Allahova dž,š, blizina

Allahova dž,š, blizina

Iz Časnog Kur’ana učimo značenje Božije prisutnosti/bliskosti i blizine Njegovim robovima (me’ijjetullah –Allahova blizina). To je istina koja, kada se učvrsti u srcu, mijenja čovjekov odnos prema njegovom Gospodaru, prema samome sebi i prema stvorenjima oko njega.

U hadisi-kudsiju stoji: „Ja sam s njim kada Me se sjeti (kada Me spomene).“

«وَأَنَا مَعَهُ إِذَا ذَكَرَنِي»؛

Spominjanje Allaha dž,š, (zikr) donosi srcu prisutnost (budnost), prisutnost donosi smirenost, a smirenost vodi ka ustrajnosti na pravom putu (istakama).

Časni Kur’an nam je ukazao na stepene Allahove prisutnosti:

Prvi stepen: Opšta prisutnost (el-me’ijjetul-'amme) Uzvišeni kaže: „I On je s vama gdje god bili.“ (El-Hadid, 4)

﴿وَهُوَ مَعَكُمْ أَيْنَ مَا كُنْتُمْ﴾ [الحديد: 4].

Kada čovjek u svojoj svijesti oživi ovu prisutnost, ona mu podari srce koje je ponizno pred Allahom, svjesno Njegovog nadzora (murakaba) i stidljivo pred Njim. Tada mu postaje lahko postupati po oporuci našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Boj se Allaha gdje god bio, i poprati loše djelo dobrim – ono će ga izbrisati, i lijepo postupaj prema ljudima.“

«اتَّقِ اللهَ حَيْثُمَا كُنْتَ، وَأَتْبِعِ السَّيِّئَةَ الْحَسَنَةَ تَمْحُهَا، وَخَالِقِ النَّاسَ بِخُلُقٍ حَسَنٍ».

Ova oporuka je obuhvatila čovjekov odnos prema Gospodaru, prema sebi i prema stvorenjima:

• Njegov odnos prema Gospodaru temelji se na: „Boj se Allaha gdje god bio“  «اتَّقِ اللهَ حَيْثُمَا كُنْتَ» – jer zna da ga Allah vidi, čuje i zna njegovu tajnu i javu.

• Njegov odnos prema samome sebi nalazi lijek u: „i poprati loše djelo dobrim – ono će ga izbrisati“ «وَأَتْبِعِ السَّيِّئَةَ الْحَسَنَةَ تَمْحُهَا»  – vjernik ne ustrajava u svojoj grešci, niti gubi nadu u milost svoga Gospodara, već se vraća, kaje i obnavlja svoj put.

• Njegov odnos prema stvorenjima ima mjerilo u: „i lijepo postupaj prema ljudima“  «وَخَالِقِ النَّاسَ بِخُلُقٍ حَسَنٍ»؛ – jer svijest o Allahovoj prisutnosti ne čini vjeru grubošću prema ljudima, već je čini milošću, pravednošću i lijepim ophođenjem.

Drugi stepen: Posebna prisutnost (el-me’ijjetul-hasse) To je prisutnost Njegovog zadovoljstva, podrške, pomoći i čuvanja, a Allah ju je namijenio ljudima od vjere (iman), bogobojaznosti (takva), strpljivosti (sabr) i dobročinstva (ihsan).

Uzvišeni kaže: „I da je Allah uz vjernike.“ (El-Enfal, 19) I kaže: „I znajte da je Allah uz one koji su bogobojazni.“ (El-Bekara, 194) I kaže: „Doista je Allah uz strpljive.“ (El-Bekara, 153) I kaže: „Zaista je Allah uz one koji se boje i uz one koji dobročinstvo čine.“ (En-Nahl, 128)

وَأَنَّ اللهَ مَعَ الْمُؤْمِنِينَ﴾، وقال سبحانه: ﴿وَاعْلَمُوا أَنَّ اللهَ مَعَ الْمُتَّقِينَ﴾، وقال عز وجل: ﴿إِنَّ اللهَ مَعَ الصَّابِرِينَ﴾، وقال تعالى: ﴿إِنَّ اللهَ مَعَ الَّذِينَ اتَّقَوْا وَالَّذِينَ هُمْ مُحْسِنُونَ﴾.

Razmislite o ovim kur’anskim formulacijama: Allah je sa strpljivima, sa bogobojaznima, sa vjernicima i sa dobročiniteljima. Uzvišeni je Svoju bliskost/prisutnost pripisao njima iz Svoje plemenitosti i dobrote, a u tome je ukaz na njihov uzvišen položaj i visoke deredže.

Kako čovjek ulazi u ovu prisutnost? Ulazi u nju kroz:

• Spominjanje Allaha (zikr),

• Ispravljanje i jačanje vjerovanja,

• Traženje čvrstog uvjerenja (jekin),

• Ukrašavanje strpljivošću,

• Dostizanje stepena dobročinstva (ihsan).

Uzvišeni kaže: „Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se sjećati vas, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte nezahvalni biti!“ (El-Bekara, 152)

﴿فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلَا تَكْفُرُونِ﴾ [البقرة: 152].

I kaže: „I Allaha mnogo spominjite da biste postigli ono što želite.“ (El-Džumu’a, 10)

﴿وَاذْكُرُوا اللهَ كَثِيرًا لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ﴾ [الجمعة: 10].

Zikr je velika kapija prema stepenima imana, bogobojaznosti, sabura i ihsana.

• Iman je potvrda srcem čiji se tragovi vide u djelima i ponašanju;

• Jekin (uvjerenje) je svjetlost koja odgoni sumnju i nesigurnost;

• Sabur (strpljivost) je lijepa postojanost. Naš prvak Ja’kub, alejhis-selam, rekao je: "i ja se neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite.“ (Jusuf, 18)

﴿فَصَبْرٌ جَمِيلٌ وَاللهُ الْمُسْتَعَانُ عَلَى مَا تَصِفُونَ﴾ [يوسف: 18].

• A što se tiče ihsana, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je pojasnio riječima: „Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On uistinu tebe vidi.“

«أَنْ تَعْبُدَ اللهَ كَأَنَّكَ تَرَاهُ، فَإِنْ لَمْ تَكُنْ تَرَاهُ فَإِنَّهُ يَرَاكَ».

Treći stepen: Najposebnija prisutnost (el-me’ijjetul-ehass) Ovdje se značenje pomoći, podrške i spokoja očituje na naročit način.

