Proces islamizacije | 2. dio

 

Proces islamizacije | 2. dio

Autor: Jaafir Idris

 

Sažetak

Ovaj članak Jaafara Idrisa objašnjava da se društva uzdižu ili propadaju u skladu s Allahovim moralnim zakonima. Tvrdi se da vjera, zahvalnost, pravednost i poslušnost donose duhovni i materijalni prosperitet, dok korupcija i nezahvalnost vode do teškoća i pada nacija, narod.

 

Blagodati su Allahova milost

Zašto preferiram tumačenje koje kaže da je promjena spomenuta u našem ajetu promjena od dobra ka zlu, ili iz dobra u zlo?

Kažem to uglavnom zato što, prema Kur'anu, blagodati se ne daju ljudima kao rezultat bilo kakvog dobra koje čine. One im se daju kao milost od Boga dž,š. Allah dž,š, je Rahman - Milostiv, što znači da On Allah dž,š, dobro i daje ga besplatno, i ne čeka da ljudi preuzmu inicijativu da učine nešto dobro i tek tada ih nagrađuje za to.

Blagodati, bilo duhovne ili materijalne, daju se ljudima od njihovog Gospodara Allaha dž,š, iz čistog rahmeta (milosti) i fadla (vrline, dobrote) ili milosti. Ako su zahvalni, blagodati će se održati, pa čak i povećati. Ali ako počine djela koja izražavaju nezahvalnost, onda ih On kažnjava uskraćujući im neke, ako ne i sve, Svoje blagodati. Ali ako se pokaju i vrate, blagodati se također vraćaju. Ovo je vrlo dobro ilustrovano slučajem Adama a,s. Prilikom njegovog stvaranja, Allah dž,š, ga je stavio u najbolje uslove. Pružio mu je utjehu. Ali kada je jeo sa zabranjenog drveta (koje nije bilo drvo znanja, ili mudrosti ili vječnosti), izgubio je dio toga.

Isti princip se primjenjuje i na druge zajednice i narode koji se u Kur'anu često nazivaju kura (učači) ili ehli-kura (ljudi koji uče). Počnimo sa sunenom (putem ili vodićem) koji upravlja propadanjem ili uništenjem nezahvalnih naroda, a zatim se okrenimo onima koji upravljaju opstankom i usponom zahvalnih. Evo nekoliko primjera šta se dešava sa nezahvalnim narodima. Stanovnicima Sabe, koji su živjeli između dva vrta, rečeno je da jedu od opskrbe svoga Gospodara i da Mu budu zahvalni. Ali su se okrenuli, pa im je poslana poplava Irama, a u zamjenu za njihova dva vrta data su im dva druga vrta koja su nosila gorke plodove, tamarisku, a tu i tamo i lotosovo drvo. Komentirajući ono što im se dogodilo, Bog dž,š, kaže: " Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?!?" (Sura Sebe 34:17)

ذَٰلِكَ جَزَيْنَاهُم بِمَا كَفَرُوا ۖ وَهَلْ نُجَازِي إِلَّا الْكَفُورَ ‎﴿١٧﴾‏

Također nam se govori o

" Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah.." (Sura Nahl 16:112)

وَضَرَبَ اللَّهُ مَثَلًا قَرْيَةً كَانَتْ آمِنَةً مُّطْمَئِنَّةً يَأْتِيهَا رِزْقُهَا رَغَدًا مِّن كُلِّ مَكَانٍ فَكَفَرَتْ بِأَنْعُمِ اللَّهِ فَأَذَاقَهَا اللَّهُ لِبَاسَ الْجُوعِ وَالْخَوْفِ بِمَا كَانُوا يَصْنَعُونَ ‎﴿١١٢﴾.

Propast ili uništenje su stoga konačna i neizbježna sudbina svakog nezahvalnog naroda, svakog naroda koji se pobuni protiv Boga dž,š, i slijedi put nemorala. Ali ovo konačno uništenje se događa u skladu s principima. Evo nekih od njih.

