Pokušaji krađe tijela Poslanika (Sallallahu Alayhi Wasallam) kroz historiju

 Pokušaji krađe tijela Poslanika (Sallallahu Alayhi Wasallam) kroz historiju

Blagoslovljeno/mubarek tijelo Poslanika Muhammeda (ﷺ) je zaštićeno od strane Allaha dž,š, od njegovog preseljenja na Ahiret, a historijski izvori spominju nekoliko pokušaja narušavanja svetosti njegovog plemenitog kabura. Iako hadiske zbirke ne sadrže direktne predaje o ovim specifičnim pokušajima, islamski historijski izvori dokumentuju ove incidente, a zaštitne mjere koje su poduzete odražavaju duboko poštovanje koje muslimani imaju prema mjestu počivanja Poslanika Muhammeda alejhi selam.

Božanska zaštita Medine

Sam Poslanik (ﷺ) nas je obavijestio o posebnoj božanskoj zaštiti koja je data Medini. Allahov Poslanik (ﷺ) je rekao: “Na planinskim prolazima Medine su meleki, tako da ni kuga ni Ed-Dedžal ne mogu ući u nju.” (Sahih Buhari[1])

Ebu Hurejre (radijallahu anhu) je prenio da je Allahov Poslanik (ﷺ) rekao: Na prilazima Medini su meleki tako da kuga i Dedžal neće moći ući u nju. (Sahih Muslim[2])

Ova božanska zaštita se proteže i na blagoslovljenu odaju gdje je Poslanik (ﷺ) ukopan.

 

Historijski pokušaji krađe tijela Poslanika

 

1. Pokušaj za vrijeme vladavine Omera ibn Abdul Aziza (oko 90. hidžretske godine/709. godine)

Prema historijskim izvorima, za vrijeme halifata pravednog umejjadskog halife Omera ibn Abdul Aziza, došlo je do pokušaja od strane pojedinaca da iskopaju tunel prema kaburu Poslanika a,s. Tadašnji guverner Medine je otkrio zavjeru kada je čuo neobične zvukove blizu blagoslovljene odaje. Počinioci su uhvaćeni i adekvatno kažnjeni.

2. Najpoznatiji pokušaj: Krstaška zavjera (oko 557. hidžretske godine/1162. godine)

Najbolje dokumentovani pokušaj se dogodio za vrijeme vladavine sultana Nuruddina Zengije[3]. Historijski izvori, uključujući djela učenjaka poput Ibn Kesira, Es-Semhudija u “Vefa el-Vefa”, i drugih, prenose da je grupa hrišćana prerušenih u hadžije pokušala doći do kabura Poslanika a,s, kopajući tunel iz kuće koju su iznajmili blizu džamije.

DRUGI POKUŠAJ

Ljubav prema Poslaniku Muhammedu (Sallallahu Alejhi Vesellem) oduvijek je bila zaštitni znak muslimana. To je razlog zašto su nevjernici u svakom vremenu direktno ciljali na ličnost Poslanika (Sallallahu Alejhi Vesellem).

Pokušali su poljuljati vjeru/iman ljudi u Poslanika (Sallallahu Alejhi Vesellem), a kada nisu uspjeli, pokušali su nauditi Poslaniku (Sallallahu Alejhi Vesellem).

Poznati historičar, pjesnik i geograf Ibn Zubayr objašnjava drugi pokušaj. On kaže da je bio u Egiptu 578. godine po Hidžri i da je napustio Aleksandriju 8. dana zul hidžeta. Vidio je veliku gomilu ljudi kako izlazi iz domova da vidi rimske zarobljenike.

Ovi rimski kršćani su dovedeni na ponižavajući način; bili su vezani sa devama sa licima okrenutim ka repovima deva. Ibn Zubayr je detaljno ispričan o aktivnostima tih zatvorenika. Sirijski kršćani su izgradili neke čamce i opremili ih oružjem za rat.

Krenuli su prema moru i na svom putu opljačkali su mnoge karavane hodočasnika/hadžije i spalili mnoge njihove čamce. Opljačkali su i trgovačke karavane. Ubijali su svakoga koga su našli na putu.

Hadži Luhluh ih je uništio

Hrabro su objavili da idu u Medinu da ukradu tijelo Poslanika (Sallallahu alejhi ve sellem).

