Duhovni narcizam i islam

 Duhovni narcizam i islam

 

Kada religija postane alat za ego, kontrolu i samo veličanje

Religija je namijenjena omekšavanju srca. Trebala bi poniziti dušu i približiti osobu Svemogućem Allahu dž,š. Prava duhovnost povećava iskrenost, milost i samosvijest. Usađuje khawf (duboku svijest o položaju pred Allahom dž,š). Što više osoba istinski poznaje Allaha dž,š, to više prepoznaje vlastitu slabost, ovisnost i potrebu za Njegovom milošću. Ali kao i mnoge moćne stvari, religija se također može zloupotrebiti.

Kroz historiju, ljudi su ponekad koristili religijski jezik, znanje, status ili duhovnost ne da bi služili Allahu dž,š, već da bi služili egu. To se može pojaviti u obliku arogancije, kontrole, samo pravednosti i manipulacije. Mogu se pojaviti i kao opsesija imidžom ili zahtijevanje divljenja od drugih u ime religije. Danas se ovo ponekad opisuje kao "duhovni narcizam".

To ne znači da je svaka religiozna osoba koja je samouvjerena, upućena, stroga ili utjecajna narcisoidna. Niti to znači da je davanje savjeta, ispravljanje grešaka, podučavanje islama ili posjedovanje autoriteta inherentno zlostavljanje. Islam zahtijeva učenost, liderstvo i iskrenu nasihu (savjet). Problem je kada se ego veže za religiju i počne je koristiti kao sredstvo superiornosti i dominacije, ili samo divljenja i emocionalne kontrole.

Stoga ova tema zahtijeva ravnotežu, pravednost i oprez. Ne bismo trebali postati naivni u pogledu istinske duhovne manipulacije, niti postati cinični i sumnjičavi prema prakticirajućim muslimanima, učenjacima, učiteljima, supružnicima ili vođama zajednice.

Šta je duhovni narcizam?

"Duhovni narcizam" nije formalna klinička dijagnoza. Umjesto toga, to je termin koji se koristi za opisivanje narcisoidnih osobina koje se izražavaju kroz duhovnost ili religiju.

 

Ovo može uključivati:

 

·       korištenje religije za dominaciju nad drugima

·       predstavljanje sebe kao duhovno superiornog

·       zahtijevanje pretjeranog divljenja ili lojalnosti

·       korištenje krivice, sabra, poslušnosti ili vjerskog jezika kao oružja

·       ponižavanje drugih pod krinkom nasihe (iskrenog savjeta)

·       tretiranje neslaganja kao nepoštovanja prema samom islamu

·       obeshrabrivanje pitanja ili odgovornosti

·       korištenje pobožnosti kao alata za imidž, kontrolu ili emocionalni utjecaj

U svojoj srži, problem nije sam deen ili vjera. Problem je ego koji se krije iza deena i vjere. Osoba može izvana stalno govoriti o iskrenosti, dok u sebi žudi za pohvalom. Može govoriti o poniznosti, a istovremeno postati defanzivna kada se ispravlja ili ukazuje na greške. Može zahtijevati poslušnost od drugih, a istovremeno odbijati odgovornost za sebe.

Zato duhovni narcizam može postati posebno zbunjujući i bolan. Manipulacija nije uvijek obavijena očiglednom okrutnošću. Ponekad je obavijena kur'anskim ajetima i islamskim podsjetnicima, koji stvaraju emocionalnu krivicu, prikrivenu kao vjerska briga.

 

Islam je već upozoravao na ovo

Iako je moderna terminologija nova, sama duhovna bolest je drevna. Kur'an više puta upozorava na samo pravednost, aroganciju, razmetanje i korištenje vjere za svjetovni status. Uzvišeni Allah kaže: "Zato nemojte tvrditi da ste čisti i bezgriješni. On najbolje zna ko čist od grijeha." (Sura en-Najm 53:32)

فَلَا تُزَكُّوا أَنفُسَكُمْ ۖ هُوَ أَعْلَمُ بِمَنِ اتَى

Uzvišeni Allah također kaže: „Jesi li vidio onoga koji negira i poriče onaj svijet?“ (Sura al-Ma'un 107:1-7)

أَرَأَيْتَ الَّذِي يُكَذِّبُ بِالدِّينِ

Zatim Allah spominje grubost, zanemarivanje drugih i hvalisavost u ibadetu.