1.    Uništenje ili kazna ne zadesi narod dok ne bude dovoljno upozoren. Ovo upozorenje im može doći posredstvom Poslanika od Allaha dž,š,:

„A Gospodar tvoj nikada nije naselja uništavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze Naše kazivao. I Mi smo samo onda naselja uništavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili..“ (Sura Kasas 28:59)

وَمَا كَانَ رَبُّكَ مُهْلِكَ الْقُرَىٰ حَتَّىٰ يَبْعَثَ فِي أُمِّهَا رَسُولًا يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِنَا ۚ وَمَا كُنَّا مُهْلِكِي الْقُرَىٰ إِلَّا وَأَهْلُهَا ظَالِمُونَ ‎﴿٥٩﴾‏

Također,

„Nikada nismo uništili naselje, a da nije imalo svoje opominjače kao podsjetnik. Nikada nismo bili nepravedni.“ (Sura Šuara 26:208-9)

 وَمَا أَهْلَكْنَا مِن قَرْيَةٍ إِلَّا لَهَا مُنذِرُونَ ‎﴿٢٠٨﴾‏ ذِكْرَىٰ وَمَا كُنَّا ظَالِمِينَ.

Ili im se može navesti da na neki drugi način saznaju da su krivi i da stoga trebaju očekivati ​​da će biti kažnjeni.

„Koliko smo gradova uništili [zbog njihovih grijeha].“ „Kazna Naša ih je stigla noću ili dok su spavali poslijepodne. Nisu uzviknuli kada ih je stigla Naša kazna, osim: 'Mi smo bili nepravedni.'“ (Sura Earaf 7:4-5)

وَكَم مِّن قَرْيَةٍ أَهْلَكْنَاهَا فَجَاءَهَا بَأْسُنَا بَيَاتًا أَوْ هُمْ قَائِلُونَ ‎﴿٤﴾‏ فَمَا كَانَ دَعْوَاهُمْ إِذْ جَاءَهُم بَأْسُنَا إِلَّا أَن قَالُوا إِنَّا كُنَّا ظَالِمِينَ ‎﴿٥﴾‏

Značenje ovog ajeta je jasnije objašnjeno hadisom Poslanika koji potvrđuje da nijedan narod neće biti uništen dok ne prizna da za takvo uništenje nema nikoga osim sebe kriviti. To potvrđuje i ajet:

„To je zato što Gospodar tvoj ne bi uništio gradove zbog njihovih nepravednih djela, a oni nisu bili svjesni.“ (Sura Enam 6:131)

ذَٰلِكَ أَن لَّمْ يَكُن رَّبُّكَ مُهْلِكَ الْقُرَىٰ بِظُلْمٍ وَأَهْلُهَا غَافِلُونَ ‎﴿١٣١﴾‏

Iz ovog Božijeg principa ili Sunneta možemo zaključiti da će, ako su dva društva podjednako korumpirana i nezahvalna, ono koje je dovoljno upozoreno biti uništeno prije onog koje nije upozoreno. Stoga, u pričama prošlih naroda koje se spominju u Kur'anu, vidimo da su njihovo uništenje i pad uslijedili nakon što su odbacili Božije poslanike.

2.    Uništenje nije trenutno, tj. nije svaki narod uništen ili propao odmah nakon što pokaže znakove nezahvalnosti. Opet, ovo je rezultat Božje milosti. On daje besplatno i u izobilju, ali ne oduzima odmah.

„I koliko je bilo naselja čiji su žitelji bili nepravedni, kojima sam Ja kaznu odlagao, da bih ih, najzad, kaznio! A Meni se sve vraća..“ (Sura Hadž 22:48)

Također,

„Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je milostiv; da ih On za ono što zaslužuju kažnjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih čeka određeni čas, od koga neće naći utočišta.“

" A ona sela i gradove smo razorili zato što stanovnici njihovi nisu vjerovali i za propast njihovu tačno vrijeme bismo odredili." (Sura Kehf 18:58-9)

وَرَبُّكَ الْغَفُورُ ذُو الرَّحْمَةِ ۖ لَوْ يُؤَاخِذُهُم بِمَا كَسَبُوا لَعَجَّلَ لَهُمُ الْعَذَابَ ۚ بَل لَّهُم مَّوْعِدٌ لَّن يَجِدُوا مِن دُونِهِ مَوْئِلًا ‎﴿٥٨﴾‏ وَتِلْكَ الْقُرَىٰ أَهْلَكْنَاهُمْ لَمَّا ظَلَمُوا وَجَعَلْنَا لِمَهْلِكِهِم مَّوْعِدًا ‎﴿٥٩﴾‏

3.    Pad svakog naroda, kako čitamo u gornjem ajetu, ima određeno vrijeme koje se ne može ni odgoditi ni ubrzati.

" A Mi smo uništavali gradove samo u određeno vrijeme; nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti konac svoj." (Sura Hidžr 15:4-5)

وَمَا أَهْلَكْنَا مِن قَرْيَةٍ إِلَّا وَلَهَا كِتَابٌ مَّعْلُومٌ ‎﴿٤﴾‏ مَّا تَسْبِقُ مِنْ أُمَّةٍ أَجَلَهَا وَمَا يَسْتَأْخِرُونَ ‎﴿٥﴾‏

4.    Prije nego što narod bude uništen, može biti podvrgnut teškoćama koje bi ga mogle natjerati da se pokaje i vrati na pravi put.

