Izgraditi jak ummet tako što ćete postati jaki vjernici

 Izgraditi jak ummet tako što ćete postati jaki vjernici

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

عن أبي هُريرة رضي الله تعالى عنه قال: قال النبي صلى الله عليه وسلم: “الْمُؤْمِنُ القَوِيُّ خَيْرٌ وَأَحَبُّ إلى اللهِ مِنَ المُؤْمِنِ الضَّعِيفِ، وفي كُلٍّ خَيْرٌ.

احْرِصْ علَى ما يَنْفَعُكَ، وَاسْتَعِنْ باللَّهِ وَلَا تَعْجِزْ، وإنْ أَصَابَكَ شَيءٌ، فلا تَقُلْ: لو أَنِّي فَعَلْتُ كانَ كَذَا وَكَذَا، وَلَكِنْ قُلْ: قَدَرُ اللهِ وَما شَاءَ فَعَلَ؛ فإنَّ (لو) تَفْتَحُ عَمَلَ الشَّيْطَانِ.”. رواه مسلم

„Snažan vjernik je bolji i draži Allahu od slabog vjernika, i u svakom od njih ima dobra. Budi usmjeren na ono što ti koristi, traži pomoć od Allaha i ne osjećaj se bespomoćno. Ako te nešto zadesi, ne govori: 'Kad bih samo uradio to i to', nego reci: 'Allah je odredio i On čini šta hoće.' Jer 'ako' otvara vrata šejtanovom djelu.“ (Muslim)

Ovaj hadis naglašava važnost snage. Poslanik (s.a.v.s.) je povezao dvije bitne osobine: snagu i iman. Posebno je spomenuo al-mu’min al-qawiy, snažnog vjernika, ističući značajnu vezu između vjere i snage.

Temelj istinske snage je iman, koji je duboko isprepleten s poslušnošću Allahu, strpljenjem i upornošću. Suština hadisa je da vam iman daje moć.

Iman povezuje vjernika s Allahom, krajnjim izvorom moći. Al-Qawiyy, Snažni, jedno je od Allahovih imena. Samo On daje stvarnu moć Svojim robovima. Ako tražite istinsku moć, ojačajte svoju vezu s Allahom. Njegova snaga je izvan bilo koje moći na dunjaluku.

Na ovom svijetu postoje različiti oblici moći - fizička, mentalna, financijska i vojna. Međutim, istinska moć, kako ju je definirao Poslanik a,s, je izvan materijalne snage. Snažan iman podupire snažnog pojedinca, zajednicu i Ummet.

Izazovi

Ovaj hadis priznaje izazove s kojima ćemo se suočiti na našem putu ka izgradnji moći. To ohrabruje vjernike da budu postojani, znajući da plodovi imana približavaju čovjeka Allahu dž,š. Ali put nije lak, a Poslanik (s.a.v.s.) nas priprema za predstojeća iskušenja.

Fokusirajte se na ono što koristi vama i drugima

Nisu svi vjernici na istom nivou, neki su slabi, a neki su jaki. Dok putujemo naprijed, moramo se fokusirati na ono što nam koristi na ličnom nivou i nivou zajednice. Poslanik (s.a.v.s.) nas podsjeća da ovome damo prioritet.

Moć treba steći za korisne svrhe, a ne kao sredstvo uništenja. Snaga koja šteti nevinim ljudima, poput nuklearne energije ili bombardiranja nevinih civila, očito nije korisna snaga. Naš cilj treba biti sticanje moći koja koristi našim porodicama, zajednicama i Ummetu. Zato se zovemo ''khayra ummet'', najbolji ummet, jer se od nas očekuje da promoviramo dobro i minimiziramo sve što je štetno i pogrešno.

Naš status kao khayra umme uslovljen je trima kvalitetama:

1. Naređivanje dobra (al-amr bil-ma’ruf)

2. Zabranjivanje zla (al-nahy 'an al-munkar)

3. Vjerovanje u Allaha (al-imaan billah)

Ovo se ne može efikasno provesti bez snage. Slaba zajednica ne može uspostaviti pravdu, zaštititi potlačene ili se suprotstaviti tiraniji.

Allah je rekao u suri Hadž 41: [I oni su] oni koji, ako im damo vlast na Zemlji, obavljaju molitvu i daju zekat i naređuju ono što je dobro, a zabranjuju ono što je zlo.

الَّذِينَ إِن مَّكَّنَّاهُمْ فِي الْأَرْضِ أَقَامُوا الصَّلَاةَ وَآتَوُا الزَّكَاةَ وَأَمَرُوا بِالْمَعْرُوفِ وَنَهَوْا عَنِ الْمُنكَرِ ۗ.

Obratite pažnju da tamkeen (osnaživanje na zemlji) prethodi sposobnosti da se u potpunosti utvrde ove obaveze.

Praktični plan puta

Hadis pruža plan puta od pet tačaka:

1. Prepoznajte vrijednost snage

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio je da je „jači vjernik bolji i draži Allahu od slabog vjernika, iako su oba dobra.“ Ovo uklanja svaku sumnju o tome da li je težnja ka snazi ​​kompatibilna sa pobožnošću. U stvari, to je izraz pobožnosti.

