HADŽ: PUTOVANJE TRANSFORMACIJE

 HADŽ: PUTOVANJE TRANSFORMACIJE

Hutba o duhovnim dimenzijama hadža

Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka je mir i spas na najplemenitijeg od Poslanika i Vjerovjesnika, našeg Poslanika Muhammeda, i na njegovu porodicu i sve njegove ashabe i na sve one koji ga slijede koji će ga slijediti do Sudnjeg Dana.

Draga braćo i sestre u islamu,

Danas razmišljamo o jednom od najdubljih putovanja koje vjernik može poduzeti - putovanju hadža. Ali ovo nije samo fizičko putovanje preko kilometara i kontinenata. To je putovanje srca i duše, putovanje transformacije i putovanje povratka Svemogućem Allahu dž,š.

DIO 1: MILOST ALLAHOVA

Veliki učenjak Mulla Ali al-Qari, Allah mu se smilovao, duboko je razmišljao o samoj riječi "hadž". Rekao je da slovo ح (ha) ukazuje na حِلْمُ الْحَقّ - strpljivost Allaha, El-Halim, Strpljiv, uzdržan. A slovo ج (jeem), sa svojim tešdidom koji predstavlja dva slova, ukazuje na جُرْمُ الْخَلْق - mnoge grijehe stvorenja. Strpljenje”. Značenje riječi El-Halim je: Onaj koji odgađa kaznu od onih koji je zaslužuju.

الَّذِي يُؤَخِّرُ الْعُقُوبَةَ عَمَّنْ يَسْتَحِقُّهَا

Ovo nije hadis; to je razmišljanje Mulla Alija el-Qarija o riječi Hadž. SubhanAllah! Čak i u imenu ovog svetog hodočašća, nalazimo prekrasnu istinu: uprkos našim bezbrojnim grijesima, Allah dž,š, nas ne kažnjava odmah. On nam daje priliku za prilikom da se vratimo Njemu.

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada je Allah stvorio stvorenja, napisao je kod Sebe na Svom Aršu: ‘Moja milost je prethodila Mom gnjevu.'” (Buhari)

Ovo je temelj hadža – Allahova dž,š, beskonačna milost koja zadovoljava našu očajničku potrebu za oprostom. Bez obzira na to koliko daleko smo zalutali, bez obzira koliko je težak naš teret grijeha, Allahova vrata milosti ostaju otvorena.

U drugom hadisu kudsiju Uzvišeni Allah kaže:

يَا ابْنَ آدَمَ, إِنَّكَ مَا دَعَوْتَنِي وَرَجَوْتَنُِْتَغَُ لَكَ عَلَى مَا كَانَ مِنْكَ وَلَا أُبَالِي. يَا ابْنَ آدَمَ, لَوْ بَلَغَتْ ذُنُوبُكَ عَنَانَ السَّمَاءِ، ثُمَّ اسْتَغْفَرْتَنَتَنِي،

"O sine Adamov, sve dok Me prizivaš, dozivaš i nadaš se u Mene, oprostit ću ti za sve što je došlo od tebe, i neće mi smetati. O sine Adamov, ako bi tvoji grijesi dosegli oblake na nebu, a zatim zatražio Moj oprost, Ja bih ti oprostio, i ne bih imao ništa protiv. O sine Ademov! Kada bi Mi došao sa grijesima koliko je zemlja velika, a zatim bi Me sreo ne pridružujući Mi ništa (u širku), Ja bih ti došao sa oprostom koliko je ona velika." (Tirmizi)

DRUGI DIO: PUTOVANJE LJUBAVI

Braćo i sestre, zašto idemo na hadž? Da, to je obaveza, ali je mnogo više od toga. Hadž je putovanje vođeno ljubavlju - ljubav prema Allahu dž,š, i čežnjom za Njegovom svetom Kućom (Kabom).

Kada je Poslanik Ibrahim, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio svoju suprugu Hadžeru i sina Ismaila u neplodnoj dolini Meke, uputio je prekrasnu dovu: „Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.“ (Sura Ibrahim 14:37)

رَّبَّنَآ إِنِّيٓ أَسْكَنتُ مِن ذُرِّيَّتِي بِوَادٍ غِيي غِي زَرْعٍ عِندَ بَيْتِكَ الْمُحَرَّمِ رَبَّنَا لِيُقِيمُوَا الصََا الصَََا فَاجْعَلْ أَفْـِٔدَةً مِّنَ النَّاسِ تَهْوِيٓ إِلَيْهِمْ وَارْزُقْهُم مِّنَ الثَِ الثَِ لَعَلَّهُمْ يَشْكُرُونَ.

Allah dž,š, je ukabulio i uslišao ovu dovu! Ta čežnja koju osjećate u svom srcu da posjetite Ka’bu, ta čežnja da stojite na Arefatu, ta želja da hodate kuda su hodali Poslanici - ovo je iz dove Ibrahima عليه السلام. Ovo je ljubav koju je lično Allah dž,š, usadio u vaše srce.

Allah kaže: “I onaj ko uđe u nj treba biti siguran. Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti;.” (Sura Al-Imran 3:97)

وَلِلَّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلًا.

Blagodat vremena i mjesta

Kao i druge obaveze, hadž je povezan s uvjetima. Ne možete klanjati zuhr/podne namaz prije nego što počne njegovo vrijeme, niti možete obaviti hadž prije vremena hadža. Hadž ima vezu s vremenom.

Također ima vezu s mjestom. Namaz se može klanjati bilo gdje, hadž se mora obaviti na određenom mjestu, u određeno vrijeme.

Dakle, hadž spaja dvije veze: vrijeme i mjesto. Mjesto je Allahova kuća. Vrijeme je sveti mjesec Zul-hidždže.

"Hadž je iskušenje. Ispunjen je tjeskobom, nelagodom, poremećajima i umorom. Vaš posao nije da izbjegavate ova iskušenja - već da ih očekujete. Da budete strpljivi kada dođu i da prilagodite svoj stav kada stvari ne idu po planu."