"Nered se pojavio na kopnu i moru zbog onoga što su ruke ljudi stekle; da bi im dao da okuse dio onoga što su učinili, da bi se mogli vratiti." (K, 30:41)

هَرَ الْفَسَادُ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِي النَّاسِ لِيُذِيقَهُم بَعْضَ الَّذِي عَمِلُوا لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ ‎﴿٤١﴾‏

5.    Kazna se ne primjenjuje za sve grijehe na ovom svijetu, inače bi svi ljudi bili uništeni:

" Kad bi Allah ljude zbog grijehova njihovih kažnjavao, ništa živo na Zemlji ne bi ostavio, ali, On ih do roka određenog ostavlja, i kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati." (Q, 16:61)

وَلَوْ يُؤَاخِذُ اللَّهُ النَّاسَ بِظُلْمِهِم مَّا تَرَكَ عَلَيْهَا مِن دَابَّةٍ وَلَٰكِن يُؤَخِّرُهُمْ إِلَىٰ أَجَلٍ مُّسَمًّى ۖ فَإِذَا جَاءَ أَجَلُهُمْ لَا يَسْتَأْخِرُونَ سَاعَةً ۖ وَلَا يَسْتَقْدِمُونَ ‎﴿٦١﴾

To su bili uzroci teškoća, nesreće i pada naroda. Šta su onda uzroci uspona naroda i njihovog materijalnog i duhovnog prosperiteta?

Prvenstveno, tu su normalni ljudski uslovi u kojima bismo svi trebali biti i u kojima nas Allah dž,š, voli vidjeti. Allah dž,š, svakog od nas stvara u času rođenja s dobrom prirodom, čija je suština priznanje da je on ili ona sluga samo jednog Stvoritelja.

Ovo priznanje predstavlja suštinu naše poniznosti i izvor je i životna krv svega što je dobro u nama: zdravog razuma, moralnog osjećaja, estetskog ukusa, bratskog osjećaja itd. Štaviše, Allah dž,š, je sve oko nas stvorio s ciljem da nam služi. Naše normalno stanje je stoga stanje unutrašnje sreće i mira uma koji dolaze kao rezultat prirodnog priznanja našeg služenja odnosno robovanja Allahu dž,š, priznanja koje nalazi opravdanje u Božanskoj poruci koja nam se prenosi preko Božjih glasnika.

To je također i stanje vanjskog blaženstva koje je rezultat svega što je podređeno nama i namijenjeno zadovoljavanju naših potreba. Svako od nas se rađa s tim unutrašnjim stanjem sreće, ali nažalost niko od nas se ne nalazi u toj materijalnoj udobnosti. Mnogi od onih koji su bili prije nas promijenili su to unutrašnje stanje unutrašnjeg stanja sreće, ali nažalost niko od nas se ne nalazi u toj materijalnoj udobnosti.

Mnogi od onih koji su bili prije nas promijenili su to unutrašnje stanje u kojem ih je Allah dž,š, stvorio i tako su uzrokovali da uskrati mnoge svoje blagodati ovom svijetu. Ali Allah dž,š, je previše milostiv da bi situaciju učinio beznadežnom. Ipak, vrata su otvorena za svaku grupu ljudi koji se vrate na Božiji put da uživaju u toj materijalnoj blaženstvu. Evo nekih vrsta sreće koje su takvom narodu obećane u Kur'anu.

1.    Materijalna udobnost:

„Da su stanovnici gradova vjerovali i bojali se Allaha, Mi bismo im sigurno otvorili blagodati s nebesa i zemlje; ali su poricali, pa smo ih zgrabili za ono što su zaslužili.“ (Sura Earaf 7:96)

وَلَوْ أَنَّ أَهْلَ الْقُرَىٰ آمَنُوا وَاتَّقَوْا لَفَتَحْنَا عَلَيْهِم بَرَكَاتٍ مِّنَ السَّمَاءِ وَالْأَرْضِ وَلَٰكِن كَذَّبُوا فَأَخَذْنَاهُم بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ ‎﴿٩٦﴾‏