Od toga je ono što je naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao hazreti Ebu Bekru es-Siddiku, radijallahu anhu, u pećini: „Ne tuguj, doista je Allah s nama!“ (Et-Tevba, 40)

﴿لَا تَحْزَنْ إِنَّ اللهَ مَعَنَا﴾ [التوبة: 40].

Plod ove prisutnosti bio je odlazak tuge, spuštanje smirenosti (sekine), pomoć, podrška i spas: „Pa je Allah spustio Svoj smiraj na njega i pomogao ga vojskama koje vi niste vidjeli.“ (Et-Tevba, 40)

﴿فَأَنْزَلَ اللهُ سَكِينَتَهُ عَلَيْهِ وَأَيَّدَهُ بِجُنُودٍ لَمْ تَرَوْهَا﴾ [التوبة: 40].

Također, od toga je i ono što je Uzvišeni Allah rekao Musau i Harunu, alejhimas-selam: „Ne bojte se, Ja sam zaista s vama, čujem i vidim!“ (Ta-Ha, 46)

لَا تَخَافَا إِنَّنِي مَعَكُمَا أَسْمَعُ وَأَرَى﴾ [طه: 46]

Ova prisutnost je odagnala strah, učvrstila srce i donijela podršku.

I tako, kada čovjek oživi svijest o Allahovoj prisutnosti, nastupi smiraj; a kada nastupi smiraj, umanje se tuga i strah, a srce ostane čvrsto na Pravom putu.

Allahova prisutnost nije samo teoretski pojam, već stil i metodologija života:

1. Opšta prisutnost – rađa stalni osjećaj Njegovog nadzora (murakabu);

2. Posebna prisutnost – rađa zadovoljstvo i istrajnost;

3. Specifična prisutnost – u njoj se očituje značenje spokoja, pobjede i Božije pomoći.

Zato razmišljajte o ovoj prisutnosti u Allahovoj Knjizi i učinite je svojim životnim putem: spominjite Allaha mnogo, pazite na Njega u tajnosti i javnosti, bojte Ga se gdje god bili, činite dobro stvorenjima, budite strpljivi, čvrsto uvjereni i dobročinitelji; jer ko ustraje na Allahovoj naredbi, zadobit će Njegovu prisutnost, uputu i podršku.

Ko oživi u sebi svijest o Allahovoj prisutnosti, srce mu se smiri, život mu se uspravi, a njegov zikr postane put ka zadovoljstvu, spokoju i Božijoj podršci.

prof. dr. Ali Gomaa

prevod by imamsedin

 

Pouka o dunjaluku i ahiretu

 Pouka o dunjaluku i ahiretu 

Naš Gospodar, Allah dž,š,, poučava nas kako da izbacimo dunjaluk iz svojih srca i smjestimo ga u svoje ruke. Poučava nas da ne dopustimo da se slabost nastani u našim srcima. A slabost je ljubav prema dunjaluku i preziranje smrti.

Iz stanja u kojem se nalazimo ne možemo izaći osim potpunom suprotnošću tome: da izbacimo dunjaluk iz svojih srca, a da ga smjestimo u svoje ruke.

Naš Gospodar, Allah dž,š, obraća nam se i usmjerava nas prema ahiretu, za one koji razumiju Njegovu poruku:

„To je onaj drugi svijet koji ćemo dati onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i nered čine, a sretan kraj pripada bogobojaznima.“ (El-Kasas, 28:83)

تِلْكَ الدَّارُ الْآخِرَةُ نَجْعَلُهَا لِلَّذِينَ لَا يُرِيدُونَ عُلُوًّا فِي الْأَرْضِ وَلَا فَسَادًا وَالْعَاقِبَةُ لِلْمُتَّقِينَ﴾. 

Riječ „to“ ukazuje na uzvišenost položaja i veličinu vrijednosti ahireta. Nazvan je ahiretom jer nakon njega više nema drugog boravišta. Ako je dunjaluk most, onda je on most koji vodi ka ahiretu.

Na ahiretu će se na tebe odnositi riječi pjesnika:

„Spustila je svoj štap i tu se nastanila, kao što se putniku oko razvedri kada se vrati kući.“

وَأَلْقَتْ عَصَاهَا وَاسْتَقَرَّ بِهَا النَّوَى .. كَمَا قَرَّ عَيْنًا بِالْإِيَابِ الْمُسَافِرُ 

Ti si na ovom dunjaluku putnik kojem je potrebna opskrba od dobrih djela kako bi se nastanio kod svoga Gospodara u vječnom boravištu. Uzvišeni Allah kaže:

„A ovaj svijet je, zaista, samo zabava i igra, a onaj svijet je, uistinu, pravi život, kad bi oni samo znali!“ (El-Ankebut, 29:64)

وَإِنَّ الدَّارَ الْآخِرَةَ لَهِيَ الْحَيَوَانُ لَوْ كَانُوا يَعْلَمُونَ﴾. 

To je Allahova poruka, o muslimanu! Zato izaberi šta želiš: prolazni dunjaluk ili vječni ahiret.

Dunjaluk je ograničen i prolazan. Dio njega koji ti je bio određen već je prošao, a tvoj se rok približava, bez obzira na to jesi li mlad ili star. Nasuprot tome, ahiret je Allah pripremio za one koji ne žele da se na Zemlji ohole i nered čine.

Onaj ko želi uzdizanje nad drugima i širenje nereda možda će nešto od toga postići na dunjaluku, ali neka se ne zavara! Dani dunjaluka smjenjuju se među ljudima. Uzvišeni Allah kaže:

„Te dane Mi dajemo ljudima naizmjenično.“ (Ali Imran, 3:140)

﴿وَتِلْكَ الْأَيَّامُ نُدَاوِلُهَا بَيْنَ النَّاسِ﴾. 

A kada Allah vjerniku podari vlast i mogućnost djelovanja, on to smatra emanetom i odgovornošću, a ne sredstvom za oholost i širenje nereda. Uzvišeni kaže:

„One koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i zekat davati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – a Allahu se na kraju sve vraća.“ (El-Hadždž, 22:41)

الَّذِينَ إِنْ مَكَّنَّاهُمْ فِي الْأَرْضِ أَقَامُوا الصَّلَاةَ وَآتَوُا الزَّكَاةَ وَأَمَرُوا بِالْمَعْرُوفِ وَنَهَوْا عَنِ الْمُنْكَرِ وَلِلَّهِ عَاقِبَةُ الْأُمُورِ﴾. 

Zato ostani postojan na istini! Ne dozvoli da ti dunjaluk postane krajnji cilj i ne koristi snagu kao sredstvo za oholost i širenje nereda.

