Kad bi četiri velika imama danas sjedila za istim stolom

 Kad bi četiri velika imama danas sjedila za istim stolom

 

Published April 17, 2026

By  Dr. Bekim Belica

Prijevod  obrada teksta by imamsedin

 

Istraživanje kako su veliki imami modelirali poniznost, jedinstvo i neslaganje – nudeći bezvremenske smjernice za današnju muslimansku zajednicu.

Kako bi četiri velika imama danas mogla modelirati jedinstvo, poniznost i principijelno neslaganje

„I čvrsto se držite Allahovog užeta svi zajedno i ne razjedinjujte se.“ Kur'an 3:103

 

Uvod

Muslimanska zajednica nikada nije bila u potpunosti oslobođena neslaganja, niti bi se samo neslaganje trebalo tretirati kao znak neuspjeha. Razlika u tumačenju, pravnom obrazloženju i naučnom sudu dugo je postojala unutar islamske tradicije. U najboljem slučaju, ta raznolikost odražavala je bogatstvo civilizacije ukorijenjene u objavi, disciplinirane naukom i vođene iskrenom potragom za istinom. Pa ipak, u našem vremenu, neslaganje se često manje osjeća kao milost, a više kao lom. Ono što se nekada nosilo s adabom sada se prečesto izražava kroz sumnju, polemike i poriv da se delegitimiziraju oni koji se razlikuju.

U takvoj klimi, vrijedi zastati i zamisliti drugačiji model. Šta bi bilo da su četiri velika imama sunitske jurisprudencije, Ebu Hanifa, Malik ibn Enes, Muhammed ibn Idris al-Shafi'i i Ahmed ibn Hanbel, danas sjedili zajedno za istim stolom? Šta bi njihov razgovor otkrio o znanju, poniznosti, neslaganju i odgovornosti u podijeljenom dobu? Još važnije, šta bi njihov primjer mogao naučiti zajednicu koja se bori ne samo s razlikama, već i s gubitkom etičke discipline potrebne za snalaženje u njima?

Zamišljati takvo okupljanje ne znači romantizirati prošlost niti se pretvarati da su se ovi istaknuti učenjaci slagali oko svega. Nisu se slagali. Njihove razlike bile su stvarne, suštinske, a ponekad i značajne. Pa ipak, te razlike su se odvijale unutar zajedničkog moralnog i intelektualnog univerzuma, utemeljenog na poštovanju Kur'ana, vjernosti Sunnetu Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i dubokoj svijesti o odgovornosti govora o Allahovoj vjeri. Nisu se slagali, a da nisu napustili poniznost, i branili su principe, a da nisu žrtvovali poštovanje. Njihovo naslijeđe podsjeća nas da prava mjera učenosti nije samo ono što neko zna, već i kako neko nosi to znanje pred Allahom i pred drugima.

 

Okupljanje utemeljeno na poniznosti

Prva osobina koja bi vjerovatno postala očigledna na takvom okupljanju je poniznost. Svaki od ovih učenjaka razumio je težinu govora o Allahovoj vjeri i nijedan od njih nije tvrdio da je apsolutno nepogrešiv. Imam Ebu Hanifa r,h, je svoje zaključke držao ozbiljno, ali bez arogancije, prepoznajući da je pravno razmišljanje napor da se približi istini, a ne da se ona u potpunosti posjeduje.

Imam Malik r,h, je poznato učio da se svaka izjava može prihvatiti ili odbaciti osim izjave Allahovog Poslanika, s.a. Imam al-Shafi'i r,h, je tokom svog života revidirao niz svojih pravnih stavova, pokazujući da intelektualna zrelost uključuje spremnost da se usavrši vlastito razumijevanje. Imam Ahmed ibn Hanbel r,h, je sačuvao i prenosio predaje čak i kada su one osporavale njegove vlastite sklonosti, stavljajući vjernost Sunnetu iznad ličnih preferencija.

Da su se ova četiri imama okupila danas, njihova poniznost bi od početka oblikovala ton prostorije. Svrha ne bi bila poraziti jedni druge, niti braniti stavove radi ponosa, već kolektivno težiti ka onome što je najvjernije objavi i najkorisnije za Ummet. Njihov primjer nas podsjeća da iskreno učenje zahtijeva otvorenost za ispravku i strah od Allaha u svakoj izgovorenoj riječi.

 

 

Usidreno u učenjima Poslanika, s.a.v.s.

