U potrazi za liderstvom
Pouke iz inauguracijske propovijedi halife Abu Bekra r,a,
Ova izvanredna vremena izazivaju nas da se posvetimo viziji
utemeljenoj na dobrom vodstvu, principima i osnovnim vrijednostima koje vode
njeno ostvarivanje.
Kroz historiju, društva su napredovala ili patila pod vođama koje
su nametali ili birali zbog okolnosti ili volje naroda. Vječno pitanje je kako
shvatamo liderstvo kao snagu dobra ili kao snagu zla. Šta inspiriše dobrotu ili
zlo, motiviše efektivnost ili haos, podstiče dobroćudnost ili ugnjetavanje?
Prije petnaest vjekova, u nastajanju muslimanske države, prvi
izabrani halifa Ebu Bekr al-Siddiq (r.a) održao je svoju inauguraciju/govor.
Svaka od nekoliko rečenica je izvanredna, jer prenose temeljno načelo dobrog
vodstva koje se odnosi na sve grupe i situacije u kojima se ljudi bore da
ostvare svoje društvene ciljeve.
Govor Ebu Bekra r,a,
“O ljudi! Ja sam stavljen na vlast nad vama, i nisam najbolji od
vas. Dakle, ako uradim pravu stvar, pomozite mi, a ako uradim pogrešno, onda me
ispravite. Istinitost je sveto povjerenje/Emanet, a laž je izdaja. Slabiji među vama su jaki u mojim očima. Sigurno
ću pokušati otkloniti njihov bol i patnju. A jak među vama je slab kod mene. Ja
ću, ako Allah da, ostvariti pravo od njega u potpunosti. Niko ne napušta džihad/borbu
na Božijem putu osim da ih On dž,š, ne ponizi[1].
Kada se nepristojne[2]
stvari prošire među bilo kojom nacijom, nesreće su općenito nastavile da se
spuštaju na njih. Sve dok se ja pokoravam Allahu dž,š i Njegovom Poslaniku
s,a,v,s, i vi treba da se pokoravate meni, a ako se ja ne pokoravam Allahu
dž,š, i Njegovom Poslaniku a,s, onda ni vama nije obaveza pokornost meni. Sada
stanite na namaz” (Ibn Hishim, “al-Sirah al-Nabawiyah,” 2/661)
Važno je prepoznati svečanost i duboki značaj ove hutbe/vaza. Ovo
je bio prvi put da je muslimanskom državom, koju je tako prikladno organizirao
Poslanik Muhammed (sallallahu alejhi ve sellem), upravljao običan čovjek bez
koristi od direktne božanske objave. Poslanik a,s, je podučavao i pokazao kako
muslimani trebaju živjeti među sobom i u široj zajednici. Ebu Bekr r,a, je
postavio društvene konture kako treba voditi i upravljati muslimanskom državom.
• „Postavljen sam na vlast nad vama i nisam najbolji od vas.”
Iako se proces Ebu Bekrovog r,a, izbora možda ne čini u skladu sa modernim
izbornim praksama, on je utjelovio centralni element konsultacija među
muslimanima nesputanim neprimjerenim pritiskom ili zahtjevima kandidata.
Rekavši „Ja sam stavljen na vlast nad vama“, on je priznao
da nije izvukao niti uzurpirao vlast. Njegov autoritet je bio zasnovan na
legitimitetu koji su mu ponudili oni koji su ga izabrali, što je dovelo do
njegove obaveze vladavine prava koja proizilazi iz tog legitimiteta.
Postoji univerzalno slaganje da je Ebu Bekr r,a, stajao visoko među
ashabima kao osoba karakterne i posvećenosti i da je bio zaslužan za vođstvo.
Tog dana je stajao pred muslimanskom zajednicom u poniznosti, a ne ponosu. Znao
je da njegova dužnost nije da vlada nad ljudima, već da im služi. „Nisam
najbolji od vas“, nije bila samo prazna izjava učtivosti, već istinsko
odbacivanje bilo kakvog traga arogancije.
• „Dakle, ako uradim pravu stvar, pomozite mi. Ako pogriješim, ispravite
me.” Ovlašćenja se daju lideru za unapređenje javnog dobra. Vlast je
zloupotrebila pozive na odgovornost. Odgovornost zahtijeva spremnost da se
podvrgne vladavini prava, bilo da je to božanski zakon ili zakon koji je
proglasio autoritet u svom domenu[3],
ili čak zakon koji vladar uspostavlja za javno dobro.
