i
jednakosti:
U potrazi za rodnom
pravdom, ključno je razumjeti razliku između jednakosti i ravnopravnosti.
Jednakost, u svom najjednostavnijem smislu, podrazumijeva isto tretiranje svih
bez razmatranja individualnih okolnosti ili potreba. Međutim, istinska pravda
zahtijeva pravičnost, koja priznaje i prilagođava različite karakteristike i
sposobnosti pojedinaca. Pravednost, stoga, podrazumijeva osiguranje pravičnosti
rješavanjem ovih razlika i pružanjem odgovarajućih prilika i podrške.
Islamska perspektiva o
pravima žena
Islam je odavno prepoznao
važnost prava žena i njihove uloge u društvu. U Kur'anu se navodi da će i
muškarci i žene biti nagrađeni ili kažnjeni na osnovu svojih djela. ajet:
"Muškarcima pripada dio onoga što su zaradili, a ženama pripada dio
onoga što su zaradile" (Kur'an, Nisa 4:32)
لِّلرِّجَالِ نَصِيبٌ مِّمَّا اكْتَسَبُوا ۖ وَلِلنِّسَاءِ نَصِيبٌ مِّمَّا اكْتَسَبْنَ.
ističe zajedničke
odgovornosti i prava između muškaraca i žena.
Islam podržava
dostojanstvo žena, prepoznajući njihove intelektualne, emocionalne i fiziološke
snage. Prava data ženama su u skladu s njihovim prirodnim instinktima i
društvenim normama, naglašavajući vrijednost raznolikosti. Poslanik Muhammed
(s.a.v.s.) je rekao: ""Zaista, žene su parovi/srodnice
muškaraca" ili "Žene su blizanci/partneri muškaraca". Sunen
Ebu Davud.
إِنَّمَا النِّسَاءُ شَقَائِقُ الرِّجَالِ
naglašavajući jednaku
vrijednost muškaraca i žena. Islam osigurava da žene imaju nezavisne
finansijske odgovornosti i prava. Osim toga, islam garantuje ženama njihov
zakoniti miraz, izdržavanje i nasljedstvo.
Osnaživanje žena u islamu
Islam podstiče žene da
preuzmu različite uloge i odgovornosti, uključujući i obavljanje visokih javnih
funkcija. Postoje historijski i savremeni primjeri inspirativnih muslimanskih
žena. Da spomenemo samo neke, Nusayba b. Ka‘b al-Anṣārīyya aktivno je učestvovala
u bici na Uhudu, pokazujući svoju hrabrost i odlučnost. Ā’isha b. Abī Bakr,
istaknuta učenjakinja, odigrala je ključnu ulogu u podučavanju i prenošenju
hadisa poznatim učenjacima. Štaviše, žene poput Samire Muse, egipatske atomske
naučnice, i Able El-Kahlawi, pravnice i osnivačice dobrotvornog udruženja, dale
su izuzetan doprinos u svojim oblastima.
Islam također prepoznaje
vrijednost domaćice i odgoja vrle generacije. Žene koje odluče posvetiti svoje
živote njegovanju svojih porodica i ispunjavanju svoje božanske uloge visoko su
poštovane u islamu. Njihova nebeska uloga u očuvanju potomstva i oblikovanju
budućih generacija je cijenjena i priznata. Osim toga, od ranog islamskog doba
do danas postojale su vjerski zasnovane fetve o pravu žene na posebnu nagradu
(čak i ako je to dio njenog navodnog miraza) u zamjenu za tu domaću ulogu.
Zablude i pojašnjenja
Uprkos napretku
postignutom u priznavanju ženskih prava prema islamskim učenjima, određene
zablude i dalje postoje. Na primjer, kritičari često pogrešno tumače islamske
zakone o nasljeđivanju, tvrdeći da su žene ugnjetavane zbog toga što muškarci primaju
dvostruki dio. Međutim, sveobuhvatno ispitivanje islamskih zakona o
nasljeđivanju otkriva da i muški i ženski nasljednici imaju različite uslove i
standardne maksime koje regulišu njihove udjele.
Islamsko pravo pruža
sveobuhvatan okvir koji uzima u obzir različite faktore i okolnosti prilikom
određivanja raspodjele imovine. Iako je istina da u određenim slučajevima muški
nasljednik može dobiti veći dio od ženskog nasljednika, to nije univerzalni slučaj.