Uprkos njihovim metodološkim razlikama, četiri imama dijelila su nepokolebljiv temelj. Njihovo učenje bilo je ukorijenjeno u Kur'anu i Sunnetu Poslanika Muhammeda, s.a.v.s. To nisu bili samo izvori, među ostalima. Oni su bili kompas koji je vodio svaku diskusiju, svako neslaganje i svaki pravni zaključak.

Imam Ebu Hanifa r,h, često povezan s upotrebom rasuđivanja i analogije, nikada nije stavljao lično mišljenje iznad autentičnog Poslanikove upute. Razum je shvaćao kao alat za vjernu primjenu objave, posebno kada nove situacije zahtijevaju pažljivo prosuđivanje.

Imam Malik r,h, je veliki dio svoje pravne metode izgradio na naslijeđenoj praksi naroda Medine, vjerujući da živa tradicija grada Poslanika, s.a.v.s., čuva Sunnet u djelovanju. Njegovo djelo Al-Muwatta postalo je jedan od najranijih sistematskih napora prikupljanja hadisa i pravnih odluka ukorijenjenih u poslaničkoj tradiciji.

Imam al-Shafi'i r,h, pojasnio je autoritet Sunneta unutar islamskog prava i uspostavio strukturiranu metodologiju koja je uravnotežila Kur'an, Sunnet, konsenzus i analogiju.

Imam Ahmed ibn Hanbel r,h, posvetio je svoj život očuvanju riječi i djela Poslanika, s,a,v,s, sastavljajući ogromne zbirke hadisa i odbijajući kompromitirati autoritet objave čak i pod političkim pritiskom. Iako su se njihove metode razlikovale, njihova odanost uputama Poslanika, s.a.v.s., ujedinio ih je jače nego što bi ih ikakvo neslaganje moglo razdvojiti.

 

Slušanje prije govora

Odlika klasične islamske nauke bila je disciplina slušanja. Ovi učenjaci nisu nastali u izolaciji. Učili su jedni s drugima, učili kroz lance prenošenja i nasljeđivali tradicije poštovanja. Imam al-Shafi'i r,h, je učio kod Imama Malika r,h. Imam Ahmed ibn Hanbel r,h, je učio kod Imama al-Šafije r,h. Njihovi odnosi su izgrađeni na učenju, a ne na rivalstvu.

 

Da su danas sjedili zajedno, ne bi počeli s optužbom, već s pažljivim slušanjem. Imam Ebu Hanife r,h, bi mogao objasniti ulogu analogije u rješavanju novih okolnosti. Imam Malik r,h, bi mogao naglasiti važnost očuvanja žive tradicije zajednice. Imam al-Shafi'i r,h, bi pojasnio principe koji upravljaju zdravim pravnim rasuđivanjem. Imam Ahmed ibn Hanbel r,h, bi insistirao na tome da spekulacije moraju ostati utemeljene na autentičnim narativima. Svaki bi slušao prije nego što bi govorio, znajući da pravda u nauci zahtijeva razumijevanje prije suda.

 

Savjetovanje s mudrošću i poštovanjem

Njihova neslaganja bi bila stvarna, ali ne bi bila lišena edeba. Islamska intelektualna historija pokazuje da snažna debata može postojati uz duboko poštovanje. Imami su se razlikovali po mnogim pitanjima, ali su jedni o drugima govorili s poštovanjem. Savjeti bi se davali iskreno, a ne neprijateljski. Ispravka bi se nudila kao sredstvo očuvanja istine, a ne kao sredstvo za pobjedu nad protivnikom. U dobu kada neslaganje često pokreće ego, njihov primjer uči da iskren savjet sam po sebi može biti čin milosti i rahmeta.

 

Učenost proživljena kroz moralnu hrabrost

Ovi imami nisu bili samo pravnici. Bili su ljudi moralne hrabrosti. Imam Ebu Hanife r,h, je odbijao pozicije koje su mu nudili vladari kada se bojao da bi autoritet mogao ugroziti pravdu. Imam Malik r,h, je podnio kaznu jer je govorio istinu. Imam Ahmed ibn Hanbel r,h, je ostao nepokolebljiv pod pritiskom umjesto da se odrekne onoga što je smatrao istinom. Njihovi životi nas podsjećaju da učenost nosi odgovornost i da znanje bez integriteta postaje izvor štete.