"Ukratko, pokušajte pronaći vezu kroz distrakcije - jer upravo tako funkcioniše život na ovom dunjaluku."

DIO 3: UNUTRAŠNJE PUTOVANJE

Draga braćo i sestre, hadž nije samo spoljašnje putovanje - letovi, hoteli, gužve. Pravi hadž je unutrašnje putovanje duše.

Kada nosite ihram, podsjećate se na svoj ćefin. Došli ste na ovaj svijet bez ičega i otići ćete bez ičega. U ihramu, bogati i siromašni su jednaki. Nema dizajnerske odjeće, nema statusnih simbola - samo dvije jednostavne bijele odjeće i ponizno srce. pred uzvišenim Allahom dž,š.

Kada činite tavaf oko Kabe, bježite od svojih grijeha, ostavljajući ih iza sebe sa svakim korakom.

Kada hodate između Safe i Merve, nalazite se između nade i straha - nadate se Allahovoj milosti dok se bojite vlastitih nedostataka.

A kada stojite na Arefatu - SubhanAllah! - stojite kao što ćeš stajat na Sudnjem Danu. Okružen milionima, a ipak sam sa svojim djelima. Čekajući, nadajući se, moleći se da te Allah dž,š, prihvati.

Allah dž,š, nas podsjeća: „Zaista, Mi smo stvorili ljude i znamo šta im njihove duše šapuću, i Mi smo im bliži od njihove vratne vene.“ (Sura Kaf 50:16) ili u drugom prevodu: Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.

وَلَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ وَنَعْلَمُ مَا تُوَسْوِسُ بِهِ نَفْسُهُ ۖ وَنَحْنُ أَقْرَبُ إِلَيْهِ مِنْ حَبْلِ الْوَرِيدِ.

Ne morate putovati da biste pronašli Allaha dž,š, - On vam je već bliži od vaše žile kucavice. Ali hadž se odnosi na transformaciju vas samih, ažuriranje vašeg duhovnog sistema i povratak kao bolja verzija onoga što ste bili.

DIO 4: OBEĆANJE OBNOVE

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko obavi hadž radi Allaha, a ne čini grijehe, vratit će se kao onog dana kada ga je majka rodila.” (Buhari i Muslim)

مَنْ حَجَّ لِلَّهِ فَلَمْ يَرْفُثْ وَلَمْ يَفْسُقْ، رََجك وَلَدَتْهُ أُمُّهُ.

Zamislite to! Prazna stranica. Novi početak. Svi ti grijesi oprošteni, čisti kao onog dana kada te majka rodila. Ovo je dar prihvaćenog Hadž.

Ali zapamtite - hadž zahtijeva tri stvari: strpljenje, strpljenje i strpljenje. Iskušat će vaš karakter, vašu disciplinu, vašu poniznost. Ali kroz ovaj test, Allah dž,š, vas uzdiže.

Opskrba za hadž

Prije odlaska na hadž, učenjaci uvijek govore o opskrbi. Spomenuli smo financijsku sposobnost, ali pitanje je: odakle dolazi novac?

Novac koji koristite za hadž mora biti čisti novac. Mora biti halal. Ne smije biti kamate, haram prihoda i sumnjivih poslova u njemu. Putujete da ispunite svoju petu obavezu. Poslujete sa Svemogućim Allahom, tako da je čistoća vaše opskrbe važna.

Ako osoba obavlja sve rituale i obaveze hadža, ali novac koji je koristila je haram, to utiče na prihvatanje njenog hadža. Dakle, opskrba mora biti čista.

Znak prihvaćenog hadža

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Prihvaćeni hadž nema nikakvu nagradu osim Dženneta.” (Buhari i Muslim)

الْحَجُّ الْمَبْرُورُ لَيْسَ لَهُ جَزَاءٌ إِلَّا الْجَنَّةُ

Uobičajeno pitanje je: kako znamo da li je naš hadž prihvaćen?

Ovo pitanje se ne postavlja samo nakon hadža. Isto pitanje postavljamo i nakon ramazana, nakon namaza, nakon zekata i nakon svakog dobrog djela. Učenjaci su dali različite odgovore, ali jedan od uobičajenih znakova prihvatanja je da Allah inspiriše osobu da nakon toga čini više dobra.

Ako osoba nakon hadža postane poslušnija, poniznija, svjesnija Allaha, pažljivija prema pravima ljudi i posvećenija dobrim djelima, onda je to znak nade za prihvatanje.

Ali ako se osoba vrati s hadža s arogancijom, onda je promašila poentu. Hadž treba da uči poniznosti, a ne ponosu. Ne bi trebao natjerati osobu da insistira na tome da je zovu "Hadži" ili da koristi hadž kao titulu statusa. Ako nas hadž išta uči, trebao bi nas naučiti koliko smo mali pred Svemogućim Allahom.

ZAVRŠETAK: Braćo i sestre, bez obzira da li se pripremate za hadž, da li ste ga već obavili ili još uvijek čekate da vas Allah pozove - neka duh hadža živi u vašem srcu. svaki dan.

Neka "Labbayk Allahumma Labbayk" - "Na usluzi Tebi, o Allahu" - bude moto vašeg života, ne samo tokom hadža, već i u svakoj molitvi, svakoj odluci, svakom trenutku.

Neka Allah dž,š, primi hadž onih koji su otišli. Neka onima koji idu podari sretan put i prihvaćeno hodočašće. I neka prozove imena onih koji čekaju i podari im čast da posjete Njegovu svetu Kuću. Amin.

Hadž: Kada sjedimo s Bogom dž,š

 Hadž: Kada sjedimo s Bogom dž,š[1]

 

Ključne tačke:

Ometanja nisu problem - ona su test. Prava veza s Bogom se gradi odabirom prisutnosti usred njih, a ne čekanjem savršenih uvjeta.