Jedan od najstrašnijih hadisa u islamu je hadis o prvim ljudima koji se sudi na Sudnji Dan. Među njima su učenjaci, šehidi i bogati donatori. Izvana su im djela izgledala pravedno. Ali iznutra su tražili ugled, pohvalu i status, a ne samo Allaha.

Ebu Hurejre (neka je Allah zadovoljan njime) je rekao:

Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: Prvi od ljudi protiv kojih će biti izrečena presuda na Sudnji dan bit će čovjek koji je umro kao šehid. Bit će doveden i Allah će mu objaviti Svoje blagodati i on će ih prepoznati. [Svemogući] će reći: A šta ste učinili s njima? On će reći: Borio sam se na Tvom putu dok nisam umro kao šehid. On će reći: Lagali ste - borili ste se, ali ste se borili da bi se o vama reklo: On je hrabar. I tako je rečeno. Zatim će mu se narediti da ga vuku na licu (tj, naopačke) dok ne bude bačen u Džehennem. [Drugi] će biti čovjek koji je proučavao [vjersko] znanje i podučavao ga, i koji je učio Kur'an. On će biti doveden i Allah će mu objaviti Svoje blagodati i on će ih prepoznati. [Svemogući] će reći: A šta si učinio s njima? On će reći: Ja sam proučavao [vjersko] znanje i podučavao ga, i učio sam Kur'an radi tebe. On će reći: Lagao si - samo si proučavao [vjersko] znanje da bi se za tebe reklo: 'On je učen.' A ti si učio Kur'an da bi se za tebe reklo: 'On je učač.' I tako je rečeno. Zatim će mu se narediti da bude vučen na licu (tj, naopačke) dok ne bude bačen u Džehennem. [Treći] će biti čovjek kojeg je Allah učinio bogatim i kojem je dao svakovrsno bogatstvo. On će biti doveden i Allah će mu obznaniti Svoje blagodati i on će ih prepoznati. [Svemogući] će reći: A šta si učinio po pitanju njih? On će reći: Nisam ostavio nijedan put [neutabanim] na kojem Ti voliš da se troši novac, a da ga ne potrošim radi Sebe. On će reći: Lagao si - ali si učinio da bi se [o tebi] reklo: On je darežljiv. I tako je rečeno. Zatim će mu se narediti da bude vučen na licu dok ne bude bačen u Džehennem. (Muslim)

 

Razlika između zdravog vjerskog vodstva i duhovnog narcizma

Islam podstiče vođstvo, učenost, podučavanje i davanje nasihe, savjeta. Sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispravljao je ljude, upućivao ih i imao autoritet. Dakle, problem nije sam autoritet. Problem leži u karakteru, poniznosti i namjeri. Iskreni učitelj upućuje ljude prema Allahu. Narcisoidna ličnost postepeno usmjerava ljude prema sebi.

Iskreni vođa pozdravlja odgovornost i boji se ugnjetavanja drugih. Narcisoidna ličnost često reaguje na korekciju bijesom, poniženjem, poricanjem ili prebacivanjem krivice. Iskreni učenjak podsjeća ljude na Allaha, a istovremeno ostaje ponizan u pogledu vlastitog statusa. Narcisoidna ličnost može polako njegovati zavisnost, divljenje, emocionalnu kontrolu ili neupitnu odanost.

Poslanik, s.a.v.s., upozorio je na pretjerivanje u hvali. Rekao je:

لَا تُطْرُونِي كَمَا أَطْرَتِ النَّصَارَى ابْنَ مَرْيَمَ.

„Ne pretjerujte u hvaljenju mene kao što su kršćani pretjerivali u vezi sa sinom Merjeminim.“ (Buhari)

 

Ovaj hadis štiti muslimansku zajednicu od kultova ličnosti i nezdrave duhovne zavisnosti. Nijedno ljudsko biće ne bi trebalo postati centar emocionalnog ili duhovnog obožavanja osim Svemogućeg Allaha.

 

Kada se religija koristi za kontrolu

Jedan od najštetnijih aspekata duhovnog narcizma je korištenje religije za vršenje pritiska, ušutkivanje ili kontrolu drugih.