Kada bi se danas obratili muslimanskoj zajednici, njihove upute bi vjerovatno prevazišlo pojedinačna pravna pitanja. Pozvali bi učenjake da rade zajedno iz različitih škola mišljenja. Podsticali bi konsultacije i disciplinovan dijalog. Podsjećali bi studente da je neslaganje oduvijek postojalo unutar tradicije, ali da se mora nositi sa poniznošću i suzdržanošću. Naglašavali bi da zdravlje Ummeta ne ovisi samo o ispravnim odlukama, već i o ispravnom karakteru.

 

Građanska debata kao čin obožavanja, ibadeta

Za četiri Imama, debata nikada nije bila zabava ili takmičenje za dominaciju. Bila je dio ispunjavanja povjerenja znanja pred Allahom dž,š. Neslaganju se pristupalo s ozbiljnošću, strpljenjem i sviješću da svaka riječ izgovorena o religiji nosi odgovornost. Kada je vođeno iskrenošću i takvom, neslaganje može postati izvor milosti i rahmeta. Kada je vođeno ponosom, postaje izvor podjele i cijepanja.

 

Model za današnje muslimanske zajednice

Prava lekcija zamišljanja ovog okupljanja nije pitati kakve bi odluke Imami danas dali, već pitati kako bi se ponašali. Oni bi duboko slušali. Iskreno bi savjetovali. Iskreno bi se ne slagali. Sačuvali bi uvjerenje bez arogancije. Čvrsto bi se držali istine, a istovremeno bi održavali poštovanje prema onima koji je iskreno traže.

Pravne škole koje su osnovali nikada nisu bile namijenjene da podijele Ummet na frakcije. Oni su muslimanima iz različitih zemalja i generacija pružili strukturirane načine da žive u skladu s uputama Kur'ana i Sunneta. Njihova raznolikost nije bila slabost tradicije, već znak njene dubine i fleksibilnosti.

 

Zaključak

Da su četiri velika imama danas zajedno, podsjetili bi nas da prava kriza nije u tome što se muslimani ne slažu. Prava kriza je u tome što smo zaboravili kako se ne slagati. Zamijenili smo glasnost sa snagom, sumnjičavost sa pobožnošću, a frakcijsku odanost sa vjernošću istini.

Njihovo naslijeđe uči da jedinstvo ne zahtijeva uniformnost. Ono zahtijeva poniznost, disciplinu i strah od Allaha dž,š. Zahtijeva učenjake koji govore s integritetom i zajednice koje cijene adab koliko i argumente. Buduća snaga Ummeta neće doći iz pobjede u debatama, već iz stvaranja karakternih ljudi, učenjaka iskrenosti i zajednica koje se čvrsto drže Allahovog dž,š, užeta ne dozvoljavajući da razlike slome njihove veze.

U dobu podjela, primjer Imama Ebu Hanife, Malika, al-Šafi'ija i Ahmeda ibn Hanbela r,h, poziva nas na bolji put, onaj u kojem se znanje spaja sa poniznošću, uvjerenje sa milošću, a neslaganje se nosi s dostojanstvom i poniženjem pred Allahom dž,š.

Pokušaji krađe tijela Poslanika (Sallallahu Alayhi Wasallam) kroz historiju (pdf)

Pokušaji krađe tijela Poslanika (Sallallahu Alayhi Wasallam) kroz historiju 

Pokušaji krađe tijela Poslanika (Sallallahu Alayhi Wasallam) kroz historiju

 Pokušaji krađe tijela Poslanika (Sallallahu Alayhi Wasallam) kroz historiju

Blagoslovljeno/mubarek tijelo Poslanika Muhammeda (ﷺ) je zaštićeno od strane Allaha dž,š, od njegovog preseljenja na Ahiret, a historijski izvori spominju nekoliko pokušaja narušavanja svetosti njegovog plemenitog kabura. Iako hadiske zbirke ne sadrže direktne predaje o ovim specifičnim pokušajima, islamski historijski izvori dokumentuju ove incidente, a zaštitne mjere koje su poduzete odražavaju duboko poštovanje koje muslimani imaju prema mjestu počivanja Poslanika Muhammeda alejhi selam.

Božanska zaštita Medine

Sam Poslanik (ﷺ) nas je obavijestio o posebnoj božanskoj zaštiti koja je data Medini. Allahov Poslanik (ﷺ) je rekao: “Na planinskim prolazima Medine su meleki, tako da ni kuga ni Ed-Dedžal ne mogu ući u nju.” (Sahih Buhari[1])

Ebu Hurejre (radijallahu anhu) je prenio da je Allahov Poslanik (ﷺ) rekao: Na prilazima Medini su meleki tako da kuga i Dedžal neće moći ući u nju. (Sahih Muslim[2])

Ova božanska zaštita se proteže i na blagoslovljenu odaju gdje je Poslanik (ﷺ) ukopan.