„Da su samo postupali po Tevratu, Indžilu i onome što im je objavljeno od Gospodara njihovog, sigurno bi im bila data opskrba i odozgo i odozdo. Neki od njih su na pravom putu, ali mnogi od njih čine loša djela.“ (Sura Maide 5:66)

وَلَوْ أَنَّهُمْ أَقَامُوا التَّوْرَاةَ وَالْإِنجِيلَ وَمَا أُنزِلَ إِلَيْهِم مِّن رَّبِّهِمْ لَأَكَلُوا مِن فَوْقِهِمْ وَمِن تَحْتِ أَرْجُلِهِم ۚ مِّنْهُمْ أُمَّةٌ مُّقْتَصِدَةٌ ۖ وَكَثِيرٌ مِّنْهُمْ سَاءَ مَا يَعْمَلُونَ ‎﴿٦٦﴾‏

2.    Duhovna sreća:

„Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.“ (Kur'an, 16:97)

مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَىٰ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً ۖ وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ ‎﴿٩٧﴾‏

3.    Pobjeda nad neprijateljima:

U mjeri u kojoj ljudi vjeruju u Allaha dž,š, i uzdaju se u Njega, i u mjeri u kojoj Mu se pokoravaju, On će biti s njima.

„Allah je zaštitnik vjernika.“ (Sura Ali Imran 3:68)

اللَّهُ وَلِيُّ الْمُؤْمِنِينَ 

A kada Allah dž,š, bude s njima, On će ih braniti.

„Allah će, zaista, braniti vjernike.“ (Sura Hadž 22:38)

 إِنَّ اللَّهَ يُدَافِعُ عَنِ الَّذِينَ آمَنُوا

4.    On će im priskočiti u pomoć.

„O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.“ (Sura Muhammed 47:7)

 يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن تَنصُرُوا اللَّهَ يَنصُرْكُمْ وَيُثَبِّتْ أَقْدَامَكُمْ ‎﴿٧﴾

„Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovome svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci.“ (Sura Gafir 40:51)

إِنَّا لَنَنصُرُ رُسُلَنَا وَالَّذِينَ آمَنُوا فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَيَوْمَ يَقُومُ الْأَشْهَادُ ‎﴿٥١﴾

5.    A ako ih Allah dž,š, zaštiti i pomogne, ništa ih neće pobijediti.

„A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima: "Oni će biti, doista, potpomognuti, i vojska Naša će zacijelo pobijediti!".“ (Sura Safat 37:171-3)

وَلَقَدْ سَبَقَتْ كَلِمَتُنَا لِعِبَادِنَا الْمُرْسَلِينَ ‎﴿١٧١﴾‏ إِنَّهُمْ لَهُمُ الْمَنصُورُونَ ‎﴿١٧٢﴾‏ وَإِنَّ جُندَنَا لَهُمُ الْغَالِبُونَ ‎﴿١٧٣﴾

„‘"Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!".“ (Bekare 2:249)

كَم مِّن فِئَةٍ قَلِيلَةٍ غَلَبَتْ فِئَةً كَثِيرَةً بِإِذْنِ اللَّهِ

6.    I sve dok se drže svog zavjeta s Allahom dž,š,, uvijek će biti svoji gospodari i nikada ih nevjernici neće pokoriti.

„A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike.“ (Sura Nisa 4:141)

وَلَن يَجْعَلَ اللَّهُ لِلْكَافِرِينَ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ سَبِيلًا

„A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernīkā, ali licemjeri neće da znaju.“ (Sura Munafikun 63:8)

 ۚ وَلِلَّهِ الْعِزَّةُ وَلِرَسُولِهِ وَلِلْمُؤْمِنِينَ وَلَٰكِنَّ الْمُنَافِقِينَ لَا يَعْلَمُونَ

Suština naše filozofije društvenih promjena sada je postala jasna. Nacije se ne uzdižu i ne padaju nasumično i bez ikakvih zakona koji upravljaju njihovim nastankom i nestankom.

Historija nije jedinstvena staza kojom svaka nacija mora koračati, sviđalo joj se to ili ne. Našim društvenim svijetom upravlja njegov Stvoritelj koji uzrokuje da se nacije uzdižu ili padaju, da napreduju ili pate, da pobjeđuju ili pokoravaju, u skladu s tim. u skladu s moralnim zakonom zahvalnosti.

 

 

 

Prevod by imamsedin

 

 

Proces islamizacije | 1. dio

 

Proces islamizacije | 1. dio

Autor: Jaafir Idris

 

Sažetak

Ovaj članak Jaafara Idrisa objašnjava da je islamizacija postepeni proces uspostavljanja društva kojim upravljaju islamska učenja. Tvrdi se da istinska društvena promjena počinje unutrašnjom duhovnom reformom, vođenom Kur'anom, Sunnetom i Allahovim zakonima koji upravljaju ljudskim društvom.