2. Fokusirajte se na ono što koristi

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je: „Težite da tražite ono što će vam koristiti i ne osjećajte se bespomoćno.“ Ovo zahtijeva mudrost (hikma) da biste razlikovali korisnu snagu od štetne moći. Nuklearno oružje korišteno za masakr civila, kao što smo spomenuli, nije snaga koju islam zahtijeva. Umjesto toga, tražimo snagu koja:

• Štiti nevine

• Uspostavlja pravdu

• Omogućava da'wu, širenje islama

• Podržava slabe

• Odvraća agresiju

3. Tražite pomoć od Allaha (Tawakkul)

Hadis nastavlja: „tražite pomoć od Allaha.“ Ovo je suština tawakkula - kombinovanje truda sa oslanjanjem na Allaha. Allah kaže: „Kada doneseš odluku, uzdaj se u Allaha. Allah zaista voli one koji se u Njega uzdaju.“ (Sura Al-Imran 3:159)

Tevekul nije pasivnost; to je aktivno oslanjanje. Pripremamo se, planiramo, radimo, a zatim se uzdamo u Allaha za ishod. Kao što Allah kaže: "Neće nas zadesiti ništa osim onoga što nam je Allah odredio. On je naš Zaštitnik. Zato neka se vjernici pouzdaju u Allaha" (Sura Et-Tawbah 9:51).

قُل لَّن يُصِيبَنَا إِلَّا مَا كَتَبَ اللَّهُ لَنَا هُوَ مَوْلَانَا ۚ وَعَلَى اللَّهِ فَلْيَتَوَكَّلِ الْمُؤْمِنُونَ.

4. Nikada ne odustajte (Izbjegavajte El-'Ajz)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Ne osjećajte se bespomoćno." Riječ 'adžz znači slabost, nemoć i odustajanje. Ovo je suprotno karakteru vjernika. Neuspjesi su neizbježni, ali predaja nije opcija.

Allah dž,š, pravi razliku između onih koji se trude i onih koji sjede po strani: "Oni koji ostaju kod kuće - osim onih s valjanim izgovorima - nisu jednaki onima koji se trude na Allahovom putu svojim bogatstvom i životima. Allah je uzdigao one koji se trude svojim bogatstvom i životima iznad onih koji ostaju" (Sura En-Nisa 4:95).

5. Zatvorite vrata šejtanu

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je učio: "Ako vas nešto savlada, recite: Kadderallah, ve ma ša'a fa'al (To je Allahova odluka i On čini ono što hoće). I čuvajte se (govora) 'Kad bi samo', jer 'Kad bi samo' otvara vrata šejtanu."

Ovo je duboko psihološko i duhovno vodstvo. Zadržavanje na scenarijima "šta ako" paralizira nas i sprječava kretanje naprijed. Umjesto toga, mi:

• Prihvatamo Allahovu odredbu

• Učimo iz grešaka

• Analiziramo šta je pošlo po zlu

• Implementiramo poboljšanja

• Krećemo se naprijed s obnovljenom odlučnošću

 

 

Kolektivna dimenzija: Jedinstvo i međusobna podrška

Individualna snaga mora se prevesti u kolektivnu moć. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Vjernik drugom vjerniku je kao zgrada čiji se različiti dijelovi međusobno podupiru", i sklopio je ruke isprepletenih prstiju. (Sahih Al-Bukhari).

Historijske lekcije: Od slabosti do snage

Nekba (1948): Osnivanje Izraela dogodilo se samo 24 godine nakon ukidanja Kalifata 1924. godine. Ovo nije slučajno - fragmentacija muslimanskog političkog jedinstva direktno je dovela do ranjivosti i okupacije.

Križarski ratovi (1099-1187): Jerusalem je bio pod krstaškom okupacijom 88 godina prije nego što ga je Salahuddin al-Ayyubi oslobodio. Šta je napravilo razliku? Salahuddin je godinama:

• Ujedinjavao muslimanske zemlje

• Izgrađivao vojnu snagu

• Reformirao društvo moralno i duhovno

• Ekonomski i strateški se pripremao

Odgovor Al-Mu'tasima (838. godine nove ere): Kada je muslimanka uzviknula "Wā Mu'tasimah!", ''O Mua'tasime pomagaj'' kalif je mobilizirao cijelu vojsku. To je bilo moguće jer je Ummet imao:

• Političko jedinstvo

• Vojne sposobnosti

• Ekonomske resurse

• Moralnu posvećenost pravdi

Moramo izgraditi svoju snagu - pojedinačno i kolektivno, kao porodice i kao ujedinjena zajednica, kako nikada više ne bismo dozvolili takve nepravde.

Ljudi ne poštuju slabe. Svijet sluša samo one koji imaju moć. "Snaga je ispravna". Dok ne budemo jaki, nećemo steći poštovanje i nikoga neće biti briga. Slabi su zgnječeni pod čizmom moćnih.