 

Historijski pokušaji krađe tijela Poslanika

 

1. Pokušaj za vrijeme vladavine Omera ibn Abdul Aziza (oko 90. hidžretske godine/709. godine)

Prema historijskim izvorima, za vrijeme halifata pravednog umejjadskog halife Omera ibn Abdul Aziza, došlo je do pokušaja od strane pojedinaca da iskopaju tunel prema kaburu Poslanika a,s. Tadašnji guverner Medine je otkrio zavjeru kada je čuo neobične zvukove blizu blagoslovljene odaje. Počinioci su uhvaćeni i adekvatno kažnjeni.

2. Najpoznatiji pokušaj: Krstaška zavjera (oko 557. hidžretske godine/1162. godine)

Najbolje dokumentovani pokušaj se dogodio za vrijeme vladavine sultana Nuruddina Zengije[3]. Historijski izvori, uključujući djela učenjaka poput Ibn Kesira, Es-Semhudija u “Vefa el-Vefa”, i drugih, prenose da je grupa hrišćana prerušenih u hadžije pokušala doći do kabura Poslanika a,s, kopajući tunel iz kuće koju su iznajmili blizu džamije.

DRUGI POKUŠAJ

Ljubav prema Poslaniku Muhammedu (Sallallahu Alejhi Vesellem) oduvijek je bila zaštitni znak muslimana. To je razlog zašto su nevjernici u svakom vremenu direktno ciljali na ličnost Poslanika (Sallallahu Alejhi Vesellem).

Pokušali su poljuljati vjeru/iman ljudi u Poslanika (Sallallahu Alejhi Vesellem), a kada nisu uspjeli, pokušali su nauditi Poslaniku (Sallallahu Alejhi Vesellem).

Poznati historičar, pjesnik i geograf Ibn Zubayr objašnjava drugi pokušaj. On kaže da je bio u Egiptu 578. godine po Hidžri i da je napustio Aleksandriju 8. dana zul hidžeta. Vidio je veliku gomilu ljudi kako izlazi iz domova da vidi rimske zarobljenike.

Ovi rimski kršćani su dovedeni na ponižavajući način; bili su vezani sa devama sa licima okrenutim ka repovima deva. Ibn Zubayr je detaljno ispričan o aktivnostima tih zatvorenika. Sirijski kršćani su izgradili neke čamce i opremili ih oružjem za rat.

Krenuli su prema moru i na svom putu opljačkali su mnoge karavane hodočasnika/hadžije i spalili mnoge njihove čamce. Opljačkali su i trgovačke karavane. Ubijali su svakoga koga su našli na putu.

Hadži Luhluh ih je uništio

Hrabro su objavili da idu u Medinu da ukradu tijelo Poslanika (Sallallahu alejhi ve sellem).

Kada su bili na udaljenosti od jednog dana, Hadži Luhluh ih je napao sa nekoliko marokanskih mladih ljudi koji su bili stručnjaci za rat na moru. Ubili su neke od kršćana, a druge uhapsili.

Poslali su neke zarobljenike na druga mjesta da ih ljudi vide kako ih kažnjavaju. Neki od njih su također poslani u svete gradove Mekku i Medinu.

Treći pokušaj

Imam Muhammed ibn Jarir Al-Tabari opisuje treći pokušaj. On kaže da je Šems ad-Din Sawawab Lamti bio poglavar naroda koji je služio džamiju Časnog Poslanika (Sallallahu Alejhi Wasallam). Jedan od Sawabovih prijatelja bio je poznat vladaru Medine.

Neki ljudi iz Halaba podmitili su vladara: Jednog dana njegov prijatelj je rekao Šamsu ad-din Savavabu da su neki ljudi iz Halaba (Sirija) podmitili vladara i zahtijevali tijela Ebu Bekra (Neka je Allah zadovoljan njim) i 'Omera (Neka je Allah zadovoljan njime), vladar Medine se složio s njima.

Ubrzo nakon ove vijesti, vladar je pozvao Šams ad-Dina i rekao mu da će neki ljudi doći noću i da im on mora otvoriti vrata i pustiti ih da rade šta hoće. Shams ad-din se zabrinuo.

Neko je pokucao na vrata: Nakon što su vrata zatvorena nakon iša/jacije-namaza, neko je pokucao na vrata, Baab al-Salaam.