 

Cilj islamskog pokreta je da negdje u svijetu stvori novo društvo koje je svim srcem posvećeno islamskim učenjima u njihovoj cjelovitosti i nastoji da se pridržava tih učenja u svojoj vladi, političkim, ekonomskim i društvenim organizacijama, odnosima s drugim državama, obrazovnom sistemu i moralnim vrijednostima, te svim drugim aspektima svog načina života.

Naš organizovani i postepeni napor koji će kulminirati ostvarenjem tog društva je proces islamizacije. To prirodno vodi do pitanja: Postoji li islamski proces islamizacije? Drugim riječima, da li islam samo specificira cilj koji treba postići, a metodu postizanja tog cilja prepušta inteligenciji pojedinaca ili također specificira sredstva kojima se taj cilj treba postići?

Odgovor će postati jasan kada počnemo sagledavati neka od glavnih pitanja koja su uključena u ovo pitanje.

Kako nastaje određeni društveni poredak? Odgovor na ovo pitanje mora zavisiti, u konačnici, od nečijeg pogleda na prirodu stvarnosti. To je tako jer postizanje određenih društvenih rezultata zavisi od ispravnog izvođenja određenih radnji koje se, pak, zasnivaju na uvjerenju da postoji uzročno-posljedična veza između tih radnji i željenog rezultata. Izbor ovih uzročnih radnji zavisit će od vaše koncepcije stvarnosti kao cjeline.

Materijalista koji vjeruje da u konačnici na svijetu ne postoji ništa osim materije i njenog kretanja neće u takve radnje uključiti ništa poput molitve, namjera ili moralnih vrijednosti. To su za njega samo imena koja ne označavaju nikakvu stvarnost i stoga ni na koji način ne mogu biti učinkovita. Ako su sredstva za postizanje cilja na taj način povezana s nečijim pogledom na svijet, proces islamizacije mora biti povezan s islamskim pogledom na život.

To potvrđuje i činjenica da je islam i poruka i metoda. To je skup činjenica koje vjernik treba prevesti u stvarnost i metoda kojom se na taj prijevod treba utjecati. Principi ove metode su navedeni u Kur'anu, ali se ne mogu ispravno razumjeti bez perspektive sira (biografije) Poslanika a,s, koja je bila uspješan prijevod ovih principa u djelo.

U nastavku ću dati kratak, ali, nadam se, sveobuhvatan prikaz te metode, počevši od osnovnih konceptualnih pitanja i svodeći se na neke praktične detalje.

Deterministička teorija historije

Naša metoda islamizacije mora se zasnivati ​​na našem konceptu društvene uzročnosti i historijskog objašnjenja, tj. na našem pogledu na proces u kojem se nacije i civilizacije uzdižu i padaju. Da bismo identificirali islamsko objašnjenje ove važne vrste društvene promjene, moglo bi biti korisno da ga uporedimo sa savremenom filozofijom historije koja je, iako utjecajna, pogrešna.

Prema ovoj filozofiji, historija je kretanje koje slijedi jedan i definitivan put koji progresivno i neizbježno vodi od jedne faze do razvijenije. Ljudi mogu utjecati na ovaj pokret povećavajući ili smanjujući njegov tempo, ali nemaju moć da ga zaustave ili promijene njegov smjer. Oni koji pokušavaju da ga zaustave ili promijene njegov smjer i tako ga uspore su reakcionari; oni koji ga poguraju i ubrzaju su progresivci.

Ako se nečiji napori žele materijalizirati, čovjek mora otkriti ovaj historijski pokret, vidjeti u koje buduće stanje vodi i identificirati svoje ciljeve i ideale s tom fazom i usmjeriti sve svoje napore ka cilju kojem taj historijski pokret neizbježno vodi; u suprotnom, njegovi dani će biti izgubljeni u uzaludnim reakcionarnim naporima. Znamo da komunisti podržavaju takav stav, ali nisu jedini koji to čine. Mnogi žestoki neprijatelji komunizma nesvjesno pretpostavljaju istinitost takvog stava. Među njima su zapadni i zapadnjački muškarci i žene koji vjeruju da je faza koju je Zapad, a posebno Sjedinjene Države, sada dostigao, u cijelosti, razvijenija faza i materijalno i kulturno.