Ebu Bekr r,a, postavlja ograničenja na vlastitu vlast da donosi i
provodi odluke. Ove odluke moraju biti „ispravne“ za javno dobro i
zaslužuju da se njegovi sljedbenici povinuju. Smatrao bi sebe odgovornim ako bi
se udaljio od zajedničkog razumijevanja onoga što je ispravno, tražeći od
svojih sljedbenika: “Ako pogriješim, onda me ispravite.”
Ističući pravo naroda na to, on se osvrnuo na implicitni sporazum
između njega kao vođe i naroda kao sljedbenika. U modernom jeziku, takav
sporazum je društveni ugovor u kojem građani prepuštaju svoja prava
vladi u nadi da će ona zaštititi prava koja sami ne mogu zaštititi.
• “Istinoljubivost je sveto povjerenje, a laž je izdaja.” I
pravda i stabilnost povezani su sa vrijednošću koju društvo pridaje istini i
mjerom u kojoj se njegovi članovi pridržavaju istine. Zakonodavno tijelo ne
može donositi smislene zakone ako se zakonodavci ne mogu oslanjati jedni na
druge u istinitosti i na one koji daju informacije i ideje. Arhitekti ne mogu
dizajnirati sigurnu zgradu ako ne mogu ovisiti o dobavljačima građevinskog
materijala da dizajniraju potrebne materijale u skladu sa njihovim specifičnim
zahtjevima. Od najužeg do najšireg, od najmanje značajnog do
najkonsekventnijeg, svaki odnos unutar društva ima koristi od istinitosti
njegovih članova.
Ebu Bekr r,a, karakterizira istinitost kao sveto povjerenje i
proglašava laž izdajom tog povjerenja. Lagati znači iskriviti, diskreditirati
ili proturječiti onome što je istina na način da se činjenice ili stvarnost
ignorišu ili kompromituju i prihvataju. Pravi odnos između vođe i njegovih
sljedbenika ne može se zasnivati na laži, ako ni zbog čega drugog, obojica
moraju težiti da postignu iste ciljeve.
• „Slabiji među vama su jaki u mojim očima. … A jak među vama je
slab kod mene.” Pravda koja se pruža bez straha ili naklonosti svim
grupama, i svima kojima vođa vodi i služi, osnovna je osobina vodstva. Pravi
zakoni, pravedna politika i etičko ponašanje su sve obilježja uravnoteženog
društvenog poretka. Pojedinci i grupe, jake ili slabe, očekuju da će biti
tretirane ravnopravno.
Slabiji pate od “bola i patnje” uzrokovanih opresivnim
pojedincima ili sistemima. Opisujući ih kao "jake u mojim očima",
Abu Bekr se obavezuje da će svoju pažnju usmjeriti na njihovu nevolju. Jaki
mogu uzurpirati prava slabijih. Opisujući ih kao "slabe kod mene",
Ebu Bekr r,a, se obavezuje da će izvući tako uzurpirana prava, bez straha ili
naklonosti.
• „Nijedan narod ne napušta džihad na putu Božijem…“ Čini se
da Ebu Bekrovo r,a, spominjanje džihada nakon njegovog pozivanja na pravdu
naglašava da je džihad, u svojoj suštini, želja za pravdom. Stalna borba,
nastojanje, konfrontacija ili borba pravednim i odgovarajućim sredstvima za
postizanje boljeg stanja (“put Božji”) je ono na šta poziva božanska zapovjest
ili naredba. U nedostatku odgovora od strane muslimanske države, on upozorava
da će Bog dž,š, odgovoriti tako što će povući čast koja pripada zajednici
poslušnosti, i tako ih poniziti.
• “Kada se nepristojne stvari rašire među bilo kojom nacijom…”
Harmonični i mirni odnosi među ljudima zahtijevaju međusobno poštovanje i
uvažavanje, što vodi do pristojnosti u ponašanju jednih prema drugima i
zajednici.