Islamski zakoni o nasljeđivanju osiguravaju pravednost uzimajući u obzir
individualne okolnosti i odgovornosti. Postoje slučajevi kada žene nasljeđuju
isto što i muškarci, a u nekim slučajevima žene mogu dobiti čak i veći dio.
Cilj ovih zakona je održavanje ravnoteže i zadovoljavanje različitih potreba
članova porodice (Kur'an, En-Nisa 4:11).
„Allah vam naređuje da
od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima. A ako bude više
od dvije ženskih, njima – dvije trećine onoga što je ostavio, a ako je samo
jedna, njoj – polovina. A roditeljima, svakome posebno – šestina od onoga što
je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a nasljeđuju ga
samo roditelji, onda njegovoj materi – trećina. A ako bude imao braće, onda
njegovoj materi – šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri
dug. Vi ne znate ko vam je bliži, roditelji vaši ili sinovi vaši. To
je Allahova zapovijed! – Allah, zaista, sve zna i mudar je”.
وصِيكُمُ اللَّهُ فِي أَوْلَادِكُمْ ۖ لِلذَّكَرِ مِثْلُ حَظِّ الْأُنثَيَيْنِ ۚ فَإِن كُنَّ نِسَاءً فَوْقَ اثْنَتَيْنِ فَلَهُنَّ
ثُلُثَا مَا تَرَكَ ۖ وَإِن
كَانَتْ وَاحِدَةً فَلَهَا النِّصْفُ ۚ وَلِأَبَوَيْهِ
لِكُلِّ وَاحِدٍ مِّنْهُمَا السُّدُسُ مِمَّا تَرَكَ إِن كَانَ لَهُ وَلَدٌ ۚ فَإِن لَّمْ يَكُن لَّهُ وَلَدٌ وَوَرِثَهُ
أَبَوَاهُ فَلِأُمِّهِ الثُّلُثُ ۚ فَإِن
كَانَ لَهُ إِخْوَةٌ فَلِأُمِّهِ السُّدُسُ ۚ مِن
بَعْدِ وَصِيَّةٍ يُوصِي بِهَا أَوْ دَيْنٍ ۗ آبَاؤُكُمْ
وَأَبْنَاؤُكُمْ لَا تَدْرُونَ أَيُّهُمْ أَقْرَبُ لَكُمْ نَفْعًا ۚ فَرِيضَةً مِّنَ اللَّهِ ۗ إِنَّ
اللَّهَ كَانَ عَلِيمًا حَكِيمًا ﴿١١﴾
Što se tiče hadisa koji
navodi da žene imaju mane u razumu i vjeri, tekst je često pogrešno shvaćen i
izvađen iz konteksta. Puni kontekst hadisa pojašnjava da se on odnosi na
specifične situacije, kao što je zahtjev za dvije ženske svjedokinje u određenim
pravnim stvarima, što ima za cilj osigurati tačnost i spriječiti lažna
svjedočenja.
Ovaj hadis ne implicira da
žene generalno nemaju razum ili vjeru. Naprotiv, on priznaje inherentne snage i
sposobnosti žena i ističe njihovu karizmatičnu moć.
Neophodno je pristupiti
zakonodavstvu o pravima žena u islamu na osnovu osnovnih učenja religije, koja
promovišu umjerenost, poštovanje i očuvanje ljudskih vrijednosti.
Ekstremistički stavovi koji se zalažu za potčinjavanje žena ili zahtijevaju
neograničenu slobodu suprotni su učenjima islama. Islamska perspektiva
naglašava dostojanstvo žena, njihovu prestižnu ulogu u društvu i važnost
tretiranja žena s ljubaznošću i pravednošću.
Zaključak: islam priznaje prava i
sposobnosti žena i pruža okvir koji osigurava pravednost i pravdu. Učenja
islama promovišu osnaživanje i dostojanstven tretman žena, naglašavajući
pravednost, a ne puku ravnopravnost. Ključno je razumjeti ove principe i razbiti
zablude kako bi se stvorilo društvo u kojem žene mogu napredovati i ostvariti
svoj puni potencijal.
Prijevod by imamsedin