Moramo postati snažan Ummet i boriti se za naša prava, za pravdu i za našu braću i sestre svugdje.

Neka nam Allah podari snažan iman i osnaži nas da ojačamo sebe, svoje porodice i svoje zajednice.

Put naprijed

Da bismo izgradili snažan ummet, moramo istovremeno raditi na više nivoa:

Individualni nivo

Jačanje imana kroz ibadet, znanje i sjećanje na Allaha dž,š.

Razvoj fizičke kondicije i zdravlja

Težiti obrazovanju i vještinama

Izgradnja dobrog karaktera (akhlaq)

Izbjegavanje grijeha koji slabe dušu

Porodični nivo

Odgajanje djece sa snažnim islamskim identitetom

Stvaranje domova za učenje i obožavanje

Podučavanje odgovornosti i služenju

Biti primjer otpornosti i upornosti

Nivo zajednice

Izgradnja institucija (masadžide, škole, preduzeća, obdaništa itd)

Ekonomska podrška jedni drugima

Uključivanje u kolektivnu akciju za pravdu

Održavanje jedinstva uprkos razlikama

Mentorstvo sljedeće generacije

Nivo ummeta

Podržavanje muslimana širom svijeta

Zalaganje za pravdu i ljudska prava

Izgradnja ekonomske i političke snage

Očuvanje islamskog znanja i naslijeđa

Rad na većoj saradnji i jedinstvu

Riječ opreza: Značenje "Slab" i "Jak"

Važno je napomenuti da „Slabost“ spomenuta u hadisu ne odnosi se na društveni status ili svjetovni položaj. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Harita bin Wahb El-Huza`i prenosi: Čuo sam Poslanika (s.a.v.s.) kako govori: „Smijem li vam reći o stanovnicima Dženneta? O svakoj slaboj i siromašnoj, nepoznatoj osobi koju ljudi s visoka gledaju, ali njena zakletva se ispunjava kod Allaha kada se zakune da će nešto učiniti. A smijem li vas obavijestiti o stanovnicima Džehennema? Svi oni koji su nasilni, arogantni i tvrdoglavi ljudi.“ (Sahih Al-Bukhari).

عن حارثة بن وهب الخزاعي رضي الله عنه قال: سمعت النبي صلى الله عليه وسلم يقول: “ألا أخبركم بأهل الجنة؟ كل ضعيف متضعف، لو أقسم على الله لأبره. ألا أخبركم بأهل النار؟ كل عتل جواظ مستكبر”

Snaga koju tražimo je snaga u vjeri, odlučnosti, karakteru i sposobnosti - ne arogancija, ugnjetavanje ili tiranija. Prava snaga je uvijek povezana sa poniznošću pred Allahom, pravdom prema ljudima i milosrđem prema slabima.

 

Neka nam Uzvišeni Allah podari jak iman, jako vjerovanje, koje će biti čvrsto, i da nam uvijek istina bude cilj, Allahume Amin.

Khutbah: by imamsedin

„Vā Mu'tesimāh!“ – „O, Mu'tesime, pomozi!“

Prošlo je od 838. godine do danas 2026. godine prošlo je 1.188 godina. Pa da li smo išta učinili? 

Osvajanje Amorije – 838. godine

Šestog dana mjeseca ramazana 223. godine po Hidžri, što odgovara augustu 838. godine, abasijski halifa El-Mu'tesim pripremio je vojsku za rat protiv Bizantinaca, kao odgovor na poznati vapaj jedne muslimanke:

„Vā Mu'tesimāh!“ – „O, Mu'tesime, pomozi!“

Također, razlog za ovaj pohod bio je napad bizantijskog cara Teofila, kojeg arapski izvori nazivaju Tufil ibn Mihail, na pogranične gradove Malatiju (današnja Turska) i Zibatr(u) prethodne godine. Te gradove je razorio, a veliki broj muslimanki odveo u zarobljeništvo.

To je teško pogodilo El-Mu'tesima, pa je lično poveo muslimansku vojsku protiv bizantijskog cara. Bila je to jedna od najvažnijih bitaka između muslimana i Bizantinaca.

El-Mu'tesim je krenuo prema Amoriji, jednom od najvažnijih gradova Bizantijskog carstva, smještenom u zapadnom dijelu Male Azije, odnosno današnje Anadolije.

Krenuo je s velikom i brojnоm vojskom. Jednog od svojih zapovjednika, poznatog pod nadimkom El-Afšin, čije je ime bilo Hajdar ibn Kavus, poslao je prema mjestu zvanom Surudž, koje se danas nalazi na jugu Turske. Tamo je pripremio vojsku i okupio vojnike, te odabrao poznate vojskovođe.

Njegov pohod se nastavio sve do rijeke Lamis, koja se nalazi u blizini Tarsusa. To se dogodilo u mjesecu redžebu 223. godine po Hidžri, odnosno u maju 838. godine.

Kod Surudža El-Mu'tesim je podijelio svoju vojsku na dva dijela. Prvim dijelom zapovijedao je El-Afšin, a cilj mu je bio Ankara. El-Mu'tesim je krenuo s drugim dijelom vojske.