Vladarska kuća bila je ispred ovih vrata. Šams ad-din je otvorio vrata i 40 ljudi sa bakljama i opremljenim opremom za rušenje objekata ušlo je i krenulo prema odaji. Zemlja se iznenada rascijepila i svi su tu zakopani sa svojom opremom.

Nije bilo znakova njihovog prisustva na terenu. Nakon nekog vremena, vladar ga je pozvao i pitao da li je narod stigao. Ispričao je vladaru sve što se dogodilo.

Vladar je bio zapanjen i zahtijevao je od Shams ad-Dina da nikome drugome ne priča o incidentu. Ovaj incident izvještava i Abu Mohammad Abdullah Marghani.

Muslimanski svijet u velikoj panici jer su se čule neke nevjerovatne i zastrašujuće vijesti. Izvještava se da je malo ljudi bilo na stanovištu da uklone sveta tijela iz Svete odaje i sruše Svetu zelenu kupolu.

Ali Allah je htio da Sveta tijela budu sigurna i ona su sigurna do danas i ostat će sigurna do Sudnjeg Dana.

Prema ovim izvorima:

• Zavjerenici su se predstavljali kao pobožni hadžije i iznajmili kuću pored Poslanikove a,s, džamije

• Počeli su kopati tunel noću, diskretno se oslobađajući zemlje danju.

• Sultan Nuruddin Zengi, koji je bio u Damasku, vidio je Poslanika (ﷺ) u snu kako pokazuje na dvojicu muškaraca crvene ili plave kose, ukazujući na opasnost.

• Sultan je odmah otputovao u Medinu i sakupio sve hadžije.

• Kada su dvojica muškaraca koji odgovaraju opisu iz njegovog sna identificirani, priznali su zavjeru.

• Pogubljeni su, a njihovi saučesnici su adekvatno kažnjeni.

 

3. Zaštitne mjere koje su poduzete

Nakon ovih pokušaja, implementirane su brojne zaštitne mjere:

Fizičke fortifikacije:

• Izgrađeni su višestruki zidovi oko blagoslovljene odaje.

• Iskopan je duboki rov ispunjen rastopljenim olovom oko kaburova kako bi se spriječili bilo kakvi pokušaji kopanja tunela.

• Odaja je dodatno osigurana sa dodatnim barijerama.

 

Kontinuirana straža:

• Stražari su stalno stacionirani oko Poslanikove odaje.

• Tradicija posjedovanja posvećenih službenika i čuvara Harema se nastavlja do danas.

Svetost Poslanikovog kabura

Sam Poslanik (ﷺ) je upozorio protiv uzimanja kaburova kao mjesta obožavanja. Džundub je prenio: Čuo sam od Poslanika Allaha (ﷺ) pet dana prije njegove smrti i rekao je: Oslobađam se pred Allahom da sam ikoga od vas uzeo za prijatelja, jer me je Allah uzeo za Svog prijatelja, kao što je uzeo Ibrahima za prijatelja. Da sam uzeo ikoga iz mog ummeta za prijatelja, uzeo bih Ebu Bekra za prijatelja. Čuvajte se onih koji su bili prije vas i koji su uzimali kaburove svojih poslanika i pravednih ljudi kao mjesta obožavanja, ali vi ne smijete uzimati kaburove kao džamije; zabranjujem vam to. (Sahih Muslim[4])

Aiša je rekla: “Poslanik (ﷺ) je u svojoj smrtnoj bolesti rekao: ‘Allah je prokleo Jevreje i kršćane jer su uzeli kaburove svojih poslanika kao mjesta za klanjanje.’” Aiša je dodala: “Da nije bilo toga, kabur Poslanika (s.a.v.s.) bi bio učinjen istaknutim, ali se bojim da bi mogao biti uzet kao mjesto za klanjanje.” (Sahih Buhari[5])

Perspektive učenjaka

Ibn Tejmijje i drugi učenjaci su naglasili da je tijelo Poslanika (ﷺ) zaštićeno i da zemlja ne konzumira tijela poslanika, kao što je naznačeno u raznim predajama.

Es-Semhudi (umro 911. hidžretske godine), u svom sveobuhvatnom djelu “Vefa el-Vefa bi-Ahbar Dar el-Mustafa”, dokumentovao je ove historijske pokušaje i zaštitne mjere koje su poduzete.

Ibn Kesir je spomenuo neke od ovih incidenata u svojim historijskim djelima, naglašavajući božansku zaštitu koja je data mjestu počivanja Poslanika.

Imam El-Kurtubi i drugi učenjaci tefsira su raspravljali o posebnom statusu tijela poslanika i kako su ona sačuvana.

