Nov 18, 2026

Borba sa nefsom u Kur’anu

 

Borba sa nefsom u Kur’anu

Promišljanja i razmatranja

Autor: Abdulkahir Arifi

Ovaj članak razmatra različite Kur’anske primjere borbe sa nefsom (samim sobom) i iz njih izvodi sredstva koja pomažu u suprotstavljanju strasti, posrnuću i iskušenju: od pokajanja, strpljivosti i namaza, do dobrog društva, osjećanja Allahove blizine i svijesti o potrebi za Njim.

Uvod

Čovjek može znati istinu (Hakk) i znati šta treba činiti, a onda dođe trenutak u kojem mu odlučnost oslabi. Kao što uzvišeni kaže u Suri Taha 115: A Ademu smo odmah u početku naredili; ali on je zaboravio, i nije odlučan bio.

وَلَقَدْ عَهِدْنَا إِلَىٰ آدَمَ مِن قَبْلُ فَنَسِيَ وَلَمْ نَجِدْ لَهُ عَزْمًا 

Savlada ga strast, obuzme ga bijes, pritisne ga strah, ili mu šejtan uljepša ono za šta zna da Allah dž,š, nije zadovoljan. U takvim trenucima problem nije uvijek u nedostatku znanja. Istina može biti jasna, ali nefs naginje drugome, pa je postupati po onome što čovjek zna teže nego samo to znati.

Zato je borba sa nefsom jedna od stalnih tema vjernikova života. Čovjeku treba ono što će mu pomoći da se vrati kad posrne, da se odupre strasti kad ojača, da ustraje kad mu je pokornost teška i da zatraži Allahovu pomoć kad strahuje da će upasti u iskušenje.

Kur’an na više mjesta prikazuje različite oblike te borbe i sredstva koja pomažu u njoj: u stanju posrnuća, kad se strast pojača, te u prilikama pokornosti i iskušenja.

Ovaj članak zastaje kod odabranih primjera i u njima, kroz promišljanja i razmatranja, nalazi neka sredstva koja pomažu u borbi sa nefsom. Nema namjeru obuhvatiti sve što se o toj temi navodi u Kur’anu niti izgraditi cjelovit pogled na nju.

Prvo: Pokajanje i neustrajavanje u grijehu nakon posrnuća

Allah, dž.š., kaže: „i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.“ [Ali ‘Imran, 135]

وَالَّذِينَ إِذَا فَعَلُوا فَاحِشَةً أَوْ ظَلَمُوا أَنفُسَهُمْ ذَكَرُوا اللَّهَ فَاسْتَغْفَرُوا لِذُنُوبِهِمْ وَمَن يَغْفِرُ الذُّنُوبَ إِلَّا اللَّهُ وَلَمْ يُصِرُّوا عَلَىٰ مَا فَعَلُوا وَهُمْ يَعْلَمُونَ.

U ovom ajetu vidimo sliku borbe sa nefsom nakon posrnuća. Borba ne znači da čovjek nikad ne posrne, nego se tiče i toga šta čini nakon posrnuća. Ajet opisuje onoga ko je zgriješio, ali nije pustio nefs da ide dalje u grijeh: spomenuo je Allaha, zatražio oprost i nije ustrajao u onome što je učinio.

Komentatori Kur’ana pojašnjavaju da riječi „i ne ustraju u onome što su učinili“ ﴿وَلَمْ يُصِرُّوا عَلَى مَا فَعَلُوا﴾ znače da ne ostaju u grijehu, nego ga napuste i pokaju se Allahu. Iz redoslijeda riječi u ajetu vidi se da počinjenje grijeha nije bio kraj puta: slijedili su ga spominjanje Allaha, traženje oprosta i napuštanje ustrajavanja [Tefsir Taberi].

Čovjek može oslabiti u jednom trenutku, a onda se naći pred novim ispitom: hoće li se vratiti ili nastaviti? Hoće li posrnuće ostati slučajno ili će preći u ustrajavanje u grijehu? U tom kontekstu ajet otvara vrata povratka i spas od odlaganja veže za sjećanje, traženje oprosta i neustrajavanje.

Borba, dakle, nije u tome da nefs nikad ne posrne, nego u tome da posrnuće ne učini putem u ustrajavanje.