El-Mu'tesim je također poslao jednog od svojih zapovjednika, Ešnasa, s dijelom vojske prema Ankari, ali drugim putem. Sam je krenuo za njim, s namjerom da se svi susretnu kod Ankare.

Bitka kod Anzena

Bitka kod Anzena, odnosno Dazmuna, odigrala se 25. ša'bana 223. godine po Hidžri, što odgovara 22. julu 838. godine. U toj bici sukobili su se El-Afšin i bizantijski car.

Bizantijska vojska je doživjela težak poraz, a car je pobjegao prema Konstantinopolisu.

Kada je vijest o pobjedi stigla do El-Mu'tesima, on je nastavio svoj pohod sve dok se svi dijelovi njegove vojske nisu sastali kod Ankare. Zatim su ušli u grad. Stanovnici su već bili pobjegli nakon što su čuli za poraz svog cara, pa je El-Mu'tesim iskoristio zalihe i imovinu koju su ostavili iza sebe.

Nakon toga je nastavio prema jugu, prema Amoriji.

Prve jedinice vojske, predvođene Ešnasom, stigle su u četvrtak, 5. ramazana 223. godine po Hidžri, odnosno 1. augusta 838. godine. El-Mu'tesim je stigao dan kasnije.

U međuvremenu su u Konstantinopolu kružile glasine da je car Tufil poginuo. Kada se car vratio u Konstantinopol, tamo je izbila pobuna, pa je bio zauzet njenim gušenjem i nije mogao poslati pomoć Amoriji.

Ipak, poslao je El-Mu'tesimu izaslanika kako bi se izvinio zbog onoga što se dogodilo u Malatiji. Tvrdio je da se ono što se dogodilo desilo protiv njegovih naređenja. Obećao je da će vratiti zarobljenike i ponovo izgraditi grad.

Međutim, El-Mu'tesim je odbio njegovu ponudu. Ne samo da ju je odbio, nego je zarobio bizantijskog izaslanika i natjerao ga da vlastitim očima posmatra opsadu Amorije.

Opsada je trajala samo 11 dana.

El-Mu'tesim je podijelio kule na gradskim zidinama među svojim zapovjednicima, tako da je svakom zapovjedniku dodijelio određenu kulu.

Među zarobljenicima se nalazio i jedan musliman koji je ranije primio kršćanstvo i oženio se među Bizantincima. Kada je ugledao El-Mu'tesima i muslimansku vojsku, vratio se islamu i izašao pred halifu.

Obavijestio ga je o slabom mjestu na gradskim zidinama. Naime, jedan dio zida bio je ranije oštećen bujicom, a zatim je obnovljen slabom konstrukcijom, bez čvrstih temelja.

El-Mu'tesim je postavio velike katapulte oko Amorije. Prvi dio zida koji je srušen bio je upravo onaj na koji je ukazao ovaj zarobljenik.

Stanovnici Amorije pokušali su zatvoriti otvor debelim i snažnim drvetom, ali su snaga katapulta i neprekidno kamenje koje je bacano na zidine na kraju ponovo srušili taj dio zida.

Pokušaj pomoći Amoriji

Namjestnik Amorije, Mantas, poslao je poruku caru Tufilu, obavještavajući ga o težini opsade i moleći ga da pošalje pomoć.

Poruku su nosila dvojica glasnika, ali ih je muslimanska vojska presrela i zarobila.

U poruci se nalazila važna informacija: car je namjeravao iznenada napasti abasijsku vojsku i započeti bitku.

Kada je to saznao, El-Mu'tesim je naredio da se pojača straža i da se vojska posebno pripremi za mogućnost iznenadnog izlaska stanovnika Amorije iz grada.

Također je povećao broj katapulta i drugih ratnih sprava.

El-Mu'tesim je prije opsade Amorije zaplijenio veliki broj ovaca. Oko Amorije se nalazio dubok rov, pa je odlučio podijeliti ovce među vojnicima.

Naredio je da svaki vojnik zakolje po jednu ovcu, pojede meso, a njenu kožu napuni zemljom i baci u rov.

Vojnici su to učinili. Od velike količine bačenih ovčijih koža rov se postepeno izjednačio s površinom zemlje. Nakon toga je naređeno da se preko svega naspe zemlja, tako da je napravljen prohodan put prema gradu.

Dok su vojnici radili na tom zatrpanom prolazu, srušio se jedan slabiji dio zida.

Međutim, otvor je bio uzak i nije bio dovoljno velik da kroz njega istovremeno prođu konjanici i veliki broj vojnika.

Opsada je zbog toga nastavljena i pojačana.

Mantas je svakom od 44 tornja na gradskim zidinama postavio po jednog zapovjednika da ga brani.

Kada je dio zida na jednom mjestu srušen, zapovjednik koji je bio zadužen za taj dio nije više mogao izdržati pritisak opsade. Otišao je kod drugih zapovjednika i zatražio pomoć.

Međutim, oni su odbili da mu pomognu, opravdavajući to time da moraju čuvati ostale dijelove zidina.