Dunjaluk je u rukama vjernika, a ahiret je u njegovom srcu.

Ovo govorim zato što je svjesnost prvi korak ka djelovanju.

Zato bi ti, o muslimanu, trebao razumjeti svoju vjeru i biti ponosan na nju. Trebao bi znati da su oni koji su živjeli prije tebe razumjeli Allahovu poruku, strpljivo podnosili uznemiravanje i tebi prenijeli ovu vjeru u njenom izvornom, čistom i neiskvarenom obliku.

To je vjera koja poziva milosti, pravdi, izgradnji i unapređivanju života na Zemlji te popravljanju čovjeka.

Uzvišeni Allah kaže:

„To je onaj drugi svijet koji ćemo dati onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i nered čine, a sretan kraj pripada bogobojaznima.“ (El-Kasas, 28:83)

﴿تِلْكَ الدَّارُ الْآخِرَةُ نَجْعَلُهَا لِلَّذِينَ لَا يُرِيدُونَ عُلُوًّا فِي الْأَرْضِ وَلَا فَسَادًا وَالْعَاقِبَةُ لِلْمُتَّقِينَ﴾. 

Prof. dr. Ali Džuma (علي جمعة)

Preveo imamsedin

Ka promjeni

Ka promjeni

Uzvišeni Allah kaže: „Allah, zaista, neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni ono što je u njemu samom.“ (Er-Ra'd, 11.)

﴿إِنَّ اللهَ لَا يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّى يُغَيِّرُوا مَا بِأَنْفُسِهِمْ﴾.

Ako ostanemo u stanju u kojem se trenutno nalazimo, bez ikakve promjene, Allah neće promijeniti naše stanje. Zato se moramo odazvati pozivu našeg plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i uzeti njegovu uputu kao metod kojim ćemo prelaziti iz jednog stanja u drugo, kako bi se naše stanje popravilo.

Promjena zahtijeva određene metode, a najvažnija područja na kojima se ona ostvaruje jesu tri stvari:

1. Tvoj odnos prema Gospodaru.

2. Tvoj odnos prema samome sebi.

3. Tvoj odnos prema drugim ljudima.

Jedna od smjernica Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste da čovjek počne od sebe, a zatim od onih za koje je odgovoran. On a,s, je rekao: „Počni od sebe, a zatim od onih koje si dužan izdržavati.“

«ابْدَأْ بِنَفْسِكَ، ثُمَّ بِمَنْ تَعُولُ».

Zato su odgoj i obrazovanje temelj promjene. Istinska promjena u čovjekovom životu ne može se ostvariti bez izgradnje vlastite ličnosti, poučavanja i uvježbavanja na ispravnom putu.

1. Tvoj odnos prema Allahu

Temelj odnosa između tebe i Allaha jeste izgovaranje:

لَا حَوْلَ وَلَا قُوَّةَ إِلَّا بِاللهِ

La havle ve la kuvvete illa billah.

„Nema snage niti moći osim s Allahom.“

To znači da se istinski oslanjaš na Allaha i vjeruješ da se u Njegovom svemiru ne događa ništa osim onoga što On hoće. Takvo vjerovanje donosi pokornost Njegovoj odredbi i zadovoljstvo Njegovom presudom, uz istovremeno poduzimanje potrebnih sredstava i postupanje u skladu s Njegovim naredbama.

Kada te zadese nevolje, nećeš se pokolebati. A kada ti dođe Allahova vjerska naredba, reći ćeš: „Čuli smo i pokoravamo se“, jer znaš da sva vlast i sva odredba pripadaju Allahu dž,š.

Uzvišeni Allah kaže: „Allah je zadovoljan njima, a i oni su zadovoljni Njime.“ (Sura Tevbe100, Maide 119 i Bejjine 7 i 8ajet). Dakle ovaj ajet se spominje tri puta.

﴿رَضِيَ اللهُ عَنْهُمْ وَرَضُوا عَنْهُ﴾.

Odnos prema Allahu dž,š, uvijek je potrebno obnavljati, jer čovjek zaboravlja. Zato nam je Allah naredio da Ga spominjemo i da jedni druge podsjećamo na istinu:

„I opominji, jer opomena zaista koristi vjernicima.“ (Ez-Zarijat, 55.)

وَذَكِّرْ فَإِنَّ الذِّكْرَى تَنْفَعُ الْمُؤْمِنِينَ﴾.

Naš plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Neka tvoj jezik neprestano bude vlažan od spominjanja Allaha.“

«لَا يَزَالُ لِسَانُكَ رَطْبًا مِنْ ذِكْرِ اللهِ».

Zikr te vraća značenju riječi „La havle ve la kuvvete illa billah“. Radiš, poduzimaš potrebne korake i koristiš sredstva koja su ti na raspolaganju, a zatim se oslanjaš na Allaha, ne oslanjajući se isključivo na vlastitu snagu i moć.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je rekao: „La havle ve la kuvvete illa billah je jedna od džennetskih riznica.“

«لَا حَوْلَ وَلَا قُوَّةَ إِلَّا بِاللهِ كَنْزٌ مِنْ كُنُوزِ الْجَنَّةِ».

To, dakle, nisu samo riječi koje se izgovaraju, nego životni put i metoda promjene. One čovjeka uče da radi, ali da se svojim djelima ne uznosi; da poduzima potrebne korake, ali da tim sredstvima ne pridaje božanske osobine; i da sve prepusti Allahu, priznajući da konačna odredba pripada Njemu.

2. Tvoj odnos prema drugim ljudima

Temelj odnosa između tebe i drugih ljudi jeste opraštanje i prelaženje preko tuđih grešaka.

Uzvišeni Allah kaže: „Ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese.“ (Surah Bekare 109)

﴿فَاعْفُوا وَاصْفَحُوا حَتَّى يَأْتِيَ اللهُ بِأَمْرِهِ﴾.

Uzvišeni također kaže: „Zato se ti lijepo oprosti od njih.“ (Surah Hidžr 85)

﴿فَاصْفَحِ الصَّفْحَ الْجَمِيلَ﴾.

Oprostiti i preći preko nečije greške teško je čovjekovoj duši, naročito kada se radi o osobi koja te povrijedila, učinila ti nepravdu ili te napala. Ipak, opraštanje i plemenitost dio su puta vjerovjesnika i iskrenih Allahovih robova, a ujedno i među najvažnijim stvarima koje popravljaju međuljudske odnose.

Zaključak: Istinska promjena počinje iznutra

Istinska promjena počinje iz čovjekove nutrine:

• Dušom koja se odgaja i izgrađuje.