Pristojnost i opscenost su zarazne. Kako ljudi na pristojnost
reaguju pristojnošću, ljudi mogu na opscenost odgovoriti opscenošću ili
otupljenost na sve veću opscenost. Kao što je lanac jak koliko i njegova
najslabija karika, jedan ili grupa pojedinaca može svojim nepristojnim
ponašanjem oslabiti društvo čiji su dio.
Lideri moraju djelovati, promovirati, očekivati i nagraditi
pristojnost. Moraju aktivno promovirati pristojno ponašanje primjerom,
uvjeravanjem, postavljanjem očekivanja i uspostavljanjem pravila po potrebi. Da
bi se sve to dogodilo, vodstvo mora biti u rukama pristojnih ljudi.
• “Sve dok se ja pokoravam Allahu i Njegovom poslaniku, i vi bi
trebali biti poslušan meni… Nijedan pojedinac nema apsolutnu moć ili
autoritet da zahtijeva poslušnost. Svi kraljevi ili carevi, osvajači ili
autokrate, šefovi država ili vlada imaju ograničenje svog zahtjeva za
poslušnošću. Njihovo pravo da im se pokorava proizilazi iz njihove poslušnosti
višoj vlasti od koje crpe svoje pravo da vladaju.
Ebu Bekr r,a, ističe ključnu tačku da je podložan komandi višeg
autoriteta. Ako ne posluša, gubi svoj autoritet da mu se pokorava. S druge
strane, sljedbenici imaju obavezu, a ne samo pravo, da svoje vođe smatraju
odgovornim da budu vjerni i poslušni autoritetu iznad njih.
Ovaj princip odjekuje kroz sve ljudske sisteme upravljanja, od
drevnih do modernih. Viši autoritet može biti drugačiji sveto pismo ili
tradicija, ili skup sporazuma kao što je ustav ili skup zakona. U suvremenom
sekularnom društvu, na primjer, guverneri će biti podvrgnuti “vladavini
zakona”, gdje zakon predstavlja viši autoritet koji zaslužuje i zahtijeva od
guvernera poslušnost prije nego što mogu zahtijevati poslušnost od onih kojima
upravljaju.
• “Sad stanite na namaz.” Liderstvo mora imati svrhu. Lideri
moraju voditi svoje sljedbenike do cilja koji ne samo da služi njihovom
najboljem interesu, već ispunjava i njihove najviše ideale. Ebu Bekr r,a, je
svoju inauguralnu propovijed zaključio pozivom koji je obuhvatio suštinu te
svrhe.
“Sad stanite i pripremite se za namaz” potvrđuje da je
obožavanje Božanskog krajnji cilj, konačni cilj i suština svih radnji na koje
je Ebu Bekr r,a, potaknuo zajednicu da se posveti. „Sad stanite i pripremite
se za namaz“ u kolektivnom činu obožavanja također povezuje vladara i
podređene u zajednički dogovor, predajući se suverenitetu Jednog neospornog
Boga dž,š.
Savjesno vršenje autoriteta, poniznosti, odgovornosti,
istinoljubivosti, pravde, džihada, pristojnosti, suvereniteta i svrhe je ono
čemu bi Ebu Bekr r,a, želio da se posvetimo, i vođe i vođeni. Ovo su prečke
ljestvica i stepenice na skeli dok nastojimo ojačati naša društva, od naših
susjedstava do nacionalnih država kod kuće i širom svijeta.
Ovo su riječi koje nam moraju i dalje odzvanjati u ušima, sada i
zauvijek.
Iqbal Unus je autor knjige “Halifa za naše vrijeme: Kako Ebu Bekrova
inauguralna propovijed može transformirati liderstvo danas” (2022).
Prijevod i obrada teksta
By Imamsedin
[1] Dakle ko ostavi džihad i
borbu na Allahovom dž,š, putu, taj narod bude ponižen, upravo kako vidimo danas
stanje ummeta.
[2] A danas ih je toliko među muslimanima da ih je teško prebrojati, a
mnogima je postalo prihvatljivo a ne odbojno.
[3] Kod muslimana ako
je u pitanju vladavina ili suđenje po civilnom zakonu a odbijanje islamskog, to
je ''Širk'' jer ne prihvatanje Božijeg zakona i davanje prednosti ljudskom
zakonu je davati prednost čovjeku nad Bogom dž,š.
No comments:
Post a Comment