Problem nije nedostatak vjere - to je nepoznavanje kako razgovarati s Bogom dž,š. Prava veza počinje kada ste iskreni i iskreni o tome šta vam je zapravo važno.

Arefat nije samo mjesto - to je stanje. I taj nivo prisutnosti s Bogom dž,š, dostupan je u svakoj molitvi, namazu, ako usporite i okrenete svoje srce prema Njemu.

 

U ime Allaha, Milostivog, Darovatelja apsolutne Milosti

 

U Svojoj dubokoj milosti, Allah dž,š, nam daje trenutke u životu koji nas pozivaju da usporimo, razmislimo i vratimo se Njemu.

Sami pokreti molitve nude način da razmislimo o našoj odanosti Njemu dž,š.

U kijamu stojimo uspravno, budni, odgovarajući na poziv na obožavanje i ibadet. Tijelo se podiže u mirno stanje, um je angažovan, namjera postavljena.

Na rukuuu se klanjamo, spuštajući se, dovodeći glavu u nivo srca - podsjetnik da vjera zahtijeva poniznost, ravnotežu i pokornost - ne samo intelekt, već i srce.

A na sudžudi, s glavom na zemlji, potpuno ispod srca, tijelo izjavljuje poštovanje Bogu dž,š, u potpunoj predaji samo Njemu.

Poslanik Muhammed, s.a.v.s., podsjetio nas je na ovo kada je rekao:

Rob je najbliži svom Gospodaru tokom sudžuda, pa povećajte svoju dovu u njemu.

 

OD POKRETA DO PRISUTNOSTI

"Hadž je test. Ispunjen je tjeskobom, nelagodom, poremećajem i umorom. Vaš posao nije da izbjegavate ove testove - već da ih očekujete. Da budete strpljivi kada dođu i da prilagodite svoj stav kada stvari ne idu po planu."

"Ukratko, pokušajte pronaći vezu kroz distrakcije - jer upravo tako funkcionira život na ovom dunjaluku."

 

PRONALAŽENJE VEZE U SVIJETU KOJI ODVLAČI VAŠU PAŽNJU

 

U tom trenutku shvatio sam da hadž nije odvojen od života.

Bio je to život - koncentriran i intenzivan.

A kada nas nenamjerno obuzmu distrakcije i smetnje ovog svijeta, moramo namjerno pronaći vezu - kroz naše riječi i kroz naša djela.

To ne zahtijeva da se povučemo iz svijeta.

Ali zahtijeva trenutke povratka - trenutke koji pročišćavaju srce i usklađuju ga s onim što je zaista važno u Božjim očima.

Kao dio naše pripreme za hadž, podsjetili smo se da je Poslanik, s.a.v.s., snažno ohrabrio hadžije da unaprijed riješe svjetovne poslove: da očiste dugove, da traže oprost od ljudi kojima smo nanijeli nepravdu i da ostave iza sebe nepotrebne terete.

I, kao i mnoge hadžije, bili smo ohrabreni da prikupljamo zahtjeve za dovu od drugih - da nosimo njihove molitve sa sobom na Arafat.

Bio sam ponizan zbog broja intimnih i iskrenih molbi koje su mi bile povjerene, a bio sam podjednako ponizan zbog toga koliko me je ljudi zamolilo da se molim za njih - a ipak nisu znali šta da pitaju Boga. I ovo me je jako pogodilo.

Taj trenutak me je suočio s nečim dubljim.

Nije bio nedostatak vjere. Nije bio nemar.

To je nešto s čime se mnogi od nas tiho bore.

Čak i kada odvojimo vrijeme da sjednemo s Bogom... ne znamo uvijek o čemu da razgovaramo.

Zato sam počeo sebi postavljati jednostavno pitanje: Šta je zaista važno mom srcu - i kako da to, ponizno, stavim pred Boga?

 

SJEDENJE S BOGOM

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Hadž je Arefat" - ističući trenutak kada, kada se radi namjerno, sve distrakcije nestaju i sluga stoji sam s Gospodarom. To je dan obilježen neizmjernom milošću i oprostom, i snažan podsjetnik na to šta znači potpuno se vratiti Bogu.

I dok je Arefat specifično vrijeme i mjesto, stanje koje predstavlja nešto je što svaki vjernik može okusiti.

Kad sam bio mlađi, moje razumijevanje hadža i Arefata oblikovale su jednostavne slike - hodočasnika koji stoji na mirnom brdu, umotan u ihram, sa suzama koje teku, rukama podignutim prema Bogu u riječima zahvalnosti i u potrazi za oprostom.

Danas, Stvarnost izgleda drugačije. Gotovo dva miliona hadžija okuplja se u organizovanom gradu šatora i staza. Ali uprkos promjenama u okruženju, srce Arefata ostaje isto. Molitve se i dalje šapuću. Suze su i dalje iskrene. I Božija milost i dalje silazi.

Upravo zbog ove stvarnosti - zbog gužve i mnogih distrakcija - bili smo ohrabreni da budemo svjesni naše dove prije dolaska na Arefat.

Iako je najmoćnija dova ona koja dolazi iz srca, bilo je mudro od nas da unaprijed razmislimo, da zapišemo ono što smo se nadali reći i da se sjetimo imena onih koje smo željeli ponijeti sa sobom u molitvi.

Devetog zul-hidždžeta, u šest sati ili tako nešto od podne do zalaska sunca, hadžije se ohrabruju da u potpunosti iskoriste ono što bi mogao biti jedinstven trenutak u životu - da neprestano upućuju dovu - kada Bog kaže Melekima da gledaju Njegove robove, puni nade, tražeći Njegovu milost.

Jer Arefat nije kretanje. Ne radi se o gužvi.

Radi se o stajanju pred Bogom. Traženju. Preklinjanju. Nadanju.

Bez ometanja. Bez besposlenog brbljanja. Bez performansa. Samo rob pred svojim Gospodarom.