Štaviše, to je faza prema kojoj se sve nacije koje teže da budu i industrijalizirane i civilizirane neizbježno moraju kretati. Ovaj stav, koji ima mnogo pristalica u muslimanskom svijetu i u svom komunističkom obliku i pod zapadnjačkim odijelom, smatra pokušaj islamizacije društva uzaludnim jer ide protiv historijskog trenda. Za komuniste, historijski trend vodi ka Sovjetskom Savezu i idealnoj komunističkoj državi; a za agente vesternizacije, on se kreće prema Sjedinjenim Državama, a odatle ka onome što će postati od Sjedinjenih Država. Islamska teorija Socijalna promjena Možda je najbolji način da se predstavi islamska filozofija društvene promjene, u svjetlu koje bismo trebali napraviti naš program islamizacije, putem komentara tog poznatog kur'anskog ajeta.

„Allah neće promijeniti stanje jednog naroda osim ako ne promijeni ono što je u njima samima.“ (Q, 13:11)

 

Glavne tačke koje nalazimo u ovom ajetu su:

1.    Bog dž,š, koji ima apsolutnu slobodu djelovanja.

2.    Ljudska bića čija je sloboda djelovanja ograničena.

3.    Promjena koju čovjek donosi u sebi.

4.    Promjena u čovjekovom stanju koju Bog dž,š, donosi kao rezultat te ljudske promjene.

Ove četiri tačke čine islamsko objašnjenje ili filozofiju društvene promjene. Stoga, ukratko ispitajmo njihove implikacije.

Prva tačka razlikuje našu koncepciju društvene promjene od materijalističkih i naturalističkih teorija koje pretpostavljaju nepostojanje Boga i stoga usvajaju princip samodovoljnosti ovog svijeta, tj. princip da se fenomeni ovog svijeta, bilo da su društveni ili neki drugi, mogu dovoljno objasniti uz pomoć zakona koji se na njega odnose.

Ova ateistička pretpostavka je, nažalost, poistovjećena sa naučnom metodom kao takvom, toliko da se svako pozivanje na Boga u objašnjenju fenomena odmah isključuje kao nenaučno, a ne samo ne ateističko.

Moramo se čuvati ove neopravdane zbrke i insistirati na opravdanosti, nužnosti i poželjnosti sagledavanja uloge Božanskog u objašnjenju prirodnih i društvenih fenomena našeg svijeta.

Ova tačka također razlikuje našu koncepciju od onih ateističkih gledišta prema kojima je Stvoritelj samo primarni pokretač čija je jedina uloga bila samo da započne stvaranje, a zatim ga pusti da se samo brine o sebi.

Druga tačka pokazuje prednost naše koncepcije društvene promjene nad determinističkim teorijama koje pretpostavljaju da čovjek nema stvarnu efikasnost ili slobodu izbora i da mu je sve što radi nametnuto božanskom silom ili prirodnim ili društvenim uzrocima. Čovjek zaista ne može učiniti ništa protiv Božje volje, ali Bog je htio da mu da slobodu izbora i moć da ostvari neke od svojih namjera čak i ako su one protiv smjernica koje je Bog dao.

Jedno od vrlo važnih područja u kojima je Bog čovjeku dao slobodu djelovanja je njegovo unutrašnje stanje. Ali budući da mnogo toga što se događa čovjeku ovisi o vrsti unutrašnjeg stanja koje ima, može se reći da je čovjek uveliko odgovoran za svoju sudbinu.

Treća tačka nam govori o promjeni koju čovjek donosi u sebi. Kakva je to promjena? Da li je to promjena iz dobra u loše ili obrnuto, ili bi to moglo biti bilo koje od toga? Ovo posljednje je sada popularno tumačenje ajeta. Gotovo svi sada razumiju iz ovog ajeta da kada se ljudi promijene iz dobrog u loše, Bog ih kažnjava promjenom njihovog stanja iz dobrog u loše i obrnuto. Ali ovo nije tumačenje koje nalazimo u starijim komentarima. Čini se da se stariji komentatori slažu da je promjena na koju se odnosi ajet promjena iz dobra u zlo. Čini mi se da je ovo ispravno tumačenje jer je jedino koje se može usporediti s osnovnim islamskim principom i jer ga podržavaju mnogi drugi ajeti.

Četvrta tačka nam govori da kada se narod tako promijeni, Bog ga kažnjava oduzimanjem nekih duhovnih i materijalnih blagodati koje im je dao i tako ih suoči s teškoćama.