Kada je izgubio svaku nadu u njihovu pomoć, izašao je pred El-Mu'tesima kako bi pregovarao s njim.

Ulazak muslimanske vojske u Amoriju

Muslimanska vojska je konačno ušla u grad Amoriju 17. ramazana 223. godine po Hidžri, odnosno 12. augusta 838. godine.

Muslimani su se proširili gradom, uzvikujući tekbire i tehlile, dok su se Bizantinci razbježali sa svojih položaja.

Muslimanska vojska ih je počela sustizati i ubijati na različitim mjestima.

U gradu više nije ostalo nijedno značajnije utvrđeno mjesto osim tvrđave u kojoj se nalazio namjesnik Mantas. Bila je to snažna i dobro utvrđena tvrđava.

El-Mu'tesim je uzjahao svog konja i prišao tvrđavi.

Glasnik mu je povikao:

„Teško tebi, Mantase! Vođa pravovjernih stoji pred tobom!“

Oni su odgovorili:

„Mantas nije ovdje.“

To su ponovili dva puta.

Halifa se tada povukao i naredio da se postave ljestve uz tvrđavu. Poslao je izaslanike koji su mu rekli:

„Teško tebi! Siđi i prihvati presudu vođe muslimana.“

Mantas je odbijao.

Na kraju je sišao, noseći svoj mač.

Mač mu je tada stavljen oko vrata, a zatim su ga doveli pred El-Mu'tesima.

El-Mu'tesim ga je udario bičem po glavi, a zatim naredio da ga, poniženog, vode pješice do njegovog šatora.

Muslimanska vojska je tako zarobila Mantasa i dovela ga kao zarobljenika pred El-Mu'tesima.

Nakon toga je El-Mu'tesim naredio da se spale preostali katapulti, opsadne sprave, tenkovi i druga ratna oprema, kako se Bizantinci njima više ne bi mogli koristiti.

Zatim je krenuo nazad prema području Tarsusa.

El-Mu'tesim je nakon pada Amorije ostao u gradu 25 dana.

Među velikim ratnim plijenom nalazila su se i ogromna željezna vrata grada. El-Mu'tesim ih je prvo prenio u Samaru, gdje ih je postavio na ulaz svog dvora.

Kasnije su vrata prenesena u Raku.

Godine 353. po Hidžri, odnosno 964. godine, Sejfuddevla el-Hamdani naredio je da se prenesu na Bab Kinsarin, jedna od vrata njegove prijestolnice, Alepa.

Proces islamizacije | 2. dio

 

Proces islamizacije | 2. dio

Autor: Jaafir Idris

 

Sažetak

Ovaj članak Jaafara Idrisa objašnjava da se društva uzdižu ili propadaju u skladu s Allahovim moralnim zakonima. Tvrdi se da vjera, zahvalnost, pravednost i poslušnost donose duhovni i materijalni prosperitet, dok korupcija i nezahvalnost vode do teškoća i pada nacija, narod.

 

Blagodati su Allahova milost

Zašto preferiram tumačenje koje kaže da je promjena spomenuta u našem ajetu promjena od dobra ka zlu, ili iz dobra u zlo?

Kažem to uglavnom zato što, prema Kur'anu, blagodati se ne daju ljudima kao rezultat bilo kakvog dobra koje čine. One im se daju kao milost od Boga dž,š. Allah dž,š, je Rahman - Milostiv, što znači da On Allah dž,š, dobro i daje ga besplatno, i ne čeka da ljudi preuzmu inicijativu da učine nešto dobro i tek tada ih nagrađuje za to.

Blagodati, bilo duhovne ili materijalne, daju se ljudima od njihovog Gospodara Allaha dž,š, iz čistog rahmeta (milosti) i fadla (vrline, dobrote) ili milosti. Ako su zahvalni, blagodati će se održati, pa čak i povećati. Ali ako počine djela koja izražavaju nezahvalnost, onda ih On kažnjava uskraćujući im neke, ako ne i sve, Svoje blagodati. Ali ako se pokaju i vrate, blagodati se također vraćaju. Ovo je vrlo dobro ilustrovano slučajem Adama a,s. Prilikom njegovog stvaranja, Allah dž,š, ga je stavio u najbolje uslove. Pružio mu je utjehu. Ali kada je jeo sa zabranjenog drveta (koje nije bilo drvo znanja, ili mudrosti ili vječnosti), izgubio je dio toga.