Drugo: Traženje pomoći u strpljivosti i namazu

Allah, dž.š., kaže: „Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima,.“ [El-Bekare, 45]

وَاسْتَعِينُوا بِالصَّبْرِ وَالصَّلَاةِ ۚ وَإِنَّهَا لَكَبِيرَةٌ إِلَّا عَلَى الْخَاشِعِينَ.

Ajet pokazuje da se suprotstavljanje nefsu ne prepušta samo snazi volje. Rob je upućen da traži pomoć u strpljivosti i namazu kad mu pokornost postane teška ili ga nefs zove onome što želi. Strpljivost zadržava nefs od onoga za čim ne bi trebao ići, a namaz je jedno od sredstava kojim rob traži pomoć da ustraje u pokornosti Allahu.

Ovo razumijevanje potvrđuju komentatori. Et-Taberi strpljivost ovdje povezuje s pokornošću Allahu i napuštanjem onoga što nefs želi, te pojašnjava da je suština strpljivosti da se nefs spriječi u onome što voli i zadrži od svoje strasti. Es-Sa’di navodi da strpljivost obuhvata strpljivost u pokornosti i strpljivost u suzdržavanju od grijeha, te da je namaz nešto čime se traži pomoć u čovjekovim poslovima.

Upadljivo je da naredba nije ograničena na suprotstavljanje nefsu, nego upućuje na traženje pomoći. Čovjekov nefs može oslabiti i trebati nešto što će ga učvrstiti: strpljivošću ga zadrži od strasti, a namazom se utječe svome Gospodaru, tako da suprotstavljanje strasti ne počiva samo na snazi nefsa.

Prema tome, postupanje sa pozivom nefsa nije puko odbijanje onoga čemu naginje, nego ga prati ono što čovjeka učvršćuje u pokornosti kad mu je teška: strpljivost koja obuzdava strast i namaz kojim se traži pomoć u ustrajnosti.

Treće: Zadovoljstvo Kur’anom umjesto žudnje za ovosvjetskim užicima

Allah, dž.š., kaže: „Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur'an veličanstveni ti objavljujemo. –Ne pružaj poglede svoje na ono što Mi dajemo na uživanje nekim od njih.“ [El-Hidžr, 87–88]

﴿وَلَقَدْ آتَيْنَاكَ سَبْعًا مِنَ الْمَثَانِي وَالْقُرْآنَ الْعَظِيمَ * لَا تَمُدَّنَّ عَيْنَيْكَ إِلَى مَا مَتَّعْنَا بِهِ أَزْوَاجًا مِنْهُمْ﴾ [الحجر: 87-88[

Ova dva ajeta ukazuju na vezu između žudnje za ovosvjetskim užicima i prisjećanja na ono što je Allah dao Svome robu. Zabrani upućivanja pogleda prethodi podsjećanje na veći dar: „sedam ajeta koji se ponavljaju i Kur’an veličanstveni“.

﴿سَبْعًا مِنَ الْمَثَانِي وَالْقُرْآنَ الْعَظِيمَ﴾

Zabrana tu ne dolazi sama, nego je prethodi podsjećanje na vrijednost onoga što je Allah dao, kako ono što čovjek vidi kod drugih ne bi nadvladalo ono što zna o Allahovoj dobroti prema njemu.

U Sunnetu je potvrđeno da je „sedam ajeta koji se ponavljaju“ sura El-Fatiha. To je sura koja sadrži velika značenja o čovjekovom robovanju svome Gospodaru: hvalu i zahvalnost, iskreno obožavanje, traženje pomoći od Allaha i molbu za uputu. Kako se ta značenja ponavljaju u namazu, rob ostaje podsjećan na Onoga koga obožava, od Koga traži pomoć i od Koga moli uputu. Zatim, nakon spomena tog dara, dolaze riječi: „Ne pružaj poglede svoje“, ﴿لَا تَمُدَّنَّ عَيْنَيْكَ﴾ pa se srce podsjeća na ono što mu je dano prije nego što se pogled odvrati od onoga što je kod drugih.