Kada su bili na udaljenosti od jednog dana, Hadži Luhluh ih je napao sa nekoliko marokanskih mladih ljudi koji su bili stručnjaci za rat na moru. Ubili su neke od kršćana, a druge uhapsili.

Poslali su neke zarobljenike na druga mjesta da ih ljudi vide kako ih kažnjavaju. Neki od njih su također poslani u svete gradove Mekku i Medinu.

Treći pokušaj

Imam Muhammed ibn Jarir Al-Tabari opisuje treći pokušaj. On kaže da je Šems ad-Din Sawawab Lamti bio poglavar naroda koji je služio džamiju Časnog Poslanika (Sallallahu Alejhi Wasallam). Jedan od Sawabovih prijatelja bio je poznat vladaru Medine.

Neki ljudi iz Halaba podmitili su vladara: Jednog dana njegov prijatelj je rekao Šamsu ad-din Savavabu da su neki ljudi iz Halaba (Sirija) podmitili vladara i zahtijevali tijela Ebu Bekra (Neka je Allah zadovoljan njim) i 'Omera (Neka je Allah zadovoljan njime), vladar Medine se složio s njima.

Ubrzo nakon ove vijesti, vladar je pozvao Šams ad-Dina i rekao mu da će neki ljudi doći noću i da im on mora otvoriti vrata i pustiti ih da rade šta hoće. Shams ad-din se zabrinuo.

Neko je pokucao na vrata: Nakon što su vrata zatvorena nakon iša/jacije-namaza, neko je pokucao na vrata, Baab al-Salaam.

Vladarska kuća bila je ispred ovih vrata. Šams ad-din je otvorio vrata i 40 ljudi sa bakljama i opremljenim opremom za rušenje objekata ušlo je i krenulo prema odaji. Zemlja se iznenada rascijepila i svi su tu zakopani sa svojom opremom.

Nije bilo znakova njihovog prisustva na terenu. Nakon nekog vremena, vladar ga je pozvao i pitao da li je narod stigao. Ispričao je vladaru sve što se dogodilo.

Vladar je bio zapanjen i zahtijevao je od Shams ad-Dina da nikome drugome ne priča o incidentu. Ovaj incident izvještava i Abu Mohammad Abdullah Marghani.

Muslimanski svijet u velikoj panici jer su se čule neke nevjerovatne i zastrašujuće vijesti. Izvještava se da je malo ljudi bilo na stanovištu da uklone sveta tijela iz Svete odaje i sruše Svetu zelenu kupolu.

Ali Allah je htio da Sveta tijela budu sigurna i ona su sigurna do danas i ostat će sigurna do Sudnjeg Dana.

Prema ovim izvorima:

• Zavjerenici su se predstavljali kao pobožni hadžije i iznajmili kuću pored Poslanikove a,s, džamije

• Počeli su kopati tunel noću, diskretno se oslobađajući zemlje danju.

• Sultan Nuruddin Zengi, koji je bio u Damasku, vidio je Poslanika (ﷺ) u snu kako pokazuje na dvojicu muškaraca crvene ili plave kose, ukazujući na opasnost.

• Sultan je odmah otputovao u Medinu i sakupio sve hadžije.

• Kada su dvojica muškaraca koji odgovaraju opisu iz njegovog sna identificirani, priznali su zavjeru.

• Pogubljeni su, a njihovi saučesnici su adekvatno kažnjeni.

 

3. Zaštitne mjere koje su poduzete

Nakon ovih pokušaja, implementirane su brojne zaštitne mjere:

Fizičke fortifikacije:

• Izgrađeni su višestruki zidovi oko blagoslovljene odaje.

• Iskopan je duboki rov ispunjen rastopljenim olovom oko kaburova kako bi se spriječili bilo kakvi pokušaji kopanja tunela.

• Odaja je dodatno osigurana sa dodatnim barijerama.

 

Kontinuirana straža:

• Stražari su stalno stacionirani oko Poslanikove odaje.

• Tradicija posjedovanja posvećenih službenika i čuvara Harema se nastavlja do danas.