• Srcem koje je vezano za Allaha i koje se na Njega oslanja.

• Odnosom prema ljudima koji se temelji na oprostu, prelaženju preko grešaka i lijepom ophođenju.

Tako počinje istinsko popravljanje stanja: promijeni ono što je u tebi, popravi svoj odnos s Gospodarom i uljepšaj svoj odnos prema ljudima.

Tada će ti Allah pomoći da tvoje stanje promijeni nabolje i da te izvede iz jednog stanja u ono koje je bolje. 

Dr. Ali Džuma

Preveo imamsedin

Mišljenje oca i sina o obilježavanju časnog rođenja (Mevluda) Poslanika ﷺ

 Mišljenje oca i sina o obilježavanju časnog rođenja Poslanika ﷺ

Prvi muftija Tunisa nakon sticanja nezavisnosti, u periodu 1956–1960, šejh Muhammed el-Aziz Džajit, i njegov sin, muftija Republike Tunis u periodu 1998–2008, šejh Muhammed Kemaluddin Džajit.

🔹 Šejh Muhammed el-Aziz Džajit (otac) kaže:

„U vid veličanja i ljubavi prema njemu spada i ono što muslimani na istoku i zapadu Zemlje već stoljećima praktikuju na dan sjećanja na njegovo, alejhis-salatu ves-selam, rođenje: okupljanje radi donošenja salavata na njega, kazivanje o onome što se dogodilo prilikom njegovog rođenja, kao i o događajima koji su se desili prije poslanstva od predznaka i nadnaravnih događaja koji ukazuju na njegov uzvišeni položaj i nagovještavaju njegovo poslanstvo, zatim o onome što se dogodilo nakon poslanstva od njegovih mudžiza, te spominjanje njegove životne biografije i njegovog plemenitog morala. Sve je to od onoga što podstiče na povećanje veličanja i ljubavi prema njemu i što doprinosi usvajanju njegovih plemenitih i uzvišenih osobina ﷺ.“

(Izvod iz knjige „Iršadu-l-umme ve minhādžu-l-eimme“, str. 270.)

🔹 Šejh Muhammed Kemaluddin Džajit (sin) kaže:

„Obilježavanje rođenja Vjerovjesnika ﷺ, učestalo spominjanje Allaha, donošenje salavata na plemenitog Poslanika ﷺ te spominjanje njegovih osobina i vrlina jeste pohvalna stvar. To je zato što takvo obilježavanje budi duše, podstiče ih na još veću ljubav prema njemu i na slijeđenje onoga što je od njega preneseno.

Mi više nemamo mogućnost da ga vidimo ﷺ zbog velike vremenske udaljenosti između nas i njegovog vremena. Preostaje nam da ga upoznajemo kroz ono što je zabilježeno u pouzdanim knjigama sire, u kojima su opisane njegove plemenite osobine, moral i ponašanje...

Kada ga upoznamo, zavoljet ćemo ga onako kako su ga voljeli njegovi ashabi i bit ćemo mu pokorni, kao što je Uzvišeni Allah rekao:

﴿مَن يُطِعِ الرَّسُولَ فَقَدْ أَطَاعَ اللَّهَ﴾

„Ko se pokorava Poslaniku, pokorava se Allahu.“

(En-Nisa, 80.) ﷺ

(Izvod iz časopisa „El-Hidaja“, rebiul-evvel 1423. h.g. / april–maj 2002. godine, str. 102.)

✍️ Muhammed Ejmen el-Kurbi

Preveo imamsedin

Napomena: Arapski izraz الإرهاصات ovdje je objašnjen kao nadnaravni događaji/predznaci koji su se dogodili prije poslanstva i koji se u ovom kontekstu navode kao znakovi njegove posebnosti i nagovještaj njegovog poslanstva.

Mevlud, da ili ne?

 Egipatski Dar al-Ifta: Obolježavanje Poslanikovog a,s, rođenja je legitimna prema konsenzusu učenjaka Ummeta

❁ Među značajnim tekstovima koje treba razmotriti u vezi s pitanjem obilježavanja Mevluda – rođenja plemenitog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, (Mevlid al-Nabawi) je i pravilo (stavovi) koje je egipatski Dar al-Ifta utvrdio u svojim službenim fetvama i izjavama. Darul Ifta je eksplicitno potvrdio legitimnost obilježavanja rođenja Poslanika a,s, napominjući da je to stav velike većine učenjaka - i ranih (selefskih) i kasnijih (halefskih) generacija.

U službenoj fetvi pod nazivom "Odluka o obilježavanju Poslanikovog rođenja i *Ahl al-Bayta* (Porodice Poslanika a,s) i evlija" - izdatoj 31. jula 2007. (Fetva br. 486) - egipatski Dar al-Ifta je naveo da:

„Obilježavanje rođenja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, spada među najbolja djela i najveća približavanja Allahu, jer predstavlja izraz radosti i ljubavi prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem."

❁ Nadalje, fetva je eksplicitno potvrdila legitimnost proslave, navodeći: „Obilježavanje njegovog rođenja, sallallahu alejhi ve sellem, predstavlja iskazivanje počasti njemu, a iskazivanje počasti Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, nesumnjivo je propisano i dozvoljeno."

❁ Fetva se tu nije zaustavila; Također je naveden stav velike većine učenjaka Ummeta, navodeći:

"Većina učenjaka - kako ranih tako i kasnijih generacija - potvrdila je legitimnost (dozvoljenost) obilježavanja plemenitog Poslanikovog rođendana. Zaista, brojni učenjaci i pravnici napisali su djela koja zagovaraju i preporučuju, njegovo obilježavanje, pokazujući - kroz autentične dokaze - da se ova praksa preporučuje."

❁ Institucija je napomenula da su pobožni  (dobri) prethodnici - koji datiraju još iz četvrtog i petog stoljeća po Hidžri - obilježavali Poslanikov alejhis selam rođendan kroz razne činove pobožnosti, kao što su dijeljenje hrane, učenje Kur'ana, bavljenje *zikrom* (sjećanjem na Allaha) i učenje stihova (poezije) koja hvali Poslanika a,s; ovaj izvještaj pripisala je brojnim eminentnim učenjacima hadisa i historičarima.

❁ Razrađujući dozvoljene oblike obilježavanja, institucija je navela da suština obilježavanja leži u okupljanju ljudi na *zikr*, hvaleći Poslanika alejhis selam i pružajući hranu kao čin dobročinstva u ime Allaha dž,š, - time manifestirajući ljubav prema Allahovom Poslaniku a,s, i radujući se njegovom plemenitom dolasku.