Isti princip se primjenjuje i na druge zajednice i narode koji se u Kur'anu često nazivaju kura (učači) ili ehli-kura (ljudi koji uče). Počnimo sa sunenom (putem ili vodićem) koji upravlja propadanjem ili uništenjem nezahvalnih naroda, a zatim se okrenimo onima koji upravljaju opstankom i usponom zahvalnih. Evo nekoliko primjera šta se dešava sa nezahvalnim narodima. Stanovnicima Sabe, koji su živjeli između dva vrta, rečeno je da jedu od opskrbe svoga Gospodara i da Mu budu zahvalni. Ali su se okrenuli, pa im je poslana poplava Irama, a u zamjenu za njihova dva vrta data su im dva druga vrta koja su nosila gorke plodove, tamarisku, a tu i tamo i lotosovo drvo. Komentirajući ono što im se dogodilo, Bog dž,š, kaže: " Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?!?" (Sura Sebe 34:17)

ذَٰلِكَ جَزَيْنَاهُم بِمَا كَفَرُوا ۖ وَهَلْ نُجَازِي إِلَّا الْكَفُورَ ‎﴿١٧﴾‏

Također nam se govori o

" Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah.." (Sura Nahl 16:112)

وَضَرَبَ اللَّهُ مَثَلًا قَرْيَةً كَانَتْ آمِنَةً مُّطْمَئِنَّةً يَأْتِيهَا رِزْقُهَا رَغَدًا مِّن كُلِّ مَكَانٍ فَكَفَرَتْ بِأَنْعُمِ اللَّهِ فَأَذَاقَهَا اللَّهُ لِبَاسَ الْجُوعِ وَالْخَوْفِ بِمَا كَانُوا يَصْنَعُونَ ‎﴿١١٢﴾.

Propast ili uništenje su stoga konačna i neizbježna sudbina svakog nezahvalnog naroda, svakog naroda koji se pobuni protiv Boga dž,š, i slijedi put nemorala. Ali ovo konačno uništenje se događa u skladu s principima. Evo nekih od njih.

1.    Uništenje ili kazna ne zadesi narod dok ne bude dovoljno upozoren. Ovo upozorenje im može doći posredstvom Poslanika od Allaha dž,š,:

„A Gospodar tvoj nikada nije naselja uništavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze Naše kazivao. I Mi smo samo onda naselja uništavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili..“ (Sura Kasas 28:59)

وَمَا كَانَ رَبُّكَ مُهْلِكَ الْقُرَىٰ حَتَّىٰ يَبْعَثَ فِي أُمِّهَا رَسُولًا يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِنَا ۚ وَمَا كُنَّا مُهْلِكِي الْقُرَىٰ إِلَّا وَأَهْلُهَا ظَالِمُونَ ‎﴿٥٩﴾‏

Također,

„Nikada nismo uništili naselje, a da nije imalo svoje opominjače kao podsjetnik. Nikada nismo bili nepravedni.“ (Sura Šuara 26:208-9)

 وَمَا أَهْلَكْنَا مِن قَرْيَةٍ إِلَّا لَهَا مُنذِرُونَ ‎﴿٢٠٨﴾‏ ذِكْرَىٰ وَمَا كُنَّا ظَالِمِينَ.

Ili im se može navesti da na neki drugi način saznaju da su krivi i da stoga trebaju očekivati ​​da će biti kažnjeni.

„Koliko smo gradova uništili [zbog njihovih grijeha].“ „Kazna Naša ih je stigla noću ili dok su spavali poslijepodne. Nisu uzviknuli kada ih je stigla Naša kazna, osim: 'Mi smo bili nepravedni.'“ (Sura Earaf 7:4-5)

وَكَم مِّن قَرْيَةٍ أَهْلَكْنَاهَا فَجَاءَهَا بَأْسُنَا بَيَاتًا أَوْ هُمْ قَائِلُونَ ‎﴿٤﴾‏ فَمَا كَانَ دَعْوَاهُمْ إِذْ جَاءَهُم بَأْسُنَا إِلَّا أَن قَالُوا إِنَّا كُنَّا ظَالِمِينَ ‎﴿٥﴾‏

Značenje ovog ajeta je jasnije objašnjeno hadisom Poslanika koji potvrđuje da nijedan narod neće biti uništen dok ne prizna da za takvo uništenje nema nikoga osim sebe kriviti. To potvrđuje i ajet:

„To je zato što Gospodar tvoj ne bi uništio gradove zbog njihovih nepravednih djela, a oni nisu bili svjesni.“ (Sura Enam 6:131)

ذَٰلِكَ أَن لَّمْ يَكُن رَّبُّكَ مُهْلِكَ الْقُرَىٰ بِظُلْمٍ وَأَهْلُهَا غَافِلُونَ ‎﴿١٣١﴾‏

Iz ovog Božijeg principa ili Sunneta možemo zaključiti da će, ako su dva društva podjednako korumpirana i nezahvalna, ono koje je dovoljno upozoreno biti uništeno prije onog koje nije upozoreno. Stoga, u pričama prošlih naroda koje se spominju u Kur'anu, vidimo da su njihovo uništenje i pad uslijedili nakon što su odbacili Božije poslanike.

2.    Uništenje nije trenutno, tj. nije svaki narod uništen ili propao odmah nakon što pokaže znakove nezahvalnosti. Opet, ovo je rezultat Božje milosti. On daje besplatno i u izobilju, ali ne oduzima odmah.