Prevod by imamsedin

Žene između jednakosti i pravičnosti

 Žene između jednakosti i pravičnosti

Autor: Asmaa Muhammad Yusuf (Istraživačica, Odjel za engleski jezik, AOCE)

Ponedjeljak, 4. maj 2026.

Žene između jednakosti i pravičnosti

Povremeno se pojavljuju razni pokreti za zagovaranje koji podižu svoj glas za ženska prava i rodnu ravnopravnost. Cilj ovih pokreta je osnažiti žene i iskorijeniti sve oblike ugnjetavanja s kojima se suočavaju. Međutim, ovi pokreti često nisu uspjeli u potpunosti prepoznati status žena, bez obzira na njihovu boju kože, etničku pripadnost ili rasu. Dok se bore za ženska prava i jednakost, bitno je razlikovati jednakost i procijeniti osnovne principe koji regulišu ženska prava. U tom smislu, islam je uspostavio status žena prije više od 1400 godina. Ovaj članak ima za cilj istražiti da li su ženska prava ukorijenjena u jednakosti ili ravnopravnosti.

 

Definiranje jednakosti i jednakosti:

 

U potrazi za rodnom pravdom, ključno je razumjeti razliku između jednakosti i ravnopravnosti. Jednakost, u svom najjednostavnijem smislu, podrazumijeva isto tretiranje svih bez razmatranja individualnih okolnosti ili potreba. Međutim, istinska pravda zahtijeva pravičnost, koja priznaje i prilagođava različite karakteristike i sposobnosti pojedinaca. Pravednost, stoga, podrazumijeva osiguranje pravičnosti rješavanjem ovih razlika i pružanjem odgovarajućih prilika i podrške.

 

Islamska perspektiva o pravima žena

 

Islam je odavno prepoznao važnost prava žena i njihove uloge u društvu. U Kur'anu se navodi da će i muškarci i žene biti nagrađeni ili kažnjeni na osnovu svojih djela. ajet: "Muškarcima pripada dio onoga što su zaradili, a ženama pripada dio onoga što su zaradile" (Kur'an, Nisa 4:32)

لِّلرِّجَالِ نَصِيبٌ مِّمَّا اكْتَسَبُوا ۖ وَلِلنِّسَاءِ نَصِيبٌ مِّمَّا اكْتَسَبْنَ.

ističe zajedničke odgovornosti i prava između muškaraca i žena.

Islam podržava dostojanstvo žena, prepoznajući njihove intelektualne, emocionalne i fiziološke snage. Prava data ženama su u skladu s njihovim prirodnim instinktima i društvenim normama, naglašavajući vrijednost raznolikosti. Poslanik Muhammed (s.a.v.s.) je rekao: ""Zaista, žene su parovi/srodnice muškaraca" ili "Žene su blizanci/partneri muškaraca". Sunen Ebu Davud.

إِنَّمَا النِّسَاءُ شَقَائِقُ الرِّجَالِ

naglašavajući jednaku vrijednost muškaraca i žena. Islam osigurava da žene imaju nezavisne finansijske odgovornosti i prava. Osim toga, islam garantuje ženama njihov zakoniti miraz, izdržavanje i nasljedstvo.

 

Osnaživanje žena u islamu

 

Islam podstiče žene da preuzmu različite uloge i odgovornosti, uključujući i obavljanje visokih javnih funkcija. Postoje historijski i savremeni primjeri inspirativnih muslimanskih žena. Da spomenemo samo neke, Nusayba b. Ka‘b al-Anṣārīyya aktivno je učestvovala u bici na Uhudu, pokazujući svoju hrabrost i odlučnost. Ā’isha b. Abī Bakr, istaknuta učenjakinja, odigrala je ključnu ulogu u podučavanju i prenošenju hadisa poznatim učenjacima. Štaviše, žene poput Samire Muse, egipatske atomske naučnice, i Able El-Kahlawi, pravnice i osnivačice dobrotvornog udruženja, dale su izuzetan doprinos u svojim oblastima.

Islam također prepoznaje vrijednost domaćice i odgoja vrle generacije. Žene koje odluče posvetiti svoje živote njegovanju svojih porodica i ispunjavanju svoje božanske uloge visoko su poštovane u islamu. Njihova nebeska uloga u očuvanju potomstva i oblikovanju budućih generacija je cijenjena i priznata. Osim toga, od ranog islamskog doba do danas postojale su vjerski zasnovane fetve o pravu žene na posebnu nagradu (čak i ako je to dio njenog navodnog miraza) u zamjenu za tu domaću ulogu.