Bog tako lijepo opisuje ovo stanje u Kur'anu (7:205): Spominji svog Gospodara u sebi sa poniznošću i strahopoštovanjem i umjerenim tonom glasa, ujutro i navečer, i ne budi među nepažljivima.

 

POZIV SRCA

Na Arefatu, Elhamdulillah, molio sam, riječ po riječ.

Tog dana na Arafi, uprkos žarkoj vrućini, izašao sam iz našeg šatora i pronašao mali komadić hlada ispod eukaliptusa. Umotan u svoj ihram, sa suzama u očima i rukama podignutim prema Bogu, tiho sam šapnuo dovu - u sebi, ne javno - baš kao što nas se ohrabruje da činimo.

Iako sam bio jedan od miliona, ovaj put se osjećao privatnim i ekskluzivnim. To je bio prekrasan paradoks Arefata: bio sam u najvećoj gužvi svog života - milioni ljudi okupljeni na jednom mjestu u isto vrijeme - ipak, to je bilo i mjesto gdje sam pronašao samoću, samo rob pred svojim Gospodarom. Elhamdulillah, osjetio sam da sam dobio najbolje od oba svijeta, izraženo u hadisu Kudsi, kako ga prenosi Ebu Hurejra:

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Uzvišeni Allah kaže: 'Ja sam onakav kakvim me Moj rob očekuje, i Ja sam s njim kada Me se sjeti. Ako Me se sjeti u sebi, sjetit ću se njega u sebi, a ako Me se sjeti u skupu, sjetit ću ga se u boljem skupu' (tj. u skupu Meleka)."

Sjećao sam se Boga u sebi, i to u najboljem društvu - ujedinjen s hadžijama koji su putovali s istim ciljem.

I u tom vremenu samoće - moleći, preklinjući, nadajući se, iz srca - sati su prolazili kao sekunde. I sve što sam mogao reći bilo je Elhamdulillah.

Razmišljajući o ovom iskustvu, shvatio sam nešto jednostavno - ali duboko.

Bog nije čekao rječitost. Nije tražio savršeno sročene riječi.

Tražio je iskrenost. Prisutnost. Za srce spremno da se okrene prema Njemu.

I trenuci poput ovih - - nisu ograničeni na Arafu.

Dostupan je svakom od nas.

U svakoj molitvi.

Na svakoj sedždi.

Kad god odlučimo usporiti... i sjediti s Bogom dž,š.

 

Zaista, u sjećanju na Boga srca pronalaze mir. (Kur'an 13:28).

Neka svi pronađemo te trenutke - u svakom namazu i svakoj sedždi - gdje se naša srca istinski vraćaju Allahu dž,š, - izvan žurbe, izvan rutine, izvan kretanja.

By:Tarik Trad

Prijevod i obrada byimamsedin

 

---

[1] Ovdje se ne misli na fizičko sjedenje ''estagfirullah'' već spiritualno tj. u pokornosti i poslušnosti samo Njemu uzvišenom.

Izazov i problematika prevođenja Kur'ana i Sunneta Poslanika a,s,

via IFTTT

Izazov i problematika prevođenja Časnog Kur'ana i Poslanikovih hadisa na strane jezike: Njegov utjecaj na pogrešno razumijevanje islama

Izazov i problematika prevođenja Časnog Kur'ana i Poslanikovih hadisa na strane jezike: Njegov utjecaj na pogrešno razumijevanje islama

-----------------------------------------

Problem prevođenja islamskih tekstova - među kojima su prije svega Časni Kur'an i zbirke hadisa - na strane jezike je delikatno i najosjetljivije pitanje koje uključuje složenu interakciju naučnih, lingvističkih (jezičkih), doktrinarnih (akaidskim) i historijskih razmatranja. Prevođenje, u suštini, nije samo prenošenje riječi iz jednog jezika u drugi; radije, ono podrazumijeva prenošenje slojevitih značenja, smislova i kulturnih, zakonodavnih i doktrinarnih (vjerskih) konteksta koji su međusobno isprepleteni. Ovaj zadatak postaje izuzetno složen kada se primijeni na svete objavljene tekstove "jasnim arapskim govorom" - jezikom čija retorička i ekspresivna struktura (stilistika) utjelovljuje i sadrži više slojeva značenja koji su neodvojivi od njihovog specifičnog lingvističkog i zakonodavnog tj. šerijatskog konteksta.

Fundamentalni i osnovni izazov ili problematika u tom pogledu ne leži u principu upoznavanja islama nearapskim govornicima - jer je to legitiman vjerski i civilizacijski cilj - već u granicama i problemima samog prevođenja. Ovi problemi nastaju kada se prijevod tretira kao zamjena za ''originalni tekst'' ili kao jedini izvor razumijevanja, bez pribjegavanja i oslanjanja interpretativnim alatima (tesir) i naukama Kur'ana i Sunneta koje su učenjaci uspostavili i razvili tokom stoljeća. Kur'anski tekst nije običan tekst; on posjeduje složenu zakonodavnu i retoričku strukturu u kojoj se isprepliću značenja u vezi s općenitošću i specifičnošću (općeg i posebnog), apsolutnim i ograničenim značenjima (apsolutnog i uvjetovanog), ukidanjem i ukinutim (nasihha i mensuhha), doslovnom i metaforičkom upotrebom, te historijskim kontekstima objave (Asbab al-Nuzul, povod objave). Zajedno, ovi elementi čine sveobuhvatan interpretativni sistem koji se ne može odvojiti od samog teksta.

Posljedično, kada se Časni Kur'an prevede na drugi jezik, prevodilac - bez obzira na dubinu svog znanja, i ma koliko učen bio - ostaje nesposoban da u potpunosti prenese sve ove semantičke slojeve značenja unutar jednog izraza, jednostavno zato što ciljnom jeziku možda nedostaju precizni ekvivalenti za određene specifične arapske vjerske i zakonodavne koncepte (šerijatske pojmove). Ovdje leži dilema: čitalac koji nije Arap može naići na prevedeni tekst, vjerujući da je to sam Kuran, dok u stvarnosti on predstavlja samo ograničeno ljudsko tumačenje značenja teksta - ne sam tekst samom po sebi.