Komentatori su pojasnili ovu vezu. Et-Taberi u tumačenju ajeta navodi mišljenja o „sedam ajeta koji se ponavljaju“, među njima i suru El-Fatihu, a u tumačenju zabrane upućivanja pogleda prenosi se značenje napuštanja priželjkivanja onoga što je kod drugih. Ibn Kesir izričito navodi zadovoljstvo onim što je Allah dao od veličanstvenog Kur’ana, umjesto prolaznih ovosvjetskih užitaka i njegovog ukrasa.

Veza ova dva ajeta s borbom sa nefsom postaje jasna kad stvar počne pogledom, potom slijedi priželjkivanje, sve dok se srce ne zaokupi onim što je kod drugih. Zabrana žudnje ovdje ne dolazi sama: prethodi joj podsjećanje na ono što je Allah dao, a zatim slijedi obuzdavanje pogleda od onoga što je kod drugih. To ne znači napuštanje dunjaluka ni traženja opskrbe, nego da ono što je u rukama ljudi ne ispuni oko i ne vodi srce. Kad srce spozna vrijednost onoga što mu je dato, oku je lakše da se ne pruža prema onome što je dato drugima.

Četvrto: Strpljivost nefsa u društvu pokornih

Allah, dž.š., kaže: Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže.“ [El-Kehf, 28]

وَاصْبِرْ نَفْسَكَ مَعَ الَّذِينَ يَدْعُونَ رَبَّهُم بِالْغَدَاةِ وَالْعَشِيِّ يُرِيدُونَ وَجْهَهُ ۖ

U riječima „i Budi čvrst“ postoji značenje vezano za borbu sa nefsom u pitanju društva: izraz se ne ograničava na puko biti s dobrim ljudima, nego uključuje zadržavanje nefsa i njegovo držanje uz one koji dovu upućuju svome Gospodaru i žele Njegovo Lice.

Et-Taberi pojašnjava da se misli na stalno druženje s onima koji spominju Allaha, dove Mu upućuju i čine dobra djela iskreno radi Njega. Nefsu može trebati da bude strpljiv u društvu koje mu koristi, jer ono što mu koristi nije uvijek ono čemu na početku naginje.

Zatim Allah, dž.š., u istom ajetu kaže: „ i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.“ [El-Kehf, 28]

وَلَا تُطِعْ مَنْ أَغْفَلْنَا قَلْبَهُ عَن ذِكْرِنَا وَاتَّبَعَ هَوَاهُ وَكَانَ أَمْرُهُ فُرُطًا ‎

U istom ajetu dolazi i suprotna strana: kao što se nefs obavezuje na društvo ljudi spominjanja Allaha, tako se štiti i od povođenja za ljudima nemara i strasti. Et-Taberi je izraz „slijedi svoju strast“ ﴿وَاتَّبَعَ هَوَاهُ﴾ protumačio tako da je onaj koji je strast svoga nefsa pretpostavio pokornosti svome Gospodaru. Dakle, nije stvar samo u razlici u društvu, nego u razlici u smjeru kojem to društvo vodi.

Tako je i samo društvo u ovom ajetu dio borbe: da čovjek izabere one koji mu pomažu u pokornosti, da se čuva onih koji mu slijeđenje strasti olakšavaju, da strpljivo drži nefs uz one koji ga podsjećaju na Allaha i da ga ne preda onima koji ga vode njegovoj strasti.

Peto: Suzdržavanje duše od prohtjeva prisjećanjem na stajanje pred Allahom.

Allah, dž.š., kaže: „A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao, Džennet će boravište biti sigurno.“ [En-Nazi’at, 40–41]

﴿وَأَمَّا مَنْ خَافَ مَقَامَ رَبِّهِ وَنَهَى النَّفْسَ عَنِ الْهَوَى * فَإِنَّ الْجَنَّةَ هِيَ الْمَأْوَى﴾ [النازعات: 40-41].

Ovo mjesto povezuje zabranu nefsu da slijedi strast sa strahom od stajanja pred Gospodarom: „bojao se stajanja pred Gospodarom svojim“. ﴿خَافَ مَقَامَ رَبِّهِ﴾ Kad se čovjek sjeti da će stajati pred Allahom i da će odgovarati za svoje djelo, sama sklonost nefsa nije jedina koja odlučuje u trenutku izbora.