❁ Egipatski Dar al-Ifta izdao je još jednu fetvu - pod brojem (3154) i datiranu 8. februara 2016. - pod nazivom:

"Odluka o obilježavanju rođendana Plemenitog Poslanika (Mevlud) kroz vjerske večeri".

U njoj je navedeno:

„Obilježavanje rođenja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, spada među najbolja djela i najveća približavanja Allahu.“

❁ U toj fetvi također se navodi da je tvrdnja da je obilježavanje Mevluda novotarija (bid'ah) – a posebno njegovo proglašavanje zabranjenim – predstavlja "osuđujući ekstremizam" (*tanattu'*), te se objašnjava da tvrdnja kako ashabi nisu iskazivali počast i slavili Poslanika ﷺ nije ispravna.

❁ Najeksplicitnije od svega, 29. oktobra 2019. godine, egipatski Dar al-Ifta izdao je službenu izjavu iz svog medijskog centra pod jasnim naslovom:

"Obilježavanje Poslanikovog a,s, rođendana odobrena je Kur'anom, Sunnetom i konsenzusom učenjaka Ummeta."

❁ Sama izjava potvrđuje: "Egipatski Dar al-Ifta potvrdio je da je obilježavanje plemenitog Poslanikovog rođendana (Mevlud) praksa odobrena Kur'anom, Sunnetom i konsenzusom učenjaka Ummeta."

❁ Brojna službena vjerska tijela širom islamskog svijeta dijele ovo mišljenje - uključujući Al-Azhar Al-Sharif, Svjetsku muslimansku ligu i razna islamska vijeća za fetve - u vezi s proslavom Mevlida kao izrazom ljubavi i zahvalnosti i radosti zbog dolaska Allahovog Poslanika a,s, pod uslovom da takvo obilježavanje ne sadrži ništa što je suprotno islamskim propisima odnosno Šerijatu.

❁ Dakle, ovo nije prenošenje sa nekog neslužbenog izvora niti lično tumačenje riječi Darul-iftaa, već se radi o njenim vlastitim izjavama i stavovima. Darul-ifta koristi izraz: "konsenzus učenjaka Ummeta".

Ovo je eksplicitna izjava koja pripisuje legitimnost (dozvoljenost) obilježavanja Mevluda u konsenzusu (saglasnosti) učenjaka Ummeta.

❁ Na osnovu toga, onaj ko tvrdi da je zabrana obilježavanja Mevluda jedini stav učenjaka Ummeta, ili da je mišljenje o njegovoj dozvoljenosti neko neobično i izolirano mišljenje koje nema utemeljenje među učenjacima, suočava se sa službenim tekstovima Darul-iftaa Egipta koji takvu tvrdnju očigledno osporavaju.

Ovi tekstovi eksplicitno navode "konsenzus (saglasnost) učenjaka Ummeta" i potvrđuju da je "većina učenjaka - i ranih i kasnih - potvrdila njegov legitimitet".

✍ Dr. Muhammad Abd al-Jawad al-Sabbagh

Preveo imamsedin

Obilježavanje Mevluda: usulsko-pravna analiza

 Obilježavanje Mevluda: usulsko-pravna analiza

Uvod

Pitanje obilježavanja rođenja Poslanika ﷺ jedno je od pitanja koja u savremenom dobu izazivaju veliko zanimanje i neslaganje. S jedne strane su oni koji ga smatraju ibadetom kojim se približavaju Allahu, zahvaljujući Mu na blagodati rođenja Poslanika ﷺ, dok su s druge strane oni koji ga smatraju novotarijom (*bid'ah*) koja nije bila poznata prvim generacijama muslimana (*al-Selaf al-Salih*).

Metodologija koja se slijedi u ovom prikazu nije zasnovana na prihvatanju samo jednog mišljenja, već na predstavljanju različitih stavova i njihovih dokaza, kao i pojašnjenju usulskih principa na kojima je svaki od tih stavova zasnovan.

Razlika između ova dva stava nije u ljubavi prema Poslaniku ﷺ. Obje strane vole Allahovog Poslanika ﷺ. Razlika je u pitanju: koji je šerijatski put kojim se ta ljubav izražava?

Zato je istraživanje ovog pitanja prije svega usulsko-pravne prirode; svaka strana svoj stav zasniva na općim principima islamskog prava. Onaj ko određeni princip razumije na jedan način – dozvoljava, a onaj ko ga razumije na drugi način – zabranjuje.

---

Prvo: Uvodno pojašnjenje

Šta je Mevlud i kako je nastao?

Mevlud je okupljanje koje se održava povodom rođenja Poslanika ﷺ u mjesecu rebiul-evvelu. Na tom okupljanju se govori o njegovom životopisu i njegovim osobinama, spominje njegovo rođenje i njegove mu'džize, uče se pohvale i ilahije, te se pripremaju i poslužuju hrana, piće i mirisi.

Historijski gledano, nije potvrđeno da je iko od ashaba, tabiina ili učenjaka prve tri generacije obilježavao Mevlud na ovaj način.

Moguće je da su prvi koji su organizirano počeli obilježavati Mevlud bili Fatimijski vladari u Egiptu u četvrtom stoljeću po Hidžri. Njihova obilježavanja obuhvatala su više mevluda – rođenje Poslanika ﷺ i članova njegove porodice – i nisu bila ograničena samo na Poslanikovo ﷺ rođenje.

Nakon toga se obilježavanje Poslanikovog ﷺ rođenja proširilo, ljudi su razvijali različite načine njegovog obilježavanja, a učenjaci su pisali djela o tome. Među njima je bilo učenjaka koji su ga dozvoljavali, kao i onih koji su ga zabranjivali.

---

Drugo: Predstavljanje dva stava i njihovih dokaza

Prvi stav: Dozvoljenost

Ovo je stav većine kasnijih učenjaka koji su dozvolili obilježavanje Mevluda.

Najpoznatiji učenjaci koji su ga dozvolili:

• Es-Sujuti
• Ibn Hadžer el-Askalani
• Es-Sehavi
• Ibn Hadžer el-Hejtemi
• Abdullah ibn es-Siddik el-Gumari
• i mnogi drugi.