Primjeri koji ilustriraju ovu problematiku

Iz Kur'ana:

Među praktičnim primjerima iz Kurana koji ističu ovo pitanje je Govor Uzvišenog: "I ubijte ih gdje god ih stignete" (El-Bekare 2:191). Ako bi se ovaj ajet doslovno (bukvalno) preveo - lišen konteksta - mogao bi se pogrešno protumačiti kao apsolutna, bezuvjetna naredba za ubijanje. Međutim, nauke i discipline *Tefsira* (egzegeze) i *Usul al-Fiqha* (principa jurisprudencije) utvrđuju da se ovaj ajet pojavljuje u specifičnom kontekstu borbe protiv određene frakcije zaraćenih strana tokom aktivnog ratnog stanja; to nije opća direktiva upućena cijelom čovječanstvu. Širi kontekst sam po sebi ograničava i precizira njegovo značenje, a drugi ajeti pozivaju na mir i pravdu.

Slično tome, ajet: "Zatim ubijte mnogobošce gdje god ih nađete" (Et-Tevbe 9:5). Ovo je jedan od ajeta koji se najčešće pogrešno tumači kada se doslovno prevodi, jer se može shvatiti izolovano od svog historijskog konteksta – konteksta neraskidivo povezanog s kršenjem ugovora i specifičnim slučajevima ratovanja. Ipak, egzegetski mufessiri komentatori Kur'ana pojašnjavaju da ovo nije apsolutna odluka; radije, ona zavisi od svojih specifičnih okolnosti i konteksta, a dodatno je kvalificirana ukupnim šerijatskih islamskih pravnih tekstova.

Još jedan relevantan primjer je ajet: "Zato ih udaraj po vratovima (šijama) i udarajte ih po svakom prstu" (El-Enfal 8:12). Ako se prevede izolovano – bez pojašnjenja njegovog specifičnog vojnog konteksta koji se odnosi na aktivnu borbu – to bi moglo navesti čitaoca da povjeruje da predstavlja poziv na neobuzdano nasilje. Međutim, u stvarnosti, to je zakonodavna direktiva vezana za određenu historijsku bitku, a ne univerzalni princip koji reguliše opštu međuljudsku interakciju.

Još jedan praktičan primjer koji pokazuje opasnosti doslovnog prijevoda – posebno kada ne uzima u obzir retoričko značenje – nalazi se u ajetu: ''One su odjeća za tebe, a ti si odjeća za njih''. El-Bekare 187. Neki prevodioci su pokušali prenijeti ovo značenje na evropske jezike s ekstremnim doslovnim i bukvalnim prijevodom. Posljedično, pojavili su se određeni francuski prijevodi koji su bili netačni u pogledu retoričkog duha ajeta – na primjer, upoređujući supružnike sa specifičnim, opipljivim odjevnim predmetima, kao što su "hlače". Neki su preveli ajet na način koji sugerira da je značenje: "One su hlače za tebe, a ti si hlače za njih." Ova vrsta doslovnog prijevoda lišava kur'anski tekst njegove retoričke i simboličke dubine; jer na arapskom jeziku, riječ *libās* (odjeća) obuhvata konotacije odmora, skrivanja, zaštite, intimnosti i bliskosti, harmonije i emocionalnog obuzdavanja i povezanosti– značenja koja se ne mogu ograničiti na usku, materijalnu definiciju. Dakle, Kur’ansko značenje se pokazuje daleko širim od bilo kojeg direktnog jezičkog ekvivalenta.

Iz hadisa:

Slično tome, unutar Poslaničke tradicije (*Sunneta* Hadisa), negativni efekti nepreciznog prijevoda su jasno vidljivi. Razmotrite hadis: «Djela se ocjenjuju (vrednuju) samo po namjerama.» Ako se prevede samo kao "Djela se vrednuju po namjerama" - bez daljnjeg razlaganja i objašnjenja - moglo bi se pogrešno protumačiti kao da je sama namjera dovoljna, čineći djelovanje nepotrebnim. Međutim, u stvarnosti, namjeravano značenje je da namjera predstavlja osnovni preduvjet za prihvatanje i valjanost djela; ipak, to ne negira potrebu za stvarnim izvršenjem djela u skladu s islamskim pravnim propisima.

Slično tome, razmotrite hadis: «Onaj ko u srcu ima i trunčicu arogancije neće ući u Džennet.» ili („Neće ući u Džennet onaj u čijem srcu bude trun oholosti") Ako se doslovno prevede - bez specifične definicije "arogancije" (*kibr*) unutar islamske terminologije - moglo bi se pogrešno shvatiti kao da bilo koji unutrašnji osjećaj spada pod ovo strogo upozorenje. Pa ipak, Poslanik a,s, je pojasnio da se istinska arogancija sastoji od "odbacivanja istine i prezira (omaložavanju) ljudi".

