DVIJE ZAŠTITE
23. rebiu-l-evvel 1448. h.
Priredio: imamsedin
Sura El-Enfal (8:33)
„Allah ih neće kazniti dok si ti među njima, niti će ih Allah
kazniti dok oni oprost traže.“
Povod objave ajeta (Sebeb en-nuzul)
Ovaj ajet objavljen je kao odgovor na oholo izazivanje Ebu Džehla[1].
Enes ibn Malik r,a, prenosi da je Ebu Džehl rekao:
„O Allahu! Ako je ovo zaista Istina od Tebe, onda spusti na nas
kamenje s neba ili nam donesi bolnu kaznu.“
Na to je objavljeno:
وَإِذْ قَالُوا اللَّهُمَّ إِن كَانَ هَٰذَا هُوَ
الْحَقَّ مِنْ عِندِكَ فَأَمْطِرْ عَلَيْنَا حِجَارَةً مِّنَ السَّمَاءِ أَوِ
ائْتِنَا بِعَذَابٍ أَلِيمٍ ﴿٣٢﴾ وَمَا
كَانَ اللَّهُ لِيُعَذِّبَهُمْ وَأَنتَ فِيهِمْ ۚ وَمَا كَانَ اللَّهُ مُعَذِّبَهُمْ وَهُمْ يَسْتَغْفِرُونَ ﴿٣٣﴾
وَمَا لَهُمْ أَلَّا يُعَذِّبَهُمُ اللَّهُ وَهُمْ
يَصُدُّونَ عَنِ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ وَمَا كَانُوا أَوْلِيَاءَهُ ۚ إِنْ أَوْلِيَاؤُهُ إِلَّا الْمُتَّقُونَ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَهُمْ لَا
يَعْلَمُونَ ﴿٣٤﴾
„Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće
kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti. A zaslužuju da ih Allah
kazni kad brane drugima pristup Časnome hramu, a oni nisu njegovi čuvari.
Čuvari njegovi trebaju biti samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne
zna.“ (El-Enfal, 8:33–34)
Naime, Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Ebu Džehl rekao:
„O Allahu! Ako je ovaj (Kur'an) zaista Istina od Tebe, onda spusti na nas kišu kamenja
s neba ili nam pošalji bolnu patnju.“
Tada je Allah objavio:
„Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće
kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.... A zaslužuju da ih Allah
kazni kad brane drugima pristup Časnome hramu, “(El-Enfal, 8:33–34)
Ovo je također potvrđeno u Sahihu El-Buharije, sličnim
riječima koje prenosi Enes ibn Malik.
Dvije zaštite (Amānān)
Ovaj ajet potvrđuje postojanje dvije sigurnosti odnosno dvije
zaštite od Allahove kazne:
1. Prisustvo Allahovog Poslanika ﷺ
Prva zaštita bila je fizičko prisustvo Allahovog Poslanika
Muhammeda ﷺ među ljudima.
Sve dok je Poslanik ﷺ bio
živ i među njima, Allah dž,š, na njih nije spuštao opću kaznu. Opću kaznu poput
kazne prijašnjih naroda.
2. Traženje oprosta – istigfar
Druga zaštita jeste traženje Allahovog oprosta – istigfar,
koje je ostavljeno ovom ummetu i koje ostaje dostupno sve do Sudnjega dana.
Postoji hadis koji prenosi Ebu Burde ibn Ebi Musa od svoga oca, u
kojem Allahov Poslanik ﷺ
kaže:
„Allah je mome ummetu dao dvije sigurnosti: ‘Allah ih neće kazniti
dok si ti među njima, niti će ih kazniti dok oni oprost traže.’ (8:33) Kada ja
preselim, među njima ostavljam istigfar sve do Sudnjega dana.“
Napomena: Ovaj hadis je kod imama Tirmizija
ocijenjen kao da'if (slab), ali je njegovo značenje podržano jasnim
tekstom Kur'ana i razumijevanjem učenjaka.