Osnova njihovog argumenta

Oni smatraju da je Mevlud u svojoj osnovi dozvoljen zato što sadrži djela koja su sama po sebi šerijatski dozvoljena i pohvalna:

1. Okupljanje radi spominjanja Allaha i Poslanika ﷺ – okupljanje radi zikra je načelno dozvoljeno.
2. Učenje Kur'ana – dozvoljeno je u svakom vremenu.
3. Hranjenje ljudi – djelo je približavanja Allahu dž,š.
4. Udjeljivanje sadake i činjenje dobra tog dana – smatra se oživljavanjem sunneta zahvalnosti na blagodatima i nimetima.
5. Čitanje sire – predstavlja korisno i šerijatski priznato znanje.

 

Dokaz o zahvalnosti Allahu na blagodati rođenja

Navode hadis iz dva Sahiha da je Poslanik ﷺ, kada je upitan o postu ponedjeljkom, rekao:

„To je dan u kojem sam rođen.“

Hadis bilježi Muslim u svom Sahihu, Knjiga posta, poglavlje o preporučenosti posta ponedjeljkom i četvrtkom, br. 1162.

Na osnovu toga zaključuju: ako je post na dan Poslanikovog ﷺ rođenja način zahvalnosti Allahu koji je propisan, onda je oživljavanje sjećanja na rođenje kroz različite vrste ibadeta još preče da bude dozvoljeno, jer je činjenje ibadeta snažniji izraz zahvalnosti od samog sustezanja od hrane.

Drugi dokazi

Također navode obilježavanje i podsjećanje na događaje vezane za ranije vjerovjesnike, poput riječi Uzvišenog:

„I podsjeti ih na Allahove dane. U tome su, zaista, znakovi za svakog strpljivog i zahvalnog.“ (Ibrahim, 5)

﴿وَذَكِّرْهُم بِأَيَّامِ اللَّهِ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِّكُلِّ صَبَّارٍ شَكُورٍ﴾

Prema njihovom razumijevanju, podsjećanje na rođenje Poslanika ﷺ predstavlja podsjećanje na jedan od velikih Allahovih dana.

Također hadis:

„Ko uvede u ovu našu stvar (islam) ono što nije od nje, to će biti odbačeno.“

«من أحدث في أمرنا هذا ما ليس منه فهو رد»

tumače tako da je pokuđena novotarija ona koja u vjeru uvodi nešto što je u suprotnosti sa šerijatom, a ne ono što predstavlja lijep običaj ili opću korist koja je u skladu sa šerijatskim ciljevima.

---

Drugi stav: Zabrana

Ovo je stav većine kasnijih učenjaka koji su zabranili obilježavanje Mevluda.

Najpoznatiji među njima:

• Ibn Tejmijje
• Ibn el-Hadž el-Maliki
• Eš-Šatibi
• Tadžuddin el-Fakihani
• Abdulaziz ibn Baz
• Ibn Usejmin
• i mnogi drugi.

Osnova njihovog argumenta

Oni smatraju da je Mevlud ibadet za koji ne postoji tekst u Kur'anu niti u Sunnetu, niti je takav čin prakticirala neka od prvih triju generacija muslimana.

Ako je obilježavanje Mevluda bilo dobro djelo koje približava Allahu, a postojala je potreba za njim i ljubav prema Poslaniku ﷺ bila je snažna, oni smatraju da bi ashabi i prve generacije pretekli druge u njegovom prakticiranju. Međutim, oni to nisu činili.

Zbog toga ga smatraju novotarijom obuhvaćenom riječima Poslanika ﷺ:

„Ko uvede u ovu našu stvar (Islam) ono što nije od nje, to će biti odbačeno.“

Hadis bilježi Buhari u svom Sahihu, Knjiga o pomirenju, br. 2697.

Njihov odgovor na hadis „To je dan u kojem sam rođen“

Kažu da je post ponedjeljkom već posebno propisan šerijatskim tekstom, pa se na osnovu njega ne može praviti analogija za druge oblike obilježavanja.

Naime, tekst je posebno odredio jedan dan. Da bi se taj propis prenio na nešto drugo, morala bi postojati potpuna istovjetnost između propisanog i onoga što se želi pridodati.

Prema njihovom principu, određivanje vremena za određeni ibadet ne može se proizvoljno proširivati bez novog dokaza.

---

Treće: Usulsko-pravna analiza prethodnih stavova

Neslaganje o Mevludu nije neslaganje o „ljubavi prema Poslaniku ﷺ“, nego praktična posljedica različitih usulskih škola u primjeni pravnih principa na konkretnu situaciju.

Da bismo razumjeli dubinu ovog pitanja, možemo ga posmatrati kroz nekoliko važnih usulskih pitanja koja pokazuju kako islamsko pravno mišljenje pristupa veličini Poslanikovog ﷺ položaja.

---

Prvo pitanje: Značenje „ostavljanja“ ''TERK'' nekog djela

Da li to što Poslanik ﷺ ili ashabi nisu nešto činili znači da je to haram?

1. Stav onih koji zabranjuju

Oni primjenjuju princip[1]:

„Ako je nešto ostavljeno iako je postojao razlog da se učini, a nije postojao razlog koji bi spriječio njegovo činjenje, onda njegovo naknadno činjenje predstavlja novotariju.“

Kažu da je razlog za obilježavanje – ljubav prema Poslaniku ﷺ – kod ashaba bio izuzetno snažan. Nije postojao nikakav razlog koji bi ih spriječio da se okupe na dan njegovog rođenja. Ipak, oni to nisu činili.

Prema tome, njihovo ne činjenje smatraju namjernim prakticiranjem sunneta, (namjeran izbor da se ne djeluje) a uvođenje takvog obilježavanja ili prakse vide kao dodavanje nečega vjeri nakon njene potpunosti.

Također ističu da su ashabi više voljeli Poslanika ﷺ nego mi. Da je u određivanju njegovog rođendana kao posebnog dana bilo dobro, oni bi nas u tome pretekli.

Dobro je, prema ovom principu, upravo u slijeđenju.

2. Stav onih koji dozvoljavaju[2]

Oni smatraju da samo ne činjenje nekog djela ne znači zabranu, osim ako za zabranu postoji poseban dokaz.

Kažu da je postojala određena prepreka: prva generacija bila je zauzeta uspostavljanjem temelja vjere, džihadom i svakodnevnim životom sa Poslanikom ﷺ. Njima nije bio potreban poseban dan koji bi ih podsjećao na njega a,s, jer je njegovo prisustvo bilo neprestano u njihovim životima.

U kasnijim vremenima pojavila se nova potreba: slabljenje povezanosti ljudi sa Poslanikovom ﷺ biografijom.

Zbog toga su, prema ovom mišljenju, nastali novi načini podsjećanja.