 

Ovo se može dogoditi kada neko koristi:

 

„poslušnost“ da opravda dominaciju

„sabr“ da ušutka legitimnu bol

„poštovanje“ da spriječi odgovornost

„husn adh-dhann“ da odbaci ozbiljne zabrinutosti

„spuštanje krila“ da zahtijeva emocionalnu podložnost

religioznu krivicu da ljude drži zarobljenima u nezdravim situacijama

Ovo se može dogoditi u porodicama, brakovima, grupama prijateljstva, vjerskim krugovima ili na pozicijama autoriteta. Ponekad se osoba navodi da osjeća da je neslaganje s vjerskom ličnošću jednako neslaganju sa samim islamom. Ovo je opasno.

Islam poštuje učenjake i učitelje, ali sami učenjaci su više puta upozoravali na slijepo slijeđenje i na vezivanje srca za ličnosti, a ne za istinu. Imam Malik je poznato rekao:

„Svačija izjava može biti prihvaćena ili odbačena osim stanovnika ovog kabura“,

dok je pokazivao na kabur Poslanika, s.a.v.s.

 

Prava islamska nauka uči poniznosti prije objave, a ne emocionalnoj dominaciji nad ljudima.

 

Problem pijedestala

Neka nezdrava vjerska okruženja postavljaju ljude na nemoguće pijedestale. Karizma se miješa s pravednošću. Samopouzdanje se miješa sa znanjem. Intenzitet se miješa s iskrenošću.

 

Ovo može stvoriti opasnu dinamiku gdje:

 

·       propitivanje postaje tabu

·       kritika postaje izdaja

·       emocionalna ovisnost se povećava

·       slika postaje važnija od istine

·       žrtve se osjećaju nesposobnima da govore

Islam štiti od ovoga tako što stalno preusmjerava srca natrag ka Svemogućem Allahu. Vjernik poštuje ljude, ima koristi od njih i uči od njih, ali krajnja ovisnost pripada samo Allahu. Jedan od znakova nezdrave duhovne dinamike je kada strah, potvrda, emocionalna stabilnost ili samopoštovanje postanu pretjerano vezani za ljudsko biće, a ne za Svemogućeg Allaha.

 

Mudrost, a ne cinizam

Istovremeno, ova tema ne smije postati razlog za paranoju ili sumnju prema prakticirajućim muslimanima. Nije svaki strogi roditelj duhovno narcisoidan. Nije svaki učitelj koji ispravlja greške manipulativan. Nije svako vjersko neslaganje zlostavljanje. Nije svaki samouvjereni govornik vođen egom. Ponekad ljudi danas zloupotrebljavaju psihološki jezik kako bi izbjegli ispravljanje, disciplinu ili odgovornost. Ovo je također opasno.

 

Islam uči vjernike da budu uravnoteženi i pravedni.

 

Uzvišeni Allah kaže:

 

وَلَا يَجْرِمَنَّكُمْ شَنَآنُ قَوْمٍ عَلَىٰ أَلَّا تَعُدَعْ اعْدِلُوا هُوَ أَقْرَبُ لِلتَّقْوَىٰ

"Ne dozvolite da vas mržnja prema ljudima učini nepravednim. Budite pravedni; to je bliže taqwi." (Sura al-Maida 5:8)

 

Cilj, dakle, nije sumnja, već razboritost.

 

Zaštita sebe duhovno i emocionalno

Vjernik ne bi trebao postati emocionalno naivan. Sam Poslanik, s.a.v.s., prepoznavao je ličnosti i postupao s ljudima različito u skladu s mudrošću. U jednoj predaji, opisao je čovjeka kao "zlog čovjeka među svojim narodom", ali je ipak s njim uljudno razgovarao kada je ušao. Kada je Aiša (neka je Allah zadovoljan njome) zakasnila izrazio je iznenađenje, Poslanik ﷺ je objasnio da su među najgorim ljudima oni koje se izbjegavaju zbog njihovog lošeg ponašanja. To pokazuje da dobar karakter ne znači uvijek neograničeno povjerenje ili emocionalnu otvorenost.

Musliman bi trebao težiti da ostane uljudan i principijelan, a da se ne izloži emocionalnoj izloženosti manipulaciji. Mudrost ponekad znači biti oprezan u pogledu toga koliko emocionalnog pristupa dajete ljudima koji stalno iskrivljuju, osjećaju krivnju ili koriste ranjivost kao oružje. To može uključivati ​​traženje pouzdanog savjeta, održavanje emocionalne smirenosti i prepoznavanje da zaštita vlastitog srca nije isto što i postati oštar.