Što se tiče hadisa koji često izaziva kontroverze – "Ne inicirajte pozdrav mira sa Jevrejima i kršćanima; a ako ih sretnete na putu, prisilite ih na najuži dio" – ili (: „Ne pozdravljajte prvi Jevreje i kršćane, a kad ih sretnete na putu, natjerajte ih na najuži dio") ako se doslovno prevede bez naučne naučnog komentara, on prenosi netačan utisak o odnosu islama prema nemuslimanima. Nasuprot tome, naučni komentari hadisa potvrđuju da je ovaj tekst neraskidivo povezan sa specifičnim historijskim kontekstom i da ne proturječi jasnim i kategoričkim tekstovima o dobročinstvu, pravdom i ljubaznošću – poput ajeta: "Allah vam ne zabranjuje onima koji se ne bore protiv vas zbog vjere i ne protjeruju vas iz vaših domova – da budete pravedni prema njima i da se prema njima ponašate pravedno. Zaista, Allah voli one koji se ponašaju pravedno." El-Mumtehina 8)

 

Prevođenje i nastanak pogrešnih prevoda o islamu

Nadalje, prijevod hadiske literature – posebno sveobuhvatnih kompendijuma (zbirki - opsežnih) kao što su *Sahih al-Bukhari* i *Sahih Muslim* – predstavlja dodatni izazov. To je zato što je Poslanikov a,s, hadis usko vezan za precizne nijanse terminologije i konteksta, kao i za specijalizirane discipline poput nauke o lancima prenošenja (*Isnad*), analize tekstualnih anomalija (*Ilal*) kritici hadisa i usklađivanje različitih naracija, predaja - složenog naučnog sistema koji se ne može u potpunosti replicirati (prenijeti) samo prijevodom.

Štaviše, brojni islamski pravni termini - kao što su *Kufr* (nevjerovanje), *Džihad*, *Fitna* (svađa/iskušenje), *Hudud* (propisane kazne), *Kisas* (odmazda) i *Vilaja* (starateljstvo/autoritet) - nemaju precizne ekvivalente na stranim jezicima.

Posljedično, svaki prijevod služi samo kao aproksimacija značenja, a ne kao njegov potpun i tačan prijenos. Jedan od glavnih izazova koji je dodatno zakomplicirao pitanje prijevoda je taj što negativna percepcija islama - koja se ukorijenila u određenim zapadnim krugovima - nije nastala ni iz čega; Umjesto toga, historijski se kristalizirao kroz rana tumačenja islamskih tekstova prevedenih na evropske jezike, poput engleskog, francuskog, španskog i portugalskog. Zaista, brojni orijentalisti, u ranim fazama orijentalističkih studija, oslanjali su se na ove prijevode bez konsultovanja originalnih izvora, poput izvora tefsira i šerijatskih nauka - situacija koja je dovela do konstrukcije djelomičnih ili iskrivljenih koncepcija islama, njegovih pravila i vrijednosti. Vremenom su se neka od ovih čitanja razvila u ukorijenjene percepcije koje su potom reproducirane u akademskim studijama i medijskom diskursu, čime su doprinijele učvršćivanju netačne slike islama u određenim zapadnim kontekstima.

Nadalje, jedna od ozbiljnih posljedica oslanjanja na puke prijevode islamskih tekstova je da neki pojedinci koji prihvate islam na Zapadu - oslanjajući se isključivo na prevedene knjige, bez čvrste naučne osnove ili veze s umjerenim akademskim institucijama - mogu upasti u doslovno ili djelomično razumijevanje određenih tekstova koji se odnose na *džihad*, borbu ili pitanja *Al-Wala' wa-l-Bara'* (lojalnost i odricanje). Ovo je posebno tačno kada se takvi tekstovi čitaju izolovano od *Maqasid al-Sharia* (viših ciljeva islamskog prava) i njihovog historijskog i jurisprudencijalnog (fikhskog) konteksta. Ovaj nedostatak u razumijevanju može učiniti neke pojedince podložnima retorici ekstremističkih grupa, koje svoj pogled na svijet grade na fragmentiranim čitanjima tekstova, a ne na sveobuhvatnom, na ciljevima zasnovanom razumijevanju islama. Problem ovdje, dakle, ne leži u samom islamskom tekstu, već u načinu na koji se on prima i razumije - posebno, izvan okvira integrirane naučne metodologije koja povezuje specifične tekstualne odlomke s univerzalnim principima šerijata, kao i s temeljnim vrijednostima milosti, pravde i suživota. Shodno tome, primjećujemo da neki pojedinci uključeni u militantne pokrete nisu se susreli s islamom kroz uravnoteženu naučnu putanju; umjesto toga, susreli su ga kroz djelomične prijevode i površna čitanja odvojena od bogatog naslijeđa islamske egzegeze i jurisprudencije.

To je rezultiralo svođenjem islama na koncepte sukoba i nasilja, dok je sama suština islamske poruke zasnovana na božanskom vodstvu, reformi i očuvanju ljudskog dostojanstva. To pokazuje da kada se prijevod odvoji od svoje pravilne naučne metodologije, on prestaje biti puki lingvistički transfer; Umjesto toga, rizikuje da se transformiše u alat za oblikovanje neuravnoteženih civilizacijskih percepcija - posebno kada se vjerski tekstovi čitaju izvan svog egzegetskog i jurisprudencijalnog konteksta, i bez uvažavanja jedinstvene prirode arapskog jezika i elokvencije svojstvene kur'anskom i Poslanikovom a,s, diskursu.

 

Zaključak

Ovi izazovi ne podrazumijevaju apsolutno odbacivanje prevođenja; radije, oni naglašavaju potrebu njegovog rigoroznog regulisanja - i naučnog i metodološkog - kako bi se osiguralo da služi kao interpretativni prijevod, a ne kao doslovni. Takvi prijevodi moraju uvijek biti popraćeni objašnjavajućim fusnotama i kontekstualnim referencama, uz dosljedno naglašavanje da prevedeni tekst nije ni Kur'an ni hadis, već aproksimacija značenja - a ne zamjena za originalni izvor. Nadalje, ovi prijevodi trebaju se obavljati pod nadzorom stručnjaka specijaliziranih za egzegezu (*Tafsir*), pravnu teoriju (*Usul al-Fiqh*) i lingvistiku (Arapskijezik), čime se sprječava da postanu izvor nesporazuma ili nenamjernog iskrivljavanja.

Zaključno, s obzirom na njihovu duboku lingvističku i zakonodavnu dubinu, islamski tekstovi ne mogu se svesti na pojednostavljeni lingvistički kalup bez gubitka dijela njihovog suštinskog značaja. Upravo ovdje leži opasnost nereguliranog prevođenja, što naglašava imperativ da se ono tretira kao sredstvo uvoda i pojašnjenja, a ne kao zamjena za sveobuhvatno, naučno razumijevanje originalnih vjerskih tekstova.