Oni ovo objašnjavaju razlikom između „negativnog ostavljanja“ i „pozitivnog ostavljanja“. Poslanik ﷺ nije činio mnoge stvari zato što u njegovo vrijeme za njima nije bilo potrebe, poput sakupljanja Mushafa u jednu knjigu, vođenja administrativnih registara (*dawawin*) i izgradnje munara. Te stvari su uvedene nakon njega zbog koristi (*maslaha*).

Prema tome, samo ostavljanje nekog djela ne znači automatski njegovu zabranu, nego prije svega znači da ono nije bilo obavezno.

---

Drugo pitanje: Usulska analogija u ibadetima

Može li se dozvoljenost Mevluda dokazivati analogijom (*kijas*)?

1. Stav onih koji dozvoljavaju

Oni koriste kijas – analogiju.

Među najpoznatijima koji su to učinili bio je hafiz Ibn Hadžer el-Askalani, koji je Mevlud usporedio s postom na Dan Ašure.

Poslanik ﷺ je postio Ašuru zahvaljujući Allahu što je spasio Musaa, alejhis-selam.

Ibn Hadžer na osnovu toga izvodi princip da je dozvoljeno iskazati zahvalnost Allahu na blagodati koju je podario određenog dana.

A koja je blagodat veća od pojave Poslanika ﷺ, Poslanika milosti, upravo tog dana?

2. Stav onih koji zabranjuju

Oni odbacuju ovu analogiju na osnovu principa:

„Nema analogije u čistim ibadetima.“ (*la qiyas fi al-‘ibadat al-mahda*)

Kažu da je zahvalnost na blagodatima već dobila svoje propisane načine, poput posta ponedjeljkom.

Zato se, prema njihovom mišljenju, novi oblik obilježavanja ne može analogijom pridružiti postojećem ibadetu.

Ibadeti se zasnivaju na božanskom propisu tevkifu – moraju biti potvrđeni šerijatskim dokazom, a ne slobodno ustanovljeni analogijom.

---

Treće pitanje: Značenje teksta implikacija (*Dalalat al-Nass*)

 

Kako razumjeti hadis o postu ponedjeljkom:

„To je dan u kojem sam rođen.“

 

Stav onih koji zabranjuju

Oni se drže posebnog značenja teksta.

Poslanik ﷺ je za taj dan propisao konkretan ibadet – post.

Prema tome, proširivanje ovog propisa na druge oblike obilježavanja, poput hranjenja ljudi, učenja pohvala ili prekidanja rada, predstavlja izlazak iz značenja samog teksta.

Stav onih koji dozvoljavaju

Oni u hadisu vide aluziju i naznaku šireg značenja. (*dalalat al-ima’ wa al-ishara*)

Smatraju da hadis ukazuje na posebnu vrijednost vremena u kojem je Poslanik ﷺ rođen.

Ako je to vrijeme posebno, onda je iskazivanje radosti u njemu putem dozvoljenih sredstava – poput hranjenja ljudi i zikra – oblik veličanja Allahovih svetinja.

Oni generaliziraju razlog: radost i veličanje.

Pozivaju se na princip:

„Veličati ono što je Allah uzvisio.“

Kao što se mjesta međusobno razlikuju po vrijednosti, poput Mekke i Medine, tako se i vremena razlikuju po vrijednosti.

Dan u kojem je rođen najbolji od svih ljudi smatraju jednim od velikih Allahovih dana kojih se treba prisjećati, na osnovu ajeta:

„I podsjeti ih na Allahove dane.“

---

Četvrto pitanje: Između „dodatne novotarije“ (*Bid‘ah Idafiyyah*)  i opće koristi (*Maslaha Mursala*)

1. Stav onih koji zabranjuju

Oni Mevlud smatraju „dodatnom novotarijom“ (bid'at idafijje).

Imam eš-Šatibi definira dodatnu novotariju kao ono što ima dvije strane:

• jedna strana ima osnovu u šerijatskom dokazu;
• druga strana nema takvu osnovu.

Dakle, samo spominjanje Allaha i hranjenje ljudi jesu propisani.

Ali određivanje posebnog vremena – poput 12. rebiul-evvela – i posebnog oblika, te njegovo redovno prakticiranje kao da je sunnet, prema ovom mišljenju čini ga zabranjenom dodatnom novotarijom.

2. Stav onih koji dozvoljavaju

Oni Mevlud smatraju općom šerijatskom koristi (masleha mursela) ili lijepom novotarijom (bid'a hasena).

Cilj je okupljanje ljudi oko ljubavi prema Poslaniku ﷺ i njegovoj siri, a sredstva se mogu mijenjati.

Ako je okupljanje potpuno bez harama, onda ga smatraju općom koristi koja služi šerijatskom cilju – očuvanju identiteta i ljubavi prema Poslaniku ﷺ u srcima običnih ljudi.

Oslanjaju se i na podjelu imama Izzuddina ibn Abdusselama, koji je novotarije podijelio prema pet pravnih kategorija:

• obavezne,
• preporučene,
• dozvoljene,
• pokuđene,
• zabranjene.

Na osnovu toga okupljanje radi proučavanja sire i hranjenja ljudi smatraju preporučenim djelima za koja čovjek može biti nagrađen.

---

Peto pitanje: Tejmijjina pravednost – pravilo uvažavanja namjera

Ovo je jedno od najvažnijih pitanja koje pokazuje nepristrasnost islamskog pravnog razmišljanja.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje – koji je među najpoznatijim učenjacima koji su zabranjivali Mevlud – u svojoj knjizi „Iktidaus-siratil-mustekim“ navodi važno pravilo kada govori o ljudima koji obilježavaju Mevlud.

Prema prenesenom stavu, on kaže da neki ljudi veličaju Mevlud i uzimaju ga kao posebnu priliku, te da zbog svoje dobre namjere i veličanja Allahovog Poslanika ﷺ mogu imati veliku nagradu; čovjek se može opravdati za grešku u kojoj je pogriješio, a može biti nagrađen zbog svoje dobre namjere.

Ovo predstavlja vrhunac nepristrasnosti:

samo djelo se s aspekta pravne metodologije može smatrati novotarijom, ali njegov počinilac zbog svoje iskrene namjere i veličanja Poslanika ﷺ može biti nagrađen.

---

Šesto pitanje: Fikhsku kvalifikaciju ili Pravna klasifikacija

 

Kako pravno odrediti prirodu obilježavanja Mevluda?

Da li je ono ibadet ili običaj (adet)?

1. Stav onih koji zabranjuju

Oni ga smatraju ibadetom, jer se ljudi njime približavaju Allahu.