„I koliko je bilo naselja čiji su žitelji bili nepravedni, kojima sam Ja kaznu odlagao, da bih ih, najzad, kaznio! A Meni se sve vraća..“ (Sura Hadž 22:48)

Također,

„Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je milostiv; da ih On za ono što zaslužuju kažnjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih čeka određeni čas, od koga neće naći utočišta.“

" A ona sela i gradove smo razorili zato što stanovnici njihovi nisu vjerovali i za propast njihovu tačno vrijeme bismo odredili." (Sura Kehf 18:58-9)

وَرَبُّكَ الْغَفُورُ ذُو الرَّحْمَةِ ۖ لَوْ يُؤَاخِذُهُم بِمَا كَسَبُوا لَعَجَّلَ لَهُمُ الْعَذَابَ ۚ بَل لَّهُم مَّوْعِدٌ لَّن يَجِدُوا مِن دُونِهِ مَوْئِلًا ‎﴿٥٨﴾‏ وَتِلْكَ الْقُرَىٰ أَهْلَكْنَاهُمْ لَمَّا ظَلَمُوا وَجَعَلْنَا لِمَهْلِكِهِم مَّوْعِدًا ‎﴿٥٩﴾‏

3.    Pad svakog naroda, kako čitamo u gornjem ajetu, ima određeno vrijeme koje se ne može ni odgoditi ni ubrzati.

" A Mi smo uništavali gradove samo u određeno vrijeme; nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti konac svoj." (Sura Hidžr 15:4-5)

وَمَا أَهْلَكْنَا مِن قَرْيَةٍ إِلَّا وَلَهَا كِتَابٌ مَّعْلُومٌ ‎﴿٤﴾‏ مَّا تَسْبِقُ مِنْ أُمَّةٍ أَجَلَهَا وَمَا يَسْتَأْخِرُونَ ‎﴿٥﴾‏

4.    Prije nego što narod bude uništen, može biti podvrgnut teškoćama koje bi ga mogle natjerati da se pokaje i vrati na pravi put.

"Nered se pojavio na kopnu i moru zbog onoga što su ruke ljudi stekle; da bi im dao da okuse dio onoga što su učinili, da bi se mogli vratiti." (K, 30:41)

هَرَ الْفَسَادُ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِي النَّاسِ لِيُذِيقَهُم بَعْضَ الَّذِي عَمِلُوا لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ ‎﴿٤١﴾‏

5.    Kazna se ne primjenjuje za sve grijehe na ovom svijetu, inače bi svi ljudi bili uništeni:

" Kad bi Allah ljude zbog grijehova njihovih kažnjavao, ništa živo na Zemlji ne bi ostavio, ali, On ih do roka određenog ostavlja, i kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati." (Q, 16:61)

وَلَوْ يُؤَاخِذُ اللَّهُ النَّاسَ بِظُلْمِهِم مَّا تَرَكَ عَلَيْهَا مِن دَابَّةٍ وَلَٰكِن يُؤَخِّرُهُمْ إِلَىٰ أَجَلٍ مُّسَمًّى ۖ فَإِذَا جَاءَ أَجَلُهُمْ لَا يَسْتَأْخِرُونَ سَاعَةً ۖ وَلَا يَسْتَقْدِمُونَ ‎﴿٦١﴾

To su bili uzroci teškoća, nesreće i pada naroda. Šta su onda uzroci uspona naroda i njihovog materijalnog i duhovnog prosperiteta?

Prvenstveno, tu su normalni ljudski uslovi u kojima bismo svi trebali biti i u kojima nas Allah dž,š, voli vidjeti. Allah dž,š, svakog od nas stvara u času rođenja s dobrom prirodom, čija je suština priznanje da je on ili ona sluga samo jednog Stvoritelja.

Ovo priznanje predstavlja suštinu naše poniznosti i izvor je i životna krv svega što je dobro u nama: zdravog razuma, moralnog osjećaja, estetskog ukusa, bratskog osjećaja itd. Štaviše, Allah dž,š, je sve oko nas stvorio s ciljem da nam služi. Naše normalno stanje je stoga stanje unutrašnje sreće i mira uma koji dolaze kao rezultat prirodnog priznanja našeg služenja odnosno robovanja Allahu dž,š, priznanja koje nalazi opravdanje u Božanskoj poruci koja nam se prenosi preko Božjih glasnika.

To je također i stanje vanjskog blaženstva koje je rezultat svega što je podređeno nama i namijenjeno zadovoljavanju naših potreba. Svako od nas se rađa s tim unutrašnjim stanjem sreće, ali nažalost niko od nas se ne nalazi u toj materijalnoj udobnosti. Mnogi od onih koji su bili prije nas promijenili su to unutrašnje stanje unutrašnjeg stanja sreće, ali nažalost niko od nas se ne nalazi u toj materijalnoj udobnosti.

Mnogi od onih koji su bili prije nas promijenili su to unutrašnje stanje u kojem ih je Allah dž,š, stvorio i tako su uzrokovali da uskrati mnoge svoje blagodati ovom svijetu. Ali Allah dž,š, je previše milostiv da bi situaciju učinio beznadežnom. Ipak, vrata su otvorena za svaku grupu ljudi koji se vrate na Božiji put da uživaju u toj materijalnoj blaženstvu. Evo nekih vrsta sreće koje su takvom narodu obećane u Kur'anu.