 

El-Sadik el-Osmani — Generalni sekretar Saveza muslimanskih učenjaka Latinske Amerike.

Preveo imamsedin

HISTORIJA PETOG ISLAMSKOG ŠARTA – HADŽDŽ

 HISTORIJA PETOG ISLAMSKOG ŠARTA – HADŽDŽ

Uvod

إِنَّ الْحَمْدَ لِلَّهِ، نَحْمَدُهُ وَنَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَنَعُوذُ بِاللهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَمِنْ سَيِّئَاتِ أَعْمَالِنَا، مَنْ يَهْدِهِ اللهُ فَلَا مُضِلَّ لَهُ، وَمَنْ يُضْلِلْ فَلَا هَادِيَ لَهُ

Sva hvala pripada Allahu. Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i od loših djela naših. Koga Allah uputi, niko ga ne može u zabludu odvesti, a koga On ostavi u zabludi, niko ga ne može uputiti.

وَأَشْهَدُ أَنْ لَا إِلَهَ إِلَّا اللهُ وَحْدَهُ لَا شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أَنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ

Svjedočim da nema boga osim Allaha Jedinog, Koji sudruga nema, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ حَقَّ تُقَاتِهِ وَلَا تَمُوتُنَّ إِلَّا وَأَنتُم مُّسْلِمُونَ

“O vjernici, bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati i ne umirite osim kao muslimani.” (Ali ‘Imran, 102)

---

Prvi dio hutbe

Draga braćo i sestre u islamu,

Danas se okupljamo kako bismo razmišljali o jednom od najvećih i najuzvišenijih temelja naše vjere – hadždžu, putovanju Allahovoj Časnoj Kući. Hadždž nije samo putovanje tijela, već i putovanje duše; povratak korijenima naše vjere, stopama Ibrahima, alejhis-selam, i odaziv pozivu koji odzvanja kroz stoljeća.

Arapska riječ „hadždž“ nosi značenje namjere, ciljanog puta i odlučnosti da se učini nešto veliko i važno.

Posebnost hadždža među pet islamskih šartova

Hadždž je jedan od pet stubova na kojima počiva islam: šehadet, namaz, zekat, post i hadždž.

Ali hadždž ima posebno mjesto među njima. Glavna razlika između hadždža i ostalih stubova jeste to što je hadždž obavezan samo jednom u životu za onoga ko je u mogućnosti da ga obavi.

Šehadet nosimo kroz cijeli život. Izgovaramo ga u svakom namazu, slušamo ga u svakom ezanu i on ostaje temelj naše vjere.

Drugi stub je namaz. Imamo pet dnevnih namaza, sunnete prije i poslije njih, noćni namaz, dobrovoljne namaze i posebne namaze. Namaz je svakodnevno prisutan u životu vjernika.

Zatim dolazi ramazanski post, koji se vraća svake hidžretske godine.

Potom imamo zekat, koji je također obavezan jednom godišnje za one koji ispunjavaju uslove i posjeduju nisab.

A onda dolazimo do petog stuba – hadždža. Hadždž je obavezan samo jednom u životu, za onoga ko je sposoban da ga obavi.

Pogledajte mudrost ovog redoslijeda:

• jedan stub je trajan,
• jedan je svakodnevan,
• neki su godišnji,
• a hadždž ima posebnu prirodu – jednom u životu.

---

Postepenost objave islamskih propisa

Da bismo pravilno razumjeli hadždž, potrebno je razumjeti kako su islamske obaveze objavljivane. One nisu propisane odjednom, nego postepeno.

Namaz je bio među prvim obavezama u Mekki. U prvim godinama Objave Allahov Poslanik ﷺ klanjao je ujutro i navečer. Pet dnevnih namaza postali su obavezni kasnije, pred samu Hidžru, otprilike godinu i po do dvije prije preseljenja u Medinu.

Nakon šehadeta, namaz je bio prva velika obaveza.

Post je propisan druge godine po Hidžri. Uzvišeni Allah kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (El-Bekare, 183)

I zekat je propisan druge godine po Hidžri. Tako su iste godine uspostavljene dvije velike obaveze: post i zekat.

Medina je bila mjesto gdje su praktični propisi islama upotpunjeni. Muslimanska zajednica je tada postajala društvo, pa su zato propisi detaljnije objavljivani.

---

Kada je hadždž postao obavezan?

Najispravnije mišljenje učenjaka jeste da je hadždž propisan devete godine po Hidžri, pred kraj života Allahovog Poslanika ﷺ.

Poslanik ﷺ je obavio Oprosni hadždž desete godine po Hidžri, a preselio je na Ahiret jedanaeste godine.

Dakle, peti stub islama objavljen je veoma kasno, pred kraj njegovog mubarek života.

To nam pomaže da razumijemo hadis Džibrila, kada je melek Džibril došao u ljudskom liku i pitao Poslanika ﷺ o islamu, pa je on odgovorio:

“Islam je da svjedočiš da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i obaviš hadždž Allahovoj Kući.”

Ovaj hadis je došao nakon što su svi stubovi bili upotpunjeni.

Mnogi ljudi misle da su muslimani od samog početka znali svih pet stubova islama u ovom obliku, ali nije bilo tako. Stubovi su objavljivani postepeno, korak po korak, više od dvadeset godina, dok islam nije upotpunjen.

Danas i mala djeca znaju napamet pet islamskih šartova, ali ashabi nisu primili islam na taj način. Njima je trebalo više od dvadeset godina da svi stubovi budu objavljeni.