Stavovi učenjaka
Zaštita kroz prisustvo Poslanika ﷺ
Klasični učenjaci razumjeli su da je prisustvo Allahovog
Poslanika ﷺ bilo milost i
zaštita za njegov ummet.
To je slično ulozi koju su prethodni poslanici imali među svojim
narodima.
Sam Poslanik ﷺ pokazao je ovu milost kada je molio za svoj narod čak i onda
kada su ga oni povređivali i nanosili mu nepravdu. Kao primjer kada je otišao u
Taif, a oni su ga odbili i kamenjem gađali, pa nije molio protiv njih već za
njih.!
Trajna zaštita: Istigfar
Nakon preseljenja Allahovog Poslanika ﷺ, vrata
traženja oprosta ostala su otvorena.
To je trajna milost koju je Allah dž,š, podario ovom ummetu.
Učenjaci naglašavaju:
1. Istigfar je štit
On štiti čovjeka od Allahove kazne, i na ovom i na budućem svijetu.
2. Istigfar mora biti iskren
Nije dovoljno samo izgovarati riječi bez iskrenog pokajanja i
nastojanja da se čovjek promijeni.
3. Istigfar je dostupan sve do smrti
Vrata pokajanja ostaju otvorena sve dok duša ne dođe do grla ili
dok Sunce ne izađe sa zapada.
Komentar imama Ibn Kesira
Imam Ibn Kesir je objasnio da ovaj ajet sadrži dvije vrste
sigurnosti:
- jednu koja je
prošla – prisustvo Allahovog Poslanika ﷺ;
- i drugu koja ostaje
– sve do Sudnjeg Dana, traženje oprosta, odnosno istigfar.
Naglasio je da će, sve dok se ljudi vraćaju Allahu dž,š, kroz
pokajanje i traže Njegov oprost, biti zaštićeni od one vrste potpunog
uništenja koja je zadesila prethodne narode.
Objašnjenje imama El-Kurtubija
El-Kurtubi spominje da je ovaj ajet bio odgovor na oholo izazivanje
nevjernika.
Ajet im pokazuje da Allahova mudrost i milost sprečavaju da ih
potpuno uništi dok je Poslanik ﷺ među
njima.
Također im pokazuje da vrata oprosta ostaju otvorena onima koji
traže Allahov oprost.
Praktične pouke
1. Allahova milost
Ovaj ajet pokazuje beskrajnu Allahovu milost i Njegovu blagost
prema ljudima, kao i činjenicu da Allah ne žuri s kažnjavanjem.
2. Položaj Allahovog Poslanika ﷺ
Ajet ukazuje na blagoslovljeni položaj Muhammeda ﷺ kao milosti
svim svjetovima.
3. Nada za grješnike
Bez obzira na to koliko su čovjekovi grijesi veliki, vrata
pokajanja i oprosta ostaju otvorena.
4. Snaga istigfara
Traženje oprosta nije samo puko izgovaranje riječi. Istigfar je
snažan štit od kazne.
5. Stalna praksa
Musliman bi trebao učiniti istigfar redovnim dijelom svog
svakodnevnog života. Poslanik a,s, bi čini 70 do 100 puta na dan istigfar!
Povezani kur'anski ajeti
Ovaj ajet povezan je s drugim kur'anskim ajetima koji govore o
Allahovoj milosti i ulozi Allahovog Poslanika ﷺ.
Sura El-Enbija, 21:107
„A tebe smo poslali samo kao milost svjetovima.“
Sura Ez-Zumer, 39:53
„Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite
nadu u Allahovu milost! Allah će, doista, oprostiti sve grijehe. On, zaista,
mnogo prašta i milostiv je.’“
Dova
Neka nam Allah podari sposobnost da neprestano tražimo Njegov
oprost i neka nas zaštiti od Svoje kazne.
Amin.
[1] Njegovo parvo ime je Ebu
el-Hakem, dok je ebu Džehl njegov nadimak koji mu je Poslanik a,s, dao.
No comments:
Post a Comment