Svetost Poslanikovog kabura

Sam Poslanik (ﷺ) je upozorio protiv uzimanja kaburova kao mjesta obožavanja. Džundub je prenio: Čuo sam od Poslanika Allaha (ﷺ) pet dana prije njegove smrti i rekao je: Oslobađam se pred Allahom da sam ikoga od vas uzeo za prijatelja, jer me je Allah uzeo za Svog prijatelja, kao što je uzeo Ibrahima za prijatelja. Da sam uzeo ikoga iz mog ummeta za prijatelja, uzeo bih Ebu Bekra za prijatelja. Čuvajte se onih koji su bili prije vas i koji su uzimali kaburove svojih poslanika i pravednih ljudi kao mjesta obožavanja, ali vi ne smijete uzimati kaburove kao džamije; zabranjujem vam to. (Sahih Muslim[4])

Aiša je rekla: “Poslanik (ﷺ) je u svojoj smrtnoj bolesti rekao: ‘Allah je prokleo Jevreje i kršćane jer su uzeli kaburove svojih poslanika kao mjesta za klanjanje.’” Aiša je dodala: “Da nije bilo toga, kabur Poslanika (s.a.v.s.) bi bio učinjen istaknutim, ali se bojim da bi mogao biti uzet kao mjesto za klanjanje.” (Sahih Buhari[5])

Perspektive učenjaka

Ibn Tejmijje i drugi učenjaci su naglasili da je tijelo Poslanika (ﷺ) zaštićeno i da zemlja ne konzumira tijela poslanika, kao što je naznačeno u raznim predajama.

Es-Semhudi (umro 911. hidžretske godine), u svom sveobuhvatnom djelu “Vefa el-Vefa bi-Ahbar Dar el-Mustafa”, dokumentovao je ove historijske pokušaje i zaštitne mjere koje su poduzete.

Ibn Kesir je spomenuo neke od ovih incidenata u svojim historijskim djelima, naglašavajući božansku zaštitu koja je data mjestu počivanja Poslanika.

Imam El-Kurtubi i drugi učenjaci tefsira su raspravljali o posebnom statusu tijela poslanika i kako su ona sačuvana.

Zaključak

Ovi historijski pokušaji, iako uznemirujući, demonstriraju nekoliko važnih tačaka:

1.Božanska zaštita: Uprkos ljudskim pokušajima, Allah je zaštitio blagoslovljeno tijelo Poslanika a,s,

2.Muslimanska budnost: Muslimanska zajednica je uvijek bila budna u zaštiti svetosti mjesta počivanja Poslanika

3.Kontinuirano poštovanje: Ljubav i poštovanje koje muslimani imaju prema Poslaniku (ﷺ) prevazilazi vrijeme i geografiju

4.Fizičke zaštitne mjere: Višestruki slojevi zaštite oko odaje služe i kao praktična sigurnost i kao simbolično poštovanje

Blagoslovljeno tijelo Poslanika Muhammeda (ﷺ) ostaje na svom originalnom mjestu počivanja u Medini, zaštićeno božanskim dekretom i budnošću muslimanskog ummeta. Neka je Allahov mir i blagoslovi na njega, njegovu porodicu i njegove ashabe i na sve ono koji ga slijede do Sudnjeg Dana.

Napomena: Iako hadiske zbirke ne sadrže specifične predaje o ovim pokušajima krađe, historijski izvještaji se nalaze u djelima islamske historije i kronikama Medine, posebno u “Vefa el-Vefa” Es-Semhudija i raznim historijskim kompilacijama učenjaka poput Ibn Kesira i drugih.

 

---

[1] Buhari - Poglavlje 92: Nevolje i kraj svijeta, Odjeljak 27: Ed-Dedžal neće moći ući u El-Medinu, Hadis 7133, LK id 1_92_27_7133 (Stepen: Sahih-Autentičan)

[2] Muslim - Poglavlje 15: Knjiga o hadžu, Odjeljak 87: El-Medina je zaštićena od kuge i Dedžala koji ulaze u nju, Hadis 3285, LK id 2_15_87_3285 (Stepen: Sahih - Autentičan)

[3] San Nur ad-Dina Mahmuda Zangija (Rahmatullahi Alejh)

Neki kršćani su planirali ukrasti tijelo Poslanika Muhameda (S.A.W.) 557. godine po Hidžri. Bilo je to vrijeme vrlo pobožnog muslimanskog vladara Nur ad-Dina Mahmuda Zangija. Zapovjednik njegovih vojnika bio je Asad ad-Din Shirkuh, amidža Velikog Salah ud Dina Ejjubija, onoga koji je osvojio Jerusalem.