---

Uslovi za hadždž – sposobnost i mogućnost

Uzvišeni Allah kaže:

وَلِلَّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلًا ۚ وَمَن كَفَرَ فَإِنَّ اللَّهَ غَنِيٌّ عَنِ الْعَالَمِينَ

“Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa Allah je zaista neovisan od svjetova.” (Ali ‘Imran, 97)

Hadždž je vezan za mogućnost – istita‘ah. To nije spomenuto na isti način kod namaza ili posta, ali kod hadždža jeste, jer je hadždž poseban ibadet.

Učenjaci su ovu mogućnost podijelili na nekoliko vrsta:

1. Finansijska sposobnost – da osoba može pokriti troškove hadždža.
2. Mentalna sposobnost – da je psihički sposobna. 
3. Fizička sposobnost – da je zdravstveno sposobna.
4. Sigurnost puta – da je put siguran i pristupačan.

Učenjaci fikha naglašavaju da je hadždž:

• obavezan jednom u životu,
• i obavezan odmah kada se ispune uslovi.

Kažu:

الْحَجُّ فَرْضٌ عَلَى الْفَوْرِ

„Hadždž je obaveza koja se mora izvršiti bez nepotrebnog odgađanja.“

Hanefijski mezheb posebno naglašava ovu stvar. Ako čovjek ispuni uslove, a bez opravdanja odgađa hadždž, smatra se grješnim.

Allahov Poslanik ﷺ je rekao: “Allah vam je propisao (naredio) hadždž.” Tada je El-Akra‘ ibn Habis upitao: “Da li svake godine, Allahov Poslaniče?” Poslanik ﷺ je šutio, a zatim rekao: “Kada bih rekao da, postalo bi vam obavezno svake godine, a vi to ne biste mogli podnijeti. Hadždž je obavezan samo jednom.” 

Elhamdulillah kad je tako, jer zaista ako muslimani ne mogu uspostaviti 5 dnevnih namaza, da ih klanjaju svaki dan, kako bi tek bilo sa hadžom?!

---

Nemojte odgađati hadždž

Draga braćo i sestre,

Mnogi ljudi imaju ispunjene sve uslove: zdravlje, imetak, sigurnost i mogućnost, ali ipak odgađaju hadždž.

Možda nećeš dočekati priliku da ga obaviš.

Možda ćeš se razboljeti.

Možda će se okolnosti promijeniti.

Dok imaš mogućnost – obavi hadždž i ne odgađaj ga.

Ako još nisi obavio hadždž, znaj da ova obaveza još uvijek stoji pred tobom. Donesi nijjet već danas.

Iskreno odluči u svom srcu, jer Allah zna ono što je u prsima ljudi. Kada je nijjet iskren, Allah otvara puteve koje čovjek nije mogao ni zamisliti.

---

Drugi dio hutbe

الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ، وَالصَّلَاةُ وَالسَّلَامُ عَلَى سَيِّدِنَا مُحَمَّدٍ وَعَلَى آلِهِ وَصَحْبِهِ أَجْمَعِينَ

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na našeg prvaka Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.

Zašto Poslanik ﷺ nije obavio hadždž devete godine?

Ako je hadždž propisan devete godine po Hidžri, i ako je obaveza koja se izvršava odmah, zašto ga Allahov Poslanik ﷺ nije obavio iste godine?

Učenjaci navode nekoliko razloga.

Nakon oslobođenja Mekke, još uvijek su postojali tragovi džahilijetskih običaja i širka. Mušrici su i dalje dolazili na hadždž i obavljali svoje stare rituale.

Jedan od tih običaja bio je tavaf bez odjeće. To nam danas zvuči nezamislivo, ali bio je to običaj koji se razvio u predislamskoj Mekki.

Kurejšije su imale posebnu skupinu zvanu el-Hums, koji su sebe smatrali posebnim i samo su njihove odjeće smatrane prikladnim za tavaf. Ko nije bio od Kurejša morao je iznajmiti odjeću od njih. Ako neko nije imao novca, tavafio bi nag.

Zbog toga Allahov Poslanik ﷺ nije otišao na hadždž devete godine. Sačekao je da se ovi običaji uklone i očisti Harem od ostataka širka.

Umjesto toga, poslao je Ebu Bekra, radijallahu عنه, kao vođu hadždža. Kasnije je poslao i Aliju, radijallahu عنه, kao i Ebu Hurejru, radijallahu عنه, zajedno s drugim ashabima.

Tada je javno objavljeno na Mini, na Dan kurbana:

لَا يَحُجُّ بَعْدَ الْعَامِ مُشْرِكٌ، وَلَا يَطُوفُ بِالْبَيْتِ عُرْيَانٌ

“Nakon ove godine nijedan mušrik neće obavljati hadždž, niti će iko činiti tavaf oko Kabe nag.” (Buharija i Muslim)

Od tada više nikome nije bilo dozvoljeno da tavafi nag niti da mušrici obavljaju hadždž po svojim starim običajima.

Poslanik ﷺ je čekao dok Mekka i Kaba nisu očišćene i potpuno vraćene tevhidu.

---

Godina delegacija

Deveta godina po Hidžri poznata je i kao عام الوفود – Godina delegacija.

Nakon oslobođenja Mekke, delegacije iz cijele Arabije dolazile su u Medinu kako bi upoznale Allahovog Poslanika ﷺ, dale mu prisegu i prihvatile islam.

Islam se tada širio nevjerovatnom brzinom, a Poslanik ﷺ bio je zauzet podučavanjem novih muslimana i učvršćivanjem zajednice.

---

Završna poruka

Draga braćo i sestre,

Hadždž nije turističko putovanje.

Hadždž nije samo skup rituala.

Hadždž je odgovor na Allahov poziv.

To je put Ibrahima, alejhis-selam.

Put Ismaila.

Put Hadžere.

Put Muhammeda ﷺ.

Ko ode na hadždž iskreno radi Allaha, vraća se čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.

Molimo Allaha Uzvišenog da nam podari iskren nijjet, da nas učini od onih koji će posjetiti Njegovu Časnu Kuću i da primi naš ibadet.

آمين يارب العالمين