1.    Materijalna udobnost:

„Da su stanovnici gradova vjerovali i bojali se Allaha, Mi bismo im sigurno otvorili blagodati s nebesa i zemlje; ali su poricali, pa smo ih zgrabili za ono što su zaslužili.“ (Sura Earaf 7:96)

وَلَوْ أَنَّ أَهْلَ الْقُرَىٰ آمَنُوا وَاتَّقَوْا لَفَتَحْنَا عَلَيْهِم بَرَكَاتٍ مِّنَ السَّمَاءِ وَالْأَرْضِ وَلَٰكِن كَذَّبُوا فَأَخَذْنَاهُم بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ ‎﴿٩٦﴾‏

„Da su samo postupali po Tevratu, Indžilu i onome što im je objavljeno od Gospodara njihovog, sigurno bi im bila data opskrba i odozgo i odozdo. Neki od njih su na pravom putu, ali mnogi od njih čine loša djela.“ (Sura Maide 5:66)

وَلَوْ أَنَّهُمْ أَقَامُوا التَّوْرَاةَ وَالْإِنجِيلَ وَمَا أُنزِلَ إِلَيْهِم مِّن رَّبِّهِمْ لَأَكَلُوا مِن فَوْقِهِمْ وَمِن تَحْتِ أَرْجُلِهِم ۚ مِّنْهُمْ أُمَّةٌ مُّقْتَصِدَةٌ ۖ وَكَثِيرٌ مِّنْهُمْ سَاءَ مَا يَعْمَلُونَ ‎﴿٦٦﴾‏

2.    Duhovna sreća:

„Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.“ (Kur'an, 16:97)

مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَىٰ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً ۖ وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ ‎﴿٩٧﴾‏

3.    Pobjeda nad neprijateljima:

U mjeri u kojoj ljudi vjeruju u Allaha dž,š, i uzdaju se u Njega, i u mjeri u kojoj Mu se pokoravaju, On će biti s njima.

„Allah je zaštitnik vjernika.“ (Sura Ali Imran 3:68)

اللَّهُ وَلِيُّ الْمُؤْمِنِينَ 

A kada Allah dž,š, bude s njima, On će ih braniti.

„Allah će, zaista, braniti vjernike.“ (Sura Hadž 22:38)

 إِنَّ اللَّهَ يُدَافِعُ عَنِ الَّذِينَ آمَنُوا

4.    On će im priskočiti u pomoć.

„O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.“ (Sura Muhammed 47:7)

 يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن تَنصُرُوا اللَّهَ يَنصُرْكُمْ وَيُثَبِّتْ أَقْدَامَكُمْ ‎﴿٧﴾

„Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovome svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci.“ (Sura Gafir 40:51)

إِنَّا لَنَنصُرُ رُسُلَنَا وَالَّذِينَ آمَنُوا فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَيَوْمَ يَقُومُ الْأَشْهَادُ ‎﴿٥١﴾

5.    A ako ih Allah dž,š, zaštiti i pomogne, ništa ih neće pobijediti.

„A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima: "Oni će biti, doista, potpomognuti, i vojska Naša će zacijelo pobijediti!".“ (Sura Safat 37:171-3)

وَلَقَدْ سَبَقَتْ كَلِمَتُنَا لِعِبَادِنَا الْمُرْسَلِينَ ‎﴿١٧١﴾‏ إِنَّهُمْ لَهُمُ الْمَنصُورُونَ ‎﴿١٧٢﴾‏ وَإِنَّ جُندَنَا لَهُمُ الْغَالِبُونَ ‎﴿١٧٣﴾

„‘"Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!".“ (Bekare 2:249)

كَم مِّن فِئَةٍ قَلِيلَةٍ غَلَبَتْ فِئَةً كَثِيرَةً بِإِذْنِ اللَّهِ

6.    I sve dok se drže svog zavjeta s Allahom dž,š,, uvijek će biti svoji gospodari i nikada ih nevjernici neće pokoriti.

„A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike.“ (Sura Nisa 4:141)

وَلَن يَجْعَلَ اللَّهُ لِلْكَافِرِينَ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ سَبِيلًا

„A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernīkā, ali licemjeri neće da znaju.“ (Sura Munafikun 63:8)

 ۚ وَلِلَّهِ الْعِزَّةُ وَلِرَسُولِهِ وَلِلْمُؤْمِنِينَ وَلَٰكِنَّ الْمُنَافِقِينَ لَا يَعْلَمُونَ

Suština naše filozofije društvenih promjena sada je postala jasna. Nacije se ne uzdižu i ne padaju nasumično i bez ikakvih zakona koji upravljaju njihovim nastankom i nestankom.

Historija nije jedinstvena staza kojom svaka nacija mora koračati, sviđalo joj se to ili ne. Našim društvenim svijetom upravlja njegov Stvoritelj koji uzrokuje da se nacije uzdižu ili padaju, da napreduju ili pate, da pobjeđuju ili pokoravaju, u skladu s tim. u skladu s moralnim zakonom zahvalnosti.

 

 

 

Prevod by imamsedin