Njihovo usulsko pravilo glasi:

„Osnova u ibadetima je zabrana sve dok ne dođe dokaz koji ih propisuje.“

2. Stav onih koji dozvoljavaju

Oni ga smatraju dijelom običaja, čiji je cilj izražavanje radosti.

Njihovo usulsko pravilo glasi:

„Osnova u običajima je dozvoljenost.“

Radost zbog Poslanika ﷺ smatraju lijepim običajem za koji čovjek može biti nagrađen zbog namjere, poput gozbi i dozvoljenih proslava koje se organiziraju povodom uspjeha ili braka.

Ako se ljudi raduju zbog uspjeha ili braka, onda se, prema ovom argumentu, još preče može radovati rođenju prvaka svih ljudi – Poslanika ﷺ.

---

Sedmo pitanje: Princip „zatvaranja puteva ka haramu“ (*Sadd al-Dhara’i‘*)

1. Stav onih koji zabranjuju

Oni snažno primjenjuju princip sedd ez-zerai' – zatvaranja puteva koji vode prema zabranjenom.

Kažu da dozvoljavanje Mevluda može otvoriti vrata pretjerivanju u odnosu prema Poslaniku ﷺ, što može voditi ka širku.

Također može otvoriti vrata drugim zabranjenim stvarima koje se ponekad pojavljuju na takvim okupljanjima, poput nedozvoljenog miješanja muškaraca i žena, muzike i pretjerivanja u trošenju.

Zato smatraju da ovaj princip zahtijeva zabranu samog osnova.

2. Stav onih koji dozvoljavaju

Oni smatraju da „zatvaranje puteva ka haramu ne ukida osnovnu dozvoljenost“.

Zabranjene stvari treba zabraniti zbog njih samih, a ne zbog toga što bi se zbog pogrešne primjene zabranio cijeli osnovni čin.

Ako postoji nedozvoljeno miješanje muškaraca i žena – ono se zabranjuje.

Ako postoji pretjerivanje – na njega se upozorava.

Ako postoji pretjerano veličanje – ono se odbacuje.

Ali osnovno okupljanje radi proučavanja sire i dozvoljenih pohvala Poslaniku ﷺ ostaje dozvoljeno.

Njihovo pravilo glasi:

„Ono što je zabranjeno radi zatvaranja puta ka haramu može biti dozvoljeno kada postoji pretežnija korist.“

A korist koju ovdje vide jeste povezivanje običnih muslimana sa njihovim Poslanikom ﷺ u vremenu velikih iskušenja.

---

Osmo pitanje: Najbolji način obilježavanja prema onima koji ga dozvoljavaju

Budući da oni koji dozvoljavaju svoju dozvolu zasnivaju na koristi i zahvalnosti, postavili su stroge uvjete kako obilježavanje ne bi izašlo iz svog šerijatskog cilja i pretvorilo se u beskorisno ponašanje.

Imam Dželaluddin es-Sujuti opisuje najbolji način obilježavanja ovako:

Osnova Mevluda jeste okupljanje ljudi, učenje onoga što je moguće iz Kur'ana, prenošenje predaja o početku života Poslanika ﷺ i događajima koji su se desili prilikom njegovog rođenja, nakon čega se pripremi hrana koju ljudi pojedu i raziđu se, bez dodavanja drugih stvari. On to smatra lijepom novotarijom za koju čovjek može biti nagrađen.

Prema tome, idealno obilježavanje, prema ovom mišljenju, temelji se na:

1. Hranjenju ljudi i unošenju radosti među siromašne i potrebite.
2. Proučavanju Poslanikove ﷺ sire i njegovih plemenitih osobina, kako bi se generacije povezale sa svojim Poslanikom.
3. Mnoštvu donošenja salavata i selama na njega ﷺ.
4. Potpunom odsustvu bilo kojeg šerijatskog prijestupa, poput nedozvoljenog miješanja muškaraca i žena, rasipanja i drugih zabranjenih stvari.

Ako se pojave takvi prijestupi, prema ovom tekstu, propis se vraća na zabranu.

---

Zaključak

Onaj ko pažljivo razmotri ovo pitanje može shvatiti da neslaganje oko Mevluda nije sukob između istine i neistine, niti jednostavno sukob između sunneta i novotarije.

Prema ovoj analizi, riječ je o prihvatljivom fikhsko-pravnom neslaganju, koje proizlazi iz različitog usulskog određivanja prirode samog čina obilježavanja.

Stav onih koji zabranjuju

Oni su Mevlud posmatrali iz ugla novog oblika prakticiranja.

Smatraju da određivanje posebnog vremena radi približavanja Allahu kroz djela koja, iako su sama po sebi propisana, prve generacije nisu prakticirale na taj način, čini Mevlud dodatnom novotarijom.

Zato primjenjuju princip tevkifa u ibadetima i zabranjuju ga kako bi zatvorili vrata uvođenju novotarija u vjeru.

Stav onih koji dozvoljavaju

Oni Mevlud posmatraju iz ugla cilja i značenja.

Djela koja se njime čine – zahvalnost, zikr, hranjenje ljudi i proučavanje sire – smatraju propisanim i pohvalnim djelima.

Zato primjenjuju principe lijepe novotarije i opće šerijatske koristi, dozvoljavajući određivanje vremena kako bi se iskoristile posebne prilike za obnavljanje veze sa Poslanikovom ﷺ sirom i povezivanje običnih ljudi sa njihovim Poslanikom ﷺ.

Dakle, neslaganje se prvenstveno odnosi na način primjene usulskih pravila, a ne na samu osnovu ljubavi prema Poslaniku ﷺ.

I nijedno sekundarno pitanje oko kojeg postoji idžtihadsko neslaganje ne bi trebalo biti razlog za rušenje jedinstva ummeta niti za napadanje namjera i vjerovanja onih koji vole Poslanika ﷺ.

Svi od Allahovog Poslanika ﷺ traže uputu, i svi se nadaju njegovom šefa'atu.

Hvala Allahu koji je poslao našeg Poslanika Muhammeda ﷺ kao milost svjetovima.

Napisao: Ahmed Behder

Preveo imamsedin

 

---

[1] "Sve što se izostavi uprkos prisustvu motivirajućeg faktora (*muqtadi*) i odsustvu bilo kakve prepreke (*mani‘*) smatra se inovacijom (*bid‘ah*) ako se izvrši."

 

[2] Smatra da sam čin izostavljanja ne podrazumijeva zabranu osim ako tekstualna osnova ne ukazuje na drugačije.