 

Zablude i pojašnjenja

 

Uprkos napretku postignutom u priznavanju ženskih prava prema islamskim učenjima, određene zablude i dalje postoje. Na primjer, kritičari često pogrešno tumače islamske zakone o nasljeđivanju, tvrdeći da su žene ugnjetavane zbog toga što muškarci primaju dvostruki dio. Međutim, sveobuhvatno ispitivanje islamskih zakona o nasljeđivanju otkriva da i muški i ženski nasljednici imaju različite uslove i standardne maksime koje regulišu njihove udjele.

Islamsko pravo pruža sveobuhvatan okvir koji uzima u obzir različite faktore i okolnosti prilikom određivanja raspodjele imovine. Iako je istina da u određenim slučajevima muški nasljednik može dobiti veći dio od ženskog nasljednika, to nije univerzalni slučaj. Islamski zakoni o nasljeđivanju osiguravaju pravednost uzimajući u obzir individualne okolnosti i odgovornosti. Postoje slučajevi kada žene nasljeđuju isto što i muškarci, a u nekim slučajevima žene mogu dobiti čak i veći dio. Cilj ovih zakona je održavanje ravnoteže i zadovoljavanje različitih potreba članova porodice (Kur'an, En-Nisa 4:11).

„Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima. A ako bude više od dvije ženskih, njima – dvije trećine onoga što je ostavio, a ako je samo jedna, njoj – polovina. A roditeljima, svakome posebno – šestina od onoga što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi – trećina. A ako bude imao braće, onda njegovoj materi – šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova zapovijed! – Allah, zaista, sve zna i mudar je”.

وصِيكُمُ اللَّهُ فِي أَوْلَادِكُمْ ۖ لِلذَّكَرِ مِثْلُ حَظِّ الْأُنثَيَيْنِ ۚ فَإِن كُنَّ نِسَاءً فَوْقَ اثْنَتَيْنِ فَلَهُنَّ ثُلُثَا مَا تَرَكَ ۖ وَإِن كَانَتْ وَاحِدَةً فَلَهَا النِّصْفُ ۚ وَلِأَبَوَيْهِ لِكُلِّ وَاحِدٍ مِّنْهُمَا السُّدُسُ مِمَّا تَرَكَ إِن كَانَ لَهُ وَلَدٌ ۚ فَإِن لَّمْ يَكُن لَّهُ وَلَدٌ وَوَرِثَهُ أَبَوَاهُ فَلِأُمِّهِ الثُّلُثُ ۚ فَإِن كَانَ لَهُ إِخْوَةٌ فَلِأُمِّهِ السُّدُسُ ۚ مِن بَعْدِ وَصِيَّةٍ يُوصِي بِهَا أَوْ دَيْنٍ ۗ آبَاؤُكُمْ وَأَبْنَاؤُكُمْ لَا تَدْرُونَ أَيُّهُمْ أَقْرَبُ لَكُمْ نَفْعًا ۚ فَرِيضَةً مِّنَ اللَّهِ ۗ إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَلِيمًا حَكِيمًا ‎﴿١١﴾‏

Što se tiče hadisa koji navodi da žene imaju mane u razumu i vjeri, tekst je često pogrešno shvaćen i izvađen iz konteksta. Puni kontekst hadisa pojašnjava da se on odnosi na specifične situacije, kao što je zahtjev za dvije ženske svjedokinje u određenim pravnim stvarima, što ima za cilj osigurati tačnost i spriječiti lažna svjedočenja.

Ovaj hadis ne implicira da žene generalno nemaju razum ili vjeru. Naprotiv, on priznaje inherentne snage i sposobnosti žena i ističe njihovu karizmatičnu moć.

Neophodno je pristupiti zakonodavstvu o pravima žena u islamu na osnovu osnovnih učenja religije, koja promovišu umjerenost, poštovanje i očuvanje ljudskih vrijednosti. Ekstremistički stavovi koji se zalažu za potčinjavanje žena ili zahtijevaju neograničenu slobodu suprotni su učenjima islama. Islamska perspektiva naglašava dostojanstvo žena, njihovu prestižnu ulogu u društvu i važnost tretiranja žena s ljubaznošću i pravednošću.

Zaključak: islam priznaje prava i sposobnosti žena i pruža okvir koji osigurava pravednost i pravdu. Učenja islama promovišu osnaživanje i dostojanstven tretman žena, naglašavajući pravednost, a ne puku ravnopravnost. Ključno je razumjeti ove principe i razbiti zablude kako bi se stvorilo društvo u kojem žene mogu napredovati i ostvariti svoj puni potencijal.

 

Prijevod by imamsedin