Jedne noći Nur ad-Din Mahmud Zangi je bio blagoslovljen snom i vidio je Poslanika Muhameda (Sallallahu Alejhi Vesellem). Poslanik je pokazao na dvije osobe crvene kose (na njihovim glavama) i rekao: "Mahmude, spasi me od njih."

Ez Zangi (Allah ga nagradio) se probudio, obavio namaz i zaspao. Ponovo je vidio isti san. Ponovo je ustao iz kreveta, obavio namazu i pokušao zaspati, te je treći put usnio isti san. Zatim je pozvao svog savjetnika, šeijh/učitelj Džamal ud Dina, i razgovarao s njim o tome.

Odmah je krenuo za Medinu.

Šeijh/učitelj mu je savjetovao da odmah ode u Medinu i zamolio ga je da nikome drugom ne priča san. Nur ud Din Mahmud Zangi poveo je sa sobom svog savjetnika i historičara Majd al Dina. Karavan se sastojao od hiljadu deva koje su na sebi nosile skupe darove. Mahmud Zangi je stigao u Medinu iz Sirije za šesnaest dana. Otišao je direktno u džamiju Poslanika a,s, ''masdžidu Nabawi'' gdje je obavio namaz.

Priredio je gozbu za sve.

U konsultaciji sa svojim savjetnikom, pozvao je sve stanovnike Medine kako bi im uručio milostinju, hediju. Nur ud Din Zangi je pažljivo pogledao svakog od posjetilaca, ali nije mogao vidjeti one koje je vidio u snu. Pitao je da li su svi stanovnici primili milostinju.

Ljudi su odgovorili: Da. Ponovo ih je pitao i neki ljudi su mu rekli da postoje dvije pobožne osobe koje ne primaju milostinju. Obilno hrane siromašne, redovno poste, obavljaju tehedžud i namaz danju i noću, a jednom sedmično posjećuju džamiju Nabawi.

Odmah ih je prepoznao.

Nur uddin je naredio da mu se predstave te dvije osobe. Bile su to upravo one dvije osobe koje je vidio u snu. Odmah ih je prepoznao i pitao ih zašto su ovdje.

Odgovorili su da su Marokanci, došli na hadž i žele ostati u Medini kao susjedi u blizini Poslanika a,s. Nur uddin Zanki ih je insistirao da kažu istinu, ali su šutjeli.

Postojao je tunel koji je vodio do Poslanikove a,s, odaje.

Pitao ih je o njihovom prebivalištu i otišao tamo. Pregledao je njihovo prebivalište u blizini odaje i kada je podignut stari tepih, pronađena je drvena daska, a ispod nje novo iskopani tunel.

Tunel se približavao odaji. Prestrašili su se i priznali da su kršćani, a kralj Iberije ih je poslao s ogromnom sumom novca da ukradu tijelo Poslanika Muhameda (Sallallahu Alejhi Vesellem).

Iznajmili su kuću najbližu odaji i noću kopali tunel, a danju izbacivali zemlju.

Naredio je pogubljenje obojice.

Također su ispričali da je, kada su se približili odaji, zemljotres potresao zemlju i da je začuo strašnu grmljavinu. Nur ud Din Mahmud Zanki je naredio trenutno pogubljenje krivaca i zahvalio Allahu koji ga je blagoslovio čašću da spasi odaju.

 

[4] Muslim - Poglavlje 5: Knjiga o džamijama i mjestima klanjanja, Odjeljak 3: Zabrana građenja džamija nad kaburovima, Hadis 1172, LK id 2_5_3_1172 (Stepen: Sahih - Autentičan)

[5] Buhari - Poglavlje 23: Dženaze (El-Dženaiz), Odjeljak 61: Šta je mrsko od uspostavljanja mjesta obožavanja (džamija) nad kaburovima, Hadis 1330, LK id 1_23_61_1330 (Stepen: Sahih-Autentičan).