Savjetnici često primjećuju da vrlo empatični ljudi mogu postati zarobljeni u nezdravoj dinamici jer se stalno nadaju da mogu izliječiti, spasiti ili promijeniti drugu osobu kroz strpljenje i žrtvu. Islam potiče milost i saosjećanje, ali svaka kvaliteta mora ostati uravnotežena. Kada se empatija pretvori u potpuno zanemarivanje sebe, osoba može polako naštetiti vlastitom emocionalnom, mentalnom i duhovnom blagostanju. I ovo može postati oblik zhulma (ugnjetavanja) nad sobom. Islam ne traži od vjernika da uništavaju sebe u ime pomaganja drugima.

 

Unutrašnji mir i ibadet

Jedan od ciljeva islama je spokoj (sakina) i stabilnost srca kroz bliskost sa Svemogućim Allahom.

Svemogući Allah kaže:

أَلَا بِذِكْرِ اللَّهِ تَطْمَئِنُّ الْقُلُوبُ

„Zaista, kroz spominjanje Allaha srca pronalaze smirenost.“ (Sura ar-Ra'd 13:28)

Stalna emocionalna manipulacija, krivnja, zbunjenost i psihološki haos mogu polako narušiti unutrašnji mir osobe i sposobnost obožavanja s prisutnošću. Mir i sigurnost su bitne komponente ibadeta. Kada osoba živi u stalnom strahu, tjeskobi ili emocionalnoj nestabilnosti, postaje teže duboko se povezati sa Svemogućim Allahom.

Zaštita vlastitog emocionalnog i duhovnog blagostanja stoga nije sebičnost. To može biti dio očuvanja sposobnosti srca da iskreno obožava Allaha dž,š.

 

 

 

Prisilni članovi porodice

U nekim porodicama, religiju mogu koristiti roditelji ili stariji na prisilan ili emocionalno manipulativan način. Koncepti poput poslušnosti, sabra i strpljenja, porodične časti ili straha od Allaha dž,š, mogu se koristiti za utišavanje legitimne boli djeteta, odbacivanje emocionalne štete ili pritisak na njih da se nezdravo pokoravaju Gospodaru ili da iskazuju poslušnost. Islam uveliko poštuje roditelje i nalaže ljubaznost, poštovanje i održavanje porodičnih veza. Ali roditelji nisu nepogrešivi i islam ne dozvoljava nikome da koristi vjeru kao sredstvo kontrole, ponižavanja ili ugnjetavanja.

Prisilni brakovi, prisilni razvodi, nerazumna očekivanja ili pretjerano miješanje u nečiji brak i privatne stvari nisu opravdani samo zato što dolaze od roditelja ili starijih. Poštovanje roditelja ne znači odricanje od svake lične odluke, niti znači tolerisanje emocionalne manipulacije u ime porodične časti ili poslušnosti.

Ako se roditelj ponaša na ovaj način, dijete treba pokušati održati adab i izbjegavati nepotrebnu grubost, ali to ne znači da moraju odustati od svih emocionalnih granica ili tiho prihvatiti stalnu štetu. Ponekad mudrost znači ograničavanje emocionalno nabijenih razgovora, mirno odbijanje manipulacije zasnovane na krivnji, traženje podrške od pouzdanih i upućenih ljudi i stvaranje zdravije distance gdje je potrebno, uz održavanje osnovnog poštovanja i veza.

Vjernik bi također trebao imati na umu da sam islam nije predstavljen nezdravim ponašanjem pojedinaca, čak i ako ti pojedinci koriste vjerski jezik. Pravo islamsko vodstvo približava osobu Allahu dž,š. Ne bi trebalo ostaviti osobu da živi u stalnom strahu, zbunjenosti, sramu ili emocionalnoj iscrpljenosti.

Duhovni narcizam nije stvar same religije. Radi se o egu koji se veže za religiju.

 

Opasnost nije iskrena učenost, liderstvo ili pobožnost. Opasnost je kada svete stvari postanu alati za samo veličanje, emocionalnu kontrolu, superiornost ili dominaciju. Prava duhovnost ne čini osobu opsjednutom sobom. Čini je poniznom pred Allahom uzvišenim.