To objašnjavaju i komentatori: Et-Taberi ajet tumači kao onoga ko se bojao svog stajanja pred Allahom i pitanja od Njega, pa je odvratio svoj nefs od njegove strasti u onome što Allah mrzi. Ibn Kesir iznosi isto značenje, spominjući strah od stajanja pred Allahom, zabranu nefsu da slijedi strast i njegovo vraćanje pokornosti svome Gospodaru. U ajetu se tako sastaju sjećanje na stajanje pred Allahom i obuzdavanje nefsa, a sjećanje na ono što čovjeka čeka pomaže mu da se odupre onome što ga privlači u sadašnjem trenutku.

Ovo značenje dodatno pojašnjava riječ Poslanika, s.a.v.s., u hadisu o Džibrilu, kada je upitan o ihsanu: „Da Allaha obožavaš kao da Ga vidiš, a ako ga ti ne vidiš, On tebe zaista vidi.“ «أن تعبد الله كأنك تراه، فإن لم تكن تراه فإنه يراك»

Svijest da ga Allah gleda budi u srcu osjećaj nadzora, pa nefs više nije prisutan sam sa onim što želi, nego s njim dolazi i svijest da će stajati pred Allahom.

Iz toga ne slijedi da će želja nestati iz nefsa niti da će sve što on žudi postati lako. Mijenja se ono što odlučuje kad dođe do sukoba. Strast može ostati prisutna, ali svijest o Allahovoj veličini sprečava da ona ima posljednju riječ pri izboru.

Šesto: Podnošenje teškoće da bi se izbjegao grijeh

Allah, dž.š., kaže, prenoseći riječi Jusufa, a.s.: Gospodaru moj" – zavapi on – "draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju.“ [Jusuf, 33]

الَ رَبِّ السِّجْنُ أَحَبُّ إِلَيَّ مِمَّا يَدْعُونَنِي إِلَيْهِ ۖ

Jusufov, a.s., slučaj prikazuje borbu u situaciji kad je teško ustrajati u pokornosti. On je znao šta mora činiti, ali ispit nije bio samo u poznavanju istine, nego i u podnošenju posljedica držanja za nju. Tamnica je sama po sebi mrska, a ipak mu je bila draža od odgovora na ono na šta je pozvan, a to je neposlušnost Allahu.

Komentatori pojašnjavaju ovu stranu: Et-Taberi njegove riječi tumači tako da mu je zatvor draži od upadanja u razvrat na koji je pozvan, a iz Kurtubijevog tefsira se vidi da preferiranje tamnice ovdje nije zato što je voli radi nje same, nego zato što je lakša od upadanja u grijeh. Poređenje je bilo između teškoće koja čuva pokornost i sklonosti nefsa koja vodi onome što Allahu nije drago.

Čovjek može jasno znati šta je ispravno, a onda uvidjeti da će ga postupanje po tome nešto koštati što njegov nefs ne voli: udobnost koju će izgubiti, korist koja će mu izmaći ili štetu koju će podnijeti. Tu je borba u ustrajavanju na onome što je spoznao kao istinu, dok teškoća ostaje prisutna.

To ne znači da je teškoća sama po sebi poželjna niti da čovjek namjerno bira ono što je najteže. Smisao je u ovom kontekstu da nefsova mržnja prema teškoći ne bude razlog za napuštanje onoga što Allaha raduje, te da se na njoj strpi ako bi bijeg od nje vodio u grijeh.

Sedmo: Traženje pomoći od Allaha kad se strahuje od iskušenja

Allah, dž.š., kaže, prenoseći riječi Jusufa, a.s.: „I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati".“ [Jusuf, 33]

وَإِلَّا تَصْرِفْ عَنِّي كَيْدَهُنَّ أَصْبُ إِلَيْهِنَّ وَأَكُنْ مِنَ الْجَاهِلِينَ﴾ [يوسف: 33].

Nastavak Jusufovog, a.s., stava otkriva još jednu stranu: nakon što je tamnicu odabrao umjesto grijeha, nije se oslonio samo na snagu svoje odlučnosti, nego je pokazao svoju potrebu za Allahom i zamolio Ga da od njega odvrati iskušenje. Čovjek može znati istinu i odlučiti da ustraje na njoj, a ipak ostati potreban Allahove pomoći.