Zaključak

Ovi historijski pokušaji, iako uznemirujući, demonstriraju nekoliko važnih tačaka:

1.Božanska zaštita: Uprkos ljudskim pokušajima, Allah je zaštitio blagoslovljeno tijelo Poslanika a,s,

2.Muslimanska budnost: Muslimanska zajednica je uvijek bila budna u zaštiti svetosti mjesta počivanja Poslanika

3.Kontinuirano poštovanje: Ljubav i poštovanje koje muslimani imaju prema Poslaniku (ﷺ) prevazilazi vrijeme i geografiju

4.Fizičke zaštitne mjere: Višestruki slojevi zaštite oko odaje služe i kao praktična sigurnost i kao simbolično poštovanje

Blagoslovljeno tijelo Poslanika Muhammeda (ﷺ) ostaje na svom originalnom mjestu počivanja u Medini, zaštićeno božanskim dekretom i budnošću muslimanskog ummeta. Neka je Allahov mir i blagoslovi na njega, njegovu porodicu i njegove ashabe i na sve ono koji ga slijede do Sudnjeg Dana.

Napomena: Iako hadiske zbirke ne sadrže specifične predaje o ovim pokušajima krađe, historijski izvještaji se nalaze u djelima islamske historije i kronikama Medine, posebno u “Vefa el-Vefa” Es-Semhudija i raznim historijskim kompilacijama učenjaka poput Ibn Kesira i drugih.

 

---

[1] Buhari - Poglavlje 92: Nevolje i kraj svijeta, Odjeljak 27: Ed-Dedžal neće moći ući u El-Medinu, Hadis 7133, LK id 1_92_27_7133 (Stepen: Sahih-Autentičan)

[2] Muslim - Poglavlje 15: Knjiga o hadžu, Odjeljak 87: El-Medina je zaštićena od kuge i Dedžala koji ulaze u nju, Hadis 3285, LK id 2_15_87_3285 (Stepen: Sahih - Autentičan)

[3] San Nur ad-Dina Mahmuda Zangija (Rahmatullahi Alejh)

Neki kršćani su planirali ukrasti tijelo Poslanika Muhameda (S.A.W.) 557. godine po Hidžri. Bilo je to vrijeme vrlo pobožnog muslimanskog vladara Nur ad-Dina Mahmuda Zangija. Zapovjednik njegovih vojnika bio je Asad ad-Din Shirkuh, amidža Velikog Salah ud Dina Ejjubija, onoga koji je osvojio Jerusalem.

Jedne noći Nur ad-Din Mahmud Zangi je bio blagoslovljen snom i vidio je Poslanika Muhameda (Sallallahu Alejhi Vesellem). Poslanik je pokazao na dvije osobe crvene kose (na njihovim glavama) i rekao: "Mahmude, spasi me od njih."

Ez Zangi (Allah ga nagradio) se probudio, obavio namaz i zaspao. Ponovo je vidio isti san. Ponovo je ustao iz kreveta, obavio namazu i pokušao zaspati, te je treći put usnio isti san. Zatim je pozvao svog savjetnika, šeijh/učitelj Džamal ud Dina, i razgovarao s njim o tome.

Odmah je krenuo za Medinu.

Šeijh/učitelj mu je savjetovao da odmah ode u Medinu i zamolio ga je da nikome drugom ne priča san. Nur ud Din Mahmud Zangi poveo je sa sobom svog savjetnika i historičara Majd al Dina. Karavan se sastojao od hiljadu deva koje su na sebi nosile skupe darove. Mahmud Zangi je stigao u Medinu iz Sirije za šesnaest dana. Otišao je direktno u džamiju Poslanika a,s, ''masdžidu Nabawi'' gdje je obavio namaz.

Priredio je gozbu za sve.

U konsultaciji sa svojim savjetnikom, pozvao je sve stanovnike Medine kako bi im uručio milostinju, hediju. Nur ud Din Zangi je pažljivo pogledao svakog od posjetilaca, ali nije mogao vidjeti one koje je vidio u snu. Pitao je da li su svi stanovnici primili milostinju.

Ljudi su odgovorili: Da. Ponovo ih je pitao i neki ljudi su mu rekli da postoje dvije pobožne osobe koje ne primaju milostinju. Obilno hrane siromašne, redovno poste, obavljaju tehedžud i namaz danju i noću, a jednom sedmično posjećuju džamiju Nabawi.

Odmah ih je prepoznao.

Nur uddin je naredio da mu se predstave te dvije osobe. Bile su to upravo one dvije osobe koje je vidio u snu. Odmah ih je prepoznao i pitao ih zašto su ovdje.

Odgovorili su da su Marokanci, došli na hadž i žele ostati u Medini kao susjedi u blizini Poslanika a,s. Nur uddin Zanki ih je insistirao da kažu istinu, ali su šutjeli.

Postojao je tunel koji je vodio do Poslanikove a,s, odaje.

Pitao ih je o njihovom prebivalištu i otišao tamo. Pregledao je njihovo prebivalište u blizini odaje i kada je podignut stari tepih, pronađena je drvena daska, a ispod nje novo iskopani tunel.

Tunel se približavao odaji. Prestrašili su se i priznali da su kršćani, a kralj Iberije ih je poslao s ogromnom sumom novca da ukradu tijelo Poslanika Muhameda (Sallallahu Alejhi Vesellem).

Iznajmili su kuću najbližu odaji i noću kopali tunel, a danju izbacivali zemlju.

Naredio je pogubljenje obojice.

Također su ispričali da je, kada su se približili odaji, zemljotres potresao zemlju i da je začuo strašnu grmljavinu. Nur ud Din Mahmud Zanki je naredio trenutno pogubljenje krivaca i zahvalio Allahu koji ga je blagoslovio čašću da spasi odaju.

 

[4] Muslim - Poglavlje 5: Knjiga o džamijama i mjestima klanjanja, Odjeljak 3: Zabrana građenja džamija nad kaburovima, Hadis 1172, LK id 2_5_3_1172 (Stepen: Sahih - Autentičan)

[5] Buhari - Poglavlje 23: Dženaze (El-Dženaiz), Odjeljak 61: Šta je mrsko od uspostavljanja mjesta obožavanja (džamija) nad kaburovima, Hadis 1330, LK id 1_23_61_1330 (Stepen: Sahih-Autentičan).

„Dedžalova palata“ koju je sagradila Saudijska dinastija u blizini Medine''

 „Dedžalova palata“ koju je sagradila Saudijska dinastija u blizini Medine''

16. august 2018.

Autor: Zubeir Awal

Preveo i tekst obradio imamsedin

 

Svjedoci smo kako se riječi Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) manifestuju u našim životima.

Prenosi Enas bin Malik r,a, da je Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao: „Neće biti grada u koji Dedžal neće ući osim Meke i Medine, i neće biti ulaza (puta) (i u Meku i u Medinu) a da meleki neće stajati u redovima čuvajući ga od njega, a onda će se Medina tri puta zatresti sa svojim stanovnicima i Allah će iz nje protjerati sve nevjernike i licemjere.[1]“[2]

لَيْسَ مِنْ بَلَدٍ إِلاَّ سَيَطَؤُهُ الدَّجَّالُ إِلاَّ مَكَّةَ وَالْمَدِينَةَ، وَلَيْسَ نَقْبٌ مِنْ أَنْقَابِهَا إِلاَّ عَلَيْهِ الْمَلاَئِكَةُ صَافِّينَ تَحْرُسُهَا، فَيَنْزِلُ بِالسَّبَخَةِ، فَتَرْجُفُ الْمَدِينَةُ ثَلاَثَ رَجَفَاتٍ، يَخْرُجُ إِلَيْهِ مِنْهَا كُلُّ كَافِرٍ وَمُنَافِقٍ.

Ovaj hadis je prenio Imam Buhari u svom Sahihu (Hadis br. 1881, Poglavlje 29: Vrline Medine, Odjeljak 9), što znači da je hadis SAHIH (vjerodostojan/autentičan). Također ga je prenio Imam Muslim u svom Sahihu (Hadis br. 7225, Poglavlje 54: Knjiga o nevoljama i znakovima Posljednjeg časa), što dodatno potvrđuje njegovu autentičnost.

Zaključak: Hadis je SAHIH jer se nalazi u oba najautentičnija hadiska zbornika - Sahih Buhari i Sahih Muslim. Ovo su najvjerodostojniji hadisi nakon Kur’ana.