Komentatori potvrđuju ovo značenje: Et-Taberi Jusufove riječi tumači tako da bi se, ako Allah ne odbije od njega njihovu spletku i ne zaštiti ga od nje, njima priklonio. U tefsiru se prenosi i značenje potrebe za Allahovom pomoći i zaštitom. Rob može biti iskren u svojoj odluci, a da time ne postane neovisan o Allahovom učvršćivanju.

Iz ovog mjesta se shvata da poznavanje slabosti svog nefsa ne znači predati mu se, nego čovjeka potiče da traži pomoć od Allaha umjesto da se zavarava svojom snagom. Potreba za Allahom ne protivrječi odlučnosti, nego je prati: čovjek ulaže šta može, a zna da uspjeh nije njegov posjed.

Ajet ne znači da će svako ko dovi biti oslobođen iskušenja na isti način kao Jusuf, a.s.; on prenosi određeni događaj iz njegove priče. Ono što se iz njega ovdje vidi jeste da čovjekov strah za sebe od iskušenja može da ga navede na dovu i na traženje utočišta kod Allaha, uz ustrajnu odlučnost da bude pokoran.

Osmo: Prisjećanje koje vraća uvid pri šejtanovom dodiru

Allah, dž.š., kaže: „Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.“ [El-A’raf, 201]

﴿إِنَّ الَّذِينَ اتَّقَوْا إِذَا مَسَّهُمْ طَائِفٌ مِنَ الشَّيْطَانِ تَذَكَّرُوا فَإِذَا هُمْ مُبْصِرُونَ﴾ [الأعراف: 201].

Ovaj ajet opisuje trenutak kada iskušenje zadesi i one koji se Allaha boje: ne poriče da ih može dotaknuti šejtanova navala, nego ističe ono što slijedi: „sjete se pa tada progledaju“. ﴿تَذَكَّرُوا فَإِذَا هُمْ مُبْصِرُونَ﴾ Pouka je ovdje u sjećanju i povratku kad se dodir pojavi.

Komentatori pojašnjavaju da dodir obuhvata ono što čovjeka zadesi od došaptavanja (vesvese), bijesa i slično, a da ga sjećanje (zikr) vraća Allahovoj naredbi, obećanju i prijetnji, pa uvidi mjesto greške i odustane od nje. Sjećanje u ovom kontekstu nije puko prisustvo informacije u glavi, nego povratak uvida kad nefs zaškilji ka povođenju za strašću ili nemarom.

Čovjek možda ne može spriječiti da mu se takva pojava javi, ali može da se odupre tome da je slijedi i da se sjećanjem vrati svojoj mjeri. Zato je borba ovdje u skraćivanju puta između nemara i sjećanja, između posrnuća i uvida.

Zaključak

Ovi primjeri pokazuju raznolikost oblika borbe sa nefsom prema mjestu slabosti i iskušenja, dok rob, uz sav uloženi trud, ostaje potreban Allahove upute i pomoći.

Među Poslanikovim, s.a.v.s., dovama bila je: „Allahu moj, Tvoju milost tražim, pa me ne prepuštaj samome sebi ni za tren oka, i poboljšaj mi moje stanje; nema boga osim Tebe.“ Ebu Davud

«اللهمَّ رحمتَك أرجو، فلا تكلني إلى نفسي طرفةَ عين، وأصلح لي شأني كلَّه، لا إله إلا أنت»

Značenja borbe, upute i Allahove blizine sabrana su u riječima Uzvišenog: One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!.“ [El-‘Ankebut, 69]

 

﴿وَالَّذِينَ جَاهَدُوا فِينَا لَنَهْدِيَنَّهُمْ سُبُلَنَا وَإِنَّ اللَّهَ لَمَعَ الْمُحْسِنِينَ﴾ [العنكبوت: 69]

U ovom ajetu se borba pripisuje robu, a obećanje upute i blizine dolazi od Allaha; ko poznaje slabost svoga nefsa, ne postaje neovisan o traženju pomoći od Allaha ni za tren oka.


Prevod.imamsedin

 

No comments:

Post a Comment

Borba sa nefsom u Kur’anu

  Borba sa nefsom u Kur’anu Promišljanja i razmatranja Autor: Abdulkahir Arifi Ovaj članak razmatra različite Kur’anske primjere borb...