Sada, s obzirom na gore navedeno, pogledajte ovaj hadis i zapamtite ga jer je relevantan za temu:

Poslanik a,s, je rekao: „Imam pet imena, ja sam Muhammed, ja sam Ahmed, ja sam el-Mahi (Brisač) kojim Allah briše bogohuljenje, ja sam el-Hašir za kojim će se ljudi okupljati, i ja sam Akib (posljednji od svih Poslanika).“

Sljedeći hadis je da'if, (slab) ali se podudara s dva gore navedena hadisa, drugim riječima, relevantan je:

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom se obratio ljudima rekavši: „Dan spasenja, šta je Dan spasenja!“ i ponovio to tri puta. Upitan je: „Šta je Dan spasenja?“ Rekao je: „Dedžal (Varalica Smaka Svijeta) će doći, popeti se na vrh Džebel Habšija, pogledati Medinu i reći svojim ashabima: 'Vidite li ovu bijelu palatu? Ovo je Ahmedova džamija.' Zatim će se približiti Medini, samo da bi na svakom putu našao meleka s izvučenim mačem. Stići će do pustoši El-Džurfa i ulogoriti se. Medina će se tada tri puta zatresti i nijedan licemjer, muškarac ili žena, niti pokvaren muškarac ili žena neće propustiti da izađe da mu se pridruži. Ovo je Dan oslobođenja!“ (Hadis o znacima Sudnjeg dana, Mustafa Al-Adawi)

Džabel Habši:

Sada su tradicionalne granice Medine Munaverre sljedeće:

Dok se danas Medina proširila izvan ovoga i duboko u predgrađe Medine

Crveni krug na slici je Džebel Habši, Džebel Habši je 7 km od džamije Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem).

O čemu govorim u vezi ove palate? Zanimljivo je da su Saudijci, namjerno ili nenamjerno, odlučili izgraditi kompleksnu veliku infrastrukturnu 'palatu' na vrhu Džebel Habšija i nazvati je "Kraljevska palata". Hodočasnici i hadžije u Medinu iz cijelog svijeta rekli su da je lokalno stanovništvo naziva "Dedžalovom palatom". Evo zgrade:

Iz bilo kojeg razloga zašto se ovo gradi, gradi se na značajnom mjestu.

Pogledajte liniju vidljivosti između Džabal Habšija i džamije Poslanika, uprkos udaljenosti od 7 km, na vrhu Džabal Habšija možete direktno vidjeti džamiju Poslanika i njene minarete, čime potvrđujete da će Dedžal stajati tamo i pokazati prema džamiji govoreći: "Ta bijela palata je palača je Ahmeda".

Pogledaj sliku ispod:

 

Zaokruženo crveno na slici je džamija Poslanika, naravno, u kojoj ćete noću i lično na Džabal Habšiju moći uočiti zbog njenih jarkih bijelih svjetala koja sjaje u mraku.

 

 

---

[1] “Neće biti grada koji Dedžal neće pogaziti osim Meke i Medine, i neće biti ulaza (puta) od njihovih ulaza osim da će na njemu meleki stajati u redovima čuvajući ga, pa će se (Dedžal) spustiti na slanu zemlju (Sabha), i Medina će se zatresti tri puta, i izaći će iz nje prema njemu svaki nevjernik i licemjer.”

[2] U drugoj verziji predaje, također od Enesa, naglašava se isto:

«ثم ترجف المدينة بأهلها ثلاث رجفات، فيخرج الله كل كافر ومنافق» 

Irshād al-sārī li-sharḥ Ṣaḥīḥ al-Buhari. Nekoliko izvora pojašnjava detalje ove predaje:

·        Navodi se da će Dedžal doći do mjesta “sabkha” ili “sabkhatul‑džurf” kod Medine, gdje će postaviti svoj šator. Tada će, prema predaji, «ترجف المدينة ثلاث رجفات» — “Medina se zatresti tri puta” Al-mufhim limā ashkala min talkhīṣ.

·        Zbog tog potresa iz Medine će izaći “svaki nevjernik i licemjer” kako navode predaje: «فيخرج إليه كل كافر ومنافق» Al-mufhim limā ashkala min talkhīṣ ...

U drugoj predaji navodi se i zaštita oba sveta grada:

«المدينة لا يدخلها الطاعون ولا الدجال» 

Al-Tajrīd al-ṣarīḥ li-aḥādīth al-Jā... Sve ovo potvrđuje autentičnost i doslovnu ispravnost teksta hadisa koji si naveo. Citirani izvori iznad su jasni, a najupečatljiviji među njima su:

·        Predaja Enesa u Sahihu Buharije i Muslimu: «ليس من بلد إلا سيطؤه الدجال إلا مكة والمدينة ... ثم ترجف المدينة ثلاث رجفات...» Al-mufhim limā ashkala min talkhīṣ ...

·        Predaja koja opisuje silazak Dedžala na “sabkhu” i izlazak munafika iz Medine